Vjerno podvrgavanje teokratskom redu
“Gle, kako je dobro i ugodno kad braća žive zajedno u jedinstvu! To je kao rosa s Hermona što silazi na brdo Sion” (PSALAM 133:1, 3, NS).
1. Kako se u Jehovinoj riječi opisuje Božja zemaljska obitelj predanih slugu?
KAKAV je to divan opis pripadnika obitelji koji su predali svoje živote zajedničkom roditelju, Jehovi Bogu, iako su rašireni po cijeloj Zemlji! A Bog sigurno na veličanstven način upravlja tom cjelokupnom obitelji. Ljubazno se brine za sve naše potrebe (Psalam 145:16).
2. Što znači podvrgavanje teokratskom redu?
2 Ipak, Jehova odlučno zahtijeva mir i jedinstvo među svom svojom predanom djecom (1. Korinćanima 1:10). A ti dobri rezultati proizlazi iz odanog podvrgavanja Božjih slugu teokratskom redu. Što to znači? Pošto se Božja vladavina naziva teokracijom (Bog vlada), podvrgavanje teokratskom redu znači poslušnost zakonima, pravilima i načelima koji dolaze od Boga (Izaija 33:22).
3. Kako je Isus izrazio svoja osjećanja u vezi podvrgavanja Božjoj vladavini?
3 Isus Krist je najbolji primjer za odano podvrgavanje teokratskom redu. U nebu je bio “prvorođenac svakoga stvorenja” (Kološanima 1:15, ST). “Jehova me je stvorio na početku svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba. Oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka Zemlje. ... Bila sam uz njega (Boga), kao graditeljica, i on mi je bio posebno naklonjen iz dana u dan, bivajući radosna pred njim sve vrijeme” (Priče Salamunove 8:22, 23, 30, NS). Da se Isus radosno podvrgavao Božjoj vladavini, uočljivo je iz objašnjenja što ga je dao kada je bio na Zemlji: “Nisam sišao s neba vršiti svoju volju, nego volju onoga koji me posla” (Ivan 6:38, NS). Vršenje Božje volje očitovalo se i u njegovom vrlo pažljivom učenju Božjih, a ne svojih misli. “Moja nauka nije od mene, nego od onoga koji me je poslao”, rekao je Isus (Ivan 7:16, NS). Kakvog li izvanrednog stajališta, kojega bi svi Božji sluge trebali oponašati!
4. Opiši teokratski red našeg vremena.
4 Radi svoje vjerne podložnosti teokratskoj vladavini do same smrti, Isus je bio nagrađen besmrtnim nebeskim životom. Osim toga, bila mu je dana ‘sva vlast na nebu i na Zemlji’ (Matej 28:18), dok je on pomazanim vjernim kršćanima povjerio ‘svu svoju imovinu’ na Zemlji (zemaljske interese svog Kraljevstva). Te kršćane je Isus nazvao ‘vjernim i razboritim robom’ (Matej 24:45-47, NS). Njihova se nagrada sastoji u tome što će sudjelovati u nebeskoj vladavini sa Kristom kao ‘svećenici’ i ‘kraljevi’ u njegovom Kraljevstvu (Otkrivenje 14:1, 4; 20:6). Danas je na Zemlji još uvijek živ ostatak tog ‘vjernog roba’. Njihova dužnost uključuje primanje i prenošenje duhovne hrane svim Jehovinim slugama na Zemlji u pravo vrijeme. Oni zauzimaju položaj poput Pavla i njegovih suradnika, koji je govorio o divnim istinama, koje Bog daje svom narodu: “Nama ih je Bog otkrio svojim duhom.” (1. Korinćanima 2:9, 10, NS). Oni također preuzimaju vodstvo u kraljevskoj službi propovijedanja, što se mora izvršiti po ‘cijeloj nastanjenoj Zemlji’ prije kraja ovog, na propast osuđenog sustava stvari (Matej 24:14).
Posljedice pogrešnog puta
5, 6. a) Koje posljedice su snašle Evu i Adama zbog želje za nezavisnošću od Jehove? b) Kako Jehova postupa sa ‘vukovima u ovčjim kožama’?
