Jehova vlada — putem teokracije
“Jehova će biti kralj do nedoglednog vremena” (PSALAM 146:10, New World Translation).
1, 2. (a) Zašto su ljudska nastojanja s obzirom na vladanje doživjela neuspjeh? (b) Koji je jedini oblik vladavine bio doista uspješan?
LJUDI su od vremena Nemroda isprobavali različite načine vladanja ljudskim društvom. Bilo je diktatura, monarhija, oligarhija i različitih oblika demokracije. Jehova je sve to dopuštao. Štoviše, budući da je Bog prvobitni Izvor sveg autoriteta, u stanovitom je smislu i postavio različite vladare u njihove uvjetne položaje (Rimljanima 13:1). Ipak, sva ljudska nastojanja s obzirom na vladanje doživjela su neuspjeh. Nijedan ljudski vladar nije proizveo dugotrajno, stabilno, pravedno društvo. Prečesto je ‘čovjek vladao nad čovjekom na njegovo zlo’ (Propovjednik 8:9).
2 Treba li nas to iznenaditi? Naravno da ne! Nesavršen čovjek nije stvoren da vlada sam sobom. “Put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Zbog toga je kroz čitavu ljudsku povijest samo jedan oblik vladavine bio doista uspješan. Koji? Teokracija pod Jehovom Bogom. Na biblijskom grčkom jeziku “teokracija” znači vladavina [krátos] Boga [theós]. Koja bi vladavina mogla biti bolja od vladavine samog Jehove Boga? (Psalam 146:10).
3. Koji su neki rani primjeri teokracije na Zemlji?
3 Teokracija je kratko vrijeme vladala u Edenu, sve dok se Adam i Eva nisu pobunili protiv Jehove (1. Mojsijeva 3:1-6, 23). U Abrahamovo je vrijeme teokracija, izgleda, postojala u gradu Salemu, s Melhizedekom kao kraljem-svećenikom (1. Mojsijeva 14:18-20; Jevrejima 7:1-3). Međutim, prva nacionalna teokracija pod Jehovom Bogom uspostavljena je u sinajskoj pustoši u 16. stoljeću pr. n. e. Kako je do toga došlo? I kako je funkcionirala ta teokratska vladavina?
Teokracija je rođena
4. Kako je Jehova osnovao teokratsku naciju Izrael?
4 Jehova je godine 1513. pr. n. e. izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva i uništio u Crvenom moru faraonove vojske koje su za njima jurile. Zatim je Izraelce doveo do brda Sinaj. Kad su bili utaboreni na podnožju brda, Bog im je preko Mojsija rekao: “Vidjeli ste šta sam učinio Egipćanima i kako sam vas na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi. A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode.” Izraelci su odgovorili: “Što je god kazao Gospodin činićemo” (2. Mojsijeva 19:4, 5, 8). Sklopljen je savez i teokratska nacija Izrael je rođena (5. Mojsijeva 26:18, 19).
5. Zašto se moglo reći da Jehova vlada u Izraelu?
5 Međutim, kako je Jehova, koji je nevidljiv ljudskim očima, vladao Izraelom? (2. Mojsijeva 33:20). Tako što je nacija dobila zakon i svećenstvo od Jehove. Oni koji su bili poslušni tim zakonima i vršili obožavanje u skladu s božanski upravljanim pripremama služili su Velikom Teokratu, Jehovi. Osim toga, prvosvećenik je imao Urim i Tumim putem kojih je Jehova Bog, u vrijeme potrebe, pružio vodstvo (2. Mojsijeva 28:29, 30). Nadalje, osposobljeni stariji muževi bili su Jehovini predstavnici u teokraciji i oni su pazili na to da se Božji zakon primjenjuje. Ako razmotrimo izvještaj o nekim od tih muževa, bolje ćemo razumjeti kako se ljudi trebaju podložiti Božjoj vladavini.
