‘Najznačajnije promjene’
“Od svih drugih stoljeća ljudske povijesti dvadeseto je stoljeće očevidac najznačajnijih i najdalekosežnijih promjena” (The Times Atlas of the 20th Century).
KAD razmišljaju o 20. stoljeću mnogi nesumnjivo imaju isto mišljenje kao i Walter Isaacson, glavni urednik časopisa Time, koji je rekao: “Od svih stoljeća koja su prošla ovo je najčudnije: nadahnjujuće, ponekad zastrašujuće, uvijek zadivljujuće.”
Slično tome, Gro Harlem Brundtland, bivša predsjednica norveške vlade, kaže da je ovo stoljeće nazvano “stoljećem ekstrema (...) u kojem su ljudski poroci pali nezamislivo nisko”. Ona zapaža da je to bilo “stoljeće velikog napretka [i na nekim mjestima] neviđenog ekonomskog razvoja”. Međutim, siromašna gradska područja istovremeno se suočavaju s tmurnom budućnošću koja se sastoji od “prenapučenosti i iznenadnih izbijanja bolesti povezanih sa siromaštvom i zagađenim okolišem”.
Politički preokreti
Kada je počelo 20. stoljeće, Mandžu dinastija u Kini, Otomansko Carstvo i nekoliko evropskih carstava vladali su većinom svijeta. Samo Britansko Carstvo obuhvaćalo je četvrtinu svijeta i vladalo je čak svakom četvrtom osobom na Zemlji. Mnogo prije svršetka tog stoljeća sva ta carstva završila su u povijesnim knjigama. “Godine 1945”, kaže The Times Atlas of the 20th Century, “doba imperijalizma bilo je mrtvo.”
Nestankom kolonijalizma omogućen je val nacionalizma koji je između 17. i 19. stoljeća preplavio Evropu da bi onda krenuo u druge dijelove svijeta. The New Encyclopædia Britannica kaže: “Nakon drugog svjetskog rata žar nacionalizma ugasnuo je u mnogim evropskim državama (...). No u Aziji i Africi nacionalizam se brzo širio, uglavnom kao znak protesta protiv kolonijalizma.” Na koncu je, prema The Collins Atlas of World History, “na scenu povijesti stupio treći svijet, a era koja je prije pet stoljeća započela evropskom ekspanzijom, sada je došla kraju”.
I dok su se carstva raspadala, na njihova su mjesta dolazile nezavisne države — dobar broj njih imao je vladu demokratskog tipa. Demokratska je vlast često nailazila na žestoko protivljenje, kao što je to bilo od strane snažnih totalitarnih vladavina u Evropi i Aziji tokom drugog svjetskog rata. Ti su režimi ograničavali osobnu slobodu ljudi i provodili strogu kontrolu nad ekonomijom, medijima i oružanim snagama. Njihova nastojanja da zavladaju svijetom na koncu su bila osujećena, ali tek nakon ogromne cijene koja je plaćena u novcu i ljudima.
Stoljeće rata
Doista, rat je obilježje po kojem se 20. stoljeće naročito razlikuje od svih prijašnjih. Njemački povjesničar Guido Knopp o prvom svjetskom ratu piše: “Prvi kolovoza 1914: Nitko nije slutio da će 19. stoljeće, koje je Evropljanima donijelo dugačak period mira, završiti tog dana; i nitko nije primijetio da je 20. stoljeće ustvari počelo tek tada — razdobljem rata koje je trajalo tri desetljeća i koje je pokazalo što su ljudi sposobni učiniti svojim bližnjima.”
Hugh Brogan, profesor povijesti, podsjetio nas je da je “taj rat ostavio goleme i strašne posljedice na Sjedinjene Države, a njihov se utjecaj osjeća i dan-danas [1998]”. Akira Iriye, profesor povijesti na Sveučilištu Harvard, napisao je: “Prvi svjetski rat u mnogim je pogledima bio kamen međaš u povijesti istočne Azije i Sjedinjenih Država.”
Nije nikakvo čudo što The New Encyclopædia Britannica prvi i drugi svjetski rat opisuje kao “velike prekretnice geopolitičke povijesti 20. stoljeća”. U njoj stoji da je “prvi svjetski rat doveo do pada četiri velike carske dinastije (...), izazvao boljševičku revoluciju u Rusiji i (...) položio temelj za drugi svjetski rat”. Ona nam također kaže da su svjetski ratovi bili praktički “bez presedana po krvoproliću, pokolju i razaranju”. Guido Knopp kaže: “Okrutnost i ljudska brutalnost nadmašile su najgora očekivanja. U rovovima (...) je posijano sjeme za eru u kojoj se na ljude gledalo kao na stvari, a ne kao na osobe.”
