Ostani uz teokraciju
“Jer je Gospodin naš sudija, Gospodin je koji nam postavlja zakone, Gospodin je car naš” (IZAIJA 33:22).
1. Zašto je pitanje vladavine važno većini ljudi?
SVIM je ljudima pitanje vladavine izuzetno važno. Dobra vladavina donosi mir i blagostanje. Biblija kaže: “Car pravdom podiže zemlju” (Priče Salamunove 29:4). S druge strane, loša vladavina povlači za sobom nepravdu, korupciju i ugnjetavanje. “Kad vlada bezbožnik uzdiše narod” (Priče Salamunove 29:2). Ljudi su kroz čitavu povijest isprobavali mnoge vrste vladavina i, nažalost, često su ‘uzdisali’ zbog toga što su ih ugnjetavali njihovi vladari (Propovjednik 8:9). Hoće li ijedan oblik vladavine biti uspješan i donijeti trajno zadovoljstvo svojim podanicima?
2. Zašto je “teokracija” prikladan opis vladavine u drevnom Izraelu?
2 Povjesničar Josip Flavije spomenuo je jednu jedinstvenu vrstu vladavine kada je napisao: “Neki su narodi vrhovnu političku vlast povjerili monarsima, drugi oligarsima, treći pak običnom narodu. No našeg zakonodavca [Mojsija] nije privukao niti jedan od tih oblika državnog uređenja, već je njegov ustav imao strukturu koja bi se — ako se može upotrijebiti neuobičajen izraz — mogla označiti ‘teokracijom’, u kojoj sva suverenost i vlast leži u Božjim rukama” (Against Apion, II, 164-5). Prema definiciji iz Concise Oxford Dictionary, teokracija znači “oblik vladavine Boga”. Ta se riječ ne pojavljuje u Bibliji, ali ona prikladno opisuje vladavinu u drevnom Izraelu. Iako su Izraelci s vremenom dobili ljudskog kralja, njihov pravi vladar bio je Jehova. Izraelski je prorok Izaija rekao: “Gospodin [je] naš sudija, Gospodin je koji nam postavlja zakone, Gospodin je car naš” (Izaija 33:22).
Što je prava teokracija?
3, 4. (a) Što je prava teokracija? (b) Kakve će blagoslove teokracija u skoroj budućnosti donijeti svim ljudima?
3 Od vremena kada je Josip skovao taj naziv, mnoga su društva bila definirana kao teokracije. U nekima od njih očigledno je vladala netolerancija, fanatičnost i okrutno ugnjetavanje. Je li se radilo o pravim teokracijama? Ne u onom smislu u kojem je Josip upotrijebio taj naziv. Problem je u tome što je značenje riječi “teokracija” prošireno. World Book Encyclopedia definira je kao “oblik državnog uređenja u kojem državnu vlast ima jedan ili više svećenika i u kojem članovi svećenstva imaju vlast na području državnih i vjerskih pitanja”. No, prava teokracija nije vladavina svećenikâ. To je ustvari vladavina Boga, ona u kojoj vlada Stvoritelj svemira, Jehova Bog.
4 U skoroj će budućnosti na čitavoj Zemlji vladati teokracija i kakav li će to blagoslov biti! “Sam Bog biće s [ljudima] Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:3, 4). Niti jedna svećenička vladavina nesavršenih ljudi ne može donijeti takvu sreću. To može samo Božja vladavina. To je razlog zašto pravi kršćani ne pokušavaju uvesti teokraciju poduzimanjem političkih mjera. Oni strpljivo čekaju da Bog u svoje vrijeme i na svoj način diljem svijeta uspostavi teokraciju (Danijel 2:44).
