Maʻuʻanga Fakamatala ki he Polokalama Ngāue ki he Fakataha Moʻuí mo e Ngāue Fakafaifekaú
ʻOKATOPA 5-11
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | ʻEKISOTO 31-32
“Hola mei he Tauhi ʻAitolí”
(ʻEkisoto 32:1) Lolotonga ení, naʻe vakai ʻa e kakaí kuo tuai ʻa e ʻalu hifo ʻa Mōsese mei he moʻungá. Ko ia naʻe fakatahataha ʻa e kakaí takatakai ʻia ʻĒlone ʻo nau pehē kiate ia: “Tuʻu hake, ngaohi maʻatautolu ha ʻotua ʻa ia te ne ʻalu muʻomuʻa ʻiate kitautolu, koeʻuhí ʻoku ʻikai te tau ʻiloʻi pe ko e hā kuo hoko ki he Mōsese ko ení, ʻa e tangata ko ia naʻá ne taki mai kitautolu mei he fonua ko ʻIsipité.”
Tutui Atu ki he Matuʻotuʻá—“Oku Ofi ae Aho Lahi o Jihova”
11 Ko hono ngāueʻaki ʻa e meʻa kuo tau ako mei he Tohi Tapú ʻoku lava ke hoko ia ko ha pole tautefito ʻi he taimi ʻoku faingataʻa ai ʻa e ngaahi tuʻungá. Ko e fakatātaá, taimi nounou mei hono fakatauʻatāinaʻi ʻe Sihova ʻa e fānau ʻa ʻIsilelí mei he nofo pōpula ʻi ʻIsipité, naʻa nau ‘lea fakamamahi kia Mosese’ pea hanganaki ‘ahiahi kovi kia Jihova.’ Ko e hā hono ʻuhingá? Koeʻuhí ko e ʻikai ha vai ke nau inu. (Eki. 17:1-4, PM) Siʻi hifo he māhina ʻe ua mei heʻenau kau ki ha fuakava mo e ʻOtuá pea nau loto-lelei ke fai ʻa e “meʻa kotoa kuo folofola ki ai ʻe Sihova,” naʻa nau maumauʻi ʻene laó ʻaki ʻenau tauhi ʻaitoli. (Eki. 24:3, 12-18; 32:1, 2, 7-9) Naʻe hoko ení koeʻuhi naʻa nau manavahē ʻi he mavahe fuoloa ʻa Mōsese lolotonga hono fakahinohinoʻi ia ʻi he Moʻunga Hōlepí? Naʻa nau fakakaukau nai ʻe toe ʻohofi kinautolu ʻe he kau ʻAmalekí pea te nau masiva tokoni ʻi he ʻikai ʻi ai ʻa Mōsesé, ʻa ia ko hono hiki ki ʻolunga hono nimá naʻa nau ikuna ai ki muʻá? (Eki. 17:8-16) ʻOku malava ke hoko ia, ka ko e hā pē ʻa e tuʻungá, ko e kau ʻIsilelí ‘naʻe ʻikai te nau fie talangofua.’ (Ng. 7:39-41) Naʻe ekinaki ʻa Paula ki he kau Kalisitiané ke nau “tōtōivi” ke fakaʻehiʻehi mei he “to ki he anga talangataʻa” naʻe fakahāhā ʻe he kau ʻIsilelí ʻi heʻenau ilifia ke hū ki he Fonua ʻo e Talaʻofá.—Hep. 4:3, 11.
(ʻEkisoto 32:4-6) Naʻá ne toʻo leva ʻa e koulá meiate kinautolu, pea naʻá ne tongi ia ʻaki ha meʻangāue ʻo ngaohiʻaki ha ʻīmisi ʻo ha ʻuhikiʻi pulu. Naʻe kamata ke nau pehē: “Ko eni ho ʻOtuá, ʻe ʻIsileli, ʻa ia naʻá ne taki mai koe mei he fonua ko ʻIsipité.” 5 ʻI he sio ʻa ʻĒlone ki he meʻa ko ení, naʻá ne fokotuʻu ha ʻōlita ʻi muʻa ai. Naʻe ui atu leva ʻa ʻĒlone: “ʻOku ʻi ai ha kātoanga kia Sihova ʻapongipongi.” 6 Ko ia naʻa nau tuʻu pongipongia hake he ʻaho hono hokó ʻo kamata foaki ha ngaahi feilaulau tutu mo ʻohake ha ngaahi feilaulau feʻinasiʻaki. Hili iá, naʻe tangutu hifo ʻa e kakaí ke nau kai mo inu. Pea naʻa nau tuʻu hake leva ke fakafiefia.
