Kongres “Božanska pouka” u Etiopiji — vrijeme posebne radosti

TO NIJE bio prvi oblasni kongres u Etiopiji održan u slobodi, ali svakako je bio poseban. Budući da su 11. studenog 1991. dobili zakonsko priznanje, Jehovini svjedoci sakupili su se po treći put na najvećem stadionu u zemlji, Gradskom stadionu, u samom centru Addis Abebe. Kako taj stadion prvobitno nije bio na raspolaganju u nedjelju, a nije se mogao pronaći niti jedan drugi dovoljno velik objekt, program je bio sažet u tri dana, od četvrtka do subote, 13-15. siječnja 1994. godine.

U ta tri dana nije se samo uživalo u prekrasnom toplom vremenu pod plavim nebom, nego i u duhovnom prosvijetljenju uz pun utjecaj “Božanske pouke”. U ambijentu ljupkog cvjetnog aranžmana, koji se nalazio oko pozornice, isticala se tema kongresa ispisana na amharskom.

Ali, što je taj kongres učinilo posebnim? Uz bogati program, misli i osjećaji svih usredotočili su se na naše međunarodno bratstvo puno ljubavi i na jasno očitovanje Božjeg blagoslova na njegovom narodu u obliku rasta Kraljevstva. Bilo je oko 270 stranih delegata iz 16 zemalja, uključujući čak i Đibuti i Jemen. Više od polovice delegata došlo je iz zimom zahvaćene Evrope i Sjeverne Amerike. Među posjetiocima bila su dva člana Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, Lloyd Barry i Daniel Sydlik.

Tradicionalna etiopska gostoljubivost povezana sa srdačnom ljubavlju prema gostujućoj braći pridonijela je oduševljenju koje je nadvladalo jezične barijere. Nije se pozdravljalo samo stiskom ruke nego i zagrljajima i poljupcima, čak šesterostrukim! Mnogi su posjetioci čitali o djelu Kraljevstva u Etiopiji i znali su da su njihova etiopska braća prokušani čuvari besprijekornosti, koji su istrajali u hapšenjima i drugim oblicima progonstva.a Ali strani delegati bili su iznenađeni kad su vidjeli toliko mladih ljudi sretnih lica i koji su pokazivali uljudnost kakva nestaje u većini zemalja danas. Mnoge su etiopske sestre nosile svoje bijele, vješto izvezene tradicionalne nošnje, što je pridonijelo pravoj prazničnoj atmosferi.

Krštenje u petak pokazalo se uzbudljivim. Dugačak red od 530 novopredanih osoba od 10 do 80 godina starosti, protezao se preko polovine igrališta na stadionu. To je bilo daleko više nego što je itko očekivao — više od 1 krštene osobe na svakih 7 Svjedoka u zemlji. Kakav li je to dokaz Jehovinog blagoslova za njegov narod ovdje! Bilo je mnogo suza radosnica zbog tog prizora, a radost je povećalo prekrasno pjevanje preko 40 talijanskih delegata. Mnogi su pomislili na proročanske riječi iz Izaije 60:5: “Tada ćeš vidjeti, i obradovaćeš se, i srce će ti se udiviti i raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doći će k tebi.”

Posebni razlozi za radost

Jehovin blagoslov ponovno je naglašen u petak, kad se u intervjuima prisjetilo skromnih početaka djela Kraljevstva u Etiopiji. To su bili intervjui s grupom ranih misionara koji su tu služili 1950-ih i 1970-ih. Preko 8 000 prisutnih čulo je kako Ray Casson, John Kamphuis i Haywood Ward opisuju svoje djelo biblijskog obrazovanja, koje su započeli 14. rujna 1950, kad su stigli u Addis Abebu. Carska je vlada u to vrijeme zahtijevala da se uključe u opće obrazovanje. I tako su u centru grada otvorili školu za obrazovanje odraslih, podučavajući različite predmete. Ali, u svoje slobodno vrijeme ti su misionari nastojali unaprijediti obrazovanje usredotočeno na božansku pouku. Morali su se naprezati da nauče amharski, komplicirani jezik s abecedom od 250 slova. Prošlo je oko pola godine prije nego što su uspjeli voditi svoj prvi biblijski studij na domu. Oko 43 godine kasnije, na ulici su sretali ljude koji su se sjećali tih bivših učitelja. Pa ipak, na kongresu su se mogli radovati što su ponovno ujedinjeni s desecima osoba s kojima su nekada proučavali Bibliju, a koji su postali nepokolebljivi u vjeri i koji su ih upoznali sa svojom vlastitom duhovnom djecom i unucima (1. Solunjanima 2:19, 20).