Da bi se ubuduće spriječilo izbijanje takvih katastrofalnih ratova, 1919. osnovana je Liga naroda. Budući da nije ostvarila svoj cilj očuvanja svjetskog mira, zamijenili su je Ujedinjeni narodi. Mada je uspio spriječiti izbijanje trećeg svjetskog rata, UN nije mogao spriječiti hladni rat koji je desetljećima prijetio da eskalira u nuklearni holokaust. Nije spriječio ni manje sukobe širom svijeta, poput onih na Balkanu.
Kako se broj država u svijetu povećavao, tako je bilo sve teže sačuvati mir među njima. Ako se zemljopisna karta iz vremena prije prvog svjetskog rata usporedi s nekom suvremenom, vidljivo je da početkom stoljeća uopće nisu postojale barem 51 afrička i 44 azijske države koje danas postoje. Od sadašnjih 185 članica Ujedinjenih naroda, njih 116 nisu bile nezavisne države 1945, kad je ta organizacija osnovana!
“Jedan od najdramatičnijih prizora”
I dok se 19. stoljeće bližilo kraju, Rusko Carstvo bilo je najveća kopnena sila na svijetu. Međutim, naglo je gubilo podršku. Pisac Geoffrey Ponton kaže da su mnogi ljudi mislili da je “neophodna revolucija, a ne reforma”. On dodaje: “No da bi izbila prava revolucija, bio je potreban veliki rat, prvi svjetski rat, i kaos koji je donio sa sobom.”
Boljševici su tadašnjim preuzimanjem vlasti u Rusiji položili temelj jednom novom carstvu — svijetom raširenom komunizmu koji je podupirao Sovjetski Savez. Iako se rodilo usred svjetskog rata, Sovjetsko Carstvo nije nestalo u kiši metaka. Michael Dobbs u svojoj knjizi Down With Big Brother tvrdi da je krajem 1970-ih Sovjetski Savez bio “golemo multinacionalno carstvo koje je već tonulo u neizbježnu propast”.
Pa ipak, njegov je pad bio iznenadan. Knjiga Normana Daviesa Europe—A History komentira: “Brzina njegovog pada nadmašila je sve druge velike slomove u povijesti Evrope” i “to se desilo prirodnim putem”. Doista, “uspon, razvoj i pad Sovjetskog Saveza”, kaže Ponton, bili su “jedan od najdramatičnijih prizora dvadesetog stoljeća”.
Ustvari, pad Sovjetskog Saveza bila je samo jedna od niza velikih promjena u 20. stoljeću koje su imale dalekosežne posljedice. Naravno, političke promjene nisu ništa novo. One se odvijaju već tisućama godina.
Međutim, tokom 20. stoljeća došlo je do jedne promjene na području vladavine koja je naročito značajna. O tome koja je to promjena i kako ona utječe na vas osobno bit će govora kasnije.
No, prvo razmotrimo neka znanstvena dostignuća 20. stoljeća. Profesor Michael Howard o njima zaključuje: “Izgleda da su narodi Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike imali sve razloge da dvadeseto stoljeće pozdrave kao početak novog i sretnijeg doba u povijesti čovječanstva.” Hoće li ti napreci dovesti do onoga što se zove dobar život?
[Tabela/slike na stranicama 2-7]
(Vidi publikaciju)
1901
Kraljica Viktorija umire nakon što je vladala 64 godine
Svijet ima 1,6 milijardi stanovnika
1914
Atentat na nadvojvodu Ferdinanda. Izbija prvi svjetski rat
Posljednji ruski car, Nikola II, s obitelji
1917
Lenjin vodi Rusiju u revoluciju
1919
Osnivanje Lige naroda
1929
Američki burzovni krah vodi do velike ekonomske krize
Gandhi nastavlja borbu za nezavisnost Indije
1939
Adolf Hitler napada Poljsku, počinje drugi svjetski rat
Winston Churchill postaje britanski premijer 1940.
Holokaust
1941
Japan bombardira Pearl Harbor
1945
Sjedinjene Države bacaju atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Završava drugi svjetski rat
1946
Prvo zasjedanje Generalne skupštine Ujedinjenih naroda
1949
Mao Ce-tung proglašava Narodnu Republiku Kinu
1960
Stvaranje 17 novih afričkih država
1975
Završava rat u Vijetnamu
1989
Berlinski zid pada kad komunizam gubi svoju moć
1991
Raspad Sovjetskog Saveza