Autoritet pod teokracijom
6. Zašto je zauzimanje položaja autoriteta u teokraciji predstavljalo izazov za ljude, i kakvi su trebali biti muževi koji su izvršavali tu odgovornost?
6 Oni koji su bili na položaju autoriteta u Izraelu imali su veliku prednost, no održavanje ravnoteže predstavljalo je za njih izazov. Morali su paziti kako im njihovo vlastito ja nikada ne bi postalo važnijim od posvećenja Jehovinog imena. Nadahnuti iskaz prema kojem ‘čovjeku nije u vlasti da upravlja koracima svojim’ odnosio se kako na Izraelce tako i na ostali dio čovječanstva. Izrael je napredovao samo onda kad su stariji muževi imali na umu da je Izrael teokracija i da trebaju vršiti Jehovinu volju a ne svoju. Ubrzo nakon osnivanja Izraela, Mojsijev tast Jetro dobro je opisao kakvi to muževi trebaju biti, naime, ‘ljudi sposobni, bogobojazni i pouzdani, koji mrze mito’ (Izlazak 18:21, St).
7. U kojim je pogledima Mojsije bio dobar primjer osobe na položaju autoriteta pod vodstvom Jehove Boga?
7 Prvi koji je trebao iskazivati visoki autoritet u Izraelu bio je Mojsije. On je dobar primjer osobe na teokratskom položaju autoriteta. Istina, jednom je prilikom došla do izražaja njegova ljudska slabost. Međutim, Mojsije se uvijek oslanjao na Jehovu. Kad su se pojavila pitanja koja još nisu bila razrješena, tražio je Jehovino vodstvo. (Usporedi 4. Mojsijeva 15:32-36.) Kako je Mojsije odolio iskušenju da svoj visoki položaj iskoristi sebi na slavu? Pa, iako je vodio milijunsku naciju, bio je “čovjek veoma blag, blaži od svih ljudi na zemlji” (4. Mojsijeva 12:3, Šarić). Nije imao osobne ambicije već je bio zainteresiran za Božju slavu (2. Mojsijeva 32:7-14). I Mojsije je imao jaku vjeru. Govoreći o njemu prije nego je postao vođom nacije, apostol Pavao je rekao: “Ostade, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga” (Hebrejima 11:27, St). Nesumnjivo, Mojsije nikad nije zaboravio da je zapravo Jehova Vladar nacije (Psalam 90:1, 2). Kakvog li vrsnog primjera za nas danas!
8. Koju je zapovijed Jehova dao Jozui, i zašto je to vrijedno pažnje?
8 Kad se pokazalo da je nadziranje Izraela prevelik zadatak za samog Mojsija, Jehova je svoj duh stavio na 70 starijih muževa koji su ga podupirali pri suđenju naciji (4. Mojsijeva 11:16-25). Kasnije je svaki grad imao svoje starije muževe. (Usporedi 5. Mojsijeva 19:12; 22:15-18; 25:7-9.) Nakon što je Mojsije umro, Jehova je učinio Jozuu vođom nacije. Možemo zamisliti da je Jozua, izvršavajući tu prednost, imao mnogo posla. Ipak, Jehova mu je rekao da jednu stvar nikada ne bi trebao zanemariti: “Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan noć, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano” (Jozua 1:8). Zapazi da je Jozua, iako je služio već više od 40 godina, trebao stalno čitati Zakon. I mi trebamo proučavati Bibliju i u svojim mislima osvježavati Jehovin zakon i načela — bez obzira koliko dugo služimo ili koliko prednosti imamo (Psalam 119:111, 112).
9. Što se dogodilo u Izraelu u vrijeme sudaca?
