Pitanja čitalaca

Odnosi li se izraz “duhom obdaren”, zapisan u 1. Korinćanima 14:37 (“Duda-Fućak”), na to da je neka osoba primila sveti duh u smislu da je bila pomazana, ili na to da ima čudesan dar duha?

Prema prijevodu Duda-Fućak, ovaj redak glasi: “Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed” (1. Korinćanima 14:37).

Čitač bi mogao zaključiti da se izraz “duhom obdaren” odnosi na činjenicu da su kršćani prvog stoljeća bili duhom rođeni i postali duhovni sinovi Božji. Ili bi se izraz mogao razumjeti tako da se odnosi na nekoga tko je primio poseban dar svetog duha. Vjerojatno se odnosi na ovo drugo, kao što pokazuje pozadina.

Apostol Pavao koristio je ovdje grčku riječ pneumatikós, čije je osnovno značenje “koji se odnosi na duh, duhovan”. Oblici te riječi koriste se u izrazima “tijelo duhovno”, ‘duhovni blagoslov’, ‘duhovno razumijevanje’ i “duhovna kuća” (1. Korinćanima 15:44; Efežanima 1:3; Kološanima 1:9; 1. Petrova 2:5, St).

Biblija u ovim slučajevima određuje predmet (tijelo, blagoslov, razumijevanje, kuća) koji je opisan riječju “duhovni”. No, u drugim se slučajevima smisao i odgovarajući prijevod riječi “duhovni” mora odrediti prema kontekstu. Naprimjer, 1. Korinćanima 2:14, 15 stavlja stav tjelesnog čovjeka nasuprot stavu koji ima ho pneumatikós, što logično znači ‘duhovni čovjek’.

Prva Korinćanima poglavlja 12 do 14 usredotočuju se na čudesne darove svetog duha. Bog ih je dao nekim ranim kršćanima kako bi pokazao da se više ne služi prirodnim Izraelom, već da sada blagoslivlja kršćanski ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16). Pavao je s obzirom na te darove pisao: “Različiti su dari, a isti Duh” (1. Korinćanima 12:4 DF). Posebna mudrost, spoznaja i vjera bili su među tim darovima duha, kao i prorokovanje, govorenje jezicima i tumačenje jezikâ (1. Korinćanima 12:8-11).

Kršćani u Korintu kojima je Pavao pisao bili su pomazani Božjim svetim duhom. Pavao je rekao: “Ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega” (1. Korinćanima 6:11, DF; 12:13). Da, svi su primili “zalog Duha” (2. Korinćanima 5:5, DF). Međutim, oni nisu svi svetim duhom primili i poseban dar. A izgleda da su mnogi bili očarani govorenjem jezicima, pridajući tom daru preveliku važnost. Pavao im je pisao kako bi ispravio njihovo razmišljanje i naglasio je da jezici ljudima ne koriste toliko koliko im koristi dar prorokovanja. Pavao je na kraju 12. poglavlja savjetovao Korinćanima: “Čeznite za višim darima!” (1. Korinćanima 12:28-31, DF).

Zatim ih je, na početku 14. poglavlja, bodrio: “Težite za ljubavlju, čeznite za [ta pneumatiká], a najvećma da prorokujete.” Za čim su trebali čeznuti? Ovi kršćani nisu trebali čeznuti za duhovnim pomazanjem, jer su već bili pomazani. Logično je da je Pavao mislio na ‘darove’ duha, te ih je na kraju 12. poglavlja bodrio neka čeznu za njima. Prijevod Duda-Fućak stoga prevodi 1. Korinćanima 14:1: “Čeznite za darima Duha.” Drugi prijevodi Biblije prevode ta pneumatiká na tom mjestu s “duhovne dare” ili ‘darovi duha’.

S obzirom na tu pozadinu, konstatiramo da Pavao, pred kraj 14. poglavlja, povezuje prorokovanje i pneumatikós. Kao i u 1. retku, kontekst navodi na zaključak da je želio reći kako su obdareni duhom. The New Testament in Modern Speech, od R. F. Weymoutha, prevodi taj redak ovako: “Smatra li se netko prorokom ili čovjekom koji ima duhovne darove, neka prizna kao Gospodinovu zapovijed to što vam sada pišem.”

Da, svi kršćani, imali oni dar prorokovanja ili neki drugi dar duha, trebali su prihvatiti i slijediti savjet koji je zapisao Pavao u vezi s tim kako se u skupštini trebaju odvijati stvari.