5 Vrlo je važno za svakoga u Božjoj obitelji, da se vjerno podvrgne naukama i pripremama velikog teokrate, Jehove, i njegovog sina i kralja, Krista Isusa, koje se prenose preko ‘vjernog roba’ na Zemlji! Budući da teokratski red počinje samim Jehovom i proširuje se nadolje, nikada nećemo poželjeti oponašati Sotonu, Đavla, postajući nezavisnima od teokratske vladavine. Sjeti se žalosnih posljedica, koje su snašle Evu kad je poslušala Sotonino prijevarno navaljivanje da se ne podvrgne teokratskom redu. On joj je zapravo rekao: ‘Budi nezavisna od Boga. Imaj svoje mišljenje. Sama odluči što je dobro a što nije. Tada ćeš biti kao Bog. Sigurno nećeš umrijeti’ (1. Mojsijeva 3:1-5). To je moglo zvučati primamljivo, ali to je bila laž (Ivan 8:44). Kada joj se i muž pridružio u odstupanju od podvrgavanja teokratskom redu, bili su istjerani iz Edenskog vrta i iz Božje obitelji vjernih članova. S vremenom je obojicu snašla smrtna kazna, baš kao što ih je Jehova upozorio (1. Mojsijeva 2:17).
6 Tako i danas, tko god od Jehovinog naroda pristupi nezavisnom i suprotnom učenju, ne oponaša Boga, nego Sotonu, Đavla. Međutim, Jehova vidi što se događa u njegovoj obitelji i to uzima u obzir (Priče Salamunove 15:3). Neće dopustiti ljudima poput vukova, kako bi proždrli ovcama slične osobe, nego će u pravo vrijeme poduzeti odlučne korake (Matej 7:15-23). Kao otac pun ljubavi, on štiti duhovnu dobrobit svoje obitelji (Ezehijel 34:11-16).
7. a) Što nisu uzeli k srcu Aron i Marija? b) Kakve su bile posljedice?
7 I drugi biblijski primjeri naglašavaju opasnost nespremnosti podvrgavanja teokratskom redu. Marija i Aron su se, primjerice, suviše oslonili na svoje obiteljske veze s Mojsijem i osporavali njegov položaj u skupštini starog Izraela (4. Mojsijeva 12:1, 2). Oni nisu uzeli k srcu činjenicu, da je sam Jehova dodijelio Mojsiju naročitu vlast, posvjedočivši to nadnaravnim djelima. Jehova ih je podsjetio: “Mojem sluzi Mojsiju ... povjerena je cijela moja kuća. Iz usta u usta govorim mu ... Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?” I “Jehovin se gnjev raspalio na njih”. Aron je bio strogo ukoren, a Marija je za svoje ponašanje ogubavila i bila za sedam dana odvojena iz Izraelovog tabora (4. Mojsijeva 12:7-15, NS).
8. Što nam pokazuje slučaj kralja Saula?
8 Tu je zatim bio i Saul, kralj drevnog Izraela, koji je odbio čekati na Jehovu. Sam je drsko prinio žrtve iako nije bio svećenik. Njegov slab izgovor je glasio, da je bio u opasnosti izgubiti vojsku, jer su vojnici počeli odlaziti (napuštati bojne redove). Čija je to vojska bila? Saulova ili Jehovina? Prorok Samuel mu je rekao: “Ludo si radio. Nisi održao zapovijed Jehove, tvoga Boga ... A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati” (1. Samuelova 13:13, 14, NS). Kraljevstvo je bilo oduzeto Saulu i dato ‘čovjeku po Jehovinom srcu’. Dakle, Saul je skupo platio jer nije bio podložan i nije se iskreno pokajao, kad mu je skrenuta pažnja na njegov postupak. To nam pokazuje, da Jehova zapaža drsko, nezavisno, neteokratsko postupanje među svojim narodom (Priče Salamunove 11:2).
