Anoreksija i bulimija — činjenice i opasnosti

ANOREKSIJA i bulimija dva su najčešća poremećaja u navikama hranjenja. Svaki od tih poremećaja ima svoja specifična obilježja. No, kao što ćemo u nastavku vidjeti, i jedan i drugi mogu biti opasni — čak i smrtonosni.

Anoreksija — samoizgladnjivanje

Anorektičarke, to jest ženske osobe koje boluju od anoreksije, odbijaju jesti ili pak tako malo jedu da postanu pothranjene. Razmotrite primjer 17-godišnje Antoinette koja kaže da je u jednoj fazi možda težila svega 37 kilograma — što je jako malo za tinejdžerku visoku 175 centimetara. “Konzumirala sam najviše 250 kalorija dnevno i vodila bilješke o tome što sam pojela”, kaže ona.

Anorektičarke su opsjednute hranom i učinit će sve samo da se ne udebljaju. “Počela sam pljuvati hranu u ubrus, pretvarajući se da brišem usta”, kaže Heather. Susan je neumorno vježbala samo da bi zadržala malu težinu. “Skoro svaki dan”, kaže ona, “trčala sam 12 kilometara ili plivala sat vremena ili bih u suprotnom osjećala užasnu tjeskobu i krivnju. A svakog jutra najviše bih uživala, a to mi je obično bio i jedini stvarni užitak, kad bih stala na vagu i uvjerila se da mi je težina ispod 45 kilograma.”

Nevjerojatno je da neke anorektičarke postanu odlične kuharice te da priređuju birana jela, koja same neće ni okusiti. “Kad sam bila najbolesnija”, kaže Antoinette, “sve sam obroke kod kuće ja pripremala i svaki sam obrok za školu svom mlađem bratu i sestri ja pakirala. Nisam im dala ni da se približe hladnjaku. Smatrala sam da kuhinja samo meni pripada.”

U knjizi A Parent’s Guide to Anorexia and Bulimia navodi se da neke anorektičarke “postanu opsesivno uredne te možda zahtijevaju da se čitava obitelj pokorava njihovim abnormalno sitničavim pravilima ponašanja. Nikakav časopis ili papuče ili pak šalica za kavu ni za trenutak ne smiju ostati nepospremljeni. One mogu jednako tako, ili još i više, postati opsjednute osobnom higijenom i izgledom, provodeći sate i sate zaključane u kupaonici, ne dozvoljavajući drugima da uđu i spreme se za školu ili posao.”

Kako se razvije ovaj neobični poremećaj zvan anoreksija? Većinom to počinje tako da neki tinejdžer ili mlada osoba — najčešće ženska osoba — odluči izgubiti nekoliko kilograma. Međutim, kad postigne cilj koji si je postavila, ona nije zadovoljna. Gledajući se u ogledalu, njoj se još uvijek čini da je debela, pa stoga zaključuje da bi bilo još bolje ako bi izgubila još koji kilogram. Ova se priča ponavlja sve dok osoba koja je na dijeti ne izgubi 15 ili više posto od tjelesne težine koja je normalna za njenu visinu.

Kad se to dogodi, prijatelji i članovi obitelji počinju izražavati zabrinutost govoreći osobi koja je na dijeti da izgleda užasno mršavo, čak izgladnjelo. Ali anorektična osoba drugačije vidi stvari. “Nisam smatrao da izgledam mršavo”, kaže Alan, anorektičar visok 170 centimetara kojemu je težina u jednom periodu pala na svega 33 kilograma. “Što više mršaviš”, kaže on, “to iskrivljenije razmišljaš, pa stoga ne možeš realno suditi o svom izgledu.”a

Anoreksija s vremenom može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, među ostalim, do osteoporoze i oštećenja bubrega. Može čak dovesti i do smrti. “Liječnik mi je rekao da je moje tijelo ostalo bez toliko mnogo hranjivih tvari da bih s takvim prehrambenim navikama za dva mjeseca umrla od pothranjenosti”, kaže Heather. The Harvard Mental Health Letter izvještava da u periodu od deset godina umre oko 5 posto žena kod kojih se dijagnosticira anoreksija.

