Ptice pjevice — virtuozi koji prkose razumijevanju
“URANIM jutarnjim satima probudili su me zvukovi koji su bili čudni mojim gradskim ušima. Čudni ali čarobni. Bio je to pjev ptica. Ne samo jedne ili dvije, već mnogih. Mnoge ptice. Neke blizu, druge malo dalje, a sve one pjevaju. Dok sam ležao u krevetu i slušao, obuzelo me rastuće čuđenje. Ustao sam, otišao do prozora, otvorio ga i kleknuo na koljena, s laktovima na prozorskoj dasci. Sada iz veće blizine, slušao sam sve glasnije pjevanje dok nije izgledalo da je vani sve živo od muzike. Mnoge ptice pjevice sa svojim mnogim pojedinim pjesmama, ali sve se stapaju u jedan veličanstveni zbor. Nisam obraćao pažnju na hladan zrak. Bio sam očaran.”
Ovo je iskustvo jednog čovjeka iz New Yorka koji je posjetio prijatelje u North Yorkshiru u Engleskoj. Njegova kuća bila je okružena otvorenim poljima i šumama — i pticama. Kad je tog jutra pozdravio svog domaćina i domaćicu, bio je živahan. Oni su mu objasnili da je upravo bio izložen ‘zboru u svitanje’. To se događa svakog proljeća i početkom ljeta. Tu je također i ‘večernji zbor’, nešto tiši, ali još uvijek impresivan. Takve izvedbe u mnogim dijelovima svijeta postaju sve rijeđe; u drugim područjima su potpuno prestale.
Postoji oko 9 000 poznatih vrsta ptica, od kojih je oko 5 000 svrstano u ptice pjevice, ili podrazred Oscines. Iako pjevaju i neke ženke, mužjaci su ti koji ujutro i navečer izvode fantastične muzičke kompozicije. Rečeno nam je da oni pjevaju kako bi zadržali područje i zaštitili ženke, no također je vrlo vjerojatno da se oni raduju stvaranju muzike. Zaista, kad jutarnji zbor dostigne vrhunac i nesmanjenom jačinom nastavi pjevati 30 minuta, izgleda da pjevači dostižu svečane vrhunce.
Velika raznolikost pjesama
Pjesme variraju od jednostavnih do složenih za izvođenje. Bjeloglavi vrabac izgleda zadovoljan jednom jednostavnom pjesmom, neprekidno je ponavljajući. Vrabac pjevač ima veći repertoar, palčići imaju stotine pjesama, a američki drozdovi mogu satima nastaviti svojim melodičnim izljevima. Međutim, smeđem drozdu je pripisano preko 2 000 pjesama. S pravom se može reći da slavuji, drozdovi, trtljavci, zebe, crvendaći, poljske ševe, kosovi, grmuše, kardinali, divne lirašice, crvendaći batići, ševe i još mnoge druge sa svih strana Zemlje imaju glas virtuoznih izvođača.
Osim osnovnih pjesama jutarnjih i večernjih zborova, postoje i druge. Od posebne su zanimljivosti “šaputave” pjesme, prigušena izvođenja odlomaka osnovnih pjesama, sa varijacijama i dodacima i čujne svega na nekoliko metara. Često pjevane dok ptice sjede u gnijezdima na jajima ili dok su skrivene u tajnosti gustih šikara, te prigušene pjesme koje pjevaju i mužjaci i ženke možda odražavaju tiho zadovoljstvo.
Parovi mnogih vrsta ptica pjevaju u duetima. Zajedno, oni mogu pjevati iste ili različite pjesme, ili naizmjenično pjevaju različite dijelove iste pjesme. One to čine tako savršeno suglasno, da zvuči kao da pjeva samo jedna ptica. Razmaci između prekida kad jedna prestane a druga započne mjere se u milisekundama. Samo ako se stane između njih može se biti siguran da su dva pjevača, a ne jedan. U Južnoj Americi su izuzetni pjevači u duetu muzički palčići, za koje mnogi smatraju da pjevaju najljepše pjesme koje se čuju u tamošnjim šumama.