Talangofua ki he ʻOtuá pea Maʻu ʻAonga mei Heʻene Ngaahi Talaʻofa Fuakavá
12 Naʻe kamata leva ke fakahoko ʻe Sihova ʻene tafaʻaki ʻo e fuakava laó ʻaki hono fokotuʻutuʻu ha tēniti ʻo e lotu pea mo ha tuʻunga-taulaʻeiki ʻe ʻai ai ke malava ke fakaofiofi kiate ia ʻa e faʻahinga angahalaʻia ʻo e tangatá. Ko ʻIsileli ʻi he tafaʻaki ʻe tahá, naʻe vave e ngalo ʻenau fakatapui ki he ʻOtuá pea “ko e Tapuha ʻo Isileli naʻa nau fakangatangata.” (Saame 78:41) Ko e fakatātaá, lolotonga ʻa e femoʻuekina ʻa Mōsese ʻi hono tali ʻa e ngaahi toe fakahinohino ʻi he Moʻunga Sainaí, naʻe hoko ʻa e kau ʻIsilelí ʻo taʻefaʻakātaki pea kamata ke mole ʻenau tui ki he ʻOtuá, ʻo fakakaukau kuo liʻaki kinautolu ʻe Mōsese. Ko ia naʻa nau ngaohi ha ʻīmisi koula ʻo ha kafi pe ʻuhikiʻi pulu, pea pehē ki he kakaí: “Ko eni, ʻe haʻa Isileli, ho ʻOtua, ʻa ia ne ne ʻohake koe mei Isipite.” (ʻEki. 32:1, 4) Naʻa nau fai leva ʻa e meʻa naʻa nau ui ko e “katoanga kia Sihova” pea nau punou pea fai feilaulau ki honau ʻīmisi ngaohi ʻe he tangatá. ʻI heʻene vakai ki aí, naʻe tala ʻe Sihova kia Mōsese: “Kuo vave ʻenau afe mei he hala naʻa ku tuʻutuʻuni kiate kinautolu.” (ʻEki. 32:5, 6, 8) Ko e meʻa fakamamahí, talu mei ai mo e maʻu ʻe ʻIsileli ha hisitōlia ʻo e fai ʻo e ngaahi fuakava ki he ʻOtuá ʻa ia naʻa nau maumauʻi ki mui.—Nōm. 30:3 (30:2, PM).
(ʻEkisoto 32:9, 10) Naʻe hoko atu ʻa Sihova ʻo ne folofola kia Mōsese: “Kuó u vakai ko ha kakai loto-fefeka eni. 10 Ko ia tuku ange muʻa au, pea te u fakaʻauha ʻosi kinautolu ʻi he kakaha ʻa ʻeku houhaú, pea tuku ke u ngaohi ha puleʻanga lahi meiate koe.”
“Ko Hai ʻOku Kau mo Sihová?”
14 Naʻe ʻiloʻi ʻe he kau ʻIsilelí naʻe hala ʻa e lotu ki he ngaahi ʻaitolí. (ʻEki. 20:3-5) Ka he meʻa vave moʻoni ē ko e kamata ke nau lotu ki he ʻuhikiʻi pulu koulá! Neongo naʻa nau talangataʻa ki he fekau ʻa Sihová, naʻa nau kākaaʻi pē kinautolu ʻi he fakakaukau naʻa nau kei kau pē mo Sihova. Naʻe aʻu ʻo ui ʻe ʻĒlone ʻa e lotu ko eni ki he ʻuhikiʻi pulú ko ha “kātoanga kia Sihova”! Ko e hā naʻe fai ʻe Sihová? Naʻá ne tala kia Mōsese ko e kakaí “kuo nau fai ʻa e tōʻonga te nau ʻauha ai,” pea nau liʻaki ʻa e hala naʻá Ne “tuʻutuʻuni ke nau fou aí.” Naʻe houhau lahi ʻa Sihova he naʻe aʻu ʻo ne fakakaukau ke fakaʻauha ʻa e puleʻangá fakakātoa.—ʻEki. 32:5-10.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(ʻEkisoto 31:17) Ko ha fakaʻilonga tuʻuloa ia ʻi he vahaʻa ʻoʻoku mo e kakai ʻo ʻIsilelí, he naʻe ngaohi ʻe Sihova ʻi he ʻaho ʻe ono ʻa e langí mo e māmaní pea ʻi he ʻaho hono fitú naʻe tuku ai ʻene ngāué peá ne mālōlō.’”
“ʻOku ʻi Ai ha Taimi” ki he Ngāue mo e Mālōlō
4 ʻI he faʻifaʻitakiʻanga naʻe fokotuʻu mai ʻe Sihova mo Sīsū ʻi he ngāue mālohí ʻoku ʻuhinga iá ʻoku ʻikai fiemaʻu ia ke tau mālōlō? ʻIkai ʻaupito. ʻOku ʻikai ʻaupito ke helaʻia ʻa Sihova, ko ia ʻoku ʻikai fiemaʻu ia ke ne mālōlō. ʻOku pehē ʻi he Tohi Tapú ʻi he hili hono fakatupu ʻe Sihova ʻa e langí mo e māmaní, “naʻe tuku ai ʻene ngāué peá ne mālōlō.” (ʻEki. 31:17) Kae kehe, ʻoku hā mahino ʻoku ʻuhinga iá naʻe kiʻi tuku ʻe Sihova ʻene ngāue fakaefakatupú pea vaheʻi ha taimi ke fiefia ʻi he meʻa naʻá ne ngaohí. Pea neongo naʻe ngāue mālohi ʻa Sīsū ʻi heʻene ʻi māmaní, naʻá ne kei vaheʻi pē ʻa e taimi ke mālōlō pea kai fakataha mo hono kaungāmeʻá.—Māt. 14:13; Luke 7:34.
