Svjetski savjet crkava — složili se da se ne prepiru
OD 3. do 14. kolovoza 1993, grad Santiago u Španjolskoj dočekao je neobičnu grupu hodočasnika. Grad je bio domaćin Svjetske konferencije o vjeri i obredima, poduprte od strane Svjetskog savjeta crkava. Delegati su si postavili kolosalan cilj — ojačati ugasli pokušaj ujedinjavanja crkava kršćanskog svijeta.
Anglikanski nadbiskup iz Južnoafričke Republike Desmond Tutu resko je situaciju prikazao kao “ekumensku inerciju”. “Močimo svoje noge u vodi, ali nam nedostaje hrabrosti da u nju skočimo”, sa žaljenjem je konstatirao.
Neće biti lako učiniti ekumenski skok. Podjele među delegatima izbile su na površinu čak i tijekom uvodne svečanosti u katoličkoj katedrali u Santiagu. Usprkos tome što je katolički nadbiskup Rouco ohrabrio sudionike da se ‘užive u hodočasnički duh i teže za pomirenjem među kršćanima’, bilo je kritika na račun “Himana Svetom Jakovu”, koji se pjevao tokom mise, uz primjedbe da se u njemu veličaju stoljeća agresije španjolskih katolika nad Židovima, muslimanima i protestantima.
Postoji li ikakav sistem kojim bi se moglo pomiriti katolike, pravoslavce i protestante? Jedna komisija predložila je da različite crkve Nicejsko vjerovanje smatraju “središnjim izrazom apostolske vjere”. Nadali su se da bi ovo vjerovanje moglo poslužiti “kao sredstvo za postizanje jedinstva vjere”, iako može postojati “različitost u izrazima” istoga.
“Različitost u izrazima” opetovano se manifestirala tokom konferencije. Pravoslavni i katolički delegati izrazili su neslaganje s nedavnom anglikanskom odlukom o odobravanju zaređenja žena. Još jedan kamen spoticanja jest rivalstvo između Pravoslavne i Katoličke crkve u bivšim komunističkim zemljama. Episkop Iakovos Grčke pravoslavne crkve tvrdio je da je pogrešno govoriti o “ponovnoj evangelizaciji naroda koji su stoljećima bili kršćanski”, no koji su imali tu nesreću da desetljećima žive pod komunističkim ateizmom. Ustvari, u jednom izvještaju s konferencije “prozelitizam” se osuđuje kao barijera jedinstvu, iako se priznaje potreba za ‘jasnijim razumijevanjem misionarske prirode crkve’.
Bombajski biskup Samuel B. Joshua pesimistično je jedinstvo crkava opisao kao ‘utopijsku koncepciju’. Nakon što je osobno proživio probleme uključene u stapanje šest denominacija u Indiji, rekao je da su “prednosti bile površinske” dok su opterećenja “postala nepodnošljiva”. On vjeruje da kršćanskom jedinstvu ne treba težiti rješavajući “pitanja doktrine i crkvenih obreda”.
No, bi li jedinstvo koje zanemaruje doktrine bilo pravo jedinstvo? Mogu li religije koje još uvijek ne ‘razumiju misionarsku prirodu crkve’ istinski slijediti Krista? Pavao je rekao da bi pravi Kristovi sljedbenici trebali nastaviti ‘jednako misliti’ (2. Korinćanima 13:11). Samo se složiti oko toga da se ne prepiru daleko je od ovog mjerila.