Bezobzirni plagijat
Glasovno oponašanje je omiljeni običaj mnogih vrsta. Ornitolozi kažu da je to neobjašnjiv fenomen i ne uspijevaju u tome vidjeti nikakvu svrhu, iako je jedan istraživač ukazao da se ptice jednostavno igraju. Ptica rugalica (američki drozd) se u Sjevernoj Americi ističe po tome. Njegovo znanstveno ime Mimus polyglottos znači “mnogojezični imitator”. Jedan je u samo jednom satu pjevanja navodno oponašao 55 vrsta ptica.
No, američki drozd ne drži isključivo pravo na oponašanje. U Australiji divna lirašica ima “jednu od najmoćnijih i najmelodičnijih od svih ptičjih pjesama”. Ipak, “svojoj pjesmi ona dodaje one od gotovo svake vrste koja živi u blizini”. Robert Burton u svojoj knjizi Bird Behavior, na stranicama 130 i 131, izvještava o oponašanju budoarki, močvarnih grmuša i kanarinaca. Australske budoarke “bile su snimljene kako oponašaju mačke, pse, sjekire koje sijeku drva, automobilske sirene i zujanje žice za ogradu, kao i mnoge vrste ptica. Rečeno je da je budoarka tako dobro oponašala orla da su kokoš i njeni pilići pobjegli u zaklon”. Zaista, te budoarke nisu pjevale da bi se družile sa sjekirama koje sijeku drva ili da sa svog područja otjeraju zujave žice za ogradu! Možda su se samo zabavljale, kao i ljudi koji su ih slušali.
Močvarna grmuša Evrope od drugih je pokrala tako mnogo da je “potpuni obim njenog oponašanja otkriven tek kroz studiju provedenu u Belgiji. Analiza zvučnog spektrograma otkrila je da je vjerojatno cijeli repertoar sačinjen od oponašanja. Spektrogram nije otkrio samo pjesme gotovo stotinu evropskih vrsta, već i više od stotinu afričkih vrsta, koje je močvarna grmuša mogla čuti u svom zimskom obitavalištu”.
Kanarinci “ne prave razlike i kopirat će bilo što, što ih je učinilo tako poznatima kao ptice iz kaveza. Poznat je primjer euroazijske zimovke s početka 1900-ih, koja je bila naučena da zviždi ‘Bože, spasi Kralja’. Kanarinac u susjednoj sobi je u toku jedne godine naučio melodiju i, kad je zimovka predugo oklijevala na kraju treće strofe, kanarinac bi upao u pjevanje i završio melodiju”.
Različite vrste ptica imaju određene sklonosti što se tiče mjesta sa kojeg će ponuditi svoje izvedbe. Neke pjevaju sa tla, neke sa vrhova korova, a druge sa istaknutog visokog mjesta na vrhu drveta. Američki drozdovi biraju takva istaknuta visoka mjesta i s vremena na vrijeme se vinu u zrak 3-6 metara i ponovo silaze na svoje lijegalo, pjevajući cijelo vrijeme. Ptice koje se gnijezde na otvorenim poljima često pjevaju dok lete nad svojim područjima. To je slučaj sa ševom, kao što je pokazao pjesnik Shelley u svojoj divnoj ‘Odi ševi’, u kojoj govori o tom ‘radosnom duhu’ koji leti visoko i izlijeva svoje srce u “preobilnim pravcima nepromišljenog umijeća”.
Proljeće i rano ljeto je vrijeme za jutarnje i večernje zborove. Čak i Biblija ukazuje da je to posebno doba za pjevanje ptica. Pjesma nad pjesmama govori o vremenu kad je zima prošla, cvijeće cvjeta, plodovi se oblikuju na drveću, ptice selice su se vratile iz svojih zimskih boravišta i “ptice će pjevati, a gukanje grlice čut će se u našoj zemlji” (2:11, 12, New English Bible). Međutim, mnoge će ptice nastaviti pjevati nakon proljeća i ljeta, nakon što prestanu djelatnosti u vezi parenja i gniježdenja.