(ʻEkisoto 32:32, 33) Ka ko eni kapau ʻokú ke finangalo lelei ki ai, fakamolemoleʻi muʻa ʻenau angahalá; kapau ʻe ʻikai, tāmateʻi ange muʻa au mei hoʻo tohi kuó ke hikí.” Kae kehe, naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese: “ʻIlonga ʻa ia kuó ne faiangahala kiate aú, te u tāmateʻi ia mei heʻeku tohí.
w87 9/1 29
Questions From Readers
A person’s being noted with remembrance and approval (having his name “in the book of life”) does not mean that he is guaranteed eternal life, as if this were predestined or unchangeable. Concerning the Israelites, Moses asked Jehovah: “Now if you will pardon their sin,—and if not, wipe me out, please, from your book that you have written.” God replied: “Whoever has sinned against me, I shall wipe him out of my book.” (Exodus 32:32, 33) Yes, even after God listed someone with approval in his “book,” the individual could become disobedient or abandon his faith. If that developed, God would “blot out his name from the book of life.”—Revelation 3:5.
ʻOKATOPA 12-18
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | ʻEKISOTO 33-34
“ʻUlungaanga Fakatupu ʻOfeina ʻo Sihová”
(ʻEkisoto 34:5) Naʻe hāʻele hifo leva ʻa Sihova ʻi he ʻaó ʻo ne tuʻu mo ia ʻi ai peá ne talaki ʻa e huafa ʻo Sihová.
it-2 466-467
Name
The material creation testifies to God’s existence, but it does not reveal God’s name. (Ps 19:1; Ro 1:20) For an individual to know God’s name signifies more than a mere acquaintance with the word. (2Ch 6:33) It means actually knowing the Person—his purposes, activities, and qualities as revealed in his Word. (Compare 1Ki 8:41-43; 9:3, 7; Ne 9:10.) This is illustrated in the case of Moses, a man whom Jehovah ‘knew by name,’ that is, knew intimately. (Ex 33:12) Moses was privileged to see a manifestation of Jehovah’s glory and also to ‘hear the name of Jehovah declared.’ (Ex 34:5) That declaration was not simply the repetition of the name Jehovah but was a statement about God’s attributes and activities. “Jehovah, Jehovah, a God merciful and gracious, slow to anger and abundant in loving-kindness and truth, preserving loving-kindness for thousands, pardoning error and transgression and sin, but by no means will he give exemption from punishment, bringing punishment for the error of fathers upon sons and upon grandsons, upon the third generation and upon the fourth generation.” (Ex 34:6, 7) Similarly, the song of Moses, containing the words “for I shall declare the name of Jehovah,” recounts God’s dealings with Israel and describes his personality.—De 32:3-44.
(ʻEkisoto 34:6) Naʻe fakalaka atu ʻa Sihova ʻi hono ʻaó peá ne talaki: “Ko Sihova, ʻa Sihova, ko ha ʻOtua mohu meesi mo manavaʻofa, tuai ki he houhau pea fonu ʻi he ʻofa mateaki mo e moʻoni,
w09 5/1 18 ¶3-5
When Jehovah Described Himself
The first thing Jehovah reveals about himself is that he is “a God merciful and gracious.” (Verse 6) According to one scholar, the Hebrew word rendered “merciful” bespeaks God’s “tender compassion, like that of a father to his children.” The word rendered “gracious” is related to a verb that “depicts a heartfelt response by someone who has something to give to one who has a need.” Clearly, Jehovah wants us to know that he looks after his worshippers as parents look after their children—with tender love and deep concern for their needs.—Psalm 103:8, 13.
Next, Jehovah says that he is “slow to anger.” (Verse 6) He is not prone to become angry with his earthly servants. Rather, he is patient with them, putting up with their shortcomings while giving them time to change their sinful ways.—2 Peter 3:9.
God continues, saying he is “abundant in loving-kindness and truth.” (Verse 6) Loving-kindness, or loyal love, is a precious quality by which Jehovah forges between himself and his people a bond that is steadfast, unfailing. (Deuteronomy 7:9) Jehovah is also a wellspring of truth. He can neither deceive nor be deceived. Since he is “the God of truth,” we can have complete faith in everything he says, including his promises for the future.—Psalm 31:5.
(ʻEkisoto 34:7) ʻokú ne fakahaaʻi ʻa e ʻofa mateaki ki he laui afe, ʻo fakamolemoleʻi ʻa e faihalá mo e laka halá pea mo e angahalá, ka ʻe ʻikai ʻaupito te ne tuku taʻetautea ʻa e halaiá, ʻokú ne ʻomai ʻa e tautea ki he faihala ʻa e ngaahi tamaí ʻo hilifaki ki he ngaahi fohá mo e fanga makapuná, ki he toʻutangata hono tolú pea ki he toʻutangata hono faá.”
w09 5/1 18 ¶6
When Jehovah Described Himself
Another great truth that Jehovah wants us to know about himself is that he pardons “error and transgression and sin.” (Verse 7) He is “ready to forgive” repentant sinners. (Psalm 86:5) At the same time, Jehovah never condones badness. He explains that “by no means will he give exemption from punishment.” (Verse 7) The holy and just God will not leave willful sinners unpunished. Sooner or later the consequences of their sinful behavior will catch up with them.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(ʻEkisoto 33:11) Naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese mata ki he mata, ʻo hangē tofu pē ko e talanoa ʻa ha tangata mo ha tangata. ʻI heʻene foki ki he ʻapitangá, ko Siosiua ko e foha ʻo Nuní, ʻa ʻene sevāniti mo e tauhí, naʻe ʻikai te ne mavahe mei he tēnití.
