“Kojega ne vidjevši ljubite”
“Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajući no vjerujući ga radujete se” (1. PETROVA 1:8).
1. Kako neki religiozni ljudi nastoje pokazati svoju odanost Isusu iako ga danas nitko na Zemlji nije vidio?
NIJEDNA osoba koja danas živi na Zemlji nikada nije vidjela Isusa Krista. Ipak, milijuni ljudi tvrde da ga ljube. U Manili (Filipini) svake se godine 9. siječnja održava, kako je opisuju, najmasovnija i najspektakularnija svečanost najbrojnije religije u toj zemlji, i tom se prilikom ulicama vuče kip Isusa Krista, u prirodnoj veličini, koji nosi križ. Uzbuđeno se mnoštvo tiska i gura; ljudi se čak penju jedni preko drugih, mahnito nastojeći dodirnuti kip. Mnoge prisutne promatrače uglavnom privlači svečana povorka. Ipak, neki su od njih nesumnjivo iskreno privučeni Isusu. Da bi dokazali svoju odanost, možda nose krunice ili idu redovito u crkvu. Međutim, može li se takvo idolopoklonstvo smatrati pravim obožavanjem?
2, 3. (a) Koji su sljedbenici ustvari vidjeli i čuli Isusa? (b) Tko je još u prvom stoljeću ljubio Isusa i položio vjeru u njega iako ga nikada osobno nisu vidjeli?
2 U rimskim provincijama Judeji, Samariji, Pereji i Galileji postojale su u prvom stoljeću mnoge tisuće osoba koje su osobno vidjele i čule Isusa Krista. One su slušale dok je objašnjavao dirljive istine o Kraljevstvu Božjem. One su bile očevici čuda koja je činio. Neki od njih postali su njegovim odanim učenicima, uvjereni da je on “Kr[i]st, sin Boga živoga” (Matej 16:16). Međutim, oni kojima je apostol Petar pisao svoje prvo nadahnuto pismo nisu bili među njima.
3 Petar se obratio onima koji su živjeli u rimskim provincijama Pontu, Galaciji, Kapadokiji, Aziji i Bitiniji — sve one nalazile su se na području današnje Turske. Njima je Petar pisao: “Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajući no vjerujući ga radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom” (1. Petrova 1:1, 8). Kako su upoznali Isusa Krista do te mjere da su ga ljubili i iskazivali vjeru u njega?
4, 5. Kako su ljudi koji nikada nisu vidjeli Isusa naučili o njemu dovoljno da su ga mogli ljubiti i položiti vjeru u njega?
4 Neki su očigledno bili u Jeruzalemu kad je apostol Petar svjedočio mnoštvu koje je 33. n. e. prisustvovalo prazniku Pentekosta. Mnogi su učenici ostali u Jeruzalemu nakon praznika kako bi od apostolâ dobili daljnje upute (Djela apostolska 2:9, 41, 42; usporedi 1. Petrovu 1:1). Kad je ponovno išao na misionarska putovanja, apostol Pavao nastavio je svoju revnu službu i među ljudima koji su živjeli u području u koje je Petar kasnije poslao prvo biblijsko pismo koje je nosilo njegovo ime (Djela apostolska 18:23; 19:10; Galaćanima 1:1, 2).
5 Zašto je Isus tako snažno privlačio te ljude koji ga nikada nisu vidjeli? Zašto ga u naše vrijeme duboko ljube daljnji milijuni diljem zemaljske kugle?
Ono što su čuli
6. (a) Što si mogao naučiti da si slušao Petrovo svjedočanstvo o Isusu na Pentekost 33. n. e.? (b) Kako je to djelovalo na otprilike 3 000 prisutnih?
