Ožujak

Da li te netko u skupštini iritira? Ako ne učiniš nešto kako bi pobijedio te negativne osjećaje, oni se neće s vremenom promijeniti. Biblija kaže da možemo poboljšati odnose s drugima, pa čak i s neprijateljima, ako im ukažemo gostoprimstvo (Izr. 25:21, 22). Ako nekoga pozoveš u svoj dom, to ti može pomoći da pobijediš negativne osjećaje i popraviš svoj odnos s tom osobom. Možda će to biti prilika da je vidiš u drugačijem svjetlu i zapaziš lijepe osobine koje su Jehovu potaknule da je privuče istini (Ivan 6:44). Kad pozoveš u goste nekoga tko to nije očekivao, to može biti početak lijepog prijateljstva. No pritom je važno da to doista učiniš iz ljubavi. Što ti može pomoći u tome? Svakako je koristan savjet iz današnjeg citata. Pitajmo se: “U čemu su moj brat ili sestra ‘veći’ od mene?” Možda imaju jaču vjeru, možda su ustrajniji ili hrabriji od nas ili nam mogu biti uzor u pokazivanju neke druge kršćanske osobine. Razmišljanje o tome produbit će našu ljubav prema njima i potaknuti nas da im od srca ukažemo gostoprimstvo koje će otvoriti put prema boljim odnosima (w18.03 17 odl. 18-19).

Za neke je roditelje odnos prema isključenom djetetu jedan od najtežih ispita poslušnosti. Jedna sestra čija je isključena kći otišla od kuće priznala je: “U našim publikacijama pokušavala sam pronaći ‘rupe u zakonu’ kako bih i dalje mogla provoditi vrijeme sa svojom kćerkom i unukom. Ali suprug mi je obzirno pomogao da uvidim kako više nismo odgovorni za svoju kćer i da moramo dopustiti Jehovi da je ukori onako kako on smatra ispravnim.” Nekoliko godina kasnije njihova je kći bila ponovno primljena. Sestra je rekla: “Sada duboko poštuje mog supruga i mene zato što zna da smo bili poslušni Bogu.” Ako je i tvoje dijete isključeno, hoćeš li poslušati biblijski savjet: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum”? (Izr. 3:5, 6). Imaj povjerenja u to da su Jehovini ukori i upute za naše dobro. Poslušaj Jehovu čak i kad ti je to kao roditelju vrlo bolno. Nemoj se opirati njegovim nastojanjima da pouči tvoje dijete, nego surađuj s njim (w18.03 31 odl. 12-13).

Biblija nigdje ne navodi s koliko se godina osoba treba krstiti. Grčka riječ koja je u Mateju 28:19 prevedena kao “načiniti učenike” ukazuje na poučavanje s ciljem da se osobi pomogne da postane sljedbenik određenog učenja. Isusov je učenik onaj tko usvaja i razumije njegova učenja te ih se čvrsto drži. Dakle, svim kršćanskim roditeljima treba biti cilj da odmalena poučavaju svoju djecu kako bi postala kršteni učenici Isusa Krista. Naravno, novorođenčad ne ispunjava preduvjete za krštenje. Međutim, Biblija pokazuje da čak i relativno mala djeca mogu razumjeti i zavoljeti biblijske istine. Naprimjer, Timotej je bio vrlo mlad kad je odlučio služiti Jehovi. No izgradio je nepokolebljivu vjeru (2. Tim. 1:5; 3:14, 15). Kad je imao oko 20 godina, već je ispunjavao preduvjete za posebna zaduženja u skupštini (Djela 16:1-3; w18.03 9 odl. 4-5).

Kad smo počeli služiti Bogu, učinili smo promjene koje su utjecale na sva područja našeg života. No naša preobrazba nije završila kad smo se krstili. Budući da nismo savršeni, svi moramo i dalje činiti promjene (Filip. 3:12, 13). Svatko od nas, bez obzira na svoju dob, trebao bi si postaviti sljedeća pitanja: “Vidim li kod sebe promjene koje pokazuju da duhovno rastem? Je li moja osobnost sve više nalik Kristovoj? Što moj stav prema sastancima i ponašanje na njima govori o mojoj duhovnosti? Što moji razgovori otkrivaju o tome što mi je istinski važno u životu? Što o meni govore moje navike proučavanja, moj izgled ili reakcije na dobiveni savjet? Kako reagiram kad se nađem u iskušenju? Jesam li postao zreo kršćanin ili sam u duhovnom pogledu još uvijek dijete?” (Efež. 4:13). Razmišljanje o odgovorima na ta pitanja može nam pomoći da procijenimo koliko smo duhovno napredovali (w18.02 24 odl. 4-5).

