Nuditi dobru vijest — upotrebljavajući djelotvorne uvode
1 “Samo da mi je početi!” To je nedavno rekla jedna sestra pričajući o svojoj službi od kuće do kuće. Sigurno će svaki od nas priznati da je uvod često najteži dio našeg govora.
2 U vezi s našom službom propovijedanja u travnju i svibnju, mi želimo toj stvari pokloniti punu pažnju. Slijede neka temeljna ukazivanja u vezi uvoda, kako iz knjige Vodič, tako i neke preporuke putujućih nadglednika.
Potrebna je dobra priprema
3 U knjizi Vodič str. 110, stavak 5 preporučuje se da se “vrlo brižljivo pripreme” prve dvije ili tri rečenice iznašanja. Onaj tko tako postupa primijetit će da brzo prelazi na temu, a da sugovornik ne izgubi interes već kod uvoda. Sada slijede neki primjeri:
● “Došli smo do vas, jer razmišljamo o uznemiravajućim svjetskim prilikama. Sigurno ste čuli za ... (spomeni događaje koji su se dogodili u bližoj okolici ili uopće). Sve više ljudi se pita: Zašto se događaju sve te stvari? Kuda sve to vodi? Što vi mislite, da li su ti događaji određeni predznak nečeg daleko većeg?”
● “Raduje nas što ste nam otvorili vrata. Mi smo došli danas k vama jer želimo vam pokazati da je Bog još uvijek zainteresiran za nas ljude. Da li ste znali da Bog ima namjeru, koju će sada obistiniti u korist ljudi?”
● “Mi danas želimo razgovarati sa svim ljudima koji još uvijek iskreno vjeruju u Isusa Krista. Da li vi pripadate takvima? (sačekaj odgovor). Da li ste znali da će Bog uskoro opunomoćiti svog sina da dovede u red prilike na Zemlji i da će se pobrinuti da se ispuni njegova namjera u vezi s nama ljudima?”
● “Smijem li vas direktno upitati, da li vjerujete u Boga? (sačekaj odgovor). Mi smo ovdje u ... (navedi ulicu ili područje) naišli na mnoge ljude koji jedva još vjeruju u Boga. Neki misle na primjer da rješenje današnjih problema trebaju pronaći političari a ne Bog. Što vi mislite o tome?”
Postavljajući odgovarajuća pitanja
4 Nakon što smo se predstavili možemo sugovorniku prijazno postaviti neko pitanje, koje ga neće dovesti u neugodnost. (Usporedi knjigu Vodič str. 109, st. 2). Slijedi jedan primjer:
● “Što vi mislite, tko je zapravo vlasnik Zemlje? (sačekaj odgovor). Mislite li da je zemlja bez gospodara, kada svaka kuća ima svog vlasnika? Smatrate li razumnim ono što je objasnio apostol Pavle u Jevr. 3:4?” (Iza. 40:26)
5 Postoje, naravno, još mnoga druga odgovarajuća pitanja koja možemo postaviti odmah u uvodu i tako lakše povesti razgovor. Pokušajmo, na primjer, sa slijedećim pitanjima:
● “Da li će ljudi sviju rasa i naroda jednom živjeti u miru?” (sačekaj odgovor). Prvi preduvjet za mir je potpuno razoružanje (Ps. 46:8, 9).
● “Da li imate još povjerenja u Boga, ili vam pada teško vjerovati ga?” (Iza. 40:26).
6 Kada postavimo pitanja tada moramo, svakako, i sačekati odgovor, a ne jednostavno ga prečuti. Ako je odgovor suglasan s Riječju Božjom, tada je preporučljivo pohvaliti sugovornika za njegovo gledište. Ako je odgovor drugačiji, ne treba iz toga stvarati sporno pitanje, daleko je bolje potražiti zajednički temelj za nastavak razgovora.
Uzeti u obzir područje
7 Svako područje ima svoje specifičnosti i zato je dobro uvažiti to prilikom uvoda (usporedi Vodič str. 109, st. 3). Sada slijede neki uvodi koji mogu primijeniti se na gradskom području i jedan koji je prikladan za seosko područje:
● “Dobar dan gospođo! Što biste vi najprije učinili kada biste mogli da promijenite svijet? (sačekaj odgovor). To je promišljeni odgovor, koji pokazuje da želite da na cijelom svijetu vlada mir i pravda. Ali, sigurno ćete sada reći: “Mi, nažalost, ne možemo ništa promijeniti.” I ja mislim kao i vi. Ali, da li to znači da Bog ne može ništa promijeniti?”
● “Sada smo vas sigurno prekinuli u poslu. Da, domaćica je uvijek zaposlena i zainteresirana za dobro svoje obitelji. A ono o čemu mi danas želimo govoriti u našoj kršćanskoj službi s vama i vašim susjedima, također se tiče vašeg blagostanja i vaše obitelji.”
8 Mi, naravno, ne možemo uvijek upotrebljavati jedan te isti uvod, ne uzimajući u obzir pojedine sugovornike. Ako naiđemo na nekog omladinca, možemo, na primjer, reći sljedeće:
● “Ja razgovaram rado s mladim ljudima, jer su mladi koji kritički razmišljaju s pravom ogorčeni na svijet odraslih. Ali, koja alternativa postoji?”
Bezuvjetno je potrebno biti prijazan
9 Prijaznost je upravo u uvodu važnija, nego u bilo kom drugom dijelu izlaganja (usporedi knjigu Vodič, str. 110, st. 4). Sljedeći uvodi su naročito djelotvorno, ako se iznesu prijazno:
● “Danas želim razgovarati sa stanarima ove kuće. Raduje me što sam vas sreo. Što je prema vašem mišljenju Božja namjera sa čovječanstvom?” (Sačekaj odgovor!). Ja sam u vezi tog pitanja pronašao interesantan komentar (Mat. 6:9, 10).
● “Upravo sam s nekim vašim susjedom razgovarao o pitanju da li Bog još uvijek brine za nas i o tome što je njegova namjera obzirom na ljude. Zar niste i vi već razmišljali o tim ili sličnim pitanjima?” (2. Petr. 3:13).
● “Raduje me što sam vas sreo. Sigurno ste obzirom na teško vrijeme u kojem živimo, već postavljali sebi pitanje: Ako postoji Bog, da li će on i dalje dozvoljavati takva strašna stanja ili je odlučio poduzeti nešto određeno kako bi promijenio okolnosti za dobro pravdoljubivih ljudi?” (2. Petr. 3:13).
10 Sigurno želi svaki od nas i dalje napredovati s obzirom na svoj uvod u sistematskoj službi propovijedanja. Nije od presudnog značaja da li ćemo u službi propovijedanja u travnju i svibnju upotrebljavati neke od gore spomenutih uvoda, ili ćemo izmisliti neki drugi uvod koji nam osobno bolje odgovara. Važno je da čvrsto odlučimo napredovati, uzimajući u obzir točke spomenuto u podnaslovima ovog članka. Ako ćemo tako postupati, tada će nam sigurno biti moguće češće započeti razgovor.