Nije se predao
PETOG listopada 1995. 14-godišnji Matt Tapio imao je operaciju tumora na moždanome deblu. Utvrđeno je da je tumor bio maligni. Bila je to prva od mnogih operacija kojima se podvrgao u sljedeće dvije i po godine. Slijedile su kemoterapija i razna zračenja.
Matt je živio u Michiganu (SAD), gdje je pohađao državnu školu i kršćanske sastanke. Iskoristio je prilike da s nastavnicima i školskim kolegama razgovara o svojim vjerovanjima, a i da sudjeluje u posjećivanju drugih u službi propovijedanja. Za vrijeme čestih boravaka u bolnici — proveo je 18 mjeseci od posljednje dvije i po godine svog života u bolnicama — podijelio je na stotine primjeraka biblijske literature onima koje je tamo sreo.
Mnogo se puta činilo da Matt neće preživjeti, no svaki se put oporavio. Jednom je na putu do bolnice imao epileptični napadaj i prestao je disati. Započeta je kardiopulmonalna reanimacija i ponovo je oživio. Kad se osvijestio, počeo je plakati i glasno je rekao: “Ja sam borac! Ja sam borac! Ja se ne predajem!” Ljudi su rekli da je Mattova vjera u Boga bila ono što ga je toliko dugo držalo na životu.
Matt je ostvario želju koju je s radošću gajio kad se 13. siječnja 1996. krstio kao simbol svog predanja Jehovi Bogu. Krštenje je obavljeno u privatnom bazenu zbog opasnosti od infekcije. Nekoliko dana kasnije ponovo je bio u bolnici zbog još jedne operacije. U kolovozu 1997. Matt je tjednima neprekidno povraćao, ali stanje se stabiliziralo nakon daljnje operacije.
Prolazeći sve to, Matt je zadržao dobar smisao za humor, šaleći se s liječnicima i medicinskim sestrama. Nisu mogli razumjeti zašto je imao tako izvrstan smisao za humor. Jedan od liječnika mu je rekao: “Matt, da sam ja na tvom mjestu, navukao bih zavjese oko kreveta, pokrio se preko glave i svima rekao da me ostave na miru.”
U veljači 1998. Matt se jednom od posljednjih puta vratio kući iz bolnice. Bio je toliko uzbuđen što je živ i kod kuće da je, čim je prešao kućni prag, rekao: “Tako sam sretan! Pomolimo se.” Zatim je svoju sreću izrazio Jehovi u molitvi. Dva mjeseca kasnije, 19. travnja, umro je na koncu od raka.
Nešto prije toga, snimljeni intervju s Mattom pušten je za vrijeme sastanka Jehovinih svjedoka u mjesnoj Dvorani Kraljevstva. Upitali su ga: “Što bi poručio nama koji imamo određenu mjeru zdravlja s obzirom na našu službu propovijedanja i kršćanske sastanke?”
Matt je odgovorio: “Radite što možete sada. (...) Nikad ne znate što se može dogoditi. (...) Ali što god da se dogodi, nikad nemojte prestati svjedočiti o Jehovi.”