Živimo u doista jedinstvenom razdoblju ljudske povijesti. Kao što je Biblija prorekla, Jehova skuplja “veliko mnoštvo (...) iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika”. Oni čine “silan narod” od preko osam milijuna ljudi, koji radosno “služe [Bogu] dan i noć” (Otkr. 7:9, 15; Iza. 60:22). Nikad prije nije bilo toliko onih koji vole Boga i svoje bližnje. Međutim, Biblija je ujedno prorekla da će u naše vrijeme ljudi koji su otuđeni od Boga pokazivati jednu posve drugačiju vrstu ljubavi — sebičnu ljubav. Apostol Pavao napisao je: “U posljednjim danima (...) ljudi će biti sebični, pohlepni za novcem, (...) više će voljeti užitke nego Boga” (2. Tim. 3:1-4). Ljubiti sebe, novac i užitke suprotno je kršćanskoj ljubavi. Zapravo, plod takve sebične ljubavi jest egocentrični svijet u kojem vladaju “naročito teška vremena” (w18.01 22 odl. 1-2).

Zahvaljujući tome što je dobro poznavao Boga Noa je stekao vjeru i Božju mudrost, što mu je služilo kao zaštita, posebno u duhovnom pogledu. Naprimjer, budući da je “hodio s pravim Bogom”, nije se družio s bezbožnim ljudima. Nisu ga zavarali utjelovljeni demoni, koji su svojim nadljudskim sposobnostima sigurno zadivili lakovjerne bezbožnike, možda čak toliko da su ih počeli obožavati (1. Mojs. 6:1-4, 9). Isto tako, Noa je znao da je Bog ljudima zapovjedio da se množe i napune Zemlju (1. Mojs. 1:27, 28). Stoga je vrlo vjerojatno zaključio da su spolni odnosi između žena i demona neprirodni i neispravni. Da je taj zaključak točan sigurno se uvjerio kad su se iz takvih veza počela rađati djeca nadljudske snage. S vremenom je Bog upozorio Nou da će pustiti potop na Zemlju. Noa je povjerovao Bogu te je sagradio arku i tako spasio svoju obitelj (Hebr. 11:7; w18.02 9 odl. 8).

Ako si ti učinio ozbiljan grijeh, Jehova je i tebi spreman pomoći da obnoviš svoj odnos s njim. Ali moraš prihvatiti pomoć koju ti pruža preko skupštine (Izr. 24:16; Jak. 5:13-15). Nemoj oklijevati — u pitanju je tvoja vječna budućnost! No što ako te još uvijek muči savjest iako ti je grijeh već davno oprošten? Očito su i apostola Pavla ponekad opterećivali grijesi iz prošlosti. On je priznao: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio skupštinu Božju” (1. Kor. 15:9). Jehova je prihvatio Pavla bez obzira na njegove greške iz prošlosti i želio je da Pavao bude siguran u to. Ako si se i ti iskreno pokajao za grijehe koje si učinio te ih priznao Jehovi i, ako je bilo potrebno, starješinama, budi uvjeren da ti je Jehova oprostio. Imaj povjerenja u njega i prihvati njegovu milost! (Iza. 55:6, 7; w18.01 11 odl. 17-18).

Prijateljstvo s Jehovom podrazumijeva dvosmjernu komunikaciju — slušanje i govorenje. Osobno proučavanje Biblije glavni je način na koji slušamo Jehovu. Ono uključuje čitanje Božje Riječi i biblijskih publikacija te razmišljanje o pročitanome. No imaj na umu da proučavanje Biblije nije tek neka intelektualna vježba. Cilj ti ne bi trebao biti samo pamćenje podataka, kao da se spremaš za školski ispit. Kvalitetno proučavanje više nalikuje ekspediciji na kojoj možeš istraživati i otkrivati nove aspekte Jehovine osobnosti. To će ti pomoći da se približiš Bogu, a i on će se približiti tebi. Jehovina organizacija objavila je razna izdanja i sadržaje koji ti mogu pomoći da tvoje proučavanje bude zanimljivo i kvalitetno. Naprimjer, na našoj stranici jw.org nalaze se zadaci za istraživanje na temelju knjige Što Biblija doista uči? Pomoću njih možeš izgraditi svoju vjeru i naučiti svoja vjerovanja objasniti drugima (Psal. 119:105; w17.12 25 odl. 8-9).