9. Zašto je kralj Ozija bio odbačen?
9 Sličan je slučaj i judejskog kralja Ozije. Iako je bio kralj Jehovinog naroda, nije bio ovlašten služiti u bilo kakvom svećeničkom svojstvu. On je ipak zahtijevao da obavlja svećeničku dužnost. Svećenici su energično prigovarali i izjavili: “Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jehovi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz svetinje, jer si nevjerno postupio.” Međutim, Ozija se nije pokajao, nego se razgnjevio na svećenike čime je grijeh zbog uobraženosti postao još veći. “U vremenu svog gnjeva na svećenike, izbi mu guba na čelu ... jer ga Jehova bijaše udario.”Sve do svoje smrti ostao je gubav, odbačen, ‘odstranjen od doma Jehovinog’ (2. Dnevnika 26:16-21, NS).
10. Kako je Pavao opisao one koji su osporavali njegovo imenovanje od Isusa?
10 Apostol Pavao je govorio o pojedincima, koji su osporavali njegovo naročito imenovanje, koje je dobio od poglavara kršćanske skupštine, Isusa Krista (2. Korinćanima 11:12). Međutim, Pavao je rekao, da su takvi ljudi “lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole. Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla” (2. Korinćanima 11:12, 14, NS). Ti su ljudi željeli unapređivati vlastite sebične ciljeve. Pavao je upozorio na takvu vrstu osoba rekavši: “Između vas samih dići će se neki, koji će naučavati krivu nauku, odvlačeći učenike za sobom.” (Djela apostolska 20:30, 31, NS). Pavao je molio braću, čak i te takozvane apostole, da ne dozvole da svađa i nered pokvare jedinstvo i plodnost kršćanske skupštine. Ako bi netko propustio pridržavati se duhom nadahnutih savjeta, tada bi se našli na putu nesreće (Galaćanima 1:7-9).
11. Kako Jehova štiti jedinstvo svoje zemaljske obitelji?
11 Nadahnuti biblijski pisac Ivan izjavio je: “Tko god se gura naprijed i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. ... Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima” (2. Ivanova 9-11, NS). Da, Jehova će čuvati dobar duh i jedinstvo svoje obitelji.
Potrebna je opreznost čekati na Jehovu
12. Gdje sakuplja Jehova one koji ga ljube?
12 U ovom ‘posljednjem dijelu dana’ Jehova sakuplja sve one koji ga ljube u ujedinjenu, složnu organizaciju. Ljudi iz svih naroda paze na poziv: “Hajde, narode, popnimo se na goru Jehovinu, pođimo u dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim” (Izaija 2:2, 3, NS). Zapazi da Jehova uči narod svojim putovima da mogu hoditi njegovim stazama, a ne svojim putevima i vlastitim stazama (Jeremija 10:23, 24, NS).
13. a) Zašto moramo osobito sada biti oprezni? b) Što je potrebno da bismo osujetili Sotonine namjere?
13 Međutim, Sotona je sada ‘veoma bjesan’. On zna da mu je preostalo samo “malo vremena” za svoju aktivnost. Zato on ‘ide kao ričući lav i traži koga da proždere‘ (Otkrivenje 12:12; 1. Petrova 5:8). Stoga trebamo paziti na svaki pokušaj boga ovoga svijeta, Sotone, Đavla, da ne bi unio svađu i razdor među članove Jehovine obitelji. “Zato dobro pazite kako postupate, ne kao ludi, nego kao mudri, koristeći svoje povoljno vrijeme, jer su dani zli. Zato prestanite biti nerazumni, nego i dalje uočavajte što je Jehovina volja” (Efežanima 5:15-17, NS). Koristeći Jehovine pripreme za svoje duhovno dobro, bit ćemo izgrađeni, pročišćeni, ispravno naoružani. Tako ćemo moći odbiti Sotonine zle planove i osujetiti njegovu namjeru (Efežanima 6:10-13).
14. Zašto je vrlo opasno mislite o sebi više nego što bi trebalo?
14 Paziti moramo i na naše stanovište, da ne mislimo o sebi više nego što bi trebalo (Rimljanima 12:3). To bi moglo dovesti kršćanina do uvjerenja da baš on ima naročiti zadatak od Boga, odvojen od sredstva preko koga Jehova dijeli istine i upravlja svojim ukućanima. Time bi zapravo sam sebe postavio u izmišljeni naročiti odnos sa Jehovom, koji ne uživa nijedan brat ili sestra. Međutim, takva vrsta odvajanja može dovesti samo do ludosti: “Tko se odjeljuje, teži za vlastitim sebičnim požudama; protivi se svakoj praktičnoj mudrosti” (Priče Salamunove 18:1, NS).
