Radosna podložnost autoritetu

“Poslušaste od srca” (RIMLJANIMA 6:17).

1, 2. (a) Koji je duh očigledan u današnjem svijetu, odakle on potječe i kakva mu je posljedica? (b) Kako Jehovini predani sluge pokazuju da su drugačiji?

‘DUH koji sad radi u sinovima protivljenja’ danas je očigledan na šokantan način. To je duh razuzdane neovisnosti koji potječe od Sotone, ‘kneza koji vlada u vjetru [‘zraku’, NW]’. Taj duh, ‘zrak’, ili prevladavajući stav sebičnosti i neposlušnosti vrši ‘vlast’, ili moć, nad većinom ljudi. To je jedan razlog zašto svijet prolazi kroz ono što se naziva krizom autoriteta (Efežanima 2:2).

² Srećom, današnji predani sluge Jehove ne pune svoja duhovna pluća tim zagađenim ‘zrakom’, ili duhom pobune. Oni znaju da “gnjev Božij [ide] na sinove nepokornosti”. Apostol Pavao dodaje: “Ne bivajte dakle zajedničari njihovi” (Efežanima 5:6, 7). Umjesto toga, pravi se kršćani nastoje ‘ispunjavati [Jehovinim] duhom’, oni upijaju “premudrost od ozgo” koja je “čista, a po tom mirna, krotka, pokorna” (Efežanima 5:17, 18; Jakov 3:17).

Spremna podložnost Jehovinoj suverenosti

3. Što je ključ za spremnu podložnost, i koju veliku pouku izvlačimo iz povijesti?

³ Ključ za spremnu podložnost je priznavanje legitimnog autoriteta. Povijest čovječanstva pokazuje da odbacivanje Jehovine suverenosti ne donosi sreću. To nije donijelo sreću Adamu i Evi, a niti inicijatoru njihove pobune, Sotoni Đavlu (1. Mojsijeva 3:16-19). Sotona se u svom sadašnjem poniženom stanju, ‘vrlo rasrdio’, jer zna da ima malo vremena (Otkrivenje 12:12). Mir i sreća ljudi, da, čitavog univerzuma, ovisi o univerzalnom priznanju Jehovine pravedne suverenosti (Psalam 103:19-22).

4. (a) Kakvu podložnost i poslušnost Jehova želi od svojih slugu? (b) U što bismo trebali biti uvjereni, i kako to izražava psalmist?

⁴ Štoviše, zbog svojih divno uravnoteženih svojstava, Jehova nije zadovoljan hladnom poslušnošću. On je moćan, itekako moćan! Ali on nije tiranin. On je Bog ljubavi i on želi da ga njegova razumna stvorenja dragovoljno, iz ljubavi, slušaju. On želi da se podlože njegovoj suverenosti zato što su cijelim srcem odlučili staviti se pod njegov pravedan i legitiman autoritet, uvjereni da za njih ne postoji ništa bolje nego da ga zauvijek slušaju. Osobe kakve Jehova želi u svom univerzumu osjećaju poput psalmista koji je napisao: “Zakon je Gospodinov s[a]vršen, krijepi dušu, svjedočanstvo je Gospodinovo vjerno, daje mudrost nevještome. Naredbe su Gospodinove pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodinova svijetla, prosvjetljuje oči. Strah je Gospodinov čist, ostaje do vijeka. Sudovi su njegovi istini[ti], pravedni svi koliki” (Psalam 19:7-9). Bezuvjetno pouzdanje u pravičnost i pravednost Jehovine suverenosti — to mora biti naš stav ako želimo živjeti u Jehovinom novom svijetu.

Radosna podložnost našem Kralju

5. Kako je Isus nagrađen za svoju poslušnost, i što spremno priznajemo?

⁵ Sam je Krist Isus prvorazredan primjer podložnosti svom nebeskom Ocu. O njemu čitamo da je “ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti križeve”. Pavao dodaje: “Za to i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veće od svakoga imena. Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; i svaki jezik da prizna da je Gospodin Isu[s Kri]st na slavu Boga oca” (Filipljanima 2:8-11). Da, mi radosno prigibamo koljeno pred našim Vođom i vladajućim Kraljem, Kristom Isusom (Matej 23:10).

6. Kako je Isus dokazao da je svjedok i vođa nacionalnih skupina, i kako će se njegova kneževska “vlast” nastaviti nakon velike nevolje?