Radosna i vrlo pažljiva publika dugo je pljeskala ne samo intervjuima s bivšim misionarima nego i izvještajima i pozdravima iz Britanije, Kanade, Njemačke, Izraela, Italije, Kenije, Nizozemske i Sjedinjenih Država — a koje su donijeli strani predstavnici. To je ponovno istaklo bratstvo puno ljubavi Božjeg naroda širom svijeta. Glavni govori koje su iznijela pomazana braća iz Vodećeg tijela, kao i njihove srdačne molitve, također su duboko dirnuli publiku. Mladi na stadionu poistovjetili su se s likovima iz drame o mladima koji se sjećaju svog Stvoritelja, drame koja je bila izvedena na vrlo prirodan i živ način. Osim novih izdanja na engleskom, tri nova izdanja na amharskom izazvala su veliko oduševljenje.b

Za vrijeme pauza i u drugo vrijeme bilo je izvrsnih prilika za bolje upoznavanje s mnogim divnim osobama. Naprimjer, točno u prvom redu, sa štapom ručne izrade, sjedio je najstariji objavitelj u Etiopiji, Tulu Mekuria. Prošle je godine, u dubokoj starosti od 113 godina, bio kršten kao Jehovin svjedok. Na ovom je kongresu imao radost vidjeti svoju 80-godišnju ženu kako slijedi njegov primjer, te postaje njegova duhovna sestra. Njegova prisutnost tokom čitavog programa bila je odličan poticaj mladima. Jedan od njih bio je Yohanes Gorems, koji ima 16 godina i još uvijek je učenik, a već četiri godine služi kao opći pionir. On i drugi pioniri školske dobi, koji su čak i mlađi, naučili su iskupiti si povoljno vrijeme, tako da svjedoče rano ujutro na putu do škole ili koriste školske odmore i vrijeme nakon škole.

Kakvi primjeri besprijekornosti!

Stotine prisutnih doživjele su hapšenje i mučenje pod prijašnjim vladavinama. Mandefro Yifru osvrće se na pet takvih godina provedenih u zatvoru, ali sada se raduje služeći u Addis Abebi u novoosnovanom uredu, koji se brine za prevođenje, tiskanje i otpremu. Drugi mladić koji služi s njim, Zecarias Eshetu, nije napustio svoju besprijekornost prije osam godina kad je, tokom trogodišnje kazne zatvora, ubijen njegov otac zbog čuvanja kršćanske neutralnosti. Zacarias, jedan od petero djece, bio je star deset godina kad je njegov otac otišao u zatvor. Meswat Girma i njegova sestra Yoalan, stariji tinejdžeri koji još idu u školu, sjećaju se svog oca samo s fotografija, jer su bili vrlo mali kad je iznenada bio pogubljen zbog svoje neutralnosti. Njegova lojalnost bila je poticaj za njih i sada oboje služe kao opći pioniri, kao što je to činio i njihov otac u vrijeme svoje smrti.

Još jedan čuvar besprijekornosti bio je Tamirat Yadette, koji sada služi kao specijalni pionir u jednom prekrasnom području Rasjedne doline. Zbog kršćanske neutralnosti proveo je tri godine u sedam različitih zatvora, ponekad u lancima a i strašno su ga tukli. Ipak, u zatvoru je uz njegovu pomoć preko deset osoba zauzelo stav za Božje Kraljevstvo.

