“Ribarenje” u vodama Fidžija

FIDŽI — ime koje doziva u misli sliku južnopacifičkog raja. Plavo-zelena voda, koraljni grebeni, lelujave kokosove palme, zelena brda, tropske ribe, egzotično voće i cvijeće. Sve to možeš u obilju naći na ovom južnopacifičkom arhipelagu od 300 otoka, udaljenom 1 800 kilometara od Novog Zelanda. Stoga se možeš složiti da bi Fidži mogao biti svačiji san o tropskom raju.

Međutim, Fidži ne očarava samo svojom prirodnom ljepotom. Da, upravo kao što postoji velika raznolikost među ribama koraljnih grebena, tako se velika raznolikost može naći i na kopnu. Kontrasti u etničkoj mješavini Fidžija vjerojatno su neusporedivi s drugim otocima južnog Pacifika. Dvije najveće grupe među tamošnjih gotovo 750 000 stanovnika fidžijski su starosjedioci, koji su melanezijskog porijekla, i Indijci rođeni na Fidžiju kao potomci radnika dovedenih iz Indije tokom britanskih kolonijalnih vremena. Ali tu su i Banabanci, Kinezi, Evropejci, Gilbertezi, Rotumanci, Tuvaluanci i drugi.

U ovom su multikulturnom društvu Jehovini svjedoci marljivo zaposleni u djelu “ribarenja” (Marko 1:17). Izazov je propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu u tako raznolikoj zajednici. Najprije se trebaju savladati jezične i kulturne prepreke. Iako je službeni jezik engleski, često se moraju koristiti fidži, hindi, rotumanski ili drugi jezici.

Osim toga, trebaju se koristiti različiti nastupi kako bi se razgovaralo s onima koji su različitog religioznog porijekla. Većina fidžijskih starosjedilaca i drugih otočana pripada raznim kršćanskim denominacijama. Indijsko stanovništvo sastoji se od hindusa, muslimana i sikha, s tim da je većina hindusa. U gradovima i selima ima mnogo crkava, ali na dva najveća fidžijska otoka mnogi hinduistički hramovi i muslimanske džamije pružaju kontrast.

Mnogi mjesni Svjedoci od malena govore tri glavna jezika — engleski, fidži i hindi. Posjedovanje ove sposobnosti velika je prednost u djelu “ribarenja”. Ponekad su ljudi iznenađeni kad čuju kako Fidžijanci tečno govore hindi, a Hindusi tečno fidži. Kako bi se izišlo na kraj s kulturnim, religijskim i jezičnim razlikama, potreban je prilagodljiv nastup ‘da bi s njima bili dionici [Radosne vijesti]’ (1. Korinćanima 9:23, St).

“Ribarenje” u fidžijskom selu

Starosjedioci Fidžija gostoljubivi su i prijateljski raspoloženi ljudi. Teško je zamisliti da je prije samo malo više od jednog stoljeća bio raširen plemenski rat. Ustvari, u vrijeme kad je Fidži prvi put došao u kontakt s Evropom, bio je poznat kao Otok kanibala. Konačno, dolaskom vrhovnog poglavice na vlast i njegovim obraćenjem, stišali su se sukobi i kanibalizam. Plemenske razlike postoje samo u mnogim narječjima koja se mogu naći u raznim područjima, iako se bauansko narječje uglavnom svagdje razumije.

Uz glavni grad Suvu, diljem Fidžija ima mnogo gradova. Većina Fidžijaca živi u seoskim zajednicama pod vlašću turage ni kore, ili poglavice. Kad se ulazi u selo da bi se sudjelovalo u djelu “ribarenja”, običaj je obratiti se ovom čovjeku kako bi se zatražila dozvola za posjet raznim bureima, ili mjesnim obiteljskim kućama. Samo je ponekad, obično zbog toga što se seoski svećenik protivi Jehovinim svjedocima, dozvola odbijena. Kako izgleda posjet fidžijskom domu?