(ʻEkisoto 33:20) Ka naʻá ne toe pehē mai: “ʻE ʻikai lava ke ke sio ki hoku matá, he ʻoku ʻikai ha tangata ʻe lava ke sio kiate au pea moʻui.”
Ngaahi Meʻa Mahuʻinga mei he Tohi Ekisotó
33:11, 20 (PM)—Naʻe anga-fēfē ʻa e fefolofolai “mata ki he mata” ʻa e ʻOtuá mo Mōsesé? Ko e kupuʻi leá ni ʻoku fakahaaʻi ai ʻa e fetalanoaʻaki tafaʻaki-ua fekoekoeʻi. Naʻe talanoa ʻa Mōsese mo e fakafofonga ʻo e ʻOtuá pea maʻu ʻi he lea ʻa e fakahinohino meia Sihova fakafou ʻiate ia. Ka naʻe ʻikai ke sio ʻa Mōsese kia Sihova, koeʻuhi ‘oku ʻikai ha tagata te ne mamata ki he ʻOtuá, bea moui.’ Ko hono moʻoní, naʻe ʻikai ke folofola tonu hifo ʻa Sihova kia Mōsese. Ko e Laó “naʻe talafono ʻaki [pe fakahoko mai] ʻe ha kau angelo, ʻo fakafai ʻi ha fakalaloa,” ko e fakamatala ia ʻa e Kalētia 3:19.
(ʻEkisoto 34:23, 24) “Tuʻo tolu ʻi he taʻu, ʻe hā ai ʻa hoʻo kakai tangatá kotoa ʻi he ʻao ʻo e ʻEiki moʻoní, ʻa Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsilelí. 24 He te u kapusi ʻa e ngaahi puleʻangá mei ho ʻaó, pea te u fakalahi ho feituʻú, pea ʻe ʻikai ha taha ʻe holi ki ho fonuá lolotonga hoʻo ʻalu hake ke sio ki he fofonga ʻo Sihova ko ho ʻOtuá tuʻo tolu ʻi he taʻu.
Fakapapauʻi ke ʻAi ke Muʻomuʻa ʻa e Ngaahi Meʻa ʻOku Muʻomuʻá!
Naʻe tuʻo tolu ʻi he taʻu ʻa hono fekauʻi ʻa e kakai tangata ʻIsilelí mo e ului-Siu kotoa pē ʻi he fonuá ke nau hā ʻi he ʻao ʻo Sihová. ʻI hono ʻiloʻi ʻe maʻu ʻaonga fakalaumālie ʻa e kotoa ʻo e fāmilí mei he ngaahi meʻa peheé, naʻe fokotuʻutuʻu ai ʻe he ngaahi ʻuluʻi fāmili tokolahi ke ʻave ai pē honau ngaahi uaifí mo e fānaú. Ka ko hai te ne maluʻi honau ngaahi ʻapí mo ʻenau ngoué mei ha ʻohofi ʻe he filí lolotonga ʻa e mamaʻo ʻa e fāmilí? Naʻe palōmesi ʻa Sihova: “ʻE ʻikai manumanu ʻe ha taha ki ho kelekele, ʻoka ke ka ʻalu hake ke fakaha koe ʻi he ʻao ʻo Sihova ko ho ʻOtua, ʻa e tuʻo tolu ʻi he taʻu.” (Ekisoto 34:24) Naʻe fiemaʻu ʻa e tui ki he kau ʻIsilelí ke tui kapau te nau fakamuʻomuʻa ʻa e ngaahi meʻa fakalaumālié, ʻe ʻikai te nau mole fakamatelie. Naʻe fakamoʻoniʻi naʻe fai moʻoni ʻa Sihova ki heʻene folofolá? Naʻá ne fai moʻoni ki ai!
ʻOKATOPA 19-25
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | ʻEKISOTO 35-36
“Teuʻi ke Fai ʻa e Ngāue ʻa Sihová”
(ʻEkisoto 35:25, 26) Ko e kotoa ʻo e kau fefine pōtoʻí naʻa nau ngaohi filo ʻaki honau nimá, pea naʻa nau ʻomi ʻa e meʻa naʻa nau ngaohí: Ko e filo pulū, filo fulufuluʻisipi vāleti, filo kula ʻahoʻaho, mo e līneni lelei. 26 Pea ko e kotoa ʻo e kau fefine pōtoʻí ʻa ia naʻe ueʻi kinautolu ʻe honau lotó naʻa nau ngaohi filo ʻaki ʻa e fulufuluʻikosí.