9 Nakon Jozue slijedio je niz sudaca. Nažalost, Izraelci su u njihovo doba često ‘činili što je zlo pred Gospodinom’ (Sudije 2:11). Izvještaj kaže o razdoblju sudaca: “U ono vrijeme ne bješe cara u Izraelu; svaki činjaše što mu bijaše drago” (Sudije 21:25). Svatko je donosio vlastite odluke s obzirom na ponašanje i obožavanje, a povijest pokazuje da su mnogi Izraelci donosili loše odluke. Otpali su i počeli obožavati idole, a katkada su počinili i grozne zločine (Sudije 19:25-30). Međutim, neki su ispoljavali primjernu vjeru (Jevrejima 11:32-38).
10. Kako se u vrijeme Samuela u Izraelu iz temelja promijenila vladavina, i što je do toga dovelo?
10 Za života posljednjeg suca, Samuela, Izrael je prolazio kroz krizu u pogledu vladavine. Pod utjecajem okolnih neprijateljskih nacija, kojima su vladali kraljevi, Izraelci su pomislili da i oni trebaju kralja. Zaboravili su da već imaju kralja, da je njihova vladavina teokracija. Jehova je rekao Samuelu: “Nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima” (1. Samuelova 8:7, St). Njihov nas primjer podsjeća kako lako možemo izgubiti duhovno gledište i potpasti pod utjecaj svijeta koji nas okružuje. (Usporedi 1. Korinćanima 2:14-16.)
11. (a) Zašto se unatoč promjene vladavine može reći da je Izrael i pod kraljevima ostao teokracija? (b) Koju je zapovijed Jehova dao izraelskim kraljevima, i s kojom namjerom?
11 Ipak, Jehova je pristao na molbu Izraelaca i odabrao njihova prva dva kralja, Saula i Davida. Izrael je i dalje ostao teokracija, kojom je vladao Jehova. Kako to njeni kraljevi ne bi zaboravili, svaki od njih morao je vlastoručno prepisati Zakon i čitati ga svaki dan, “da se uči bojati se Gospodina Boga svojega, držati sve riječi ovoga zakona i ove uredbe, i tvoriti ih; da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braće njegove” (5. Mojsijeva 17:19, 20). Da, Jehova je želio da se oni koji imaju autoritet u njegovoj teokraciji ne uzdižu, već da svojim postupcima odražavaju njegov Zakon.
12. Kakav si je glas vjernosti stekao kralj David?
12 Kralj David imao je izuzetnu vjeru u Jehovu, a Bog je savezom potvrdio da će postati ocem loze kraljeva koja će trajati vječno (2. Samuelova 7:16; 1. Carevima 9:5; Psalam 89:29). Davidova ponizna podložnost Jehovi vrijedna je oponašanja. On je rekao: “Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče” (Psalam 21:2, St). Iako je David zbog tjelesne slabosti ponekad pogriješio, u pravilu se oslanjao na Jehovinu snagu, a ne na vlastitu.
Neteokratični postupci i stavovi
13, 14. Koji su neki od neteokratičnih postupaka Davidovih nasljednika?
13 Nisu svi izraelski vođe bili poput Mojsija i Davida. Mnogi su pokazali krajnje nepoštovanje prema teokratskom uređenju, dozvoljavajući krivo obožavanje u Izraelu. Ponekad su čak i neki vjerni vladari postupili neteokratično. Vrlo tragičan bio je slučaj Salamuna, kojemu je dana velika mudrost i blagostanje (1. Carevima 4:25, 29). No, ne obazirući se na Jehovin zakon, oženio se mnogim ženama i u Izraelu je dopustio obožavanje idola. U kasnijim je godinama Salamunova vlast očito bila ugnjetavačka (5. Mojsijeva 17:14-17; 1. Carevima 11:1-8; 12:4).