6 Da si bio u Jeruzalemu 33. n. e. kada se Petar obratio mnoštvu koje je prisustvovalo prazniku, što bi naučio o Isusu? Čuda koja je činio nesumnjivo su pokazala da ga je poslao Bog. Naučio bi da Isus više nije u grobu, iako su ga grešni ljudi ubili, nego da je uskrsnuo i da je zatim uznesen na nebo s desne strane Bogu. Naučio bi da je Isus uistinu Krist, Mesija o kojem su pisali proroci. Naučio bi da je posredstvom Isusa Krista sveti duh izliven na njegove sljedbenike tako da su odmah bili spremni svjedočiti ljudima iz mnogih nacija o veličanstvenim stvarima koje je Bog činio posredstvom svog Sina. Mnogi koji su tom prilikom čuli Petra bili su duboko dirnuti u srce i oko 3 000 ih se krstilo kao kršćanski učenici (Djela apostolska 2:14-42). Da si tada bio tamo, da li bi i ti reagirao tako odlučno?
7. (a) Što si mogao naučiti da si bio u Antiohiji kad je apostol Pavao tamo propovijedao? (b) Zašto su neki iz mnoštva postali vjernici i drugima prenosili dobru vijest?
7 Da si bio među prisutnima kad je apostol Pavao poučavao u Antiohiji, u rimskoj provinciji Galaciji, što si još mogao saznati o Isusu? Čuo bi kako Pavao objašnjava da su proroci prorekli kako će vlastodršci u Jeruzalemu Isusa osuditi na smrt. Čuo bi i dokaze očevidaca o Isusovom uskrsnuću. Sigurno bi te impresioniralo Pavlovo objašnjenje da je Jehova, time što je Isusa uskrsnuo iz mrtvih, potvrdio da je on uistinu Sin Božji. A pored toga, zar ti spoznaja da oproštenje grijeha koje je moguće na temelju vjere u Isusa može voditi u vječni život ne bi zagrijala srce? (Djela apostolska 13:16-41, 46, 47; Rimljanima 1:4). Uvidjevši koliko je važno ono što su čuli, neki u Antiohiji postali su učenici te su aktivno prenosili dobru vijest drugima iako je to za sobom povlačilo suočavanje sa žestokim progonstvom (Djela apostolska 13:42, 43, 48-52; 14:1-7, 21-23).
8. Što si mogao naučiti da si bio na sastanku efeške skupštine kad su primili Pavlovo pismo?
8 Što bi bilo da si bio povezan s kršćanskom skupštinom u Efezu, u rimskoj provinciji Aziji, kada su tamošnji učenici primili Pavlovo nadahnuto pismo? Što bi iz tog pisma mogao naučiti o Isusovoj ulozi u Božjem naumu? Pavao je u tom pismu objasnio da će posredstvom Krista sve stvari na nebu i na Zemlji biti ponovno dovedene u sklad s Bogom, da se Božji dar posredstvom Krista proširio na ljude iz svih nacija, da su pojedinci koji su u Božjim očima bili mrtvi zbog svojih prijestupa oživjeli na temelju vjere u Krista i da je zbog ove pripreme ljudima ponovno moguće postati ljubljenim Božjim sinovima (Efežanima 1:1, 5-10; 2:4, 5, 11-13).
9. (a) Što ti može pomoći da razlučiš jesi li ti osobno shvatio značenje onoga što je Pavao pisao Efežanima? (b) Kako je na braću iz rimskih provincija koje je spomenuo Petar utjecalo ono što su naučili o Isusu?
9 Da li bi cijenjenje svega toga produbilo tvoju ljubav prema Božjem Sinu? Da li bi ta ljubav utjecala na tvoj svakodnevni život, na što je apostol Pavao ohrabrivao od 4. do 6. poglavlja Efežanima? Da li bi te cijenjenje potaknulo da pažljivo ispitaš svoje prioritete u životu? Da li bi iz ljubavi prema Bogu i iz zahvalnosti prema njegovom Sinu učinio potrebne promjene kako bi vršenje Božje volje uistinu bila glavna stvar u tvom životu? (Efežanima 5:15-17). Osvrćući se na to kako je na kršćane u Aziji, Galaciji i drugim rimskim provincijama utjecalo ono što su naučili, apostol Petar im je pisao: “Kojega [Isusa Krista] ne vidjevši ljubite, (...) vjerujući ga radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom” (1. Petrova 1:8).
