Kad kanarinci umiru

KANARINCI su osjetljiviji od ljudi na otrovne plinove. Stoga su u stara vremena rudari uzimali sa sobom u jamu kanarinca u kavezu, kako bi ustanovili količinu opasnih plinova. Smrt kanarinca rudarima bi značila uzbunu da se sklone na sigurno mjesto, dok se jama dovoljno ne prozrači. Imajući ovo u mislima, možemo bolje razumjeti izjavu uglednog znanstvenika iz Kanade dr. Davida Suzukija.

Zabrinut zbog naoko neposrednog kraja našeg planeta Zemlje, upotrijebio je sljedeću usporedbu: “Kad je rudar uzeo sa sobom u jamu kanarinca i ako se kanarinac srušio, rudar nije rekao: ‘Oh, ptica je uginula, ali ja nisam ptica.’ Kanarinac se srušio jer je udisao isti zrak kao on.”

Zatim je dodao: “Kada vidite da u zaljevu St. Lawrence uginu 22 bijela kita, a toliko su zatrovani kemikalijama da im se može prići samo s maskom i rukavicama, i ako nam se govori da će šume šećernog javora u Quebecu izumrijeti za deset godina i da je u sjevernom moru iz nepoznatog razloga uginulo 10 000 tuljana, tada su to sasvim sigurno (...) kanarinci, i ako mislimo da ne živimo u istom okolišu kao ovi organizmi, tada smo ludi.”

Dr. Suzuki se žali da političari ovim “kanarincima” obraćaju malu ili uopće nikakvu pažnju i ne uviđaju ozbiljnost situacije, sve dok djeca ne budu masovno umirala. On kaže: “Znači li to da naša djeca moraju postati naši kanarinci?”

Pravi kršćani su doduše zabrinuti ali ne očajavaju. Jehova, Stvoritelj Zemlje, “koji je nije stvorio uzalud, koji ju je oblikovao da bude nastanjena”, neće kratkovidnim pohlepnim ljudima dozvoliti u nedogled da pustoše naš okoliš. U svojoj Riječi Bibliji, on obećava da će ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’ (Izaija 45:18; Otkrivenje 11:18, NW).