Pioniri pružaju i primaju blagoslove
“PIONIRSKA služba vrijedi daleko više nego neka uspješna svjetovna karijera. Ništa ne zadovoljava više od pomaganja ljudima da upoznaju Jehovu i njegovu istinu.” To je rekla kršćanka koja se odlučila za pionirsku službu — punovremeno propovijedanje Kraljevstva — kao svoj životni poziv. Koliko drugih poziva može donijeti takvu sreću?
Pionirska služba je i uzvišen cilj i dragocjena prednost. Kako se netko može odlučiti za takav život? Što je potrebno da se u pionirskoj službi ostane dovoljno dugo da bi se požnjeli blagoslovi koje ona donosi?
Dvije stvari su prijeko potrebne. Kao prvo, to su prikladne okolnosti. Mnogi žive pod okolnostima koje očigledno onemogućuju pionirsku službu. Kao drugo, to su odgovarajući duhovni preduvjeti i stav. Naravno, bez obzira dozvoljavaju li trenutačne okolnosti nekome da bude pionir ili ne, svi mogu raditi na tome da razvijaju zrele kršćanske osobine.
Zašto su neki pioniri
Koji su preduvjeti za uspješnu pionirsku službu? Uistinu, propovjedničke su sposobnosti prijeko potrebne. Pioniri trebaju znati kako prenositi dobru vijest nepoznatim osobama, kako vršiti ponovne posjete kod zainteresiranih osoba i kako voditi biblijske studije na domu. Ukoliko pionir nema takve sposobnosti, može se obeshrabriti. Međutim, i druge stvari su potrebne.
Naprimjer, sve što je u vezi s našim obožavanjem tiče se i našeg odnosa s Jehovom i njegovom organizacijom. To uključuje i pionirsku službu. Mladi pionir imenom Rado kaže: “Za mladu osobu ne postoji ništa bolje nego sjećati se Jehove i hoditi putem istine.” Da pionirska služba pruža mladima odličnu mogućnost da pokažu svoju ljubav prema Jehovi i svoju bliskost s njim (Propovjednik 12:1).
Spoznaja i razumijevanje također su neophodni (Filipljanima 1:9-11). To je zapravo gorivo koje održava rad našeg duhovnog motora. Redoviti osobni studij je neophodan kako se ne bismo duhovno isušili, izgubili oduševljenje i uvjerenje. Naravno, spoznaja koju usvajamo ne bi trebala utjecati samo na naš intelekt već i na naše srce (Priče Salamunove 2:2). Stoga trebamo pored osobnog proučavanja odvojiti i vrijeme za molitvu i meditiranje kako bi spoznaja koju usvajamo dirnula srce. Tada ćemo, ukoliko nam to okolnosti dozvoljavaju, željeti biti pioniri. (Usporedi Ezdra 7:10.)
Prihvaćanje pionirske službe zahtijeva i duh samopožrtvovnosti. Mladić imenom Ron isplanirao je sve za pionirsku službu. Samo je još čekao na prikladne okolnosti kako bi mogao početi. Osobito je želio naći posao koji bi mu omogućio da bude pionir i da u isto vrijeme uživa neke od ugodnijih stvari u životu. Kad je to spomenuo jednoj zreloj sestri, njen odgovor ga je potresao. Rekla je: “Jehova blagoslivlja djela, a ne obećanja.” Mladić je našao posao s nižom zaradom koji mu je vremenski omogućio da bude pionir. Primjenjivanje savjeta iz Mateja 6:25-34 pomoći će osobi izaći na kraj s manjim dohotkom.
Ponizna spremnost da slijedimo dobre prijedloge može pridonijeti tome da stupimo u pionirsku službu. Hanna je rano u svom kršćanskom životu razvila želju da bude pionir. No, dok je podizala obitelj nije postala pionir, a kasnije se angažirala za poslovnu karijeru. Slijedeći dobar savjet budnih starješina, napustila je svoju zanimljivu svjetovnu karijeru i prihvatila pionirsku službu. Hanna sada doživljava mnoge radosti dok dovodi druge do predanja i pomaže neaktivnima.
Zahvalnost za to što je istina prouzročila u nečijem životu može također biti poticaj za pionirsku službu. Razmotri slučaj žene s teškim depresijama čiji se brak raspadao. Ta se situacija drastično promijenila kad je upoznala istinu iz Božje riječi i provela je u djelo. Ganuta onim što je istina za nju učinila, došla je do zaključka da je najbolji način na koji može pokazati svoju zahvalnost taj da postane pionir i pomaže drugima. To je i učinila i sada doživljava blagoslove vođenja mnogih biblijskih studija i raduje se sretnom obiteljskom životu.
Drugi mogu pomoći
Pioniri često stvaraju druge pionire. Prethodno spomenuti Rado imao je šest godina kad su dvojica pionira proučavala Bibliju s njegovim roditeljima. Dok je još bio vrlo mlad, redovito je išao s tim punovremenim propovjednicima u službu propovijedanja. U starosti od 17 godina i Rado je postao pionir. Jedan drugi mladić, Arno, odgajan je u kršćanskom domu, no postao je duhovno slab. Kasnije je počeo jačati svoju duhovnost i sada kaže: “Pioniri su me mnogo hrabrili. Družio sam se s njima posebno u vrijeme školskih praznika i ponekad sam u jednom mjesecu izvijestio čak i 60 sati službe propovijedanja. Nakon toga, korak prema općoj pionirskoj službi [što znači 90 sati mjesečno] nije bio tako velik.” Meditiranje o savjetu iz 1. Korinćanima 7:29-31 da ne upotrebljavamo svijet u potpunosti doista je pomoglo takvim mladima.
