51 BARNABA
“Sin utjehe”
TRI godine nakon što je postao Isusov učenik, Savao je došao u Jeruzalem i ondje potražio druge kršćane (Gal. 1:15–19). On je na njih gledao kao na svoju braću i sestre, ali oni su u njemu još uvijek vidjeli okrutnog progonitelja. Mnogi očito nisu vjerovali da se Savao doista promijenio. No jedan mu je čovjek hrabro i suosjećajno pružio pomoć. Bio je to Barnaba.
Kršćani u Jeruzalemu bojali su se pomoći Savlu, ali Barnaba se hrabro zauzeo za njega
Iz Biblije saznajemo da je Barnabino pravo ime bilo Josip, ali braća i sestre zvali su ga Barnaba, što znači “sin utjehe”. To je ime dobio zato što je bio poznat po svojoj dobroti. On je uvijek tražio načina da utješi druge i pomogne im. Naprimjer, kratko nakon Pedesetnice 33. godine Barnaba je prodao komad zemlje i novac dao kao prilog za suvjernike kojima je to bilo potrebno. A kad je Savao 36. godine došao u Jeruzalem, Barnaba se sastao s njim. Biblija kaže da se “zauzeo za njega i odveo ga apostolima”. Tako su njih dvojica postali dobri prijatelji.
Savao je propovijedao u Jeruzalemu, i to toliko revno da su ga neki vjerski fanatici htjeli ubiti. Zato su ga braća poslala u njegov rodni Tarz. Otprilike devet godina kasnije Barnaba je bio poslan u sirijsku Antiohiju kako bi ohrabrio braću koja su se tek krstila. Biblija kaže da je on “bio dobar čovjek, pun svetog duha i vjere”. U Antiohiji su mnogi ljudi pozitivno reagirali na dobru vijest, pa je Barnabi trebala pomoć. Zato je otišao u Tarz i potražio svog prijatelja Savla. Zajedno su se vratili u Antiohiju i revno propovijedali. Osim toga, sudjelovali su u prikupljanju pomoći za siromašne suvjernike.
Nakon nekog vremena Barnaba i Savao, koji je s vremenom postao poznat kao Pavao, pošli su na misionarsko putovanje. Njihova hrabrost puno se puta našla na ispitu. Kad su bili u Ikoniju, neki su ih Židovi htjeli kamenovati, pa su njih dvojica mudro odlučila otići u Listru. Ljudi iz tog grada isprva su mislili da su oni bogovi! Međutim, Barnabini i Pavlovi protivnici došli su iz Antiohije i Ikonija te su okrenuli mnoštvo protiv njih. Svjetina je napala Pavla, kamenovala ga i ostavila izvan grada, misleći da je mrtav. No kad su se učenici skupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Barnaba je sigurno bio presretan! Sutradan su on i Pavao otišli iz Listre, ali brzo su se vratili kako bi ojačali svoju braću. Stvarno su pokazali iznimnu hrabrost!
Barnaba i Pavao zajedno su se suočili s mnogim opasnostima i doživjeli mnoge uzbudljive događaje. No jedna situacija iskušala je snagu njihovog prijateljstva. Naime, Barnaba je na sljedeće misionarsko putovanje želio povesti svog bratića Marka. Pavao je bio protiv te ideje jer ih je taj mladić jednom već napustio. Ni Barnaba ni Pavao nisu htjeli popustiti. Na kraju je između njih “došlo do tako žestoke svađe da su se razdvojili”.
Barnabina hrabrost i u toj se situaciji našla na ispitu. Kad među kršćanima dođe do nesporazuma ili svađe, lako je ljutiti se na svog suvjernika, ružno govoriti o njemu ili čak prestati ići na sastanke. Ako tako postupamo, zapravo idemo linijom manjeg otpora. Potrebna je unutarnja snaga i hrabrost kako bismo se oduprli toj sklonosti i gradili mir sa svojim suvjernicima i Bogom.
Iako su se Pavao i Barnaba posvađali, ni jedan ni drugi nije prestao služiti Jehovi. Barnaba je s Markom otplovio na Cipar, gdje su nastavili činiti učenike. A Pavao je na misionarsko putovanje poveo Silu. Uz Jehovinu pomoć oni su hrabrili skupštine i mnogima objavili dobru vijest.
Jesu li se Barnaba i Pavao zauvijek ljutili jedan na drugoga? Nisu. Pavao je u svojim poslanicama lijepo govorio o Barnabi. U jednoj od njih rekao je da se Barnaba, baš kao i on, uzdržava vlastitim radom (1. Kor. 9:6). A u drugoj je spomenuo Barnabinog bratića Marka u pozitivnom svjetlu te je potaknuo braću da ga lijepo prime (Kol. 4:10, 11). Barnaba i Pavao možda više nisu blisko surađivali kao nekad, ali ostali su prijatelji. Barnaba je nesumnjivo nastavio živjeti u skladu sa svojim imenom – tješio je druge dobrom viješću dok god je to mogao. Osim toga, pomagao je mladom Marku da postane zreo kršćanin. U sljedećem poglavlju više ćemo govoriti o tome na koji je način Marko pokazivao hrabrost.
Pročitaj:
Za komentiranje:
Kako je Barnaba pokazao hrabrost?
Produbi znanje
1. Pripadnici Levijevog plemena nisu dobivali zemlju u nasljedstvo. Kako je onda Barnaba, koji je bio levit, posjedovao komad zemlje? (Broj. 18:20; Djela 4:36, 37; w98 15. 4. 20 odl. 4, bilješka)
2. Zašto je Barnaba nazvan apostolom? (Djela 14:14; it “Barnaba” odl. 3 – wcgr)
3. Na Cipru su Barnaba i Pavao propovijedali Sergiju Pavlu. Je li Luka, pisac Djela apostolskih, upotrijebio ispravnu titulu kad je tog čovjeka nazvao prokonzulom? (Djela 13:7, 12; it “Cipar” odl. 7 – wcgr) A
Bank of Cyprus Cultural Foundation Collection
Slika A: Novčić iz vremena cara Klaudija, koji je vladao kad su Barnaba i Pavao bili na Cipru. Na novčiću se spominje titula “prokonzul”
4. Zašto nije neobično što su ljudi iz Listre htjeli prinijeti žrtve kako bi Barnabi i Pavlu iskazali dobrodošlicu? (bt 97, okvir)
Razmisli o poukama
Na koje praktične načine možemo pokazivati velikodušnost poput Barnabe?
Izgleda da je Barnaba u početku predvodio na misionarskom putovanju na kojem je bio s Pavlom. Iako je Pavao kasnije dobio veće odgovornosti od njega, Barnaba nije postao zavidan. U kojim se situacijama možemo ugledati na njega? B
Slika B
Kako ti možeš pokazivati hrabrost poput Barnabe?
Koncentriraj se na širu sliku
Što iz ovog izvještaja učim o Jehovi?
Kako je ovaj izvještaj povezan s Jehovinim naumom?
Kako se osjećaš kad razmišljaš o tome da je Barnaba izabran da vlada s Kristom na nebu?
Saznaj više
Kako izvještaj o Barnabi i Pavlu pokazuje da ljudi različitih osobnosti mogu surađivati?
“Jesi li spreman rješavati nesuglasice i graditi mir?” (w17.06 16–20)
Kako možemo rješavati nesuglasice po uzoru na Barnabu i Pavla?