Bolji način djelovanja

JEHOVINE SVJEDOKE zabrinjava slabljenje duhovnosti u svijetu te nemoral i religijska labilnost koji prožimaju društvo. Zbog toga ih se ponekad naziva fundamentalistima. No jesu li oni fundamentalisti? Nisu. Premda imaju snažna religijska uvjerenja, oni nisu fundamentalisti u smislu u kojem se taj termin danas koristi. Oni ne vrše pritisak na političare kako bi ih naveli da promiču stanoviti način gledanja na stvari, niti pribjegavaju demonstracijama i nasilju protiv onih s kojima se ne slažu. Oni su pronašli bolji način djelovanja. Oponašaju svog Vođu, Isusa Krista.

Jehovini svjedoci su uvjereni da religijska istina postoji, da se nalazi u Bibliji (Ivan 8:32; 17:17). No Biblija uči kršćane da pokazuju dobrohotnost, dobrotu, blagost i razumnost — svojstva koja ne dopuštaju fanatizam (Galaćanima 5:22, 23; Filipljanima 4:5; NW). U biblijskoj knjizi Jakova, kršćane se ohrabruje da iskazuju “mudrost koja dolazi odozgo”, a za nju se kaže da je “prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova”. Jakov je dodao: “U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir” (Jakov 3:17, 18, St).

Jehovini svjedoci imaju na umu da je Isusu bilo jako stalo do istine. On je rekao Ponciju Pilatu: “Ja sam za to rodjen, i za to dodjoh na svijet da svjedočim istinu” (Ivan 18:37). Premda je bio neustrašiv zastupnik istine, on svoja uvjerenja nije nametao drugima. Naprotiv, apelirao je na um i srce ljudi. Znao je da će njegov nebeski Otac, ‘dobri i pravedni’ Bog, odlučiti kako i kada treba izbrisati neistinu i nepravdu s lica Zemlje (Psalam 25:8). Zato nije nasilno postupao prema onima koji se s njime nisu slagali. Naprotiv, ortodoksni vjerski vođe njegovog vremena bili su ti koji su nasilno postupali prema Isusu (Ivan 19:5, 6).

Jehovini svjedoci imaju snažna uvjerenja u pogledu vjerskih učenja te žive u skladu sa zdravim moralnim vrijednostima. Poput apostola Pavla, uvjereni su da postoji samo “jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje” (Efežanima 4:5). Također su svjesni Isusovih riječi: “Uska [su] vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14). No i pored toga, oni ne prisiljavaju druge da prihvate njihova vjerovanja. Umjesto toga, oponašaju Pavla i ‘mole’ sve one koji to žele da se ‘pomire s Bogom’ (2. Korinćanima 5:20). To je bolji način djelovanja. To je Božji način.

Vjerski fundamentalizam, u smislu u kojem se ta riječ koristi danas, nešto je sasvim drugo. Fundamentalisti pribjegavaju mnogobrojnim strategijama — pa tako i nasilju — da bi svoja načela nametnuli društvu. Čineći to, postaju sastavni dio političkog sustava. No, Isus je svojim sljedbenicima rekao da ne smiju biti “dio svijeta” (Ivan 15:19; 17:16; NW; Jakov 4:4). Držeći se tih riječi, Jehovini svjedoci ostaju strogo neutralni u političkim razmiricama. Osim toga, kao što se priznaje u talijanskim novinama Fuoripagina, oni “nikoga ni na što ne prisiljavaju; svatko ima slobodu prihvatiti ili odbiti ono što kažu”. I do čega to dovodi? Miroljubiva biblijska poruka Svjedoka privlači ljude svih vrsta, čak i one koji su prije bili fundamentalisti (Izaija 2:2, 3).

Svijet zdravih vrijednosti

Svjedoci uviđaju da ljudi ne mogu riješiti probleme koji brinu fundamentaliste. Ne možeš prisiliti nekoga da vjeruje u Boga ili da prihvati skup vjerovanja koja i ti zastupaš. Razmišljanje da je takvo što moguće uzrokovalo je neke od najužasnijih događaja u povijesti, primjerice križarske ratove, srednjovjekovnu inkviziciju te “obraćenje” Indijanaca. Međutim, ako imaš pouzdanje u Boga, spremno ćeš stvari prepustiti u njegove ruke.

Prema Bibliji, Bog je ograničio vrijeme u kojem će dopuštati ljudima da krše njegove zakone i time izazivaju patnju i bol. To je vrijeme gotovo isteklo. Isus već vlada kao Kralj u Božjem nebeskom Kraljevstvu, a to će Kraljevstvo uskoro ukloniti ljudske vladavine i u svoje ruke preuzeti vlast koju iz dana u dan vrše ljudi (Matej 24:3-14; Otkrivenje 11:15, 18). Posljedica toga bit će raj uspostavljen po cijelom svijetu, raj u kojem će mira i pravednosti biti u obilju. Tada neće biti nejasnoća u pogledu načina na koji treba obožavati pravog Boga. “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka” (Psalam 37:29). Neprolazne vrijednosti kao što su ljubazna dobrohotnost, istina, pravda i dobrota trijumfirat će na dobro cijelog poslušnog čovječanstva.

Radujući se tom vremenu, psalmist u pjesničkom stilu kaže: “Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se. Istina će niknuti iz zemlje i pravda će s neba priniknuti. I Gospodin će dati dobro, i zemlja naša daće plod svoj. Pravda će pred njim ići, i postaviće na put stope svoje” (Psalam 85:10-13).

Iako ne možemo promijeniti svijet, već danas kao pojedinci možemo gajiti bogougodne vrijednosti. Tako se možemo truditi da budemo onakvim ljudima kakve Bog želi za svoje obožavatelje u tom novom svijetu. U tom slučaju, bit ćemo među krotkima o kojima je govorio psalmist: “Smjerni će naslijediti zemlju, i nasladjivaće se množinom mira” (Psalam 37:11). Bog podupire i blagoslivlje one koji vrše njegovu volju te im obećava divne stvari u budućnosti. Apostol Ivan je rekao: “Svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka” (1. Ivanova 2:17).

[Slika na stranici 7]

Jehovini svjedoci pozivaju sve ljude da se upoznaju s dobrom viješću o Božjem Kraljevstvu

[Zahvala na stranici 6]

Svjetiljka na 3, 4, 5. i 6. stranici: Printer’s Ornaments/Carol Belanger Grafton/Dover Publications, Inc.