5. Gdje u današnje vrijeme djeluje prava teokracija, i koja se pitanja u vezi s time postavljaju?
5 U međuvremenu, prava teokracija ipak djeluje. Gdje? Među onima koji se dobrovoljno podvrgavaju Božjoj vladavini i surađuju kako bi izvršili njegovu volju. Takvi vjerni pojedinci sabrani su kao svijetom raširen duhovni “narod” u svojoj duhovnoj ‘zemlji’. Njega čine preostali članovi ‘Izraela Božjeg’ i preko pet i po milijuna njihovih kršćanskih suradnika (Izaija 66:8; Galaćanima 6:16). Oni su podložni Isusu Kristu, nebeskom Kralju kojeg je ustoličio Jehova Bog, ‘Car vječni’ (1. Timoteju 1:17; Otkrivenje 11:15). U kom pogledu je ova organizacija teokratska? Kako njezini članovi gledaju na ovlasti svjetovnih vlasti? I kako se ljudi koji imaju autoritet unutar njihove duhovne zajednice pridržavaju načela teokracije?
Teokratska organizacija
6. Kako može Bog vladati vidljivom, ljudskom organizacijom?
6 Kako može Jehova, koji obitava na nevidljivim nebesima, vladati jednom ljudskom organizacijom? (Psalam 103:19). To je moguće zbog toga što oni koji surađuju s tom organizacijom slijede nadahnuti savjet: “Uzdaj se u Gospodina svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se” (Priče Salamunove 2:6; 3:5). Oni dopuštaju da Bog njima vlada tako što se drže ‘Kristovog zakona’ i primjenjuju nadahnuta biblijska načela u svom svakodnevnom životu (Galaćanima 6:2; 1. Korinćanima 9:21; 2. Timoteju 3:16; vidi Mateja 5:22, 28, 39; 6:24, 33; 7:12, 21). Da bi to mogli činiti, moraju proučavati Bibliju (Psalam 1:1-3). Poput ‘plemenitih’ Berejaca iz starog doba, oni ne slijede ljude, već neprestano u Bibliji provjeravaju ono što uče (Djela apostolska 17:10, 11; Psalam 119:33-36). Oni se poput psalmista mole: “Dobroj misli i znanju nauči me, jer zapovijestima tvojim vjerujem” (Psalam 119:66).
7. Kakav je poredak poglavarstva u teokraciji?
7 U svakoj organizaciji mora postojati netko tko ima autoritet ili tko pruža vodstvo. Jehovini svjedoci nisu iznimka u tome i oni se drže strukture autoriteta koju je naveo apostol Pavao, napisavši: “Svakome [je] mužu glava Kr[i]st; a muž je glava ženi; a Bog je glava Kr[i]stu” (1. Korinćanima 11:3). U skladu s time, samo muškarci koji ispunjavaju preduvjete za to služe kao starješine u skupštinama. I premda se Isus — koji je ‘glava svakom mužu’ — nalazi na nebu, na Zemlji se još uvijek nalaze ‘ostala’ njegova pomazana braća koja imaju nadu da će vladati s njim na nebu (Otkrivenje 12:17; 20:6). Oni sačinjavaju grupu ‘vjernog i razboritog roba’. Kršćani svoju podložnost Isusu, a time ujedno i Isusovom poglavaru Jehovi, pokazuju tako što prihvaćaju nadgledničku službu tog ‘roba’ (Matej 24:45-47, NW; 25:40). Na taj način u teokraciji vlada red. “Bog nije Bog nereda, nego reda” (1. Korinćanima 14:33, St).
8. Kako kršćanski starješine podupiru načelo teokracije?
8 Kršćanski starješine podržavaju načelo teokracije zato što uviđaju da su odgovorni Jehovi što se tiče načina na koji koriste svoju ograničenu mjeru autoriteta (Jevrejima 13:17). A prilikom donošenja odluka oslanjaju se na Božju mudrost, a ne na vlastitu. Time slijede Isusov primjer. On je bio najmudriji čovjek koji je ikada živio (Matej 12:42). No ipak, on je Židovima rekao: “Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini” (Ivan 5:19). Starješine imaju stav kakav je imao i kralj David. On je imao veliki autoritet u teokraciji. Međutim, on je želio slijediti Jehovin put, a ne svoj vlastiti. Molio se: “Uputi me, Gospodine, na put svoj i vodi me pravom stazom” (Psalam 27:11).
