Tko je Jehova?
“TKO je Jehova?” To je pitanje prije 3 500 godina postavio ponosni faraon, kralj Egipta. Prkos ga je očito naveo da doda: “Ja uopće ne znam Jehovu.” Dva čovjeka koja su tada stajala pred faraonom znala su tko je Jehova. Bila su to tjelesna braća Mojsije i Aron iz Izraelovog plemena Levija. Jehova ih je poslao neka traže od egipatskog vladara da pošalje Izraelce u pustoš kako bi održali religioznu svetkovinu (2. Mojsijeva 5:1, 2, New World Translation).
Faraon nije tražio odgovor na svoje pitanje. Pod njegovom su vlašću svećenici promicali obožavanje stotina krivih božanstava. Čak se i samog faraona smatralo bogom! Prema egipatskoj mitologiji, bio je sin boga-Sunca Ra i inkarnacija Horusa, božanstva sa sokolovom glavom. Faraona se oslovljavalo titulama “moćni bog” i “vječni”. Zato ne iznenađuje što je podrugljivo upitao: “Tko je Jehova, da bih trebao poslušati njegov glas?”
Mojsije i Aron nisu trebali odgovoriti na to pitanje. Faraon je znao da je Jehova Bog kojeg su obožavali Izraelci koji su se tada mučili u egipatskom ropstvu. No, faraon i sav Egipat trebali su uskoro saznati da je Jehova pravi Bog. Slično je i danas, Jehova će svoje ime i Božanstvo obznaniti svakome na Zemlji (Ezehijel 36:23). Zato možemo izvući korist razmatrajući kako je Jehova Bog uzveličao svoje ime u drevnom Egiptu.
Nadmoćniji od egipatskih bogova
Kad je faraon prkosno upitao tko je Jehova, nije očekivao da će to imati posljedice kakve je doživio. Sam Jehova mu je odgovorio, nanijevši deset nevolja na Egipat. Te nevolje nisu bile samo udarci naciji. Bili su to udarci egipatskim bogovima.
Te su nevolje prikazale Jehovinu nadmoć u odnosu na egipatska božanstva (2. Mojsijeva 12:12; 4. Mojsijeva 33:4). Zamisli kakva je vika nastala kad je Jehova rijeku Nil i sve vode Egipta pretvorio u krv! To je čudo pokazalo faraonu i njegovom narodu da je Jehova uzvišen nad Hapijem, bogom Nila. Pomor riba u Nilu bio je i udarac egipatskoj religiji, jer su se neke vrste riba obožavale (2. Mojsijeva 7:19-21).
Zatim je Jehova na Egipat naveo nevolju sa žabama. To je diskreditiralo egipatsku božicu-žabu Heket (2. Mojsijeva 8:5-14). Treća je nevolja posramila svećenike koji su prakticirali magiju, jer nisu mogli oponašati Jehovino čudo pretvaranja prašine u komarce. Uzviknuli su: “Ovo je prst Božji” (2. Mojsijeva 8:16-19). Egipatski bog Thoth, kome se pripisivao izum čarobne moći, nije mogao pomoći tim šarlatanima.
Faraon je upoznavao tko je Jehova. Jehova je Bog koji je bio u stanju najaviti svoj naum preko Mojsija a zatim ga izvršiti nanijevši čudesne nevolje Egipćanima. Jehova je bio također u stanju po svojoj volji započeti i okončati te nevolje. Međutim, ta spoznaja nije navela Faraona na to da se podloži Jehovi. Oholi je vladar Egipta umjesto toga svojeglavo nastavio protiviti se Jehovi.
Tijekom četvrte nevolje obadi su pustošili zemlju, prodirali u kuće i vjerojatno su vrvjeli zrakom, koji je sam po sebi bio predmet obožavanja personificiran u bogu Šuu ili božici Izidi, kraljici neba. Hebrejska riječ za tog kukca prevodi se “obad”, “pasja muha” i “kornjaš” (New World Translation; Septuaginta; Young). Ako se radilo o kornjašu skarabeju, tada su Egipćanima nevolju nanijeli kukci koje su smatrali svetima, a ljudi nisu mogli hodati a da ih ne gaze. Faraon je pomoću te nevolje u svakom slučaju naučio nešto novo o Jehovi. Dok egipatska božanstva nisu mogla zaštititi svoje obožavatelje pred obadima, Jehova je bio u stanju sačuvati svoj narod. Ova i sve naredne nevolje pogodile su Egipćane, ali ne i Izraelce (2. Mojsijeva 8:20-24).
Peta je nevolja bila pošast koja je napala egipatsku stoku. Taj je udarac obeščastio božicu Hator, boga Apisa i božicu neba Nut, prikazanu kao kravu (2. Mojsijeva 9:1-7). Šesta je nevolja donijela čireve na ljude i životinje, ponizujući božanstva Thotha, Izidu i Ptaha, kojima su se lažno pripisivale sposobnosti liječenja (2. Mojsijeva 9:8-11).