Zanimljivo je zapaziti da će takav mir vladati zato što će “zemlja (...) biti puna znanja o Jehovi”. Budući da životinje ne mogu učiti o Jehovi, u duhovnom pogledu to se proročanstvo ispunjava na ljudima (Iza. 11:6, 7). Među nama ima mnogo onih koji su nekad bili okrutni poput vukova, no danas žive u miru s drugima. Životne priče nekih objavljene su u rubrici “Biblija mijenja živote ljudi”, koja izlazi na našoj stranici jw.org. Kršćani koji su nekad bili okrutni obukli su “novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (Efež. 4:23, 24). Kad ljudi uče o Bogu, uviđaju da se trebaju držati njegovih načela. To ih potiče da promijene svoja vjerovanja, stavove i ponašanje. Takve promjene nije lako učiniti, ali je moguće, zato što Bog svojim duhom pomaže onima koji iskreno žele vršiti njegovu volju (w18.01 31 odl. 15-16).

Biblija kaže da će oni koji uskrsavaju na nebo ustati “svaki u svom redu”. Možemo biti sigurni da će se i uskrsnuće na Zemlji odvijati po određenom redoslijedu. Kad razmišljamo o tome, nameću nam se mnoga pitanja: Hoće li oni koji su umrli u naše vrijeme uskrsnuti kratko nakon što počne Kristova Tisućugodišnja Vladavina kako bi ih dočekali njihovi voljeni koji ih poznaju? Hoće li među prvima uskrsnuti vjerni Božji sluge iz drevnog doba koji su bili sposobni predvodnici kako bi pomogli u organizaciji života u novom svijetu? A što je s onima koji nikad nisu služili Jehovi? Kada će i gdje oni uskrsnuti? Da, uskrsnuće povlači za sobom mnoga pitanja. No isplati li se sada razbijati glavu takvim pitanjima? Nije li bolje jednostavno pričekati i vidjeti kako će Jehova sve to riješiti. U međuvremenu trebamo jačati svoju vjeru u Jehovu, koji nam je preko Isusa zajamčio da će mrtve koji su u njegovom sjećanju vratiti u život (Ivan 5:28, 29; 11:23; w17.12 12 odl. 20-21).

Sigurno se slažeš da primjenjivanje savjeta koje je Pavao zapisao pod Božjim nadahnućem i danas može koristiti muževima, ženama i djeci. Jehova muževima zapovijeda: “Ljubite svoje žene i nemojte se gnjeviti na njih.” Muž koji iskreno voli svoju ženu pokazuje joj poštovanje tako što je pažljivo sluša i tako što joj daje do znanja da cijeni njeno mišljenje (1. Petr. 3:7). Iako on neće moći uvijek uvažiti njene prijedloge, njeno mu mišljenje u mnogim situacijama može pomoći da donese bolju odluku (Izr. 15:22). Brižan muž neće od svoje žene zahtijevati da mu iskazuje poštovanje, nego će ga nastojati zaslužiti. Kad muž svim srcem voli svoju ženu i djecu, veća je vjerojatnost da će obitelj sretno služiti Jehovi i naposljetku dobiti nagradu (w17.11 28 odl. 12; 29 odl. 15).

Apostol Pavao napisao je svoju poslanicu kršćanima u Kolosima otprilike 60. ili 61. godine, pretkraj svog prvog zatočeništva u Rimu. U njoj je naglasio koliko je važno steći “sposobnost shvaćanja koju duh daje” (Kol. 1:9). Zatim je objasnio: “To govorim zato da vas nitko ne prevari uvjerljivim riječima. Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji, na načelima ovoga svijeta, a ne na Kristovim učenjima” (Kol. 2:4, 8). U nastavku je naveo zašto su neke popularne ideje neispravne i zašto bi svjetovan način razmišljanja mogao biti privlačan nesavršenim ljudima. Naprimjer, neke svjetovne ideje mogu čovjeka potaknuti da sebe smatra pametnijim i boljim od drugih. Pavao je svojim pismom želio pomoći braći da odbace svjetovan način razmišljanja i neispravne postupke (Kol. 2:16, 17, 23; w17.11 20 odl. 1).