9. Što se tiče različitih nada i različitih prednosti službe u teokraciji, koji uravnoteženi stav imaju predani kršćani?
9 Neki znaju dovoditi u pitanje to je li pravedno da autoritet u skupštini posjeduju samo sposobni muškarci, a ne i žene, ili to da neki imaju nebesku nadu, a drugi zemaljsku (Psalam 37:29; Filipljanima 3:20). Međutim, predani kršćani shvaćaju da je takav način uređenja naveden u Božjoj Riječi. To je teokratsko uređenje. Ako ga se dovodi u pitanje, to onda obično čine oni koji ne razumiju biblijska načela. Osim toga, kršćani znaju da su muškarci i žene u Jehovinim očima jednaki što se tiče spasenja (Galaćanima 3:28). Biti obožavatelj Suverena svemira za prave kršćane predstavlja najveću moguću čast i oni su sretni što mogu ispunjavati bilo koju ulogu koju im Jehova odredi (Psalam 31:23; 84:10; 1. Korinćanima 12:12, 13, 18). Štoviše, vječni život, bilo na nebu bilo na rajskoj Zemlji, doista je divna nada.
10. (a) Kakav je dobar stav pokazao Jonatan? (b) Kako današnji kršćani pokazuju stav sličan Jonatanovom?
10 Zato su Jehovini svjedoci slični Jonatanu, bogobojaznom sinu kralja Saula. Jonatan bi vjerojatno bio izvanredan kralj. Međutim, budući da Saul nije bio vjeran, Jehova je izabrao Davida za drugog izraelskog kralja. Je li Jonatan bio ogorčen zbog toga? Nije. Postao je Davidov dobar prijatelj i čak ga je štitio od Saula (1. Samuelova 18:1; 20:1-43). Na sličan način, oni koji imaju zemaljsku nadu nisu ljubomorni na one s nebeskom nadom. I pravi kršćani nisu ljubomorni na one koji imaju teokratski autoritet u skupštini. Umjesto toga, oni ih ‘s ljubavlju nadasve cijene’, priznajući njihov marljiv rad za dobrobit svoje duhovne braće i sestara (1. Solunjanima 5:12, 13, Duda-Fućak).
Teokratsko gledište o svjetovnoj vlasti
11. Kako kršćani koji su podložni teokratskoj vladavini gledaju na svjetovne vlasti?
11 Ukoliko su Jehovini svjedoci pod teokracijom, Božjom vladavinom, kako onda gledaju na državne vladare? Isus je rekao da njegovi sljedbenici “nisu dio svijeta” (Ivan 17:16, NW). Međutim, kršćani su svjesni svog duga prema ‘cezaru’, svjetovnim vlastima. Isus je rekao da trebaju ‘podati cezaru cezarevo, a Bogu Božje’ (Matej 22:21). Prema onome što kaže Biblija, ljudske su vlasti “od Boga postavljene u svoje uvjetne položaje”. Jehova, Izvor sve vlasti, dozvoljava tim vlastima da postoje i od njih očekuje da čine dobro onima koji su u njihovoj nadležnosti. Kada tako postupaju, one su “Božji sluga”. Kršćani su “zbog svoje savjesti” podložni vlastima zemlje u kojoj žive (Rimljanima 13:1-7, NW). Naravno, ako bi država zahtijevala nešto što se kosi s Božjim zakonom, kršćani bi se ‘više Bogu pokoravali nego ljudima’ (Djela apostolska 5:29).
12. Kada vlasti progone kršćane, čiji primjer oni slijede?
12 Što ako državne vlasti progone prave kršćane? Oni u tom slučaju slijede primjer ranih kršćana, koji su ustrajali prolazeći periode snažnog progonstva (Djela apostolska 8:1; 13:50). Ti ispiti vjere nisu došli neočekivano, budući da je Isus upozorio na to da će doći (Matej 5:10-12; Marko 4:17). Pa ipak, ti se rani kršćani nisu osvećivali svojim progoniteljima; niti je njihova vjera pod pritiskom oslabila. Umjesto toga, oni su slijedili Isusov primjer: “Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi” (1. Petrova 2:21-23). Da, kršćanska su načela nadvladala Sotonine provokacije (Rimljanima 12:21).