Ušavši u bure, sjedamo na pod prekriženih nogu. Ovdje nije potreban uvod pažljivo biranih riječi, kakav se koristi da bi se privukla pažnja u zemljama Zapada. Svatko tko dolazi razgovarati o Bogu dobrodošao je. Kad ga se za to zamoli, stanar se spremno podiže riječima “tulou” (ispričajte me) i poseže na policu za primjerkom Biblije na fidžijskom, te gorljivo čita razne retke koje gostujući propovjednik spominje. Međutim, gostoljubiv i uljudan fidžijski stav na drugi način predstavlja izazov. Potreban je priličan razbor i taktičnost kako bi se stanara navelo na razgovor, potaklo ga da slijedi tok misli koje se razmatraju, ili mu pomoglo uvidjeti potrebu da svoja vjerovanja uspoređuje s biblijskim naukama.

Fidžijski se stanari općenito više zanimaju za razgovor o doktrinarnim temama nego o društvenom stanju ili pitanjima. Ustvari, mnogi od 1 400 aktivnih Svjedoka Jehove na Fidžiju zainteresirali su se za biblijsku istinu kao rezultat razgovora o pitanjima kao što su: Kakvo je mjesto pakao?, Tko ide na nebo? i Hoće li Zemlja biti uništena? Međutim, slijeđenje pokazanog interesa zahtijeva prilagodljivost i istrajnost. Navraćajući ponovno u dogovoreno vrijeme, može se doznati da je stanar otišao na teitei (plantažu) ili negdje drugdje. Ne, to nije zato što ne cijene posjet, već zbog toga što je njihov osjećaj za vrijeme drugačiji. Naravno, mjesnim Svjedocima to nije ništa neobično. Oni istraju posjećujući ih drugi put. Ne postoje imena ulica ili kućni brojevi koje bi se moglo zapisati, tako da je potrebno dobro pamćenje kad se ponovno navraća.

“Ribarenje” na polinezijski način

Pođimo sada u “ribarenje” s putujućim slugom, ili pokrajinskim nadglednikom, kad posjećuje malu skupštinu na Rotumi. Ova grupa vulkanskih otoka nalazi se 500 kilometara sjeverno od Fidžija. Kako bismo stigli tamo, letimo avionom koji ima 19 sjedala. Glavni otok ima površinu od samo 50 kvadratnih kilometara, s ukupno 3 000 stanovnika. Pješčana pista vodi uz obalu, spajajući nekih 20 sela. Rotuma je pod upravom Fidžija, ali ima drugačiju kulturu i jezik. Budući da su polinezijskog porijekla i jezika, njezini se ljudi izgledom razlikuju od melanezijskih Fidžijaca. Kad je riječ o religiji, većinom su rimokatolici ili metodisti.

Dok se avion spušta i manevrira radi slijetanja, vidimo bujnu zelenu vegetaciju otoka. Posvuda se mogu vidjeti perasti listovi kokosovih palmi. Prisutno je veliko mnoštvo ljudi kako bi dočekalo jednotjedni let. Među njima je i grupa Svjedoka. Srdačno nas pozdravljaju i daju nam nekoliko velikih zelenih kokosovih oraha s otvorenim “očima” kako bismo utažili žeđ.

Nakon kratkog putovanja, stižemo do mjesta našeg smještaja. Pripremljen je obrok koji je pečen u krušnoj peći. Pečena svinjetina, piletina, pržena riba, potočni rak i taro postavljeni su pred nas. Kakva gozba i kakav rajski okoliš pod mladim kokosovim drvećem!

Sljedećeg dana posjećujemo ljude u selima, zvanim ho’agae, na Rotumani. Dok se približavamo prvom domu, prasence koje je pobjeglo iz staje skvičeći razigrano protrči kraj nas. Stanar nas je vidio kako dolazimo te s osmijehom otvara vrata, pozdravljajući nas na rotumanskom s “Noya!”, i zatim nas poziva da sjednemo. Pred nas se stavlja pladanj sa zrelim bananama, te nas se nudi da pijemo sok od nekih zelenih kokosovih oraha. Kod Rotumana gostoljubivost dolazi ispred svega.