Pionirski duh može lakše pustiti korijenje u domu u kojem duhovni interesi stoje na prvome mjestu i u kojem roditelji hrabre svoju djecu na prihvaćanje punovremene službe. Philo, koji je odrastao u takvom domu, kaže: “Mnogi su me savjetovali da nastavim sa svojim školovanjem, da radim za budućnost u ovome svijetu. Ali moji su mi roditelji pomogli donijeti mudriju odluku. Rekli su mi da ukoliko zaista želim graditi za budućnost, tada trebam prvenstveno razvijati odnos s Jehovom.”
Mlada žena imenom Thamar također pripisuje svoju pionirsku službu primjeru i nastojanjima svojih roditelja. Ona kaže: “Ne mogu zapravo reći kada sam razvila duhovni životni nazor, ali znam da se s njim nisam rodila. Navika mojih roditelja da redovito idu u službu propovijedanja i da redovito posjećuju sastanke, kao i njihova duboka ljubav prema istini, mnogo su mi pomogli pri razvijanju duhovnog stajališta.”
Držati se svoje odluke
Nakon što netko stupi u pionirsku službu, istrajnost će mu omogućiti da izvuče punu korist iz te mudre odluke. U tu svrhu može se dati mnogo praktičnih savjeta. Naprimjer, dobro je ako pioniri nauče planirati svoje vrijeme kako bi ga što je moguće produktivnije iskoristili. No, najvažniji činilac ostaje odnos pojedinca s Jehovom i Njegovom organizacijom.
S time je povezan stav molitve. “Kad sam upoznao istinu, imao sam žarku želju da postanem pionir”, kaže Cor. Međutim, njegov je otac zahtijevao da najprije završi tečaj na Poljoprivrednom fakultetu. Nakon toga je Cor postao pionir. S vremenom se oženio, a žena mu se pridružila u pionirskoj službi. Kad je zatrudnjela, suočio se s mogućnošću da napusti pionirsku službu. “Često sam se molio Jehovi i iznio pred njega svoju iskrenu želju da nastavim s pionirskom službom”, kaže Cor. Napokon je našao zaposlenje koje mu je omogućilo ostati pionirom dok je podizao obitelj.
Biti zadovoljan osnovnim materijalnim stvarima, daljnji je činilac koji često pomaže ostati u pionirskoj službi. Apostol Pavao je pisao: “Neka vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što imate, jer je on sam rekao: ‘Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti’” (Hebrejima 13:5, St). Činjenica da su bili zadovoljni onim što imaju pomogla je Harryju i Irene nastaviti s pionirskom službom. Irene je, iako slijepa, osam godina pionir. “Našu financijsku situaciju nikad nismo smatrali problemom”, kaže ona. “Samo smo pazili da si nikada ne natovarimo nepotrebne financijske terete. Uvijek smo proračunali trošak. Naš život bio je uvijek jednostavan, ali ipak vrlo ugodan, a doživjeli smo bogate blagoslove.”
Mnoge radosti i blagoslovi
Osvrćući se na devet godina pionirske službe, Thamar kaže: “Postaneš vrlo blizak Jehovi, kao da te on zaista prihvatio za ruku” (Psalam 73:23). Prisjeća se i nekih kušnji. “Uvijek su me zabrinjavale vlastite nesavršenosti zajedno s nesavršenostima drugih”, dodaje Thamar. “Osim toga, gledala sam braću i sestre koji su izabrali način života koji je korisniji u materijalnom pogledu, i njihov mi je izbor izgledao prilično privlačnim dok sam ja hodala vani po kiši i hladnoći. No, duboko u svom srcu nikada se ne bih poželjela s njima mijenjati. Što bi drugo osim pionirske službe moglo donijeti takvu radost, takvo duhovno zadovoljstvo i takve blagoslove?” Bi li i ti visoko cijenio takve radosti i blagoslove?
Budući da pioniri provode mnogo vremena u kršćanskoj službi, oni su u stanju pomoći mnogim osobama da steknu spoznaju biblijske istine. Prethodno spomenuti Harry i Irene kažu: “U Jehovinoj organizaciji možeš imati mnogo prednosti, ali pomagati novozainteresiranima da napreduju i postanu Jehovini sluge najveća je od svih prednosti.”
Jedan drugi pionir dobro je to izrazio, rekavši: “Riječi iz Priča Salamunovih 10:22 pokazale su se u mom slučaju istinitima: ‘Blagoslov Gospodinov obogaćava a bez muke.’ Te su se riječi tijekom godina u kojima sam služio Jehovi uvijek iznova ispunjavale na meni.”
Roditelji, usađujete li u svoju djecu želju da postanu pioniri? Pioniri, nastojite li u drugima rasplamsati tu želju? Starješine, podupirete li pionire u svojoj skupštini i pomažete li drugima da razviju pionirski duh? Neka bi se sve više pripadnika Jehovinog naroda osjećalo potaknutima posegnuti za tako bogatim blagoslovima dok stupaju u pionirsku službu.