⁶ Jehova je prorekao o Kristu kao našem vođi: “Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vodja i zapovjednika narodima [“nacionalnim skupinama”, NW]” (Izaija 55:4). Svojom zemaljskom službom i time što je nakon svoje smrti i uskrsnuća s neba vodio djelo propovijedanja, Isus je pokazao da je za svog Oca “svjedok vjerni i istiniti” pred ljudima svih nacija (Otkrivenje 3:14; Matej 28:18-20). Takve su nacionalne skupine sada u sve većem broju zastupljene u ‘velikom mnoštvu’, koje će pod Kristovim vodstvom preživjeti ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:9, 14, St). No Isusovo vodstvo tada ne prestaje. Njegova će kneževska “vlast” trajati tisuću godina. On će u korist poslušnih ljudi postupati u skladu sa svojim imenom “divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni” (Izaija 9:6, 7; Otkrivenje 20:6).

7. Što moramo bez odlaganja učiniti ako želimo da nas Krist Isus vodi na “izvore žive vode”, i što će potaknuti Isusa i Jehovu da nas ljube?

⁷ Ako želimo imati korist od ‘izvorâ žive vode’ ka kojima Janje, Krist Isus, vodi ljude dobra srca, moramo bez odlaganja svojim načinom života dokazati da se radosno podlažemo autoritetu koji on ima kao Kralj (Otkrivenje 7:17; 22:1, 2; usporedi Psalam 2:12). Isus je rekao: “Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite. Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu” (Ivan 14:15, 21). Želiš li da te Isus i njegov Otac ljube? Tada budi podložan njihovom autoritetu.

Nadglednici radosno slušaju

8, 9. (a) Za što se Isus pobrinuo na sazidanje skupštine, i u kom pogledu trebaju ti muževi biti primjeri stadu? (b) Kako je podložnost kršćanskih nadglednika simbolično prikazana u Otkrivenju, i kako trebaju tražiti “srce poslušno” kad rješavaju pravne stvari?

⁸ “Crkva [“skupština”, NW] sluša Kr[i]sta.” On se kao njen Nadglednik pobrinuo za “dare [u] ljudima” na “sazidanje” skupštine (Efežanima 4:8, 11, 12; 5:24). Tim, u duhovnom pogledu starijim muževima, rečeno je neka ‘pasu stado Božije koje im je predato, ne vladajući narodom; nego bivajući ugledom stadu’ (1. Petrova 5:1-3). Stado je Jehovino i Krist je njegov “pastir dobri” (Ivan 10:14). Budući da nadglednici od ovaca koje su Jehova i Krist predali njihovoj brizi s pravom očekuju spremnu suradnju, i oni sami trebaju dati dobar primjer podložnosti (Djela apostolska 20:28).

⁹ Pomazani nadglednici prvog stoljeća simbolično su prikazani “u” ili “na” Kristovoj desnoj ruci, što označava njihovu podložnost njemu kao Glavi skupštine (Otkrivenje 1:16, 20; 2:1). Ništa manje danas, nadglednici u skupštinama Jehovinih svjedoka trebaju se podložiti Kristovom vodstvu i ‘poniziti se pod silnu ruku Božiju’ (1. Petrova 5:6). Kad ih se zamoli da rješavaju pravne stvari, trebali bi, poput Salamuna dok je bio vjeran, moliti Jehovu: “Daj dakle sluzi svojemu srce razumno [“poslušno”, NW] da može suditi narodu tvojemu i raspoznavati dobro i zlo” (1. Carevima 3:9). Poslušno će srce potaknuti starješinu da nastoji gledati na stvari onako kako na njih gledaju Jehova i Krist Isus, kako bi odluka donesena na Zemlji bila što je moguće sličnija onoj koja je donesena na nebu (Matej 18:18-20).

10. Kako bi svi nadglednici trebali nastojati oponašati Isusa s obzirom na način na koji je postupao s ovcama?

¹⁰ Putujući nadglednici i skupštinski starješine nastojat će oponašati Krista i u njegovom načinu postupanja s ovcama. Za razliku od farizeja, Isus nije nametnuo mnoga pravila kojih se bilo teško pridržavati (Matej 23:2-11). Ovcama sličnim osobama rekao je: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako” (Matej 11:28-30). Iako je točno da svaki kršćanin mora “svoje breme nositi”, nadglednici se trebaju prisjetiti Isusovog primjera i pomoći svojoj braći osjetiti da je njihovo breme kršćanske odgovornosti ‘blago’, “lako” i da ga je radost nositi (Galaćanima 6:5).

Teokratska podložnost

11. (a) Kako može netko poštivati poglavarstvo a ipak ne biti uistinu teokratičan? Objasni to. (b) Što znači biti uistinu teokratičan?

