Čvrsto su odlučili ne odustati
U IZDANJU Probudite se! od 22. listopada 1998. izišao je kratak članak o dugoj borbi koju je 17-godišnji Matt Tapio vodio protiv raka. Naslov članka glasio je “Nije se predao”. Matt je na koncu umro 19. travnja 1998, dok je članak bio u pripremi.
U članku se navodi što je Matt rekao u snimljenom intervjuu koji je bio pušten na jednom sastanku Jehovinih svjedoka, što je naročito dirnulo mlade čitatelje. Evo kako su se izrazili.
Dvadesetogodišnja Kanađanka po imenu Deseree napisala je što se dogodilo nakon što su ona i njena suradnica u punovremenoj službi pročitale koliko je Matt ljubio Jehovu: “Briznule smo u plač. Plakale smo dugo vremena. (...) Koliko samo svi mi, naročito mladi, možemo naučiti iz Mattovih riječi, ‘radite što možete sada! (...) Što god da se dogodi, nikad nemojte prestati svjedočiti o Jehovi’!”
Erin, iz Kentuckya (SAD), napisala je: “Dok sam čitala njegovo iskustvo, jednostavno sam morala plakati. Budući da sam zdrava 16-godišnjakinja, želim služiti Jehovi u najvećoj mjeri dok to mogu, tako da Mattu, kad jednog dana uskrsne, osobno mogu reći koliko me njegovo iskustvo ohrabrilo.” Slično je objasnila i Maria, 15-godišnjakinja iz Texasa (SAD): “Čvrsto sam odlučila da činim za Jehovu sve što je u mojoj moći, dok me zdravlje služi. Mattov mi je savjet puno pomogao.”
Jessica, djevojka iz Južne Karoline (SAD), napisala je: “Imam 13 godina i izuzetno me hrabri kad vidim drugu mladu osobu koja je tako puna revnosti i ljubavi za Jehovu. Samo čitajući o zdravstvenom stanju Matta Tapia shvatila sam koliko sam blagoslovljena time što sam zdrava. Mattovo sam ime dodala na popis braće i sestara koje želim pozdraviti u novom sustavu!”
Sara, djevojka iz San Severina Marcha (Italija), napisala je: “Članak me ganuo do suza. Imam 17 godina, kao Matt. Budući da sam dobroga zdravlja, želja mi je da nikad ne prestanem govoriti o Jehovi, baš kao što ni Matt nikad nije prestao, čak ni u najtežim trenucima svog života. Hvala vam što objavljujete takva iskustva koja nas potiču da Jehovi dajemo najbolje od sebe, svog vremena i snage (Propovjednik 12:1).”
Krijepi ih nada u uskrsnuće
Bez obzira na to je li čovjek mlad ili star, danas je uobičajeno suočavati se s realnošću smrti. Devetnaestogodišnja Heidi zapazila je: “U protekla dva tjedna smrt mi je odnijela dvoje dragih ljudi i nada da ću ih vidjeti u uskrsnuću jedina je stvar koja me drži.
Jako sam ponosna na Matta i njegovu čvrstu odluku da i dalje svjedoči drugima usprkos tome što je bio tako bolestan. Svima nam je pravi primjer i radujem se što ću ga moći zagrliti kad uskrsne.”
Jedna majka po imenu Nancy napisala je: “Članak sam čitala kroz suze. Naša je kći Rachelle umrla od tumora na moždanom deblu 11. siječnja 1996, samo dva dana prije nego što je Matt ostvario svoj cilj da se krsti. Rachelle je imala samo šest godina kad je tumor odnio njen život, ali je poput Matta bila borac i uvijek je nastojala davati najbolje od sebe kako bi ugodila Jehovi.
Dan u kojem će nas Jehova blagosloviti time što će naša kći biti zdrava i što će moći potpuno uživati u djetinjstvu bit će veličanstven. I mi ćemo, poput Jaira i njegove žene, biti izvan sebe ‘od velikog ushićenja’.” (Marko 5:42, NW).
Shannon, iz Georgie (SAD), napisala je: “Ova mi je priča pokazala da, čak i ako si bolestan, možeš biti jak za Jehovu. Premda sada nisam teško bolesna i premda sam uvijek bila dobrog zdravlja, sačuvat ću je tako da je kasnije mogu čitati.
Nadam se da će nada u uskrsnuće utješiti Mattove roditelje. I meni je smrt odnijela nekog s kim sam bila jako bliska — moju baku, 1995. Vrlo sam zahvalna što poznajem Jehovu i što imam nadu da ću ponovno vidjeti one koje volim.”
Jedna tinejdžerka iz Španjolske napisala je: “Moji su roditelji u moje četiri sestre i mene usadili vrijednost pohađanja kršćanskih sastanaka. No nakon što sam pročitala ovo iskustvo, uvidjela sam da bismo ih mogli početi smatrati nečim rutinskim. Željela bih čestitati Mattovim roditeljima zato što su mu dali tako dobru duhovnu naobrazbu. Oni su primjer svima nama. Željela bih im reći da je, unatoč tome što je teško nositi se s tom vrstom praznine, Jehova uvijek na našoj strani.
Nadam se da ću u novom svijetu upoznati Matta. Željela bih mu reći da je veliki primjer i da ga svi nosimo u srcu. Jehova je Bog živih i Matt se sada nalazi tamo gdje i moja sestra koja je umrla prije četiri godine — u Jehovinom sjećanju (Luka 20:38). Tamo se nalaze Matt, moja sestra Eva i mnogi drugi vjerni Božji sluge. Jehova je divan i nikad nas neće napustiti.”
Nada u uskrsnuće uistinu je divna. Čuvajmo je i pokažimo da cijenimo ovo veličanstveno obećanje time da se svakodnevno sjećamo svog Stvoritelja, baš kao što je to činio njegov dragi Sin, Isus Krist.
[Slika na stranici 24]
Deseree
[Slika na stranici 24]
Erin
[Slika na stranici 24]
Maria
[Slika na stranici 24]
Jessica
[Slika na stranici 25]
Sara
[Slika na stranici 25]
Heidi
[Slika na stranici 25]
Nancy, sa svojim suprugom i kćerkom Rachelle
[Slika na stranici 25]
Shannon