ʻOku Tāpuakiʻi Lahi ʻe Sihova ha Laumālie Loto-Fiefoaki
Ko e meʻa naʻe fiefia lahi taha ai ʻa Sihová, naʻe ʻikai ko e ngaahi foaki fakamatelié, ka ko e laumālie loto-fiefoaki ʻa e faʻahinga naʻa nau poupouʻi ʻa e lotu maʻá. Naʻe toe ueʻi foki kinautolu ke foaki honau taimí pea ngāue. “Koe kau fefine kotoabe nae loto boto naa nau lalaga aki ho nau nima,” ko e lau ia ʻa e fakamatalá. Ko hono moʻoní, ko e “kau fefine kotoabe aia nae lagaʻi akinautolu e ho nau loto i he boto, naa nau fi ae fulufuluʻi koji.” Pehē foki, naʻe ʻoange ʻe Sihova kia Pesalili ʻa e “boto moe loto-matala moe faa ilo, i he gaahi gaue fakatufuga kotoabe.” Ko hono moʻoní, naʻe fakafonu ʻaki ʻe he ʻOtuá ʻa Pesalili mo ʻAholiapi ʻa e pōtoʻi naʻá na fiemaʻu ke faiʻaki ʻa e ngāue kotoa naʻe tuʻutuʻuni ke na faí.—ʻEki. 35:25, 26, 30-35, PM.
(ʻEkisoto 35:30-35) Naʻe pehē leva ʻe Mōsese ki he kau ʻIsilelí: “Vakai, kuo fili ʻe Sihova ʻa Pesalili ko e foha ʻo ʻUli ko e foha ʻo Hua ʻo e matakali ʻo Siutá. 31 Kuó ne fakafonu ia ʻaki ʻa e laumālie ʻo e ʻOtuá, ʻo ne foaki kiate ia ʻa e poto, mahino, mo e ʻilo ki he faʻahinga kotoa pē ʻo e ngāue fakameaʻá 32 ki hono faʻu ʻa e sīpinga ʻo e ngaahi meʻá, ki hono ngāueʻaki ʻa e koula, siliva, mo e kopa, 33 ki hono tutuʻu mo hono fokotuʻu ʻo e ngaahi maká, pea ki hono ngaohi ʻa e ngaahi meʻa fakasanisani kehekehe mei he papá. 34 Pea kuó ne ʻai ʻa e malava ke faiakó ki hono lotó, kiate ia mo ʻAholiapi ko e foha ʻo ʻAhisamaki ʻo e matakali ʻo Taní. 35 Kuó ne fakafonu kinaua ʻaki ʻa e pōtoʻi ke na fai ʻa e ngāue kotoa ʻa ha tangata nima-meaʻa, ko ha tokotaha tui nikonikoʻi, mo ha tokotaha lālanga ʻo ngāueʻaki ʻa e filo pulū, filo fulufuluʻisipi vāleti, filo kula ʻahoʻaho, mo e līneni lelei, pea mo ha tokotaha ngāue ʻi he meʻa lalangá. Ko e ongo tangatá ni te na fai ʻa e faʻahinga ngāue kehekehe pea teuteu ʻa e faʻahinga sīpinga kehekehe.
Ko e Kau Faitōnunga ʻo e Kuonga Muʻá—Naʻe Tataki ʻe he Laumālie ʻo e ʻOtuá
6 Ko e hokosia ʻa e toʻumeʻa ʻo Mōsese ko Pesalilí ʻoku fakahaaʻi mai ai e meʻa lahi fekauʻaki mo e founga ʻoku lava ke ngāue ai ʻa e laumālie ʻo e ʻOtuá. (Lau ʻa e ʻEkisoto 35:30-35, “PM.”) Naʻe fakanofo ʻa Pesalili ke ne takimuʻa ʻi hono ngaohi ʻa e ngaahi naunau naʻe fiemaʻu ki he tāpanekalé. Naʻá ne maʻu ha ʻilo ki he ngāue fakameaʻá ki muʻa ʻi he fuʻu ngāue kāfakafa ko ení? Mahalo pē, ka ʻoku ngalingali ko ʻene ngāue fakamuimui tahá ko e ngaohi piliki maʻá e kau ʻIsipité. (ʻEki. 1:13, 14) Ko ia ʻe fakahoko fēfē ʻe Pesalili ʻa e ngāue faingataʻa ko ení? Naʻe hanga ʻe Sihova ʻo “fakafonu ia i he laumalie oe Otua, i he boto moe loto-matala moe faa ilo, i he gaahi gaue fakatufuga kotoabe; bea ke fakatubu ae gaahi gaue . . . ke fai aki ae gaue fakabotoboto.” Ko e hā pē ʻa e malava fakaenatula naʻe maʻu nai ʻe Pesalilí naʻe fakaleleiʻi ia ʻe he laumālie māʻoniʻoní. Ko e meʻa tatau pē naʻe hoko kia ʻAholiapí. Ko Pesalili mo ʻAholiapí kuo pau pē naʻá na ako lelei, he naʻe ʻikai ngata pē ʻi heʻena fakahoko hona ngaahi fatongiá ka naʻá na toe akoʻi ʻa e niʻihi kehé ki he meʻa ke nau faí. ʻIo, naʻe ʻai ʻe he ʻOtuá ki hona lotó ke na faiako.