Čega će se kršćanin možda morati odreći kako bi mu Bog i dalje iskazivao milosrđe? Mora biti spreman odreći se čak i nečega što jako voli ako ga to dovodi u opasnost da učini grijeh (Mat. 18:9). Ako te neki prijatelji navode da učiniš nešto što Jehovi nije po volji, jesi li spreman prestati se družiti s njima? Ako ti je teško kontrolirati se kad je u pitanju alkohol, kloniš li se situacija u kojima bi mogao doći u iskušenje da popiješ previše? Ako se boriš s nemoralnim spolnim željama, izbjegavaš li filmove, internetske stranice ili bilo što drugo što bi u tebi moglo pobuditi nečiste misli? Uvijek imaj na umu da je vjernost Jehovi vrijedna svake žrtve. Ništa nije bolnije od osjećaja da nas je Jehova napustio. S druge strane, ništa nas ne može toliko usrećiti kao njegova vjerna ljubav (Iza. 54:7, 8, bilješka; w17.11 11 odl. 12).

Jesi li zapazio da u Zahariji 5:4 piše da će prokletstvo ući “u kuću lopovu i (...) boravit će u kući njegovoj i uništit će je”? Nikakve rešetke na prozorima ni zasuni na vratima ne mogu spriječiti da Jehovina osuda, simbolično govoreći, uđe u kuću onome tko krade. Ona može doprijeti do svakog skrivenog mjesta i razotkriti svaki grijeh među Jehovinim narodom. Čak i ako netko uspije sakriti krađu od policije, poslodavca, starješina ili roditelja, ne može je sakriti od Boga, koji jamči da će svaka krađa biti razotkrivena (Hebr. 4:13). Uistinu smo sretni što smo okruženi ljudima koji “u svemu [žele] pošteno postupati” (Hebr. 13:18). Jehovi je mrska svaka vrsta krađe. Mi izuzetno cijenimo Jehovina visoka moralna mjerila i živimo po njima, pazeći da ni na koji način ne nanesemo sramotu njegovom imenu. Svi koji tako postupaju bit će pošteđeni kazne koju je Jehova odredio onima koji namjerno krše njegov zakon (w17.10 22 odl. 6-7).

Jako je važno da budemo u miru sa svojom braćom. Čak i ako mislimo da su nas drugi krivo razumjeli ili da su nam nanijeli nepravdu, trebamo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo očuvali mir (Rim. 12:17, 18). Ako smo nekoga povrijedili, možda će biti dovoljno da mu se jednostavno ispričamo. No isprika mora biti iskrena. Naročito je važno očuvati mir u braku. Nikako ne bi bilo u redu da muž i žena pred drugima glume da se vole, a onda iza zatvorenih vrata jedno drugo kažnjavaju šutnjom, okrutno vrijeđaju ili čak fizički zlostavljaju. Isto tako, trebamo spremno opraštati. Kad nekome oprostimo, više se ne ljutimo na njega zbog toga što nas je povrijedio. Da bismo nekome iskreno oprostili, moramo prestati razmišljati o onome što nam je učinio. Ljubav “ne pamti zlo” (1. Kor. 13:4, 5). Ako bismo se uporno ljutili na nekog svog suvjernika ili bismo mu stalno nešto zamjerali, mogli bismo trajno narušiti svoj odnos s njim, ali i s Jehovom (Mat. 6:14, 15; w17.10 10 odl. 14-15).

Kako je Zaharijina poruka utjecala na Židove onog vremena? Jehova je obećao da će im pomagati i štititi ih kako bi se mogli posvetiti gradnji hrama. Jamstvo da će hram biti dovršen sigurno ih je utješilo i pružilo im divnu nadu. No možda su se pitali kako će obaviti tako ogroman posao kad ih je tako malo. Ono što im je Zaharija sljedeće rekao uklonilo je iz njihovog srca svaki strah i sumnju. Bog im je preko njega kazao da će im se osim vjernih Božjih slugu poput Heldaja, Tobije i Jedaje pridružiti i mnogi drugi, za koje je rekao: “Doći će i gradit će hram Jehovin.” Uvjereni u Božju podršku, Židovi su bez odlaganja prionuli na posao te su nastavili gradnju usprkos zabrani perzijskog kralja. Jehova je ubrzo uklonio i tu prepreku koja im se činila ogromnom poput gore. Zabrana je bila ukinuta i tako je hram dovršen 515. pr. n. e (Ezra 6:22; Zah. 4:6, 7). No riječi koje je Jehova objavio preko svog proroka ukazale su na to da će se u naše vrijeme događati nešto daleko veličanstvenije (w17.10 29 odl. 17).