Ovdje nema agnostika i evolucionista. Svatko vjeruje u Bibliju. Tema kao što je Božji naum sa Zemljom lako privlači njihovu pažnju. Stanar je iznenađen saznanjem da Zemlja neće biti uništena, već da će biti nastanjena pravednim ljudima koji će na njoj živjeti zauvijek (Psalam 37:29). On pomno prati čitanje redaka na kojima se temelji ova misao, te gorljivo prihvaća biblijsku literaturu koju nudimo. Dok se pripremamo za odlazak, zahvaljuje nam na posjetu i nudi nam plastičnu vrećicu punu zrelih banana koje možemo jesti putem. Propovijedajući ovdje, lako se može udebljati!

Prilagođavanje indijskoj zajednici

Iako su i mnoge druge otočne zemlje južnog Pacifika rasno mješovite, Fidži se u tom pogledu ističe. Uz melanezijsku, mikronezijsku i polinezijsku kulturu, postoji i jedna koja je prenesena iz Azije. Između 1879. i 1916, unajmljeni radnici iz Indije dovažani su ovamo da bi radili na poljima šećerne trske. Ovaj dogovor, nazvan girmit (sporazum), doveo je do toga da su tisuće Indijaca došle na Fidži. Potomci ovih radnika sačinjavaju veliki segment državne populacije. Sačuvali su svoju kulturu, jezik i religiju.

Na zavjetrinskoj strani glavnog fidžijskog otoka nalazi se grad Lautoka. On je centar fidžijske industrije šećerne trske i dom je velikog dijela državne indijske populacije. Članovi ovdašnjih triju skupština Jehovinih svjedoka trebaju biti vrlo prilagodljivi u svom djelu “ribarenja”. Kad se ide od kuće do kuće, treba biti spreman mijenjati teme, ovisno o rasi i religiji stanara. Pridružimo se grupi mjesnih Svjedoka dok posjećuju domove raštrkane među poljima šećerne trske izvan Lautoke.

Prilazeći prvoj kući, na prednjem uglu skupine kuća zapažamo duge bambusove motke s komadima crvene tkanine svezane na vrhu. To znači da je obitelj hinduistička. Većina hinduističkih domova ukrašena je slikama njihovih bogova. Mnogi imaju svog omiljenog boga, kao što je Krišna, i često tamo stoji mali oltar.a

Većina hindusa vjeruje da su sve religije dobre i da su one samo različiti načini obožavanja. Zato stanar možda ljubazno sasluša, prihvati literaturu, ponudi neko osvježavajuće piće i misli kako je izvršio svoju dužnost. Da bi se postavila odgovarajuća pitanja, kako bi se stanara navelo na smisaoniji razgovor, često je od pomoći poznavati neke priče koje su dio njihovog vjerovanja. Naprimjer, ako znamo da neke njihove priče prikazuju njihove bogove koji su se odali postupanju kakvo bi mnogima bilo dvojbeno, možemo upitati: “Biste li svojoj ženi (mužu) odobrili takvo ponašanje?” Odgovor je uglavnom: “Ne, nikako!” Zatim se osobu može upitati: “Da li bi bog trebao postupati na takav način?” Takvi razgovori često otvaraju mogućnosti da se ukaže na vrijednost Biblije.

Vjerovanje u reinkarnaciju, druga značajka hinduizma, plodna je tema za razgovor. Jedna je dobro obrazovana hinduistkinja, kojoj je nedavno umro otac, bila upitana: “Biste li željeli ponovno vidjeti svog oca onakvog kakav je bio prije?” Odgovorila je: “Da, to bi bilo divno.” Iz odgovora i kasnijeg razgovora bilo je jasno da nije bila zadovoljna vjerovanjem da njen otac sada živi u nekom drugom obliku i da ga više nikada neće prepoznati. Ali divna biblijska nauka o uskrsnuću dirnula joj je srce.