(ʻEkisoto 36:1, 2) “ʻE ngāue ʻa Pesalili fakataha mo ʻAholiapi pea mo e tangata pōtoʻi kotoa pē ʻa ia kuo foaki ki ai ʻe Sihova ʻa e poto mo e mahino koeʻuhi ke ne ʻiloʻi ʻa e founga ke fakahoko ai ʻa e ngāue kotoa pē ʻi he ngāue toputapú ʻo hangē tofu pē ko ia naʻe tuʻutuʻuni ʻe Sihová.” 2 Naʻe ui leva ʻe Mōsese ʻa Pesalili mo ʻAholiapi mo e tangata pōtoʻi kotoa pē kuo ʻai ʻe Sihova ʻa e potó ki hono lotó, ʻa e tokotaha kotoa pē naʻe ueʻi ia ʻe hono lotó ke ne pole ke fai ʻa e ngāué.
Ko e Kau Faitōnunga ʻo e Kuonga Muʻá—Naʻe Tataki ʻe he Laumālie ʻo e ʻOtuá
7 Ko ha toe fakamoʻoni ʻe taha naʻe tataki ʻa Pesalili mo ʻAholiapi ʻe he laumālie ʻo e ʻOtuá ko e tolonga fakaofo ʻa ʻena ngāué. Ko e ngaahi meʻa naʻá na ngaohí naʻe kei ngāueʻaki pē ia ʻi he taʻu nai ʻe 500 ki mui. (2 Kal. 1:2-6) ʻI he ʻikai hangē ko e kau faʻu meʻa ʻi onopōní, ko Pesalili mo ʻAholiapí naʻe ʻikai te na mahuʻingaʻia ʻi hono ʻai hona hingoá pe fakaʻilongá ki heʻena ngāué. Naʻe ʻalu kia Sihova ʻa e lāngilangi kotoa pē ʻi heʻena ngaahi lavameʻá.—ʻEki. 36:1, 2.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(ʻEkisoto 35:1-3) Ki mui ai, naʻe fakatahatahaʻi mai ʻe Mōsese ʻa e fuʻu fakataha fakakātoa ʻo e kau ʻIsilelí peá ne pehē kiate kinautolu: “Ko e ngaahi meʻa eni kuo tuʻutuʻuni ʻe Sihova ke faí: 2 Ko e ngāué ke fai ia ʻi he ʻaho ʻe ono, ka ko e ʻaho hono fitú ʻe hoko ia ʻo māʻoniʻoni kiate kimoutolu, ko ha Sāpate ʻo e mālōlō fakaʻaufuli kia Sihova. Ko ha taha pē ʻokú ne fai ai ha ngāue ʻe tāmateʻi. 3 Kuo pau ke ʻoua naʻa mou tutu ha afi ʻi ha taha pē ʻo homou ngaahi nofoʻangá ʻi he ʻaho Sāpaté.”
Hoko ʻo ʻIloʻi ʻa e Ngaahi Founga ʻa Sihová
14 Fakamuʻomuʻa ʻa e ngaahi meʻa fakalaumālié. Naʻe ʻikai fiemaʻu ki he puleʻanga ʻIsilelí ke nau fakaʻatā ʻa e tokanga ki he ngaahi fiemaʻu fakamatelié ke ne kāsia ʻa e tokanga ʻoku fai ki he ngaahi ngāue fakalaumālié. Naʻe ʻikai fiemaʻu ʻa e moʻui ʻa e kau ʻIsilelí ke līʻoa ʻataʻatā pē ki he tuli ki he ngaahi ngāue fakamāmaní. Naʻe vaheʻi ʻe Sihova ʻa e taimi ʻi he uike taki taha ʻo ne fokotuʻu ia ke toputapu, ko e taimi naʻe ngāueʻaki maʻataʻatā pē ki he ngāue naʻe fekauʻaki mo e lotu ki he ʻOtua moʻoní. (Ekisoto 35:1-3; Nōmipa 15:32-36) ʻI he taʻu taki taha, naʻe toe vaheʻi ai ʻa e taimi naʻe tānaki mai ki he ngaahi fakataha-lahi toputapu pau. (Livitiko 23:4-44) ʻE ʻomai ʻe he ngaahi meʻá ni ʻa e ngaahi faingamālie ke lāulea ai fekauʻaki mo e ngaahi ngāue māfimafi ʻa Sihová, ke fakamanatuʻi ai ʻene ngaahi foungá, pea ke fakahāhaaʻi ai ʻa e houngaʻia kiate ia ʻi he kotoa ʻo ʻene anga-leleí. ʻI hono fakahāhā ʻe he kakaí ʻenau anga-līʻoa kia Sihová, te nau tupulaki ai ʻi he manavahē ʻOtuá mo e ʻofá pea ʻe tokoniʻi ai kinautolu ke nau ʻaʻeva ʻi heʻene ngaahi foungá. (Teutalōnome 10:12, 13) Ko e ngaahi tefitoʻi moʻoni lelei ʻoku fakasino mai ʻi he ngaahi fakahinohino ko iá ʻoku ʻaonga ia ki he kau sevāniti ʻa Sihova ʻi he ʻaho ní.—Hepelu 10:24, 25.