Jehova je Salamunu povjerio zadatak da nadgleda jedan od najvažnijih građevinskih pothvata svih vremena — gradnju jeruzalemskog hrama. Trebalo je sagraditi hram koji će biti “posebno veličanstven, u svim zemljama na glasu po ljepoti svojoj”. Što je još važnije, to je zdanje trebalo biti “dom Jehove, pravoga Boga” (1. Ljet. 22:1, 5, 9-11). Kralj David bio je uvjeren da će Bog blagosloviti taj pothvat. No Salamun je bio “mlad i neiskusan”. Hoće li on imati hrabrosti prihvatiti zadatak da izgradi hram? Hoće li se pokolebati zato što je mlad i neiskusan? Da bi obavio taj zadatak, trebao je biti hrabar i dati se na posao. Salamun je doista trebao biti hrabar. Da ga je svladao strah, vjerojatno ne bi ni pokušao izvršiti dobiveni zadatak, a to bi bilo gore nego da je pokušao, ali nije uspio. Poput Salamuna, i mi trebamo Jehovinu pomoć kako bismo bili hrabri i izvršili zadatke koje dobivamo od njega (w17.09 28 odl. 1-2; 29 odl. 4-5).

Možeš li zamisliti kako bi ti život izgledao bez Biblije? Ne bi imao mudre savjete na koje bi se mogao osloniti u svakodnevnom životu. Ne bi znao prave odgovore na pitanja o Bogu, životu i budućnosti. A ne bi znao ni što je sve Jehova u prošlosti učinio za ljudski rod. Možemo biti sretni što se ne nalazimo u takvoj nezavidnoj situaciji. Jehova nam je dao svoju Riječ, Bibliju. Osim toga, zajamčio nam je da će njena poruka zauvijek ostati sačuvana. Kad je govorio o tome, apostol Petar citirao je riječi iz Izaije 40:8. Iako taj redak ne govori izravno o Bibliji, te se nadahnute riječi u proširenom smislu odnose na biblijsku poruku (1. Petr. 1:24, 25). Tijekom stoljeća bilo je bogobojaznih pojedinaca koji su, unatoč velikom protivljenju i drugim preprekama, požrtvovno radili na tome da prevedu Bibliju i da ona dođe u ruke što većem broju ljudi. To što su činili bilo je u skladu s naumom Jehove Boga, “koji želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:3, 4; w17.09 18 odl. 1-2).

Danas se mnogi mladi kršćani suočavaju s istim iskušenjem s kojim se Josip nekad suočio (1. Mojs. 39:7). U takvoj se situaciji našla i naša sestra Kim. Većina učenika iz njenog razreda upuštala se u spolne odnose. Nakon vikenda obično su se hvalili svojim najnovijim seksualnim iskustvima. Kim nije imala takvih iskustava, pa nije imala što ispričati. Ona priznaje da se zbog toga što je bila drugačija od drugih ponekad osjećala odbačeno i usamljeno te da su njeni vršnjaci mislili da je glupa zato što nema dečka. No Kim je bila razborita kad je odlučila da se neće upuštati u takvo ponašanje. Znala je da je mnogim mladima jako teško oduprijeti se iskušenju da se upuste u spolne odnose (2. Tim. 2:22). Učenici iz razreda često su je pitali je li još uvijek nevina. Tada im je imala priliku objasniti zašto se ne želi upuštati u spolne odnose. Ponosni smo na mlade kršćane koji se odlučno odupiru pritisku da se upuste u spolni nemoral, a znamo da je i Jehova ponosan na njih! (w17.09 4 odl. 8; 5 odl. 10).

Ljudi koji su nagle naravi često daju oduška svojoj ljutnji tako da okrutno vrijeđaju druge. Sasvim je jasno da takvo ponašanje ne doprinosi sreći u obitelji. Biblija nas s pravom upozorava da odbacimo gnjev, pogrdan govor i viku (Efež. 4:31). Takvo ponašanje, nažalost, često preraste u nasilje. Danas mnogi smatraju da je sasvim normalno biti agresivan i nasilan, no oni koji se tako ponašaju nanose sramotu našem Stvoritelju. Mnogi koji su danas naša braća odbacili su takvo neprihvatljivo ponašanje te su obukli novu osobnost (Kol. 3:8-11). Laganje je još jedno obilježje stare osobnosti. Danas mnogi lažu kako bi izbjegli plaćanje poreza ili kako ne bi morali odgovarati za svoje grijehe. No Jehova je “Bog istine” (Psal. 31:5). Zato on od svakog svog sluge zahtijeva da govori istinu svojim bližnjima i da nikad ne laže (Efež. 4:25; Kol. 3:9). Dakle, istinu moramo reći čak i ako bismo se time doveli u neugodnu situaciju ili ako bi nam to bilo na štetu (Izr. 6:16-19; w17.08 18 odl. 3, 5; 20 odl. 12-13, 15).

