U Namibiji ima živih dragulja!
NAMIBIJA se proteže oko 1 500 kilometara uzduž jugozapadne obale Afrike. Čitav priobalni pojas te zemlje sastoji se od pješčanih dina, kamenitih brežuljaka i prostranih šljunčanih ravnica. Među kamenčićima namibijskih šljunkovitih plaža nalazi se drago kamenje svih mogućih boja. Tamo se ponekad mogu pronaći čak i dijamanti. No ta zemlja ima nešto što je daleko dragocjenije od tog kamenja. Namibija ima žive dragulje — ljude koji potječu iz njenih brojnih nacionalnih skupina.
Prvi stanovnici Namibije govorili su jezicima koji su pripadali kojsanskoj porodici jezika. Njihov je govor bio poznat po coktanju. Među onima koji danas govore kojsanski jesu tamnoputi Damare, svjetloputi ljudi niskog rasta imenom Nama i poznati lovci Bušmani. U Namibiju su posljednjih stoljeća pristigla i mnoga crnačka plemena. Njih možemo podijeliti u tri glavne nacionalne skupine: Ovambo (najveća etnička skupina u Namibiji), Herero i Kavango. Evropljani su se u Namibiju počeli doseljavati tokom 19. stoljeća. Nakon što su u pustinjskom pijesku pronađeni dijamanti, stiglo je još više imigranata.
Stanovnici Namibije dragocjeni su jer su dio svijeta čovječanstva za koji je Bog dao svog Sina, omogućivši tako vječni život (Ivan 3:16). Stotine Namibijaca iz mnogih plemena već su se odazvale na poruku spasenja. Budući da spadaju među “poželjne stvari svih nacija” koje se sada sakupljaju u Jehovin dom obožavanja, možemo ih usporediti sa živim dragim kamenjem (Agej 2:7, NW).
Početak duhovnog iskopavanja
Godine 1928. započelo je iskopavanje namibijskih duhovnih dragulja. U toj je godini podružnica Društva Watch Tower iz Južnoafričke Republike poštom poslala 50 000 primjeraka biblijske literature ljudima rasprostranjenima diljem te zemlje. Sljedeće je godine Lenie Theron, pomazana kršćanka iz Južnoafričke Republike, posjetila osobe koje su pokazale interes. Za četiri mjeseca sama je proputovala tu golemu zemlju i uručila više od 6 000 primjeraka pomoćnih sredstava za proučavanje Biblije na afrikaansu, engleskom i njemačkom. Sav taj rad nipošto nije bio uzaludan.
Uzmimo za primjer njemačkog rudara Bernharda Baadea. Godine 1929. dostavljena su mu jaja od nekog farmera koji je svako jaje umotao u stranicu neke publikacije Društva Watch Tower. Bernhard je s nestrpljenjem pročitao svaku stranicu, pitajući se tko je napisao tu knjigu. Na kraju je došao do zadnje stranice na kojoj je bila adresa Društva Watch Tower u Njemačkoj. Bernhard je pismeno zatražio još literature i postao je prvi Namibijac koji je zauzeo stav za istinu.
Dolaze punovremeni radnici
U Namibiju su 1950. stigla četiri misionara obučena u Biblijskoj školi Gilead Društva Watchtower. Godine 1953. broj misionara porastao je na osam. U taj su broj uključeni Dick i Coralie Waldron, bračni par iz Australije, koji tu još uvijek vjerno služe. U iskopavanju namibijskih duhovnih dragulja sudjelovali su i mnogi drugi punovremeni objavitelji Kraljevstva iz Južnoafričke Republike i iz inozemstva. U Namibiju su poslani i drugi misionari, kao i diplomci Škole za osposobljavanje slugu.
Jedan drugi faktor koji je doprinio duhovnom rastu u Namibiji bilo je prevođenje i izdavanje biblijske literature na glavnim tamošnjim jezicima, kao što su herero, kwangali, kwanyama, nama/damara i ndonga. Od 1990. u Windhoeku, glavnom gradu, postoje lijepi prevodilački uredi i dom za punovremene volontere. Karen Deppisch, koja je sa svojim suprugom sudjelovala u punovremenom djelu evangeliziranja u različitim dijelovima Namibije, kaže: “Mnogi su zadivljeni kad im ponudimo literaturu na njihovom jeziku, naročito zato što na nekim od tih jezika ima jako malo knjiga bilo kojeg žanra.”
Brušenje dragog kamenja
Neke su namibijske doslovne dragulje udari valova i pijesak glačali tisućama godina. No, naravno, ti prirodni procesi ne oblikuju i živo drago kamenje. Potreban je trud da bi nesavršeni ljudi ‘skinuli staru osobnost’ i obukli novu osobnost koja je nalik Kristovoj (Efežanima 4:20-24, NW). Naprimjer, štovanje mrtvih predaka duboko je ukorijenjena tradicija među mnogim namibijskim plemenima. Članovi obitelji i susjedi često progone one koji ne sudjeluju u obožavanju predaka. Kada pojedinci iz Biblije saznaju da “mrtvi ne znaju ništa”, suoče se s ispitom (Propovjednik 9:5). Na koji način?
Jedan Svjedok iz naroda Herero objašnjava: “Biti poslušan istini predstavljalo je veliki izazov. Prihvatio sam biblijski studij s Jehovinim svjedocima, ali trebalo mi je vremena da primijenim stvari koje sam učio. Isprva sam morao provjeriti je li opasno prestati s vršenjem tradicionalnih običaja. Naprimjer, vozio bih pored određenih mjesta u Namibiji ne zaustavljajući se kako bih stavio kamen na grob ili podigao šešir u znak pozdrava mrtvima. Postepeno sam se uvjerio da mi se ništa neće dogoditi ako ne budem obožavao mrtve pretke. Kako sam samo sretan zato što je Jehova blagoslovio moje napore da pomognem svojoj obitelji i drugim zainteresiranim osobama upoznati istinu!”
Potreba za duhovnim rudarima
Prije dolaska misionara 1950, u Namibiji je bio samo jedan objavitelj dobre vijesti. Broj se polako povećao da bi dosegao najveći broj od 995 osoba. Pa ipak, čeka nas još puno posla. Ustvari, neka su područja gotovo nedirnuta. Možeš li služiti tamo gdje postoji velika potreba za revnim objaviteljima Kraljevstva? Ako možeš, dođi u Namibiju i pomozi nam u pronalaženju i brušenju još većeg broja duhovnog dragog kamenja. (Usporedi Djela apostolska 16:9.)
[Karta/slike na stranici 26]
(Vidi publikaciju)
AFRIKA
NAMIBIJA
[Slike]
Namibija je zemlja poznata po predivnom dragom kamenju
[Zahvala]
Karte: Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.; Dijamanti: Ljubaznošću Namdek Diamond Corporationa
[Slike na stranici 26]
Dobra vijest se propovijeda svim namibijskim etničkim skupinama
[Slika na stranici 28]
Možeš li služiti tamo gdje postoji veća potreba za objaviteljima Kraljevstva?