Božji dar ravnoteže

“U PITANJU je samo privikavanje na čvrsto tlo”, rekli su mi moji prijatelji, “i to može potrajati nekoliko dana.” Bio je listopad 1990. i ja sam upravo bio sišao s broda za krstarenje na suho tlo nakon sedmodnevnog putovanja po Karipskom moru. Međutim, ono za što sam mislio da će trajati samo nekoliko dana potrajalo je mnogo mjeseci. Osjećao sam se kao da nikad nisam ni sišao s tog broda. Nešto se dogodilo s mojim vestibularnim sustavom, zamršenim sustavom za ravnotežu koji se nalazi u unutarnjem uhu i koji je povezan s centrima u mozgu.

Što je to? Kako funkcionira?

Centar za regulaciju vaše ravnoteže nalazi se u bazalnom dijelu vašeg mozga koji se naziva moždano deblo. Kada ste zdravi, održavate ravnotežu na temelju nebrojenih impulsa koje šalju vaše oči, vaši mišići i vaš vestibularni sustav.

Vaše oči opskrbljuju moždano deblo kontinuiranim tokom osjetilnih informacija o vašoj vanjskoj okolini. Osjetni receptori u vašim mišićima, nazvani proprioceptori, šalju informacije vašem mozgu o vrsti površine po kojoj hodate ili koju dodirujete. No vaš je vestibularni sustav taj koji djeluje kao unutarnji upravljački sustav koji govori vašem mozgu u kojem se položaju nalazi vaše tijelo u odnosu na Zemlju i njenu privlačnu silu.

Vestibularni sustav sastoji se od pet dijelova koji su zaduženi za ravnotežu: od tri polukružna kanala i dvije vrećice. Polukružni kanali nazivaju se gornji kanal, postranični (lateralni) kanal i stražnji kanal. Ove dvije vrećice nazivaju se izdužena vrećica (utrikulus) i obla vrećica (sakulus).

Polukružni kanali leže u ravninama koje su pod pravim kutem jedna u odnosu na drugu, poput zidova i poda koji se sastaju u uglu sobe. Kanali su prolazi koji formiraju labirint sakriven u tvrdoj kosti lubanje koja se naziva sljepoočna kost. Unutar tog koštanog labirinta nalazi se drugi labirint nazvan membranski labirint. Na kraju svake membranske polukružne cijevi, nalazi se nešto što bi sličilo na izbočinu, a naziva se ampula. Unutar membranskog labirinta nalazi se posebna tekućina koja se naziva endolimfa. A izvan membrane, nalazi se druga tekućina koja ima sasvim drugačiji kemijski sastav, a naziva se perilimfa.

Taj izbočeni dio cijevi koji se naziva ampula sadrži posebne osjetne epitelne stanice koje imaju dlačice u obliku svežnjića koji su usađeni u želatinoznu masu nazvanu kupula. Kad pomaknete glavu u bilo kojem smjeru, endolimfatička tekućina nešto zaostane za pomicanjem samih kanala te zbog toga tekućina savije kupulu i svežnjiće dlačica koje kupula sadrži. Pokretanje svežnjića dlačica uzrokuje promjene u električnim svojstvima osjetnih epitelnih stanica koje imaju ove dlačice, i to zauzvrat šalje poruke vašem mozgu preko živčanih stanica. Poruke ne putuju samo od ovih pojedinih osjetnih epitelnih stanica s dlačicama do mozga putem takozvanih aferentnih živaca već i natrag od mozga preko eferentnih živaca do svake osjetne epitelne stanice s dlačicama kako bi osjetna epitelna stanica s dlačicama dobila povratnu informaciju kad je to potrebno.

Polukružni kanali otkrivaju kutno ili rotaciono pomicanje vaše glave u bilo kojem smjeru, kao naprimjer naginjanje glavom naprijed ili nazad, naginjanje na jednu ili drugu stranu ili pak okretanje glave nalijevo ili nadesno.

S druge strane, utrikulus i sakulus otkrivaju pravocrtno ubrzanje; zbog toga se nazivaju osjetila za silu težu. Oni također sadrže osjetne epitelne stanice s dlačicama i to unutar onog što se naziva makula. Sakulus će, naprimjer, poslati informaciju vašem mozgu koja će vam dati osjećaj ubrzanja uvis kad se uspinjete dizalom. Utrikulus je glavni detektor koji reagira kad se vozite u automobilu i naglo ubrzate. On šalje informaciju vašem mozgu da biste dobili osjećaj da ste gurnuti naprijed ili nazad. Vaš mozak potom kombinira ovu informaciju s drugim impulsima kako bi donio odluke kao naprimjer kako da pomaknete svoje oči ili udove da biste reagirali na svoje prividno kretanje. To vam pomaže da zadržite svoju sposobnost orijentacije.