14 Salamunov sin Roboam suočio se sa zahtjevom da svojim podanicima olakša teret. Umjesto da u toj situaciji postupi blago, ratoborno je inzistirao na svom autoritetu — i izgubio je 10 od 12 plemena (2. Dnevnika 10:4-17). Prvi kralj desetoplemenskog kraljevstva koje se otcijepilo bio je Jeroboam. Nastojeći osigurati da se njegovo kraljevstvo nikad više ne bi ponovno sjedinilo sa svojom sestrinskom nacijom, uveo je obožavanje teleta. To je možda izgledalo kao politički pametan potez, ali njime se pokazalo očito omalovažavanje teokracije (1. Carevima 12:26-30). Kasnije je kralj Aza, pred kraj dugog života vjerne službe, dozvolio da ponos okalja njegov glas. Loše je postupio s prorokom koji je kod njega došao sa savjetom od Jehove (2. Dnevnika 16:7-11). Da, čak i veterani ponekad trebaju savjet.
Kraj teokracije
15. Kako su židovski vođe zakazali kao osobe kojima je povjeren autoritet u teokraciji u vrijeme kad je Isus bio na Zemlji?
15 Kad je Isus Krist bio na Zemlji, Izrael je još uvijek bio teokracija. Međutim, nažalost, mnogi od njegovih odgovornih starijih muževa nisu bili duhovno nastrojeni. Zacijelo su propustili razvijati blagost koju je ispoljavao Mojsije. Isus je skrenuo pažnju na njihovu duhovnu iskvarenost kad je rekao: “Na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i farizeji. Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine” (Matej 23:2, 3).
16. Kako su židovski vođe prvog stoljeća pokazali da ne poštuju teokraciju?
16 Nakon što su Isusa predali Ponciju Pilatu, židovski su vođe pokazali koliko su se udaljili od teokratske podložnosti. Pilat je preslušao Isusa i zaključio da je nedužan čovjek. Dovevši Isusa pred Židove, Pilat je rekao: “Evo vam kralja!” Kad su Židovi zahtijevali Isusovu smrt, Pilat je upitao: “Vašega kralja da razapnem?” Glavari svećenički su odgovorili: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara!” (Ivan 19:14, 15, St). Priznali su cara kao kralja, a ne Isusa koji je ‘došao u Jehovino ime’! (Matej 21:9, NW).
17. Zašto je tjelesni Izrael prestao biti teokratska nacija?
17 Odbacivši Isusa, Židovi su odbacili teokraciju, jer je on trebao postati ključnom osobom u budućim teokratskim pripremama. Isus je bio kraljevski sin Davidov koji je trebao zauvijek vladati (Izaija 9:6, 7; Luka 1:33; 3:23, 31). Tako je tjelesni Izrael prestao biti Božjom izabranom nacijom (Rimljanima 9:31-33).
Nova teokracija
18. Koja je nova teokracija rođena u prvom stoljeću? Objasni.
18 Međutim, odbacivanje tjelesnog Izraela nije značilo kraj teokracije na Zemlji. Jehova je preko Isusa Krista osnovao novu teokraciju. Radilo se o pomazanoj kršćanskoj skupštini, koja je zapravo bila i nova nacija (1. Petrova 2:9). Apostol Pavao ju je nazvao ‘Izrael Božji’, a njeni članovi dolaze naposljetku “od svakog plemena, jezika, puka i naroda” (Galaćanima 6:16; Otkrivenje 5:9, 10, St). Dok su članovi te nove teokracije bili podložni ljudskim vladavinama pod kojima su živjeli, nad njima je zapravo vladao Bog (1. Petrova 2:13, 14, 17). Ubrzo nakon rođenja nove teokracije, vladari tjelesnog Izraela pokušali su prisiliti neke učenike da prestanu slušati zapovijed koju im je dao Isus. Kako su učenici na to reagirali? “Moramo slušati Boga kao vladara prije nego ljude” (Djela apostolska 5:29, NW). Zaista teokratsko gledište!