Jehova nas danas vodi putem svoje Riječi, Biblije. Njegova riječ “brzo trči” u tom smislu što nam on rado pruža duhovno vodstvo, i to baš onda kad nam je potrebno. Razmisli koliko ti koristi čitanje Biblije, proučavanje publikacija “vjernog i razboritog roba”, gledanje naše internetske televizije, posjećivanje stranice jw.org, razgovor sa starješinama i druženje sa sukršćanima (Mat. 24:45). Nisi li se i sam uvjerio da ti Jehova pruža vodstvo baš onda kad ti je potrebno? Psalmist je bio svjestan koliko je Bog blagoslovio svoj drevni narod. Bio je to jedini narod kojem je Bog dao svoju “riječ” te “uredbe svoje i zakone svoje” (Psal. 147:19, 20). I mi danas imamo posebnu čast — jedini na Zemlji nosimo Božje ime. Poznajemo Jehovu i imamo njegovu Riječ, koja nas vodi kroz život. Zahvaljujući tome izgradili smo blizak odnos s njim. Poput pisca 147. psalma, i mi imamo puno razloga da hvalimo Jehovu i potičemo druge da ga hvale zajedno s nama (w17.07 20 odl. 15-16; 21 odl. 18).

Isusovi sljedbenici u današnje vrijeme, među njima i vojska od preko milijun punovremenih propovjednika, trude se primijeniti Pavlov savjet iz današnjeg citata koliko im god to okolnosti dopuštaju. Oni se odupiru pritisku ovog svijeta i njegovim primamljivim reklamama te uvijek imaju na umu načelo: “Tko uzima zajam, sluga je onome koji daje zajam” (Izr. 22:7). Sotoni ništa ne bi bilo draže od toga da sve svoje vrijeme i snagu trošimo na posao i tako postanemo robovi trgovačkog svijeta koji je pod njegovom vlašću. Naprimjer, zbog nekih bismo odluka mogli završiti u dugogodišnjem financijskom ropstvu. Neki su digli velike kredite kako bi kupili kuću, stan, automobil, platili školovanje ili si čak priuštili ekstravagantno vjenčanje. Zato su se u financijskom pogledu našli pod velikim pritiskom. No puno je mudrije pojednostaviti svoj život, riješiti se dugova i smanjiti troškove. Tada nećemo biti robovi današnjeg ekonomskog sustava, nego ćemo se moći više posvetiti službi Bogu (1. Tim. 6:10; w17.07 10 odl. 13).

Jehova ima pravo biti vrhovni vladar svega što postoji. On svoju vlast provodi na savršeno pravedan način. O sebi je rekao: “Ja [sam] Jehova, onaj koji iskazuje milost, pravdu i pravednost na zemlji, jer tome se radujem” (Jer. 9:24). Njemu ne treba nekakav zakonik koji su sastavili nesavršeni ljudi da bi znao što je ispravno i pravedno. Naprotiv, on ima savršen osjećaj za pravdu i zato je ljudima dao zakone. “Pravednost i pravda temelj su prijestolja [njegova]”, pa možemo biti sigurni da su svi njegovi zakoni, načela i odluke pravedni (Psal. 89:14). Sotona, vladar ovog svijeta, optužuje Jehovu da je nepravedan vladar. No stanje u današnjem svijetu jasno pokazuje čija je vlast nepravedna (w17.06 28 odl. 5).

Jehova je Bog istine (Psal. 31:5). Poput velikodušnog oca, on otkriva dragocjene istine onima koji ga se boje. Otkako smo prvi put čuli biblijsku poruku, imali smo prilike upoznavati Božja učenja putem njegove Riječi i naših publikacija odnosno na kongresima te pokrajinskim i skupštinskim sastancima. S vremenom smo stekli ono što je Isus nazvao “riznicom” duhovnih istina, u kojoj se nalazi “novo i staro” (Mat. 13:52). Budemo li tragali za biblijskim istinama kao za skrivenim blagom, Jehova će nam pomoći da svoju riznicu stalno obogaćujemo novim spoznajama (Izr. 2:4-7). Kako to možemo činiti? Moramo steći dobre navike proučavanja i temeljito istraživati Božju Riječ i naša izdanja. To će nam pomoći da otkrijemo istine koje su “nove” u tom smislu što ih mi osobno nismo prije znali (Još. 1:8, 9; Psal. 1:2, 3). Dakle, svoju duhovnu riznicu trebamo gorljivo puniti biblijskim istinama (w17.06 12 odl. 13-14).