(ʻEkisoto 35:21) Pea ko e tokotaha kotoa ʻa ia naʻe ueʻi ia ʻe hono lotó mo e tokotaha kotoa ʻa ia naʻe ueʻi ia ʻe hono laumālié naʻa nau haʻu ʻo ʻomi ʻenau meʻaʻofa kia Sihová ke ngāueʻaki ki he tēniti feʻiloakiʻangá, ki he ngāue kotoa aí, pea ki he ngaahi kofu toputapú.
Ko e Lahi ʻo e Nima-Homó ʻOku ʻOmai Ai ʻa e Fiefia
Fakaʻuta atu leva, ki he anga ʻo e ongoʻi ʻa e kau ʻIsilelí. Kuo faingataʻaʻia ʻa e ngaahi toʻutangatá fakafou ʻi he nofo pōpula fakamamahi mo fakamasivaʻi. Naʻa nau tauʻatāina he taimi ko ení pea naʻa nau maʻu ʻa e koloa fakamatelie lahi. Te nau ongoʻi fēfē fekauʻaki mo ʻenau māvae mo e niʻihi ʻo e ngaahi koloa ko iá? Naʻa nau ongoʻi nai kuo nau ngāueʻi ʻa e ngaahi koloá pea naʻe ʻi ai ʻenau totonu ke tauhi ʻa e ngaahi koloa ko iá. Kae kehe, ʻi hono fiemaʻu ke nau fai ha tokoni fakapaʻanga ke poupouʻiʻaki ʻa e lotu maʻá, naʻa nau fai pehē—pea ʻikai ke nau fakatoupīkoi pe ongoʻi mamahi! Naʻe ʻikai ke ngalo ʻiate kinautolu ko Sihova naʻá ne ʻai ke nau malava ʻo maʻu ʻa e ngaahi meʻa fakamatelie ko iá. Ko ia ai, naʻa nau foaki lahi mei heʻenau silivá mo e koulá pea mo e fanga monumanú. Naʻa nau “loto lelei.” ‘Naʻe oʻi kinautolu ʻe honau lotó.’ ‘Naʻe fakalotolelei kinautolu ʻe honau laumalié.’ Ko e moʻoni ko ha “meaʻofa ʻataʻatā [ia] kia Sihova.”—Ekisoto 25:1-9; 35:4-9, 20-29; 36:3-7.
ʻOKATOPA 26–NŌVEMA 1
KOLOA MEI HE FOLOFOLA ʻA E ʻOTUÁ | ʻEKISOTO 37-38
“ʻŌlita ʻo e Tāpanekalé mo Honau Taumuʻa ʻi he Lotu Moʻoní”
(ʻEkisoto 37:25) Naʻá ne ngaohi he taimi ko ení ʻa e ʻōlita ʻo e ʻinisēnisí mei he papa sitimí. Naʻe tapafā tatau ia, ko e kiupite ʻe taha hono lōloá, kiupite ʻe taha hono fālahí pea kiupite ʻe ua hono māʻolungá. Ko hono ngaahi meʻatuí naʻe konga taha pē mo ia.
it-1 82 ¶3
Altar
Altar of incense. The altar of incense (also called “the altar of gold” [Ex 39:38]) was likewise made of acacia wood, the top and sides being overlaid with gold. A border of gold ran around the top. The altar measured 44.5 cm (17.5 in.) square and 89 cm (2.9 ft) high, and also had “horns” extending out from the four top corners. Two gold rings were made for the insertion of the carrying poles made of acacia overlaid with gold, and these rings were placed underneath the gold border on opposite sides of the altar. (Ex 30:1-5; 37:25-28) A special incense was burned on this altar twice daily, in the morning and in the evening. (Ex 30:7-9, 34-38) The use of a censer, or a fire holder, is elsewhere mentioned for burning incense, and evidently such was employed also in connection with the altar of incense. (Le 16:12, 13; Heb 9:4; Re 8:5; compare 2Ch 26:16, 19.) The position of the altar of incense was within the tabernacle just before the curtain of the Most Holy so that it is spoken of as being “before the ark of the testimony.”—Ex 30:1, 6; 40:5, 26, 27.
(ʻEkisoto 37:29) Naʻá ne ngaohi foki ʻa e lolo pani toputapú mo e ʻinisēnisi namu-kakala haohaoá, kuo fio ʻi he tuʻunga pōtoʻi.
it-1 1195
Incense
The sacred incense prescribed for use in the wilderness tabernacle was made of costly materials that the congregation contributed. (Ex 25:1, 2, 6; 35:4, 5, 8, 27-29) In giving the divine formula for this fourfold mixture, Jehovah said to Moses: “Take to yourself perfumes: stacte drops and onycha and perfumed galbanum and pure frankincense. There should be the same portion of each. And you must make it into an incense, a spice mixture, the work of an ointment maker, salted, pure, something holy. And you must pound some of it into fine powder and put some of it before the Testimony in the tent of meeting, where I shall present myself to you. It should be most holy to you people.” Then, to impress upon them the exclusiveness and holiness of the incense, Jehovah added: “Whoever makes any like it to enjoy its smell must be cut off from his people.”—Ex 30:34-38; 37:29.