Čekaj na Jehovu
15. a) Da li je ispravno davati prijedloge Jehovinom razredu ‘roba’? b) Prikaži provođenje teokratskog podvrgavanja u prvom stoljeću.
15 Ponekad se događa da neki skreću pažnju razredu ‘roba’ na razne nauke ili organizacione stvari, koje bi po njihovom mišljenju, trebalo izmijeniti. Dakako, predlagati poboljšanja ili tragati za razjašnjenjem, nije neispravno. U tome nam može poslužiti kao primjer Pavao, Barnaba i drugi koji su bili poslani da ‘odu do apostola i starješina u Jeruzalem’ zbog pitanja obrezanja. Kada su starješine Jeruzalema donijeli odluku pod vodstvom svetog duha, poslali su braću u različite gradove da prenesu ‘odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu i da ih vrše’. Odano podvrgavanje tim odredbama donijelo je Jehovin blagoslov. Dakle, “skupštine se utvrđivahu u vjeri i svaki dan bivahu brojnije” (Djela apostolska 15:1–16:5, NS).
16. a) Kakav bi duh trebali pokazati nakon datih prijedloga? b) Kako prema Pavlovom savjetu treba postupati sa onima, koji pokazuju neispravan duh?
16 Pokazat ćemo ispravan duh, ako svoje prijedloge prepustimo zreloj braći, koja upravljaju djelom Jehovine organizacije, da ih razmotre u molitvi. A što tada, kada oni koji su dali prijedloge nisu zadovoljni i nastavljaju raspravljati o tome u skupštinama da bi pridobili druge? Time bi stvorili razdor i razorili vjeru pojedinaca. Zato Pavao savjetuje: “Pripazite na one koji prouzrokuju razdore i spotiču druge suprotno nauci koju ste primili, i izbjegavajte ih.”Pavao je također savjetovao Tita da ‘ukori one koji se protive’, dodavši: “Njima treba zatvoriti usta, jer potkopavaju cijele obitelji učeći ono što se ne smije. ... Zato ih strogo ukoravaj” (Rimljanima 16:17, 18, NS; Titu 1:9-13, NS).
17. Kako možemo danas oponašati Davidov pozitivan stav?
17 Božja riječ kaže: “Znanje nadima, a ljubav izgrađuje” (1. Korinćanima 8:1, NS). Koliko li je bolje biti zaposlen u najvažnijem djelu, u objavljivanju Božjeg veličanstvenog kraljevstva, govoriti izgrađujuće stvari, jačati svoju i vjeru drugih i strpljivo čekati da Jehova sprovede svoju volju preko svog imenovanog sredstva (Rimljanima 14:19; Filipljanima 4:8, 9). Oponašaj Davida koji je rekao: “Jer u tebe se, o Jehova, uzdam; ti ćeš me uslišati, Jehova, Bože moj.” (Psalam 38:15, NS). Uvijek zadrži u mislima važne savjete koje je dao Pavao, naime, ‘da svi trebaju složno govoriti i da ne dođe do razdora među vama, nego da budete čvrsto sjedinjeni u istoj namjeri i istoj misli’ (1. Korinćanima 1:10). Radi primjenjivanja tog načela u Jehovinoj obitelji širom svijeta, vidljivi su izvanredni rezultati. Zaista, “kako je dobro i ugodno kad braća žive zajedno u jedinstvu”! (Psalam 133:1, NS).
Možeš li odgovoriti na slijedeća pitanja:
◻ Kakav primjer je ostavio Isus u podvrgavanju teokratskom redu?
◻ Do čega može dovesti nepodvrgavanje teokratskom redu?
◻ Zašto moramo danas biti osobito oprezni s obzirom na Sotonu?
◻ Kakav bi stav trebali imati kad dajemo prijedloge?
[Slika na stranici 6]
Kralj Ozija je ogubavio jer se nije htio podvrgnuti teokratskom redu