Jedan mladi neoženjeni brat razgovarao je sa starijim oženjenim starješinom o pitanju koje ga je mučilo nakon što je pročitao riječi iz 1. Korinćanima 7:28. Ondje piše da će oni koji stupe u brak “imati tjelesnu nevolju”. Mladi je brat upitao starješinu: “Kakva je to nevolja i kako se mogu nositi s njom ako stupim u brak?” Prije nego što mu je odgovorio na pitanje, starješina mu je ukazao na jednu drugu misao koju je napisao apostol Pavao. Naime, napisao je da je Jehova “Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Kor. 1:3, 4). Jehova je doista Otac pun ljubavi i tješi nas kad se nađemo u teškim okolnostima. Vjerojatno si i ti u nekim situacijama osjetio Božju podršku i vodstvo, i to često baš preko njegove Riječi. Možemo biti sigurni da nam on želi samo najbolje, kao što je želio i svojim slugama u prošlosti (Jer. 29:11; w17.06 4 odl. 1-2).

Našim suvjernicima u izbjeglištvu nije dovoljna samo materijalna pomoć. Puno je važnije pružiti im duhovnu i emocionalnu podršku (Mat. 4:4). Starješine se mogu pobrinuti da oni dobiju literaturu na svom jeziku i da stupe u kontakt s braćom koja govore njihov jezik. Mnogi su izbjeglice bili prisiljeni ostaviti svoj kraj, obitelj i skupštinu, za što su bili jako vezani. Zato je važno da preko svojih suvjernika osjete Jehovinu ljubav i suosjećanje. Inače bi mogli podršku potražiti kod osoba koje nisu u istini, naprimjer rođaka ili sunarodnjaka koji ih mogu razumjeti jer dolaze iz iste kulture i imaju slična iskustva (1. Kor. 15:33). Ako damo sve od sebe kako bi se ta naša braća osjećala kao dio skupštine, tada zapravo surađujemo s Jehovom, koji “čuva došljake”. Izbjeglice se često ne mogu vratiti u svoju zemlju dok su god na vlasti ljudi koji su ih protjerali. Osim toga, mnogi su doživjeli traumatična iskustva. Upitaj se: Da sam ja na njihovom mjestu, kako bih volio da se drugi ophode sa mnom? (Mat. 7:12; w17.05 6-7 odl. 15-16).

Naša vjera i ljubav prema Bogu mogle bi oslabjeti ako se obeshrabrimo. U ovom zlom svijetu pod Sotoninom vlašću svi se mi katkad nađemo u okolnostima zbog kojih možemo postati malodušni (1. Ivan. 5:19). Možda se trenutno suočavamo sa zdravstvenim problemima, financijskim poteškoćama ili tegobama koje sa sobom donosi starost. Možda se borimo s osjećajem manje vrijednosti ili smo razočarani zbog neispunjenih očekivanja ili vlastitih slabosti. Nikad ne bismo smjeli dopustiti da zbog takvih okolnosti ili osjećaja zaključimo da nas je Jehova napustio. Umjesto toga, razmišljajmo o utješnim biblijskim recima koji nam jamče da nas on voli i da njegova ljubav nikad neće prestati. Naprimjer, u Psalmu 136:23 stoji: “[Jehova] nas se sjetio u poniženju našemu — jer dovijeka traje milost [odnosno vjerna ljubav] njegova.” Da, ljubav koju naš Bog osjeća prema svojim slugama postojana je i trajna. Zato možemo biti sigurni da on čuje naše “usrdne molbe” i uslišava ih (Psal. 116:1; 136:24-26; w17.05 18 odl. 8).