¹¹ Teokracija je vladavina Boga. Ona uključuje načelo poglavarstva koje je izraženo u 1. Korinćanima 11:3. No, ona znači više od toga. Netko može ostaviti utisak da poštuje poglavarstvo, a ipak ne biti teokratičan u punom smislu riječi. Kako to može biti? Za ilustraciju, demokracija je vladavina naroda, a demokrat se definira kao “osoba koja vjeruje u ideale demokracije”. Čovjek može tvrditi da je demokratičan, sudjelovati na izborima i biti čak i aktivan političar. No može li se zaista reći da je demokratičan ako inače svojim ponašanjem pokazuje prezir prema duhu demokracije i svim načelima koja demokracija uključuje? Slično tome, da bi netko bio uistinu teokratičan, on mora učiniti više nego se samo prividno podložiti poglavarstvu. On mora oponašati Jehovine puteve i svojstva. U svakom se pogledu mora zaista dati voditi od Jehove. I budući da je Jehova svom sinu dao pun autoritet, biti teokratičan također znači imitirati Isusa.

12, 13. (a) Što napose znači biti teokratičan? (b) Uključuje li teokratska podložnost poslušnost mnogim pravilima? Objasni to.

¹² Misli na to, Jehova želi spremnu podložnost motiviranu ljubavlju. To je njegov način upravljanja univerzumom. On je sâmo oličenje ljubavi (1. Ivanova 4:8). Krist Isus je “sjajnost slave i obličje bića njegova” (Jevrejima 1:3). On zahtijeva da se njegovi pravi učenici međusobno ljube (Ivan 15:17). Prema tome, biti teokratičan ne znači samo biti podložan nego također biti pun ljubavi. To se može sažeti na sljedeći način: Teokracija je vladavina Boga, Bog je ljubav, stoga je teokracija vladavina ljubavi.

¹³ Neki bi starješina mogao pomisliti da braća, kako bi bila teokratična, moraju biti poslušna svim mogućim pravilima. Neki su starješine iz prijedloga koje “vjerni i razboriti rob” povremeno daje napravili pravila (Matej 24:45, NW). Naprimjer, jednom je dan prijedlog da bi bilo dobro kad braća u Dvorani Kraljevstva ne bi uvijek sjedila na jednom te istom mjestu, kako bi se svi u skupštini brže međusobno upoznali. To je trebao biti praktičan prijedlog, a ne neko kruto pravilo. No neki su starješine možda skloni napraviti iz toga pravilo i misliti da oni koji ga se ne pridržavaju nisu teokratični. No, mogu postojati mnogi dobri razlozi zašto neki brat ili sestra radije sjede na nekom određenom mjestu. Je li starješina koji takve stvari ne uzima s puno ljubavi u obzir sam uistinu teokratičan? Da bismo bili teokratični, sve što činimo treba ‘biti u ljubavi’ (1. Korinćanima 16:14).

Služiti s radošću

14, 15. (a) Kako bi starješina mogao lišiti neku braću ili sestre njihove radosti u služenju Jehovi, i zašto to ne bi bilo teokratično? (b) Kako je Isus pokazao da više cijeni ljubav koja dolazi do izražaja našom službom nego količinu službe? (c) Što bi starješine trebali uzeti u obzir?

¹⁴ Biti teokratičan također znači služiti Jehovi s radošću. Jehova je ‘blažen Bog’ (1. Timoteju 1:11). On želi da mu njegovi obožavatelji radosno služe. Oni kojima je jako stalo do pravila trebaju se sjetiti da je među pravilima koje su Izraelci trebali “držati i tvoriti” bilo i sljedeće: “Veseli se pred Gospodinom Bogom svojim svačim za što se prihvatiš rukom” (5. Mojsijeva 12:1, 18). Sve što radimo u Jehovinoj službi treba nam pričinjavati radost, a ne predstavljati teret. Nadglednici mogu mnogo doprinijeti tome da braća osjećaju radost što čine sve što mogu u službi za Jehovu. I obratno, ako starješine nisu pažljivi, oni mogu neku braću lišiti radosti. Naprimjer, ako uspoređuju jedne s drugima te hvale one koji su postigli ili nadmašili skupštinski prosjek sati provedenih u svjedočenju i indirektno kritiziraju one koji nisu toliko postigli, kako će se osjećati oni koji su možda imali opravdani razlog iz kojeg su izvjestili mnogo manje vremena? Ne bi li se zbog toga možda nepotrebno osjećali krivima, što bi ih lišilo njihove radosti?