10. (a) Što je nesumnjivo pridonijelo ljubavi ranih kršćana prema Isusu? (b) Kako to i nama može koristiti?
10 Još je nešto nesumnjivo pridonijelo ljubavi koju su prema Božjem Sinu osjećali ti rani kršćani kojima se Petar obraćao. Što je to bilo? U vrijeme kada je Petar napisao svoje prvo pismo, najmanje su dva Evanđelja — Matejevo i Lukino — već kružila među ljudima. Kršćani prvog stoljeća koji nikada nisu vidjeli Isusa mogli su čitati izvještaje iz Evanđelja. I mi to možemo. Izvještaji iz Evanđelja nisu nestvarni; oni imaju sve karakteristike najpouzdanije povijesti. U tim nadahnutim povijesnim izvještajima možemo pronaći mnogo toga što produbljuje našu ljubav prema Božjem Sinu.
Duh koji je pokazao
11, 12. Što te u vezi s duhom koji je Isus pokazao prema drugim ljudima navodi da ga ljubiš?
11 Iz pisanog izvještaja o Isusovom životu možemo saznati kako je postupao s drugim ljudima. Duh koji je pritom pokazao još i danas, preko 1 960 godina nakon njegove smrti, dira ljude u srce. Svatko živ opterećen je posljedicama grijeha. Mnogi milijuni ljudi žrtve su nepravde, bore se s bolestima ili zbog nekih drugih razloga osjećaju teško razočaranje. Svima takvima Isus kaže: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako” (Matej 11:28-30).
12 Isus je pokazao nježnu brigu prema siromašnima, gladnima i ožalošćenima. Čak je na čudesan način nahranio velika mnoštva ljudi kad su to nalagale okolnosti (Luka 9:12-17). Oslobodio ih je ropskih tradicija. Usto je izgradio njihovu vjeru u Božju pripremu kojom će okončati političko i ekonomsko tlačenje. Isus nije slomio duh onih koji su već bili potlačeni. On je nježno, s ljubavlju i vješto podizao krotke. Okrijepio je one koji su bili poput trske prebijene napola i one koji su bili poput lanenog stijenja koji tinja i samo što se ne ugasi. Njegovo ime sve do danas pobuđuje nadu, čak i u srcu onih koji ga nikada nisu vidjeli (Matej 12:15-21; 15:3-10).
13. Zašto Isusov način postupanja s grešnicima privlači ljude?
13 Isus nije odobravao neispravno postupanje, no ipak je pokazao razumijevanje prema ljudima koji su činili greške u životu, ali koji su pokazali kajanje i obratili mu se za pomoć (Luka 7:36-50). Znao je sjesti i jesti s ljudima koji su bili prezreni u društvu ako je smatrao da će imati priliku duhovno im pomoći (Matej 9:9-13). Zbog duha koji je Isus ispoljio, milijuni ljudi koji se nalaze u sličnim okolnostima a koji ga nikada nisu vidjeli osjećaju se potaknutima upoznati ga i vjeruju u njega.
14. Što ti se sviđa u vezi s načinom na koji je Isus pomagao bolesnima, invalidima ili ožalošćenima?
