Uživati prava bez odgovornosti?

“PRIZNAVANJE urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih pripadnika ljudske obitelji temelj [je] slobode, pravde i mira u svijetu.” To se navodi u preambuli Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja je u prosincu 1998. navršila 50 godina. Međutim, nedavno su 24 bivša predsjednika i premijera, kao predstavnici svih kontinenata, predložila da bi pored te deklaracije Ujedinjeni narodi trebali usvojiti i univerzalnu deklaraciju o ljudskim odgovornostima. Zašto mnogi smatraju da je potrebno sastaviti takav dokument?

“Prava i odgovornosti su sijamski blizanci. Nažalost, nakon pola stoljeća, ova se činjenica ili zaboravila ili je postala nevažna. Mnogi zahtijevaju svoja prava, a da ne osjećaju potrebu da prihvate odgovornosti koje su s tim pravima povezane”, navodi profesor Jean-Claude Soyer, član Evropske komisije za ljudska prava. Mnogi primjećuju posljedice zanemarivanja ovakve obaveze. “Može se jasno zamijetiti postojanje snažne želje, naročito među mladim ljudima, za nekom vrstom ujedinjujuće vizije, skupom priznatih ideala kojima će se suzbiti i obuzdati duh pohlepe, sebičnosti i asocijalnosti, koji je izgleda ovladao svijetom. (...) Ova sve učestalija rasprava o potrebi postojanja globalnih etičkih vrijednosti priznanje je da nešto nedostaje”, zapaža se u pariškom dnevnom listu International Herald Tribune. Zato političari, teolozi i filozofi raspravljaju o “projektu univerzalnih etičkih načela”, kako ga naziva Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, da bi se popunila postojeća praznina i da bi se utvrdilo koje su odgovornosti ljudi. Međutim, u tom su pokušaju naišli na neke poteškoće.

Iako je relativno jednostavno odrediti koja bi ljudska prava trebalo zaštititi, nije uvijek lako definirati koje bi to odgovornosti trebale biti opće prihvaćene. Međutim, neke vrijednosti predložene u Deklaraciji o odgovornostima mogu se pronaći u univerzalnom Zlatnom pravilu koje nikad ne zastarijeva, a koje je postavio Isus prije nekih dvije tisuće godina: “Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima” (Matej 7:12).

Iako Biblija često služi kao nadahnuće zakonima za zaštitu ljudskih prava, ona naglašava i potrebu za osobnom odgovornošću. “Koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je”, izjavio je učenik Jakov (Jakov 4:17). Baš kao što je Isus tražio načine da čini dobro drugima, pravi kršćani također pokušavaju činiti dobro svojim bližnjima. Oni se ne zadovoljavaju samo time da uživaju svoja prava, jer shvaćaju da su s tim pravima povezane i odgovornosti te da je svatko od nas odgovoran Bogu za svoje postupke.