Dela apostolska

Glava V.

5 A jedan čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom, prodade njivu,

2 I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge.

3 A Petar reče: Ananija! za što napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu?

4 Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bijaše li u tvojoj vlasti? Za što si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.

5 A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i uđe veliki strah u sve koji slušahu ovo.

6 A momci ustavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše.

7 A kad prođe oko tri sahata, uđe i žena njegova, ne znajući šta je bilo.

8 A Petar joj odgovori: Kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reče: Da, za toliko.

9 A Petar joj reče: Za što se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeće te.

10 I odmah pade pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši nađoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina.

11 I uđe veliki strah u svu crkvu i u sve koji čuše ovo.

12 A rukama apostolskima učiniše se mnogi znaci i čudesa među ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu.

13 A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.

14 A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena,

15 Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike, i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad prođe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih.

16 A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje mučahu nečisti duhovi; i svi ozdravljahu.

17 Ali ustade poglavar sveštenički i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti,

18 I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor.

19 A anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnička, i izvedavši ih reče:

20 Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve riječi ovoga života.

21 A kad oni čuše, uđoše u jutru u crkvu, i učahu. A kad dođe poglavar sveštenički i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu.

22 A kad sluge otidoše, ne nađoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im

23 Govoreći: Tamnicu nađosmo zaključanu sa svakom tvrđom i čuvare gdje stoje pred vratima: ali kad otvorismo, unutra ni jednoga ne nađosmo.

24 A kad čuše ove riječi poglavar sveštenički i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenički, ne mogahu im se načuditi šta bi to sad bilo.

25 A neko dođe i javi im govoreći: Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uče narod.

26 Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.

27 A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenički govoreći:

28 Ne zaprijetismo li vam oštro da ne učite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoćete da bacite na nas krv ovoga čovjeka.

29 A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Većma se treba Bogu pokoravati nego li ljudima.

30 Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.

31 Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.

32 I mi smo njegovi svjedoci ovijeh riječi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.

33 A kad oni čuše, vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.

34 Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziđu na polje,

35 Pa reče njima: Ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta ćete činiti;

36 Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreći da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko četiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziđoše se i propadoše.

37 Po tom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuče dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se.

38 I sad vam kažem: prođite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariće se;

39 Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne nađete kao bogoborci.

40 Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.

41 A oni onda otidoše od sabora radujući se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa.

42 A svaki dan u crkvi i po kućama ne prestajahu učiti i propovijedati jevanđelije o Isusu Hristu.