14 Isusov način postupanja s ljudima koji su bili bolesni ili invalidi svjedoči kako o njegovoj srdačnosti i samilosti tako i o njegovoj sposobnosti da im pruži olakšanje. Tako se Isus nije zgrozio kada je vidio čovjeka teško oboljelog od gube koji mu je prišao i preklinjao ga za pomoć. Nije rekao čovjeku da osjeća sažaljenje prema njemu, ali da je bolest suviše uznapredovala i da mu nikako ne može pomoći. Čovjek je preklinjao: “Gospodine! ako hoćeš, možeš me očistiti.” Isus je bez oklijevanja došao do gubavca i dodirnuo ga, rekavši: “Hoću, očisti se” (Matej 8:2, 3). Drugom se prilikom jedna žena pokušala izliječiti neprimjetnim dodirivanjem ruba njegove haljine. Isus se prema njoj ponio ljubazno i umirio ju je (Luka 8:43-48). A kada je susreo pogrebnu povorku, sažalio se nad ožalošćenom udovicom kojoj je umro sin jedinac. Iako Isus nije htio koristiti moć koju je dobio od Boga kako bi čudom pribavio hranu za sebe, bez ustezanja se poslužio njom kako bi uskrsnuo mrtvaca i vratio ga njegovoj majci (Luka 4:2-4; 7:11-16).
15. Kako na tebe utječe čitanje pisanih izvještaja o Isusu i meditiranje o pročitanom?
15 Dok čitamo te izvještaje i meditiramo o duhu koji je ispoljio Isus, produbljuje se naša ljubav prema tom čovjeku koji je položio svoj ljudski život kako bismo mi mogli živjeti zauvijek. Iako ga nikada nismo vidjeli, on nas privlači te osjećamo želju da slijedimo njegove stope (1. Petrova 2:21).
Ponizno se pouzdao u Boga
16. Na koga je Isus prvenstveno usredotočio svoju pažnju, i na što nas je ohrabrio?
16 Isus je, prije svega, usmjerio i svoju i našu pažnju na svog nebeskog Oca, Jehovu Boga. Ukazao je na najveću zapovijed u Zakonu, rekavši: “Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom” (Matej 22:36, 37). Savjetovao je svoje učenike: “Imajte vjeru Božiju” (Marko 11:23). Kad su se suočavali s ozbiljnim ispitom svoje vjere, on ih je bodrio: “Molite se neprekidno” (Matej 26:41, NW).
17, 18. (a) Kako je Isus pokazao da se ponizno pouzdaje u svog Oca? (b) Zašto je ono što je učinio toliko važno za nas?
17 Sam je Isus dao primjer u tome. Molitva je bila važan dio njegovog života (Matej 14:23; Luka 9:28; 18:1). Kad je došlo vrijeme da odabere apostole, Isus se nije jednostavno oslonio na svoju sposobnost prosuđivanja iako je ranije nadgledavao sve anđele na nebu. Cijelu je noć ponizno proveo u molitvi svom Ocu (Luka 6:12, 13). Kada je doživio hapšenje i bolnu smrt, Isus se ponovno obratio svom Ocu, moleći se gorljivo. On nije smatrao da dobro poznaje Sotonu i da lako može izići na kraj sa svime što bi taj zlikovac mogao smisliti. Isus je bio svjestan koliko je važno da ne pogriješi. Kakvu bi samo sramotu Isusov neuspjeh nanio njegovom Ocu! A kakav li bi to bio gubitak za ljudski rod, čiji su izgledi za život ovisili o žrtvi koju je Isus trebao prinijeti!
18 Isus se uvijek iznova molio — kad je bio sa svojim apostolima u gornjoj sobi u Jeruzalemu, a činio je to još gorljivije u Getsemanskom vrtu (Matej 26:36-44; Ivan 17:1-26; Jevrejima 5:7). Kad je patio na mučeničkom stupu, nije grdio one koji su mu se rugali. Naprotiv, molio se za one koji su to činili u neznanju: “Oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine” (Luka 23:34). U svojim se mislima i dalje usredotočio na svog Oca, ‘oslanjajući se na onoga koji pravo sudi’. Njegove posljednje riječi na mučeničkom stupu bile su molitva koju je uputio svom Ocu (1. Petrova 2:23; Luka 23:46). Kako samo možemo biti zahvalni što je Isus, pouzdajući se potpuno u Jehovu, vjerno izvršio zadatak koji mu je Otac povjerio! Iako nikada nismo vidjeli Isusa Krista, duboko ga ljubimo zbog onog što je učinio!
