Traganje za novim svjetskim poretkom
“NE POSTOJE nikakve karte koje bi nas dovele tamo gdje idemo, u taj novi svijet kojeg sami stvaramo. Dok se svijet osvrće na devet desetljeća rata, razdora, sumnje, pogledajmo i naprijed — u novo stoljeće, i novi milenij, mira, slobode i napretka.”
Taj komentar je 1. siječnja 1990. dao George Bush, predsjednik SAD. Mihail Gorbačov, sovjetski predsjednik je tada u sličnoj poruci predložio suradnju u 1990–im godinama da bi se “svijet oslobodio strahova i nepovjerenja, nepotrebnog oružja, zastarjelih političkih koncepata i vojnih doktrina te umjetno podignutih barijera između ljudi i država”. Tako je 3. siječnja 1990. izvjestio japanski Mainichi Daily News.
Očito, očekivanja su bila velika. Takva su još uvijek bila i godinu dana kasnije. U svom govoru kojeg je 29. siječnja 1991. iznio pred otvaranje redovnog zasjedanja Kongresa, predsjednik Bush je, aludirajući na ratno stanje u Perzijskom zaljevu, rekao: “Ono što je na kocki više je od jedne male zemlje [Kuvajta], to je velika zamisao — novi svjetski poredak u kome su različiti narodi okupljeni oko zajedničkog cilja kako bi ostvarili univerzalne težnje čovječanstva: mir i sigurnost, slobodu i vladavinu zakona.”
Traganje koje nije oslobođeno nevolja
Mnogi problemi sputavaju čovjeka u njegovom traganju za novim svjetskim poretkom. Oružani sukobi sasvim sigurno stoje na tom putu. U vezi neprijateljstva koje je tada buktjelo u Iraku i Kuvajtu, u časopisu Time od 28. siječnja 1991. je stajalo: “Dok su padale bombe i letjeli projektili, nade za novi svjetski poredak ustuknule su pred poznatim neredom.” U časopisu je još pisalo: “Nitko ne bi trebao gajiti nikakve iluzije o tome kako je mnogo hvaljeni novi svjetski poredak ovdje ili čak na dohvatu.”
Međunarodna suradnja nije nikad bila ostvarena, i to ometa napore čovjeka k uspostavljanju novog svjetskog poretka. U jednom izvještaju koji se pojavio u izdanju The World & I (siječanj 1991), znanstvenici su ispitivali “novije vanjske politike supersila i njihov vjerojatni utjecaj na novi svjetski poredak”. Izdavač je zaključio: “Povijest ukazuje da je linija između rata i mira tanka i u najboljim vremenima. Međunarodna suradnja, osobito među glavnim silama, presudna je za uspješni prijelaz iz hladnog rata u novi svjetski poredak.”
Na putu novog svjetskog poretka kojeg mnogi zamišljaju također stoje i problemi uništavanja okoliša. U State of the World 1991 (izvještaj Worldwatch Instituta), Lester R. Brown je rekao: “Nitko sa sigurnošću ne može reći kako će izgledati novi svjetski poredak. No, ako za sljedeću generaciju hoćemo stvoriti obećavajuću budućnost, tada će ogroman napor, potreban da degradacija okoliša ovog planeta krene u suprotnom smjeru, dominirati svjetskim poslovima u narednim desetljećima.” U tom je izvještaju stajalo da je zagađenje zraka “u stotinama gradova dostiglo nivo opasan po zdravlje, a u mnogim zemljama nivo kad je ugrožena ljetina”. Još je pisalo: “Kako raste broj ljudi koji nastanjuju ovaj planet, opada broj biljnih i životinjskih vrsta. Uništavanje životnog prostora i zagađivanje smanjuju zemljinu biološku raznovrsnost. Porast temperature i osiromašenje ozonskog sloja mogu uzrokovati nove gubitke.”
Dakle, jasno je da je čovjekovo traganje za novim svjetskim poretkom krcato problemima. Hoće li to traganje biti uspješno? Može li se reći da je novi svijet blizu? Ako može, kako će on nastupiti?