Mir — da li razoružanjem?
“NAJVEĆA je greška brkati razoružanje sa mirom”, rekao je Winston Churchill pet godina prije nego su narodi upali u drugi svjetski rat. “Razoružanje ćete imati kad budete imali mir”, dodao je.
Kakav paradoks! Tko bi riskirao razoružavanje dok mir nije osiguran? Ali kako može biti pravog mira dok se nagomilava oružje za rat? To je situacija iz koje političari nikada nisu našli izlaz.
Winston Churchill je to izjavio 1934, nakon svršetka Konferencije o razoružanju koju je sazvala Liga naroda pred samo dvije godine. Svrha te konferencije, za koju su pripreme trajale 12 godina, bila je da spriječi ponovno naoružavanje Evrope. Narodi širom svijeta još uvijek se živo sjećaju užasnog pokolja oko devet milijuna boraca tokom prvog svjetskog rata, uz još veći broj civilnih žrtava. Ipak, razoružanje se nikada nije ostvarilo. Zašto?
Pokušaji razoružavanja
Politika razoružavanja može se provoditi, ali rijetko je djelotvorna. Naprimjer, prema Versajskom ugovoru iz 1919, Njemačka je bila razoružana “odgovarajućim garancijama da će nacionalno razoružanje biti ograničeno na najnižu razinu dovoljnu za unutarnju sigurnost”. To je bilo u skladu sa prijedlogom Woodrowa Wilsona, predsjednika SAD, koji je kasnije unešen u 8. član saveza Lige naroda. Međutim, kad je Hitler došao na vlast, on je ubrzo prezreo tu politiku.
Jesu li Ujedinjeni narodi uspješniji u uspostavljanju dobrog temelja za razoružanje nakon drugog svjetskog rata? Ne, ali njihov neuspjeh nije posljedica nedostatka odlučnih nastojanja. Ipak, budući da danas na raspolaganju stoji nuklearno oružje masovnog uništenja, razoružanje je vrlo hitno pitanje. “Prijašnja tvrdnja da je utrka u naoružavanju ekonomski neopravdana i neizostavno vodi u rat”, kaže The New Encyclopædia Britannica, “nadomještena je argumentom da bi buduća upotreba nuklearnog oružja u velikoj mjeri zaprijetila samoj civilizaciji”.
Da bi se osujetilo sve veću utrku u naoružavanju između Istoka i Zapada, 1952. godine je ustanovljena Komisija za razoružanje sastavljena od 12 nacija. Ona nije uspjela učiniti napredak, i na koncu su dvije velesile nastavile polarizirati svoje suprotstavljene tabore. Do danas je sklopljeno mnoštvo dogovora i ugovora. Ipak, atmosfera obostranog nepovjerenja nije dopustila potpuno odbacivanje svog ratnog oružja. To je nešto što, prema The New Encyclopædii Britannici, “zastupaju utopistički mislioci”.
Obračunavanje troškova
Razoružati se ili ne — koliki su troškovi? Oni se ne izražavaju uvijek u novcu. Zaposlenje u industrijama koje su povezane s oružjem također je u središtu interesa. U mnogim se zemljama porezi upotrebljavaju da bi se kupilo oružje, čija proizvodnja podržava zaposlenost. Stoga razoružanje može dovesti do nezaposlenosti. Zbog toga se zemlje sa velikim obavezama prema budžetima za obranu groze na pomisao o potpunom razoružanju. Takvo razmišljanje je za njih noćna mora prije nego utopistički san.
Ipak, ne možemo zanemariti ogromnu količinu novca koji je uključen u kretanje ratne mašinerije. Procjenjuje se da se na naoružanje potroši 10 posto vrijednosti sveukupne svjetske proizvodnje. Koliko to iznosi? Stvarne se brojke kreću s inflacijom, ali razmislimo o trošenju 1,54 milijuna američkih dolara na taj način svake minute dnevno! Kad bi ti imao takvu svotu na raspolaganju, što bi stavio na prvo mjesto? Rješavanje problema gladi? Zdravstvenu skrb? Dobrobit djece? Ekološku obnovu? Toliko bi se toga moglo učiniti!
Uzmimo, naprimjer, program “tenkove u traktore” koji je nedavno objavljen u SSSR-u, gdje su neke tvornice oružja promijenjene da proizvode 200 vrsta “napredne opreme za agroindustrijski sektor”. Zašto je ta poljoprivredna oprema toliko očajno potrebna? Zbog toga što, prema britanskim novinama Farming News, “samo trećina voća i povrća koje raste na državnim farmama dopre do potrošača, a ostatak se ostavlja da istrune na poljima ili propadne na tranzitnim mjestima i skladištima”.
Nešto tako hvalevrijedno kao što je proizvodnja traktora umjesto tenkova ispunja naslove u novinama, zbog toga što je tako neuobičajeno. Osim toga, utjecaj toga na sveukupnu proizvodnju oružja neznatan je. Bezbrojne stotine milijuna funti, rubalja i dolara i dalje se troše na naoružanje u svijetu u kojem ‘ljudi gube svijest od straha i očekivanja onoga što dolazi na nastanjenu zemlju’, upravo kao što je Isus i prorekao. Može li se takav strah ukloniti? Hoće li potpuno razoružanje ostati samo san? Ako ne, što je potrebno da bi se ostvarilo? (Luka 21:26, NS).