19. U kom se smislu kršćansku skupštinu prvog stoljeća moglo označiti teokracijom?
19 No, kako je funkcionirala ta nova teokracija? Pa, imala je Kralja, Isusa Krista, koji je zastupao Velikog Teokrata, Jehovu Boga (Kološanima 1:13). Iako je Kralj bio nevidljiv na nebesima, njegova je vladavina bila stvarna za njegove podanike i njegove su riječi utjecale na njihove živote. Što se tiče vidljivog nadgledavanja, u tu su svrhu imenovani duhovno osposobljeni stariji muževi. U Jeruzalemu je grupa takvih muževa služila kao vodeće tijelo. Putujući starješine, kao naprimjer Pavao, Timotej i Tit, bili su predstavnici tog tijela. A za svaku skupštinu brinulo se tijelo starijih muževa, ili starješina (Titu 1:5). Kad se pojavio neki teški problem, starješine su se obratili vodećem tijelu ili jednom od njegovih predstavnika, naprimjer Pavlu. (Usporedi Djela apostolska 15:2; 1. Korinćanima 7:1; 8:1; 12:1.) Osim toga, svaki član skupštine igrao je neku ulogu u podupiranju teokracije. Svaki je bio pred Jehovom odgovoran da u svom životu primjenjuje biblijska načela (Rimljanima 14:4, 12).
20. Što se može reći s obzirom na teokraciju u vrijeme poslije apostola?
20 Pavao je upozorio da će se nakon smrti apostola razviti otpad, a upravo se to i dogodilo (2. Solunjanima 2:3). Kako je vrijeme prolazilo, broj onih koji su tvrdili da su kršćani porastao je na milijune a zatim na stotine milijuna. Razvili su različite oblike crkvene vlasti, naprimjer hijerarhijsku, prezbiterijansku i kongregacijsku vlast. Međutim, te crkve nisu ni svojim ponašanjem ni svojim vjerovanjem odražavale Jehovino vladanje. One nisu bile teokracije!
21, 22. (a) Kako je Jehova obnovio teokraciju u vrijeme svršetka? (b) Na koja će se pitanja s obzirom na teokraciju odgovoriti u nastavku?
21 Tijekom vremena svršetka ovog sustava stvari trebalo je doći do odvajanja pravih od lažnih kršćana (Matej 13:37-43). To se dogodilo godine 1919, ključne godine u povijesti teokracije. Tada se ispunilo veličanstveno proročanstvo iz Izaije 66:8: “Tko je vidio tako što? Može li zemlja u jedan dan doći na svijet? Može li se narod [“nacija”, NW] roditi ujedamput?” (Ša). Jasan odgovor na ta pitanja glasio je, može! Godine 1919. opet je postojala kršćanska skupština kao odvojena “nacija”. Teokratska “zemlja” zaista se rodila kao u jedan dan! Dok je vrijeme svršetka odmicalo, poduzimale su se preinake s obzirom na organizaciju te nove nacije kako bi se što je moguće više uskladila s organizacijom koja je postojala u prvom stoljeću (Izaija 60:17). No, ona je uvijek bila teokracija. U ponašanju i u vjerovanju uvijek je odražavala božanski nadahnute zakone i načela iz Pisama. A uvijek je bila podložna ustoličenom Kralju, Isusu Kristu (Psalam 45:17; 72:1, 2).
22 Jesi li povezan s tom teokracijom? Zauzimaš li u njoj položaj autoriteta? Ako je tako, znaš li što znači postupati teokratično? Znaš li koje zamke treba izbjegavati? Posljednja dva pitanja razmatrat će se u sljedećem članku.
Možeš li objasniti?
◻ Što je teokracija?
◻ Na koji je način Izrael bio teokracija?
◻ Koju je pripremu učinio Jehova kako bi podsjećao kraljeve da je Izrael teokracija?
◻ U kom je pogledu kršćanska skupština bila teokracija, i kako je bila organizirana?
◻ Kakva je teokratska organizacija osnovana u naše vrijeme?
[Slika na stranici 12]
Pred Poncijem Pilatom židovski su vladari radije priznali cara nego Jehovinog teokratski imenovanog Kralja