U posjetu omdurmanskom sajmu deva

“GDJE JE Mwelah?” pitamo. Dovezli smo se svojim vozilom s pogonom na sva četiri kotača iz glavnog grada Kartuma do zapadnog kraja starog Omdurmana, najvećeg sudanskog grada.

Ne postoje prometni znakovi, samo zbrka tragova u pijesku. Tako postavljamo gore navedeno pitanje nekim muškarcima koji jašu na svojim magarcima. Njihova tegleća stoka natovarena je spremnicima s vodom za piće. Jahači su spremni pomoći i usmjeravaju nas u ispravnom pravcu. Poslije daljnjih osam kilometara, prelazimo vozilom preko visoke pješčane barijere i ukazuje nam se izvanredan prizor, Mwelah, omdurmanski sajam deva.

Zašto baš ovdje?

Ovo se ne može ni usporediti s klimatiziranim trgovačkim centrima na Zapadu. Sajam se održava na otvorenom, pod vrućim nebom pustinje Sahare. Na mjestu gdje se održava sajam, koje je veličine oko tri kvadratna kilometra i koje nema jasnih granica, nema drveća niti biljaka. Ustvari, pijesak se nalazi svagdje dokle pogled seže. No možete vidjeti i stotine deva i pastire odjevene u tradicionalnu narodnu nošnju koju se naziva dželabija.

Dok gledamo kako vjetar nosi fini žućkasti pijesak beskrajnom pustinjom, pitamo se: ‘Zašto su baš ovdje smjestili sajam?’ Odgovor ubrzo postaje očit. Prekidajući monotoniju jednoličnog obzora, ukazuje se ogroman obješeni rezervoar s vodom koji se napaja vodom iz arteškog zdenca. Taj izvor dragocjene vode čini ovu lokaciju idealnom za takav sajam. Najveći dio stoke izvest će se odavde u Egipat i Libiju.

Dok se približavamo, nasmiješeni arapski pastiri izražavaju nam dobrodošlicu. Svaki vlasnik deva grupira svoje deve. Primjećujemo da je mnogim životinjama prednja lijeva noga svezana u svinutom položaju. Zašto na taj način privremeno sakate životinje? Postoji praznovjerje da lijeva noga pripada Sotoni! Bez obzira na praznovjerje, vezanje jedne noge sprečava kretanje životinje uokolo i olakšava mušterijama da ih pregledaju.

Veoma tražene

Zašto je deva toliko tražena roba? Zato što je izvanredno opremljena za surove pustinjske uvjete; služi kao dobro prijevozno sredstvo u ovom sušnom kraju. Njene dugačke, rasporu slične nozdrve brzo se zatvaraju u pustinjskoj oluji. Uši su joj na stražnjoj strani glave i pune su dlačica koje sprečavaju ulaženje pijeska. Njena velika grba, koja se uglavnom sastoji od masnoća, služi kao spremište hrane tokom dugih putovanja. Jastučasta zadebljanja na njenim prsima i koljenima štite je od vrućeg pijeska i opasnih insekata. Osim toga, deve mogu jesti najžilavije i najtrnovitije pustinjske biljke kakve se može naći i mogu putovati po nekoliko dana, a da ne piju vodu.a

Zanimljivo je da mnoge deve ne služe kao prijevozno sredstvo. Neke su kupljene naprosto kao investicija. Pa, deve se, sve donedavna, koristilo za plaćanje miraza za brak! Mnoge od ovih životinja završit će čak kao jelo na tanjuru. Baš se u Omdurmanu nekoliko restorana specijaliziralo za devino meso na roštilju. Još se jedno popularno jelo, usoljeno devino meso koje se naziva basterma, često spravlja od devinog mesa i smatra ga se specijalitetom u Egiptu i drugim zemljama Srednjeg istoka.

Onda ne iznenađuje da na omdurmanskom sajmu deva nastane živo komešanje kad se dvaput tjedno, uglavnom iz zapadnog Sudana, dovedu ove jednogrbe arapske deve. Arapski pastiri, koji se svim silama trude pokazati svaki svoju stoku, praktički navaljuju na kupce.

Žustro cjenkanje

Potencijalni kupac najprije će vještim i kritičkim okom pregledati životinje. Dodirnut će grbu da bi vidio ima li bogato skladište masnoće. No devama se cijena određuje prema njihovoj veličini i dobi. Jednogodišnje deve naziva se hivar, dvogodišnje se naziva mafrud, a ved labun je naziv za trogodišnje deve. Međutim, najvrednije životinje su one koje su dostigle spolnu zrelost. Kod ženki se to dešava negdje oko četvrte godine, a kod mužjaka oko osme godine. Prve se naziva hak, a druge sudas. Nakon što mu se pokaže jedna od tih odraslih životinja, potencijalni kupac pregledat će je kako bi utvrdio je li životinja uistinu dostigla spolnu zrelost.

Kad je kupac zadovoljan s devom, počinje cjenkanje. Sposobnost cjenkanja nužna je vještina na Srednjem istoku! “Bismillah” (U ime Boga) prve su riječi koje se izgovaraju. Sad počinje rat cijena. Razgovori se vode mirno, bez ikakve vike i bez žurbe. Ukoliko se kupac i prodavač ne uspiju dogovoriti, oni završavaju jednostavno time da kažu “Jifta Allah” (Bog će dati drugu priliku).

No, mi nismo došli u kupovinu, već u razgledavanje. Ostavši tek nakratko na gorućoj podnevnoj vrućini, spremni smo krenuti kući. Devama, međutim, vrućina očito ne smeta. Stoga se prisjećamo kako su ovi ‘pustinjski brodovi’ dobro prilagođeni svojoj okolini. To će nesumnjivo značiti nastavak biznisa ovdje na omdurmanskom zadivljujućem sajmu deva!

[Bilješka]