Jedan je pisac rekao da je mnogo toga u vezi pjevanja ptica neobjašnjivo, a “najveća je tajna zašto su se ti smišljeni izljevi trebali razviti u početku”, tako “nepotrebno smišljeni za bilo koju prikladnu funkciju”. Možda je trebao uzeti u obzir da se ti “smišljeni izljevi” nisu u početku razvili, već da im je Jehova Bog, koji pokazuje brigu za vrapce i za majke ptice koje sjede na gnijezdima, dao te muzičke darove kad ih je stvorio (5. Mojsijeva 22:6, 7; Matej 10:29). Možda je jedna od ‘funkcija’ da pticama pruža zadovoljstvo. Ptice rugalice i neke druge često pjevaju kasno noću. Tko će reći da to nije za njihovo zadovoljstvo — i naše.
Kako to izvode ostaje tajnom
“Najveća tajna” možda nije zašto pjevaju takve osmišljene pjesme; nego kako to izvode. Postojale su različite teorije, a čak i nakon opsežnog naučnog istraživanja ne postoji jedinstvena suglasnost. Kod ptica je dio za stvaranje zvuka nazvan pjevalo — koštana, rezonantna komora nalik kutiji sa elastičnim opnama koje kontroliraju posebni mišići. Ono se veoma razlikuje kod različitih vrsta, a najsloženiji oblik pronađen je kod ptica pjevica. Smješteno je na donjem kraju dušnika i ima dva odvojena izvora zvuka. Svaki izvor zvuka ima svoj splet živaca, mišića i opni, zbog čega se kaže da ptice imaju ‘dva glasa’. Povećavanjem napetosti mišića na opnama i promjenom pritiska zraka, ptice mijenjaju jačinu kao i visinu glasa. Ptice sa velikim brojem mišića za pjevanje imaju najveće mogućnosti za stvaranje različitih složenih pjesama ili poziva. Najsvestraniji od tih pernatih pjevača imaju od sedam do devet parova tih mišića.
Robert Burton u svojoj knjizi Bird Behavior pokazuje zašto su pjevačke vještine ptica izvan našeg shvaćanja: “Takvo stvaranje zvuka dostiže svoj vrhunac kod vrsta kao što su trstenjak cvrkutić i smeđi trtljavac koji istovremeno pjevaju dvije melodije sa različitim zvukovima koji dolaze iz svake polovice pjevala. U jednom trenutku svog pjevanja, smeđi trtljavac ustvari odjednom stvara četiri različita zvuka, ali nije poznato kako on izvede tu majstoriju.”
Prihvaćena teorija o tome kako ptice pjevaju u posljednjih se 20 godina temeljila samo na pjevalu. Bilo je rečeno da su njena ‘dva glasa’, koja su u stanju istovremeno stvarati dva nepovezana tona, od kojih svaki djeluje neovisno od drugog, u potpunosti odgovorna za kvalitetu i varijacije pjevanja ptica. Nakon što dva zvuka napuste pjevalo, oni moraju proći cijelom dužinom dušnika dok ne iziđu iz kljuna. Međutim, nije bila dana nikakva uloga dušniku i njegovim rezonancama.
U posljednjih nekoliko godina razvijena je nova teorija kao rezultat intenzivnog znanstvenog istraživanja. Ona zahtijeva “surađujuće spajanje između dva pjevna izvora” i aktivno sudjelovanje dušnika kao rezonantnog, ili glasnog, sustava. Predodžba koja je razvijena uključuje “tijesnu suradnju između događanja u pjevalu i oblika glasnog sustava. Ta suradnja je tako oblikovana da postiže stalnu prilagodbu rezonanci, što se često mora učiniti velikom brzinom i preciznošću, kako bi se izišlo u susret obrascu promjena koje se stvaraju u pjevalu”. Ako se odvojeno sluša svaki “glas”, u završnoj se pjesmi ne mogu naći neki tonovi.