Tesfu Temelso, koji sada služi kao pokrajinski nadglednik, bio je 17 puta zatvaran tijekom godina koje je proveo kao specijalni pionir. Ima ožiljke od batina, ali presretan je što vidi da u njegovim bivšim dodjelama postoje skupštine. Deseci braće i sestara iz skupštine Akaki trpjeli su zatvaranja i okrutno postupanje, pa ipak, skupština je narasla na preko stotinu objavitelja. Izgradili su prvu Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svjedoka u Etiopiji. Iz Dese, grada koji se nalazi u živopisnoj okolici oko 300 kilometara sjeverno od glavnog grada, došla je grupa od petero braće i sestara koji su se suočili sa smrću i vidjeli kako je brat iz njihovog mjesta umro uslijed mučenja kojem je bio podvrgnut. Jedan starješina među njima, Maseresha Kasa, objasnio je da je istrajao tokom šest godina zatvora, ne zato što je bio poseban na bilo koji način, već jednostavno zato što je naučio oslanjati se na Jehovu (Rimljanima 8:35-39; usporedi Djela apostolska 8:1).

Još nedavno neki su dokazali svoju vjernost pod ispitom. Velika grupa došla je na kongres iz obližnje zemlje gdje je, zbog njihove neutralnosti, Svjedocima bila uskraćena policijska zaštita, putničke isprave, vjenčani listovi, bolničko liječenje i zaposlenje. Kad je bjesnio rat u blizini Messawe, eritrejske luke na Crvenom moru, cijela skupština od ukupno 39 članova, uključujući i djecu, četiri je mjeseca živjela pod niskim mostom u pustinji kako bi izbjegla bombardiranje svojih domova od strane bivših vlasti. U takvim uvjetima vrućine i oskudice, razmatranje dnevnog citata i drugi sastanci davali su im veliku snagu i bliskost s Jehovom, kao i jednih s drugima. Dvije specijalne pionirke, koje služe u blizini izvora Modrog Nila, podnijele su prijetnje i napade rulje koje je poticala Ortodoksna crkva, ali one su istrajale i vidjele su kako je nekoliko osoba s kojima su proučavale Bibliju simboliziralo svoje predanje krštenjem na tom kongresu.

Jedan je brat pričao o svojoj kušnji dok je bio izoliran na nekom poslu duboko u suhom području Ogaden, nedaleko od Somalije. Održao se duhovno živim tako što je propovijedao i zatim održavao sastanke sa zainteresiranima, uključujući i liječnike, koji su izvukli korist iz božanske pouke i sad poučavaju druge. Još jedan izvrstan primjer čuvanja besprijekornosti bio je specijalni pionir u Addis Abebi, kojeg je 1992. rulja nahuškana od strane ortodoksnih svećenika divljački isprebijala i ostavila da umre. Nasreću, oporavio se i nastavlja služiti na istom području. Blistav osmijeh na njegovom licu ne otkriva ni trag gorčine. Za njega, kao i za sve druge prokušane, a i one nove, ovaj kongres “Božanska pouka” bio je praznik radosti.

Organizacija kongresa funkcionirala je bez problema, tako da su posjetioci mislili kako dobrovoljci uključeni u to imaju mnogo godina iskustva. Ustvari, oni su brzo napredovali tijekom zadnje dvije godine. Trodnevni kongres prebrzo je završio. Najveći broj prisutnih u subotu iznosio je 9 556. Nacionalna televizija, radio i tisak dali su povoljan izvještaj. Svi su mogli vidjeti da Jehova duhovno obogaćuje svoj narod. Publika je uključivala i tisuće zainteresiranih koji su počeli izvlačiti korist iz “Božanske pouke”. Otvoreno je široko polje rada za Jehovine svjedoke u ovoj zemlji od oko 50 milijuna stanovnika i kongres je sve ojačao u njihovoj odlučnosti da preostalo vrijeme ovog sustava stvari upotrijebe kako bi pomagali iskrenim osobama da i one izvuku korist iz božanske pouke.

[Bilješke]

[Slika na stranici 23]

Addis Abeba, 13-15. siječnja 1994.

[Slika na stranici 24]

Grupa pionira u Addis Abebi (desno); čuvari besprijekornosti koji su svi bili zatvarani (dolje); Svjedok star 113 godina i njegova supruga