U koju je zamku Petar nažalost upao? Kao što pokazuje Galaćanima 2:11-14, bojao se što će ljudi misliti o njemu (Izr. 29:25). Iako je jako dobro znao kako Jehova gleda na ne-Židove, uplašio se da će židovski kršćani iz jeruzalemske skupštine imati loše mišljenje o njemu kad vide da se druži s neobrezanim kršćanima. Apostol Pavao suprotstavio se Petru u Antiohiji i pred svima mu dao do znanja da se ponaša licemjerno (Djela 15:12; Gal. 2:13). Petar je, po svemu sudeći, ponizno prihvatio Pavlov ukor. Ništa u Bibliji ne ukazuje na to da je Petar izgubio svoja zaduženja. Zapravo, kasnije je pod Božjim nadahnućem napisao dvije poslanice koje su postale dio Biblije. Isus, koji je glava skupštine, nastavio mu je povjeravati važne zadatke (Efež. 1:22). Stoga su članovi antiohijske skupštine dobili priliku da postupe po uzoru na Isusa i njegovog Oca i spremno oproste svom bratu. Nadamo se da nitko od njih nije dopustio da ga greška jednog nesavršenog čovjeka pokoleba u vjeri (w17.04 27 odl. 16-18).

Kad je Jehova uništio čitavo to područje, time nije samo iskorijenio zlo koje se ondje proširilo nego je i bezbožnicima pružio “primjer onoga što treba doći”. On je stao na kraj svim nemoralnim postupcima u ono vrijeme, a to isto učinit će i kad bude izvršavao osudu nad današnjim zlim svijetom. Kako će nam izgledati život kad više nitko ne bude činio zlo? Svi na Zemlji bit će sretni i za sve će biti puno zanimljivog i korisnog posla. Zamisli samo kako će biti uzbudljivo pretvarati naš planet u raj ili graditi kuće za sebe i svoje voljene. Imat ćemo priliku dočekivati milijune umrlih i poučavati ih o Jehovi i o tome kako se on kroz povijest ophodio s ljudima (Iza. 65:21, 22; Djela 24:15). Život će nam biti aktivan i ispunjen, a to će nam donijeti veliku radost. Sva naša djela bit će Jehovi na slavu! (w17.04 12 odl. 11-12).

Kad je dao taj zavjet, Jiftah je znao da bi mu u susret lako mogla izaći upravo njegova kći. Ipak, u emocionalnom pogledu bila je to vrlo teška situacija i za njega i za nju. Oboje su morali učiniti veliku žrtvu. Kad je Jiftah ugledao svoju kćer, “razderao je haljine svoje” i rekao je da mu se slama srce. A ona je “oplakivala (...) djevičanstvo svoje”. Zašto ih je to toliko pogodilo? Jiftah nije imao sina, a njegova kći jedinica znala je da se nikad neće udati i roditi mu unučad. To je značilo da nitko neće moći produžiti njegovu lozu i naslijediti obiteljsku imovinu. No za njih to nije bilo najvažnije. Jiftah je rekao: “Zavjetovao [sam se] Jehovi i ne mogu poreći što sam zavjetovao.” A kći mu je nato odvratila: “Učini sa mnom prema zavjetu svojemu” (Suci 11:35-39). Oboje su bili vjerni Božji sluge i bilo im je nezamislivo prekršiti zavjet dan Svevišnjem Bogu, koliko god ih to skupo koštalo (5. Mojs. 23:21, 23; Psal. 15:4; w17.04 4 odl. 5-6).

Josip je doživio strašne nepravde. Najprije su ga braća prodala u ropstvo kad je imao oko 17 godina. Zatim je bio lažno optužen da je pokušao silovati ženu svog gospodara, pa je završio u zatvorskim okovima (1. Mojs. 39:11-20; Psal. 105:17, 18). On je vjerno služio Bogu, ali činilo se da zbog toga nije bio blagoslovljen, nego kažnjen. No nakon 13 godina sve se odjednom promijenilo. Bio je pušten iz zatvora te je postao izuzetno moćan čovjek, prvi do egipatskog faraona (1. Mojs. 41:14, 37-43; Djela 7:9, 10). Je li Josip bio ogorčen zbog nepravdi koje je doživio? Je li izgubio pouzdanje u svog Boga? Nije. Što mu je pomoglo da strpljivo čeka? Vjera u Jehovu. On je vidio da Jehova vodi stvari. To jasno pokazuju riječi koje je uputio svojoj braći: “Vi ste mi mislili nanijeti zlo, ali Bog je to okrenuo na dobro da učini ono što se događa danas — da sačuva na životu mnogi narod” (1. Mojs. 50:19, 20). Da, Josip je na koncu uvidio da se isplatilo čekati (w17.08 4 odl. 6; 6 odl. 12-13).