To je čudesan sustav koji donosi čast svom Konstruktoru, Jehovi Bogu. Čak i znanstvenici koji se bave istraživačkim radom ne mogu a da ne budu impresionirani njegovom konstrukcijom. A. J. Hudspeth, profesor biologije i fiziologije, u časopisu Scientific American napisao je sljedeće: “Daljnja istraživanja mogu pak jedino učvrstiti osjećaj divljenja nad osjetljivošću i složenošću ovog minijaturnog dijela biološkog aparata.”

Poremećaji u radu vestibularnog sustava

U mom je slučaju problem s unutarnjim uhom bio dijagnosticiran kao otospongioza ili otoskleroza. To je stanje kada kost u kojoj se nalazi vestibularni sustav postane mekana ili spužvasta. U normalnom stanju ova je kost jako tvrda, čak tvrđa nego koštani materijal ostatka vašeg tijela. Vjeruje se da se u procesu omekšavanja proizvodi jedan enzim koji prodre u tekućinu unutarnjeg uha i poremeti njen kemijski sastav ili zapravo zatruje tekućinu. Ova pojava može prouzročiti bizaran osjećaj neprestanog kretanja iako možda stojite ili mirno ležite.

Meni se činilo kao da se pločnik mreška pod mojim nogama radeći valove koji su ponekad bili čak trećinu metra visoki. Kad sam ležao, osjećao sam se kao da ležim na dnu čamca okružen oceanskim valovima visine jednog metra. Ovaj se osjećaj nije pojavljivao i prolazio kao što bi to bio slučaj s nekim periodima vrtoglavice, već se pojavio i trajao mjesecima i to 24 sata dnevno. Olakšanje je dolazilo jedino kad sam spavajući bio u nesvjesnom stanju.

Uzroci i postupci liječenja

Što uzrokuje otospongiozu/otosklerozu još uvijek nije poznato, iako bi mogla postojati neka povezanost s nasljednim faktorom. Takvo stanje za medicinsku znanost predstavlja teško područje za proučavanje budući da se ono izgleda pojavljuje samo kod ljudi. Rijetko se, ako ne i nikada, pojavljuje kod životinja. Otospongioza može prouzročiti tinnitus (šum u uhu), osjećaj pritiska, ošamućenosti, osjećaj pomanjkanja ravnoteže ili druge oblike vrtoglavice. Ovo isto stanje može prouzročiti i nepomičnost stremena (stapes) u srednjem uhu te provodnu (konduktivnu) nagluhost. Ako otospongioza zahvati pužnicu može prouzročiti perceptivnu nagluhost razarajući funkciju živca.

Postoje postupci liječenja za ovakvo stanje. Neki uključuju kirurške zahvate (vidi Probudite se! od 8. srpnja 1988, stranica 19 [engl]); drugim postupcima koji uključuju uzimanje dodatnih količina kalcija i fluora pokušava se zaustaviti propadanje kosti. Ponekad se predlaže prehrana u kojoj je izbačen šećer zbog toga što unutarnje uho ima ogromnu potrebu za glukozom u krvi. Ustvari, unutarnje uho zahtijeva triput više šećera za rad nego što to zahtijeva dio mozga odgovarajuće veličine. Zdravo uho dobro podnosi normalna kolebanja u razini glukoze u krvi; ali kad vam je uho oštećeno, ova kolebanja mogu izazvati vrtoglavicu. Izgleda da i kofein i alkohol djeluju štetno kad vaše unutarnje uho ne funkcionira kako treba. Iako putovanje brodom za krstarenje, spomenuto na početku ovog članka, nije zapravo prouzročilo ovaj problem, moguće je da su promjene u temperaturi, vlažnosti i prehrambenim navikama inicirale neravnotežu.

Vaše unutarnje uho čini puno više za vas osim što vam omogućava da čujete. Na čudesan i zadivljujuć način, ono vam pomaže da održavate ravnotežu. Način na koji je konstruirano trebao bi nas potaknuti da se divimo rukotvorini našeg Tvorca te produbiti našu zahvalnost za njega kao Stvoritelja. (Prilog suradnika.)

[Grafički prikaz na stranici 26]

(Vidi publikaciju)

Vaš zapanjujući vestibularni sustav

Vanjski izgled

GORNJI KANAL

OVALNI PROZORČIĆ

PUŽNICA

OKRUGLI PROZORČIĆ

STRAŽNJI KANAL

POSTRANIČNI KANAL

Unutrašnji izgled

TEMPORALNA KOST

MEMBRANSKI LABIRINT

AMPULA

SAKULUS

Detektor vertikalnog gibanja

PUŽNICA

Slušni organ

MAKULA

UTRIKULUS

KRISTA

Detektor horizontalnog gibanja

Mjeri kutno pomicanje