13. Kako Jehovini svjedoci reagiraju na progonstva i klevetničke kampanje podignute protiv njih?
13 Jednako je i danas. Tijekom ovog stoljeća okrutni su vladari nanosili mnoge patnje Jehovinim svjedocima — kao što je Isus i prorekao (Matej 24:9, 13). U nekim zemljama ljudi šire laži o njima i prikazuju ih u pogrešnom svjetlu s ciljem da primoraju vlasti na poduzimanje mjera protiv tih iskrenih kršćana. Pa ipak, unatoč takvom ‘zlom glasu’, Svjedoci se svojim vrsnim vladanjem preporučuju kao Božji sluge (2. Korinćanima 6:4, 8, St). Kada imaju mogućnost za to, oni iznesu svoj slučaj pred funkcionare i državne sudove kako bi dokazali da ne čine ništa neispravno. Koriste sva sredstva koja im stoje na raspolaganju kako bi u javnosti branili dobru vijest (Filipljanima 1:7). No, nakon što poduzmu sve što im zakon omogućuje, prepuštaju stvari u Jehovine ruke (Psalam 5:8-12; Priče Salamunove 20:22). Ako je potrebno, oni se, kao i rani kršćani, ne boje podnositi stradanja radi pravednosti (1. Petrova 3:14-17; 4:12-14, 16).
Daj prednost Božjoj slavi
14, 15. (a) Što je najvažnije za one koji podupiru načelo teokracije? (b) Kojom je prilikom Salamun dao dobar primjer poniznosti, a imao je nadglednički položaj?
14 Kada je Isus svoje sljedbenike učio moliti se, prva stvar koju je spomenuo bilo je posvećenje Jehovinog imena (Matej 6:9). U skladu s time, oni koji žive pod teokracijom traže Božju slavu, a ne vlastitu (Psalam 29:1, 2). Biblija izvještava da je to u prvom stoljeću predstavljalo kamen spoticanja za neke koji nisu željeli slijediti Isusa zato što “im većma omilje slava ljudska”, godilo im je da ih slave ljudi (Ivan 12:42, 43). Doista, čovjek mora biti ponizan da bi Jehovu stavio ispred svoje osobne važnosti.
15 Salamun je u tom pogledu pokazao izvrstan stav. Usporedi ono što je on rekao prilikom posvećenja veličanstvenog hrama koji je izgradio s onim što je rekao Nabuhodonozor u vezi sa svojim građevinskim pothvatima. S pretjeranim ponosom, Nabuhodonozor se hvalisao: “Nije li to Babilon veliki što ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska i slava veličanstvu mojemu?” (Danijel 4:30). Za razliku od toga, Salamun je skromno umanjivao vlastite zasluge, govoreći: “Hoće li doista Bog stanovati s čovjekom na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti a kamo li ovaj dom što ga sazidah” (2. Dnevnika 6:14, 15, 18; Psalam 127:1). Salamun nije uzvisivao sam sebe. On je znao da je on samo Jehovin zastupnik i napisao je: “Kad dodje oholost, dodje i sramota; a u smjernijeh je mudrost” (Priče Salamunove 11:2).