Stephen Nowicki je u jednom članku u Naturi razmatrao sposobnost ptica pjevica da povećaju svoj glasni filter: “Ptice na nekoliko načina mogu prilagoditi svoj glasni filter: naprimjer, promjenom dužine dušnika, stiskanjem grkljana, ili širenjem svog ždrijela i kljuna. Te promjene u obliku mogu dobro odgovarati pokretima glave koji se obično mogu primijetiti kod pjevanja ptica.” Nowicki zaključuje: “Nasuprot ranijim teorijama, na pjevanje ptica mora se gledati kao na usklađenu produkciju mnogih pogonskih sustava koji djeluju skladno.”
Istraživači prave razliku između glasova ptica i jasnih zviždanja koje koriste ptice pjevice. N. H. Fletcher, pišući u časopisu Journal of Theoretical Biology, kaže da čisti zviždući tonovi kod ptica izgleda da ne dolaze iz vibrirajućih opni u pjevalu, već iz potpuno drukčijeg mehanizma, možda su “stvoreni na potpuno aerodinamični način, bez pomoći mehaničkih pokretnih površina”. Ti divni čisti tonovi koje koriste neki od virtuoza još uvijek prkose razumijevanju.
Jeffrey Cynx sa Rockefeller University Field Centera nudi sljedeći prijedlog: “Čitatelji mogu biti oduševljeni ili poniženi otkrivajući kako se kod ptica pjevica može pronaći apsolutna vještina visine glasa. (...) Moji kolege i ja smo ispitali brojne vrste ptica pjevica sa apsolutnom osjetljivošću za visinu glasa i utvrdili smo da je ta sposobnost obilna.”
Divne za sebe, divne za nas
“Kao znanstvenici koji proučavaju ponašanje životinja”, pisali su Stephen Nowicki i Peter Marler u djelu Music Perception, “često nam je pažnju privukao funkcionalni i razvojni značaj pjevanja ptica kao znaka komunikacije, tako da smo zaboravili da kao vrsta prirodne muzike u sebi sadrži snažne istančane osjećaje za nas.” Zatim su se prisjetili da su neki znanstvenici u 1920-im i nakon toga “predlagali da se na pjevanje ptica mora gledati kao na iskonsku umjetnost, divnu sa stanovišta ptica, kao i sa našeg vlastitog”.
Šaputava pjesma majke ptice na gnijezdu, dueti muzičkih palčića u dubokim šumama, obilni napjevi nepromišljene umjetnosti ševe, budoarka koja oponaša orla tako dobro da kokoš i pilići bježe u zaklon, izljevi američkog drozda u jutarnje sitne sate, i sve to dovedeno do vrhunca veličanstvenog jutarnjeg zbora koji muzikom oživljuje cijelu okolicu! Zaista, trebalo bi ići daleko iza statistike i zvučnih spektrograma. Izvedbe ptica mogu prkositi našem razumijevanju kako one to ustvari čine, ali ta bi tajna samo trebala povećati naše iskreno cijenjenje tih divnih virtuoznih ptica pjevica i Boga koji ih je stvorio!
[Slike na stranicama 16 i 17]
Gore desno, u smjeru kazaljke na satu: crveno-obrva zeba, satenska budoarka, vrabac pjevač, raznobojni palčić, istočna poljska ševa
[Zahvala]
Philip Green
[Zahvala]
Philip Green
[Zahvala]
J. P. Myers/VIREO/H. Armstrong Roberts
[Zahvala]
Philip Green
[Zahvala]
T. Ulrich/H. Armstrong Roberts
[Zahvala na stranici 15]
Paul A. Berquist