Sedma nevolja bila je snažna tuča s vatrom koja je treperila među zrnima tuče. Taj je udarac osramotio boga Rešpua, tobožnjeg gospodara munja, i Thotha, koji je navodno upravljao kišom i gromom (2. Mojsijeva 9:22-26). Osmi udarac, nevolja sa skakavcima, pokazao je Jehovinu nadmoć u odnosu na boga plodnosti Mina, tobožnjeg zaštitnika usjeva (2. Mojsijeva 10:12-15). Deveti udarac, trodnevna tama nad Egiptom, izvrgnuo je preziru egipatska božanstva kao, primjerice, bogove Sunca Raa i Horusa (2. Mojsijeva 10:21-23).
I pored devet razarajućih nevolja, faraon još uvijek nije htio pustiti Izraelce. Egipat je vrlo skupo platio okorjelost njegovog srca kad je Bog nanio desetu i posljednju nevolju — smrt prvorođenaca od ljudi i životinja. Umro je čak i prvorođeni sin faraona, iako ga se smatralo bogom. Tako je Jehova ‘sudio svim bogovima Egipatskim’ (2. Mojsijeva 12:12, 29).
Faraon je sada pozvao Mojsija i Arona i rekao im: “Ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izraelovi, i otidite, poslužite Gospodinu [“Jehovi”, NW], kao što govoriste. Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite” (2. Mojsijeva 12:31, 32).
Spasitelj svog naroda
Izraelci su otišli, no uskoro se faraonu učinilo da besciljno lutaju po pustoši. On i njegovi sluge su se sada pitali: “Što učinismo, te pustismo Izraelce iz svoje službe?” (2. Mojsijeva 14:3-5, Šarić). Gubitak te nacije robova zadao bi Egiptu težak ekonomski udarac.
Faraon je sazvao svoju vojsku i gonio Izrael sve do Fihahirota (2. Mojsijeva 14:6-9). S vojnog je gledišta situacija za Egipćane izgledala dobro, zato što su se Izraelci nalazili u zamci između mora i planina. No, Jehova je poduzeo nešto kako bi zaštitio Izraelce, postavivši oblak između njih i Egipćana. S egipatske strane “bio je oblak mračan”, te je sprečavao napad. S druge strane oblak je bio sjajan, “rasvjetljivao je noć” Izraelu (2. Mojsijeva 14:10-20, Ša).
Egipćani su bili odlučni da pljačkaju i uništavaju, ali ih je oblak sprečavao (2. Mojsijeva 15:9). No, kakvog li čuda kad se podigao! Vode Crvenog mora su se razdvojile i Izraelci su prelazili suhim tlom na drugu stranu! Faraonova je vojska nagrnula na morsko dno, odlučna da zarobi i oplijeni svoje bivše robove. Međutim, egipatski oholi vladar nije računao s Bogom Hebreja. Jehova je počeo Egipćane dovoditi u pometnju, skidajući kotače s njihovih ratnih kola (2. Mojsijeva 14:21-25a).
“Bježimo od Izraela”, vikali su egipatski moćnici, “jer se Gospodin [“Jehova”, NW] bije za njih s Egipćanima.” Faraon i njegovi ljudi shvatili su to prekasno. Mojsije, koji je sigurno stigao na drugu stranu obale, ispružio je ruku prema moru i voda se vratila, pogubivši faraona i njegovu vojsku (2. Mojsijeva 14:25b-28).
Pouke stečene iskustvom
Tko je, dakle, Jehova? Ponosni je faraon dobio odgovor na to pitanje. Zbivanja u Egiptu pokazala su da je Jehova jedini pravi Bog, nimalo sličan ‘ništavnim bogovima’ nacija (Psalam 96:4, 5, St). Jehova je svojom snagom koja ulijeva strahopoštovanje “stvorio nebo i zemlju”. On je i Veliki Osloboditelj, Onaj koji je ‘izveo narod svoj Izraela iz zemlje Egipatske znacima i čudesima i rukom krepkom i strahotom velikom’ (Jeremija 32:17-21). Kako to samo dobro pokazuje da Jehova može zaštititi svoj narod!
Faraon je te pouke stekao gorkim iskustvom. Zapravo, posljednja ga je pouka stajala života (Psalam 136:1, 15). Bio bi daleko mudriji da je pokazao poniznost kad je upitao: “Tko je Jehova?” Tada bi taj vladar mogao postupati u skladu s odgovorom koji bi dobio. Srećom, mnogi ponizni ljudi danas uče tko je Jehova. A kakvu osobnost ima On? Što on traži od nas? Neka bi te sljedeći članak potaknuo da još više cijeniš Onoga koji jedini nosi ime Jehova (Psalam 83:18).
[Zahvala na stranici 3]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.