(ʻEkisoto 38:1) Naʻá ne ngaohi ʻa e ʻōlita ʻo e feilaulau tutú mei he papa sitimí. Naʻe tapafā tatau ia, ko e kiupite ʻe nima hono lōloá, kiupite ʻe nima hono fālahí, pea kiupite ʻe tolu hono māʻolungá.
it-1 82 ¶1
Altar
Tabernacle Altars. With the setting up of the tabernacle, two altars were constructed according to divine pattern. The altar of burnt offering (also called “the altar of copper” [Ex 39:39]) was made of acacia wood in the form of a hollow chest, apparently without top or bottom. It was 2.2 m (7.3 ft) square and 1.3 m (4.4 ft) high with “horns” projecting from the upper four corners. All its surfaces were overlaid with copper. A grating, or network, of copper was placed below the altar’s rim “down within,” “toward the center.” Four rings were placed at the four extremities near the grating, and these appear to be the same rings through which the two copper-sheathed acacia-wood poles were passed for carrying the altar. This might mean that a slot was cut through two sides of the altar allowing for a flat grating to be inserted, with the rings extending out on both sides. There is considerable difference of opinion among scholars on the subject, and many consider it likely that two sets of rings were involved, the second set, for insertion of the carrying poles, being attached directly to the outside of the altar. Copper equipment was made in the form of cans and shovels for the ashes, bowls for catching the blood of the animals, forks for handling the flesh, and fire holders.—Ex 27:1-8; 38:1-7, 30; Nu 4:14.
Keli ki he Makakoloa Fakalaumālie
(ʻEkisoto 37:1) Naʻe ngaohi leva ʻe Pesalili ʻa e ʻAʻaké mei he papa sitimí. Naʻe kiupite ʻe ua mo e konga hono lōloá pea kiupite ʻe taha mo e konga hono fālahí pea kiupite ʻe taha mo e konga hono māʻolungá.
(ʻEkisoto 37:10) Naʻá ne ngaohi leva ʻa e tēpilé mei he papa sitimí. Naʻe kiupite ʻe ua hono lōloá, kiupite ʻe taha hono fālahí, pea kiupite ʻe taha mo e konga hono māʻolungá.
(ʻEkisoto 37:25) Naʻá ne ngaohi he taimi ko ení ʻa e ʻōlita ʻo e ʻinisēnisí mei he papa sitimí. Naʻe tapafā tatau ia, ko e kiupite ʻe taha hono lōloá, kiupite ʻe taha hono fālahí pea kiupite ʻe ua hono māʻolungá. Ko hono ngaahi meʻatuí naʻe konga taha pē mo ia.
it-1 36
Acacia
The acacia has many long thorns extending out from the widely spreading branches. These branches usually interlace with those of the neighboring acacias to form tangled thickets; this fact doubtless explains why the plural form shit·timʹ is almost always used in the Bible record. The acacia may grow to heights of 6 to 8 m (20 to 26 ft), but often is bushlike in appearance. It has soft, feathery leaves and is covered with pleasingly fragrant yellow blossoms, producing curved tapering pods as its fruit. The rough, black bark covers a very hard, fine-grained, heavy wood that is immune to insect attack. These characteristics and its availability in the desert made the acacia especially well suited as a building material for the tabernacle and its furnishings. It was employed to construct the ark of the covenant (Ex 25:10; 37:1), the table of showbread (Ex 25:23; 37:10), altars (Ex 27:1; 37:25; 38:1), poles for carrying these items (Ex 25:13, 28; 27:6; 30:5; 37:4, 15, 28; 38:6), pillars for the curtain and screen (Ex 26:32, 37; 36:36), and the panel frames (Ex 26:15; 36:20) and their connecting bars (Ex 26:26; 36:31).
(ʻEkisoto 38:8) Pea naʻá ne ngaohi ʻa e fuʻu pēsoní mei he kopá mo hono tuʻuʻanga kopá; naʻá ne ngāueʻaki ʻa e ngaahi sioʻata ʻa e kau fefine ʻa ia naʻe fokotuʻutuʻu maau ke nau ngāue ʻi he hūʻanga ʻo e tēniti feʻiloakiʻangá.
Naʻá Ke ʻIloʻi?
ʻI he ʻikai hangē ko e ngaahi sioʻata teuteu ʻi he ʻaho ní, ko e ngaahi sioʻata ʻi he taimi ʻo e Tohi Tapú naʻe faʻa ngaohiʻaki ʻa e mētale naʻe fakangingila lahi ʻaupito—hangē ko e polonisé, kae ngalingali naʻe kau ai mo e kopa, siliva, koula pe ukamea. Ko e fuofua lave ʻa e Tohi Tapú ki he sioʻatá naʻe fekauʻaki ia mo hono langa ʻo e tāpanekalé, ko e fuofua senitā ia ʻo e lotú ʻi ʻIsilelí. Naʻe tānaki ʻe he kau fefiné ha ngaahi sioʻata ke teuteuʻiʻaki ʻa e pālutuʻanga kopa toputapú mo hono tuʻuʻangá. (ʻEkisoto 38:8) Ngalingali, naʻe fiemaʻu ke fakavaiaʻi ʻa e ngaahi sioʻatá ke ngāueʻaki ki he meʻa ko iá.