38 Tada Jehova iz vihora+ reče Jovu:
2 „Ko to zamračuje zamisli Božje
Rečima bez znanja?+
3 Molim te, podvij skutove haljine svoje kao čovek,
Ja ću te pitati, a ti me pouči.+
4 Gde si bio kad sam zemlju utemeljio?+
Reci mi, ako to razumeš.
5 Znaš li ko je odredio mere njene,
I ko je nad njom merno uže rastegao?
6 Na čemu su uglavljena postolja+ njena,
I ko joj je kamen ugaoni položio,
7 Dok su zvezde jutarnje+ u veselju zajedno pevale,
I svi sinovi Božji+ klicali od radosti?
8 Ko je vratima more zatvorio,+
Kad je jurnulo kao iz utrobe majčine,
9 Kad sam ga oblakom odenuo,
I tamom gustom povio,
10 Kad sam mu granice odredio,
I vrata sa prevornicom stavio,+
11 Kad sam mu rekao: ’Dovde ćeš dolaziti, ali dalje nećeš ići,+
Tu će biti granica ponosnim talasima tvojim.‘+
12 Jesi li ikad u životu zapovedio jutru da svane?+
Jesi li zori pokazao mesto njeno,
13 Da uhvati zemlju za krajeve njene,
I da zle strese s nje?+
14 Tada se zemlja preobražava kao glina+ pod pečatom,
A ono što je na njoj izgled svoj poprima, kao da se odeva.
15 Zlima se uskraćuje svetlost njihova,+
I lomi im se mišica podignuta.+
16 Jesi li dopro do izvora morskih,
I jesi li kad istražio+ bezdan vodeni?+
17 Jesu li ti se vrata smrti+ pokazala?
Vrata tame guste+ možeš li videti?
18 Jesi li umom svojim sagledao zemljina prostranstva?+
Reci, ako sve to znaš.
19 Koji put u prebivalište svetlosti vodi,+
I gde prebiva tama,
20 Pa da ih odneseš do međe njihove,
I da spoznaš puteve do kuće njihove?
21 Znaš li to? Jesi li se možda tada rodio,+
Pa je mnogo dana tvojih?
22 Jesi li kročio u riznice snega,+
I jesi li video riznice grada,+
23 Koje čuvam za vreme nevolje,
Za dan boja i rata?+
24 Kojim se putem svetlost širi,
I vetar istočni+ raznosi po zemlji?
25 Ko usmerava pljuskove kišne,
I ko put određuje olujnom oblaku s grmljavinom,+
26 Da bi kiša padala na zemlju gde čoveka nema,+
Na pustoš u kojoj nema čoveka zemaljskog,
27 Da napoji pusta i razorena mesta,
Da učini da trava nikne?+
28 Ima li kiša oca?+
Ko je rodio kapi rose?+
29 Iz čije utrobe led izlazi,
Ko rađa inje+ što s neba pada?
30 Vode se skrivaju kao pod kamenom,
Površina vodenog bezdana čvrsta postaje.+
31 Možeš li svezati sazvežđe Kima,
Ili razdrešiti uža sazvežđu Kesil?+
32 Možeš li sazvežđe Mazarot izvesti u pravo vreme?
I voditi sazvežđe Aš sa sinovima njegovim?
33 Poznaješ li zakone nebeske,+
I možeš li im dati vlast nad zemljom?
34 Možeš li glasom svojim doviknuti oblacima,
Pa da te vode nabujale pokriju?+
35 Možeš li munje poslati da idu
I da ti kažu: ’Evo nas‘?
36 Ko je mudrost+ u oblake stavio,
I ko je razboritost+ pojavama nebeskim dao?
37 Ko može mudrošću svojom oblake prebrojiti,
Ili ćupove nebeske prevrnuti,+
38 Da prah poput rastopljene mase postane,
I da se grude zemlje slepe?
39 Možeš li lavu plen loviti,
I lavovima mladim veliku glad utoliti,+
40 Kad iz skrovišta vrebaju,+
Ili u zasedi leže?
41 Ko gavranu priprema hranu njegovu,+
Kad mladi njegovi k Bogu vape,
Kad lutaju jer nemaju šta da jedu?