16. Kako starješine pokazuju da su pravi blagoslov time što ne uzvisuju sami sebe?
16 Na sličan način kršćanski starješine uzvisuju Jehovu, a ne sami sebe. Oni slijede Petrov savjet: “Ako ko služi, neka služi kao po moći koju Bog daje; da se u svačemu slavi Bog kroz Isu[sa Kri]sta” (1. Petrova 4:11). Apostol Pavao opisao je ‘službu nadglednika’ ne kao važan položaj nadmoćnosti, nego kao “vrstan posao” (1. Timoteju 3:1, NW). Starješine su imenovani da služe, a ne da vladaju. Oni su učitelji i pastiri Božjeg stada (Djela apostolska 20:28; Jakov 3:1). Ponizni, samopožrtvovni starješine pravi su blagoslov za skupštine (1. Petrova 5:2, 3). ‘Poštujte takve’ i budite zahvalni Jehovi što se pobrinuo da ima toliko mnogo sposobnih starješina koji podržavaju teokraciju u ovim ‘posljednjim danima’ (Filipljanima 2:29; 2. Timoteju 3:1).
‘Ugledajte se na Boga’
17. U kojim pogledima oni koji su pod teokracijom oponašaju Boga?
17 Apostol Pavao je poticao: “Ugledajte se dakle na Boga, kao ljubazna djeca” (Efežanima 5:1). Oni koji su podložni teokraciji nastoje biti slični Bogu koliko god je to nesavršenim ljudima moguće. Naprimjer, Biblija o Jehovi kaže sljedeće: “Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:3, 4). Da bi u tom pogledu oponašali Boga, kršćani nastoje biti vjerni, pravedni i imati uravnotežen osjećaj za pravdu (Mihej 6:8; 1. Solunjanima 3:6; 1. Ivanova 3:7). Oni izbjegavaju mnogo toga što je u svijetu postalo prihvatljivo, kao što je nemoral, gramzivost i pohlepa (Efežanima 5:5). Budući da se Jehovini sluge drže božanskih, a ne ljudskih mjerila, njegova je organizacija teokratska, čista i zdrava.
18. Koje je Božje najistaknutije svojstvo, i kako kršćani odražavaju to svojstvo?
18 Ljubav je najistaknutije svojstvo Jehove Boga. “Bog [je] ljubav”, kaže apostol Ivan (1. Ivanova 4:8). Budući da je teokracija vladavina Boga, to onda znači da je to vladavina ljubavi. Isus je rekao: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). Teokratska organizacija pokazuje izuzetnu ljubav u ovim teškim posljednjim danima. Tijekom genocidnog sukoba u Africi Jehovini svjedoci pokazivali su ljubav prema svima, neovisno o tome kojoj su etničkoj grupi pripadali. Za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji Jehovini svjedoci iz svih područja pomagali su jedni drugima, dok su pripadnici drugih vjerskih skupina sudjelovali u takozvanom etničkom čišćenju. Na osobnom planu Jehovini svjedoci nastoje držati se Pavlovog savjeta: “Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću. A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Kr[i]stu oprostio vama” (Efežanima 4:31, 32).
19. Koje blagoslove imaju već sada, a imat će ih i u budućnosti, oni koji se podlažu teokraciji?
19 Oni koji su podložni teokraciji uživaju velike blagoslove. U miru su s Bogom i svojim sukršćanima (Jevrejima 12:14; Jakov 3:17). Imaju smisao života (Propovjednik 12:13). Imaju duhovnu sigurnost i sigurnu nadu za budućnost (Psalam 59:9). Doista, oni se nalaze u okolnostima koje su predokus onoga kako će stvari izgledati kada će čitavo čovječanstvo biti pod teokratskom vladavinom. Tada, kako to kaže Biblija, “ne će uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodinova kao more vode što je puno” (Izaija 11:9). Kakvo li će veličanstveno vrijeme to biti! Osigurajmo si svi mi mjesto u tom budućem Raju tako da sada ostanemo uz teokraciju.
Možeš li objasniti?
◻ Što je prava teokracija i gdje se danas može pronaći?
◻ Kako se ljudi podlažu teokratskoj vlasti u svom životu?
◻ Na koje načine svi koji su pod teokracijom traže Božju slavu, a ne vlastitu?
◻ Koje su neke božanske osobine koje oponašaju oni koji podupiru teokraciju?
[Slika na stranici 17]
Salamun je Božju slavu stavio ispred vlastite