Izraziti mu svoju ljubav
19. Koje postupke trebamo izbjegavati kao potpuno neprikladne ako želimo izraziti ljubav prema Isusu?
19 Mi tvrdimo da ga ljubimo, ali kako možemo dokazati da je ta ljubav nešto više od običnih riječi? Budući da je Otac, kojeg je Isus ljubio, zabranio da se prave likovi i da oni zatim budu predmet štovanja, sigurno ne bismo iskazivali čast Isusu ako bismo oko vrata nosili lančić s takvim likom ili ako bismo taj lik nosili ulicama (2. Mojsijeva 20:4, 5; Ivan 4:24). Ne bismo iskazivali čast Isusu pohađanjem religijskih službi, pa i kad bismo to činili nekoliko puta tjedno, ako preostali dio tjedna nismo živjeli u skladu s njegovim učenjima. Isus je rekao: “Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj” (Ivan 14:21, 23; 15:10).
20. Što će, između ostalog, pokazati da li uistinu ljubimo Isusa?
20 Koje nam je zapovijedi dao Isus? Prva je da obožavamo jedino pravog Boga Jehovu (Matej 4:10; Ivan 17:3). Isus nas je zatim poučio da zbog njegove uloge u Božjem naumu moramo iskazivati vjeru u njega kao Božjeg Sina i da to moramo pokazati tako da ne činimo zla djela i da hodimo u svjetlu (Ivan 3:16-21). Savjetovao nas je da prvo tražimo Božje Kraljevstvo i njegovu pravednost, stavljajući ih ispred brige za tjelesne potrebe (Matej 6:31-33). Zapovjedio nam je da se međusobno ljubimo kao što je on nas ljubio (Ivan 13:34; 1. Petrova 1:22). I dao nam je zadatak da svjedočimo o Božjem naumu, baš kao što je on svjedočio (Matej 24:14; 28:19, 20; Otkrivenje 3:14). Iskrena ljubav prema Isusu potaknula je danas oko pet milijuna Svjedoka Jehove da drži njegove zapovijedi iako ga nikada nisu vidjeli. To što nisu osobno vidjeli Isusa ni u kom slučaju ne umanjuje njihovu odlučnost da mu budu poslušni. Oni se prisjećaju riječi koje je njihov Gospodin rekao apostolu Tomi: “Pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše” (Ivan 20:29).
21. Kako nam koristi prisustvovanje Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, koja se ove godine održava u nedjelju, 23. ožujka?
21 Nadamo se da ćeš biti među onima koji će se u nedjelju, 23. ožujka 1997. nakon zalaska sunca, okupiti diljem svijeta u Dvoranama Kraljevstva Jehovinih svjedoka kako bi se prisjetili najvećeg izraza Božje ljubavi prema čovječanstvu i smrti njegovog lojalnog Sina Isusa Krista. Ono što se tom prigodom govori i čini treba produbiti našu ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu te tako povećati našu želju da držimo Božje zapovijedi (1. Ivanova 5:3).
Kako bi odgovorio?
◻ Kako su oni kojima je bila upućena prva Petrova poslanica upoznali i zavoljeli Isusa?
◻ Što te posebno impresionira od onoga što su rani kršćani čuli?
◻ Što te u vezi s duhom koji je Isus pokazao navodi da produbiš svoju ljubav prema njemu?
◻ Zašto je Isusovo ponizno oslanjanje na Boga toliko važno za nas?
◻ Kako možemo pokazati svoju ljubav prema Isusu Kristu?
[Slike na stranicama 16 i 17]
Isus nas privlači zbog duha koji je pokazao