Neki Hindusi imaju pitanja i traže zadovoljavajuće odgovore. Kad je jedan Svjedok posjetio hinduistički dom, čovjek je upitao: “Kako se zove vaš Bog?” Svjedok mu je pročitao Psalam 83:18 i objasnio da je Božje ime Jehova i da se u Rimljanima 10:13 kaže da, ako želimo dobiti spasenje, moramo prizivati to ime. Čovjeka se to dojmilo i želio je saznati više. Ustvari, to je očajnički želio. Objasnio je kako je njegov otac, koji je bio jako predan njihovom obiteljskom idolu, obolio nakon što je pred njim vršio obožavanje i ubrzo nakon toga umro. Isto se to dogodilo njegovom bratu. Zatim je dodao: “Kip nam donosi smrt, a ne život. Mora da nešto nije u redu s tim da ga se obožava. Možda nam taj Bog, Jehova, može pomoći da bismo našli put u život.” Tako je s njim, njegovom ženom i dvoje djece započet biblijski studij. Brzo su napredovali i za kratko vrijeme su se krstili. Ostavili su svoje idole i sada hode putem Jehove, Boga života.

Zatim dolazimo u dom muslimanske obitelji. Evidentan je isti duh gostoljubivosti, pa uskoro sjedimo s hladnim napitkom u rukama. Na zidovima ne vidimo nikakve religiozne slike osim jednog malog uokvirenog retka na arapskom pismu. Spominjemo da postoji zajednička veza između Biblije i Kurana, naime patrijarh Abraham, te da je Bog obećao Abrahamu da će kroz njegovo sjeme biti blagoslovljene sve nacije. Ovo se obećanje treba ispuniti na Isusu Kristu, Njegovom Sinu. Neki se muslimani neće složiti s tim da Bog ima sina. Zato objašnjavamo da je, upravo kao što je prvi čovjek, Adam, nazvan Božjim sinom zbog toga što je bio stvoren od Boga, na isti način Isus Božji Sin. Bogu nije potrebna doslovna žena da bi stvorio takve sinove. Budući da muslimani ne vjeruju u nauku o Trojstvu, koristimo ovaj zajednički temelj kako bismo pokazali da je Jehova Bog taj koji je vrhovni.

Sada je vrijeme za ručak i članovi naše grupe ponovno se vraćaju na cestu, izlazeći iz polja šećerne trske, kako bi čekali autobus koji vozi natrag u grad. Iako malo umorni, svi su oduševljeni jutarnjim “ribarenjem”. Napor učinjen da bi se prilagodilo različitim situacijama i vjerovanjima s kojima su se susreli bio je vrijedan truda.

Vode i grebeni Fidžija bogati su mnogim vrstama riba. Da bi bili uspješni, fidžijski gonedau (ribari) trebaju biti vješti u svom poslu. Isto vrijedi za djelo “ribarenja” koje je Isus Krist povjerio svojim učenicima. Kršćanski ‘ribari ljudi’ moraju biti vješti, prilagođavajući svoje uvode i argumente kako bi odgovarali različitim vjerovanjima stanovništva (Matej 4:19, St). To je zasigurno potrebno na Fidžiju. A rezultati su očiti na godišnjim kongresima Jehovinih svjedoka, gdje Fidžijci, Indijci, Rotumani i ljudi miješanog etničkog porijekla obožavaju Jehovu Boga u jedinstvu. Da, njegov blagoslov počiva na djelu “ribarenja” u vodama Fidžija.

[Bilješka]

[Karta na stranici 23]

(Vidi publikaciju)

Viti Levu

Vanua Levu

Suva

Lautoka

Nandi

0 100 km

0 100 mi

18°

180°

[Slika na stranici 24]

“Bure”, ili mjesna obiteljska kuća

[Slika na stranici 24]

Hinduistički hram na Fidžiju

[Slike na stranici 25]

Uspješno “ribarenje” ljudi na Fidžiju

[Zahvala na stranici 24]

Fiji Visitors Bureau