Bulimija — prejedanje pa čišćenje

Za poremećaj u navikama hranjenja poznat kao bulimia nervosa karakteristično je prejedanje (konzumiranje ogromne količine hrane, u vrijednosti od čak 5 000 kalorija ili više, u vrlo kratkom vremenu), a potom čišćenje (pražnjenje želuca ili crijeva, i to često povraćanjem ili uzimanjem laksativa).b

Za razliku od anoreksije, bulimiju se ne može lako uočiti. Ženska osoba koja pati od bulimije možda nije izrazito mršava i njene prehrambene navike možda djeluju kao potpuno normalne — barem drugima. Ali bulimičarki je život sve drugo samo ne normalan. Doista, ona je toliko opsjednuta hranom da joj je sve drugo nevažno u životu. “Što sam se više prejedala pa povraćala, to sam manje marila za druge stvari ili druge ljude”, kaže 16-godišnja Melinda. “Više se nisam mogla ni sjetiti kako je to zabavljati se u društvu prijatelja.”

Geneen Roth, spisateljica i predavač na polju poremećaja u navikama hranjenja, opisuje prejedanje kao “tridesetminutno ludilo, silazak u pakao”. Kad se osoba počne prejedati, kaže ona, onda joj “ništa više nije važno — ni prijatelji, ni obitelj. (...) Važna joj je samo hrana.” Sedamnaestogodišnja Lydia koja boluje od bulimije opisuje svoje stanje na slikovit, ali sličan način. “Osjećam se poput stroja za preradu smeća”, kaže ona. “Natrpam, zdrobim, izbacim. Stalno iznova ponavljam istu stvar.”

Bulimična osoba očajnički želi spriječiti da se udeblja, što bi se normalno dogodilo uz takvo nekontrolirano konzumiranje hrane. Zato ona odmah nakon što se prejede nasilu povrati ili pak uzme laksative kako bi izbacila hranu prije nego što se pretvori u salo.c Iako je možda i sama pomisao na to odvratna, iskusna bulimičarka tako ne razmišlja. “Što se više prejedate i izbacujete hranu, to vam cijela stvar postaje jednostavnija”, objašnjava socijalna radnica Nancy Kolodny. “Vaše početne osjećaje gnušanja ili čak straha brzo zamjenjuje osjećaj da se jednostavno morate ponašati kao i druge bulimične osobe.”

Bulimija je izuzetno opasna bolest. Naprimjer, ako se bulimična osoba stalno iznova povraćanjem oslobađa hrane, usta su joj redovito izložena djelovanju jake želučane kiseline koja joj može uništiti zubnu caklinu. Ako tako stalno čini, bulimičarka si može oštetiti i jednjak, jetru, pluća, pa i srce. U ekstremnim slučajevima povraćanje može uzrokovati rupturu želuca, pa čak i smrt. Prekomjerna količina laksativa može također narušiti zdravlje. Može djelovati na crijeva tako da ona izgube svoju funkciju te dovesti do učestale pojave proljeva i rektalnog krvarenja. Kao i učestalo povraćanje, i zloupotreba laksativa može u ekstremnim slučajevima dovesti do smrti.

Prema mišljenju Nacionalnog instituta za duševno zdravlje, broj osoba koje boluju od poremećaja u navikama hranjenja neprestano je u porastu. Što potiče neku mladu ženu da se poigrava sa smrću tako što se izgladnjuje? Zašto neka druga postane toliko opsjednuta hranom da se prejede, a potom toliko opsjednuta težinom da je prisiljena izbaciti hranu koju je pojela? Ova pitanja istražit ćemo u sljedećem članku.