¹⁵ Malo sati koje netko može posvetiti javnom svjedočenju može predstavljati veći napor nego mnogo sati koje drugi provode u propovijedanju, s obzirom na mlađu dob, bolje zdravlje i drugačije okolnosti. Starješine ih u tom pogledu ne bi trebali osuditi. Dakako, Otac je Isusu dao “vlast da i sud čini” (Ivan 5:27). Je li Isus kritizirao siromašnu udovicu zato što je njen dar bio ispod prosjeka? Nije, on je razumio koliko su je ta dva novčića uistinu stajala. Bili su ‘sve što je imala, sva njena hrana’. Kakvu su samo duboku ljubav prema Jehovi predstavljali! (Marko 12:41-44). Da li bi starješine trebali imati manje razumijevanja za nastojanja puna ljubavi onih čije je sve brojčano ispod “prosjeka”? Što se tiče ljubavi prema Jehovi, takva nastojanja mogu biti daleko iznad prosjeka!

16. (a) Zašto nadglednici trebaju pokazati sposobnost razlučivanja i biti uravnoteženi ako u svojim govorima spominju brojke? (b) Kako se braći na najbolji način može pomoći da povećaju svoju službu?

¹⁶ Treba li iz ovih primjedbi sada napraviti novo “pravilo” prema kojem se brojke — čak ni prosjeci — nikada ne trebaju spominjati? Nipošto! Stvar je u tome da nadglednici trebaju zadržati ravnotežu između hrabrenja braće da prošire svoju službu i pomaganja da sve što mogu čine s radošću (Galaćanima 6:4). U Isusovoj usporedbi o talentima, gospodar je predao svoja imanja svojim robovima “svakome prema njegovoj moći” (Matej 25:14, 15). Starješine trebaju isto tako uzeti u obzir mogućnosti svakog objavitelja Kraljevstva. To zahtijeva razbor. Neke možda zbilja treba ohrabriti da čine više. Oni će možda cijeniti pomoć što se tiče boljeg organiziranja svoje aktivnosti. U svakom slučaju, ako im se može pomoći da sve što mogu čine s radošću, takva će ih radost vjerojatno ojačati da, ako je to moguće, prošire svoju kršćansku djelatnost (Nehemija 8:10; Psalam 59:16; Jeremija 20:9).

Mir koji proizlazi iz radosne podložnosti

17, 18. (a) Kako nam radosna podložnost može donijeti mir i pravednost? (b) Što možemo dobiti ako uistinu pazimo na Božje zapovijesti?

¹⁷ Radosna podložnost Jehovinoj legitimnoj suverenosti donosi nam velik mir. Psalmist je u molitvi upućenoj Jehovi rekao: “Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja” (Psalam 119:165). Kad slušamo Božji zakon, koristimo sami sebi. Jehova je rekao Izraelu: “Ja sam Gospodin Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš. O, da si pazio na zapovijesti moje! mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski” (Izaija 48:17, 18).

¹⁸ Kristova otkupna žrtva donosi nam mir s Bogom (2. Korinćanima 5:18, 19). Ako imamo vjeru u otkupnu vrijednost Kristove krvi i savjesno nastojimo suzbijati svoje slabosti te vršiti Božju volju, oslobađamo se osjećaja krivnje (1. Ivanova 3:19-23). Takva vjera, poduprta djelima, daje nam pravedan položaj pred Jehovom te divnu nadu u preživljenje “nevolje velike” i vječni život u Jehovinom novom svijetu (Otkrivenje 7:14-17; Ivan 3:36; Jakov 2:22, 23). Sve to možemo dobiti ‘ako pazimo na Božje zapovijesti’.

19. O čemu ovisi naša sadašnja sreća i naša nada u vječni život, i kako je David izrazio naše iskreno uvjerenje?

¹⁹ Da, naša sadašnja sreća i naša nada u vječni život na rajskoj Zemlji okreću se oko naše radosne podložnosti autoritetu Jehove kao Suverenog Gospodina univerzuma. Neka bismo uvijek dijelili Davidove osjećaje, koji je rekao: “Tvoje je, Gospodine, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospodine, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar. Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno” (1. Dnevnika 29:11, 13).

Točke koje treba upamtiti

◻ Kakvu podložnost i poslušnost Jehova želi od svojih slugu?

◻ Kako je Isus nagrađen za svoju poslušnost, i što moramo dokazati svojim načinom postupanja?

◻ Kako bi svi nadglednici trebali oponašati Isusa s obzirom na način na koji je postupao s ovcama?

◻ Što sve znači biti teokratičan?

◻ Koje nam blagoslove donosi radosna podložnost?

[Slika na stranici 24]

Starješine hrabre stado da sve što može čini radosno

[Slika na stranici 26]

Jehovu raduju oni koji ga od srca slušaju