Veljača

Noa nikad prije nije sagradio arku. Zato se morao se osloniti na Jehovu i učiniti upravo onako kako mu je zapovjedio. Je li njegov trud urodio plodom? Itekako! Uspio je spasiti i sebe i svoju obitelj! Isto tako, Noa je bio uspješan roditelj, i to iz istog razloga — oslonio se na Božju mudrost. Dobro je poučio svoju djecu i pružio im izvrstan primjer, što nije bilo nimalo lako u tom zlom svijetu prije potopa (1. Mojs. 6:5). Kako se ti kao roditelj možeš ugledati na Nou? Slušaj Jehovu. Neka te on pouči kako da odgajaš djecu. Slušaj što ti savjetuje putem svoje Riječi i organizacije. Međutim, koliko god da se roditelji trude, neka djeca ipak ostave Jehovu. Roditelji koji su dali sve od sebe da usade istinu u srce svog djeteta mogu imati čistu savjest. Osim toga, uvijek postoji nada da će se njihovo dijete jednog dana ipak vratiti Jehovi (w18.03 30 odl. 10-11).

Jesi li ikad želio pozvati nekoga u goste, ali si imao osjećaj da ti to ne možeš? Neki su sramežljivi i boje se da će razgovor biti usiljen ili da će gostima biti dosadno. A neki pak imaju skromna primanja, pa misle da ne mogu gostima ponuditi ono što mogu drugi članovi skupštine. No imaj na umu da tvoj dom ne mora biti luksuzan. Bitno je da bude uredan i čist te da ti budeš srdačan domaćin. Ako iza tvoje gostoljubivosti stoji ljubav, nema razloga da se brineš. Nemoj zaboraviti da će gostima uvijek biti drago ako pokažeš zanimanje za njih (Filip. 2:4). Većina ljudi voli pričati svoja životna iskustva. Druženja su možda jedina prilika da ih podijele s drugima. Jedan starješina napisao je: “Volim pozivati braću iz skupštine u svoj dom jer mi to pomaže da ih bolje razumijem i saznam nešto više o njima, naročito kako su upoznali istinu.” Ako pokažeš gostima da ti je iskreno stalo do njih, vrijeme koje provedete zajedno sigurno će vam biti vrlo ugodno (w18.03 17 odl. 15-17).

Kršćanski roditelji žele pomoći svojoj djeci da donose mudre odluke. Nepotrebno odgađanje krštenja može ugroziti djetetov odnos s Jehovom (Jak. 4:17). No mudri se roditelji prije krštenja žele uvjeriti da je njihovo dijete spremno preuzeti odgovornosti koje sa sobom nosi kršćanski način života. Neki pokrajinski nadglednici izrazili su zabrinutost zato što se mnogi mladi koji su odrasli u istini još uvijek nisu krstili iako su već u kasnim tinejdžerskim godinama ili su već prešli dvadesetu. Većina njih ide na skupštinske sastanke i u službu propovijedanja te smatraju sebe Jehovinim svjedocima. No iz nekog se razloga ustručavaju predati Jehovi i krstiti. Ponekad je razlog to što im roditelji savjetuju da pričekaju s krštenjem (w18.03 8 odl. 1-2).

Da bismo bili poput Krista, trebamo upoznati njegov način razmišljanja i sve aspekte njegove osobnosti. A potom trebamo i postupati po uzoru na njega. Isusu je odnos s Bogom bio važniji od svega. Što budemo sličniji njemu, to ćemo biti bliskiji s Jehovom. Zato je veoma važno da naučimo razmišljati poput Isusa. Kako možemo uspjeti u tome? Isusovi učenici vidjeli su njegova čuda, slušali njegove propovijedi i promatrali kako se ophodi s različitim ljudima te kako primjenjuje Božja načela (Djela 10:39). Za razliku od njih, mi ne možemo doslovno vidjeti Isusa. No Jehova nam je s ljubavlju dao evanđelja, koja nam svojim slikovitim opisima pomažu da upoznamo Isusovu osobnost. Čitajući Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo evanđelje te razmišljajući o tim izvještajima, možemo upoznati Kristov um. To nam pomaže da “u svemu [idemo] stopama njegovim” i da se “naoružamo” njegovim načinom razmišljanja (1. Petr. 2:21; 4:1; w18.02 22 odl. 15-16).

Od početka ljudske povijesti bogobojazni potomci Adama i Eve upoznavali su Boga na tri glavna načina: promatrali su njegova vidljiva djela stvaranja, slušali o njemu od drugih bogobojaznih ljudi i osjetili kako ih Bog blagoslivlja zato što žive u skladu s njegovim pravednim načelima (Iza. 48:18). Promatrajući Božja materijalna djela stvaranja, Noa je vidio obilje dokaza da Bog postoji, a ujedno je mogao prepoznati njegove osobine, kao što su “vječna moć i božanstvo” (Rim. 1:20). Zahvaljujući tome Noa nije samo vjerovao da Bog postoji nego je izgradio i čvrstu vjeru u njega. Nesumnjivo je o Jehovi puno toga saznao od svoje obitelji i rođaka. Njegov otac Lamek bio je bogobojazan čovjek, a rodio se prije nego što je Adam umro. Sigurno je puno naučio i od svog djeda Metušalaha te prapradjeda Jareda, koji je živio još 366 godina nakon Noinog rođenja (Luka 3:36, 37). U svakom slučaju, ono što je saznao dirnulo je Nou u srce i potaknulo ga da služi Bogu (1. Mojs. 6:9; w18.02 9 odl. 4-5).

Kada nas duboko povrijedi neki suvjernik ili član obitelji, to nas može jako pogoditi. Što ako ne možemo zaboraviti to što nam je suvjernik rekao ili učinio? Hoćemo li dopustiti da nas to godinama izjeda ili ćemo poslušati mudar biblijski savjet da što prije izgladimo nesuglasicu? Što dulje budemo odgađali razgovor s bratom, to će nam biti teže pomiriti se. Što onda možeš poduzeti? Kao prvo, usrdno se pomoli Jehovi. Zamoli ga da ti pomogne kako bi tvoj razgovor s bratom bio konstruktivan. Imaj na umu da je taj brat Jehovin prijatelj (Psal. 25:14). On je obziran prema svojim prijateljima, a i od nas očekuje da tako postupamo (Izr. 15:23; Mat. 7:12; Kol. 4:6). Kao drugo, dobro razmisli što ćeš reći. Nemoj pretpostaviti da te brat namjerno povrijedio. I budi spreman priznati da bi i ti u nekoj mjeri mogao biti odgovoran za problem (w18.01 10 odl. 15-16).

Za razliku od današnjih ljudi koji ne vole druge, oni koji služe Jehovi iskreno ljube svoje bližnje. To je oduvijek bila karakteristika Božjih slugu. Isus je rekao da je zapovijed da se ljubi bližnje u Mojsijevom zakonu bila druga po važnosti, odmah nakon zapovijedi da se ljubi Boga (Mat. 22:37-39). Rekao je i da će se prave kršćane moći prepoznati po tome što ljube jedni druge (Ivan 13:35). Takvi kršćani pokazuju ljubav čak i svojim neprijateljima (Mat. 5:43, 44). Isus je pokazao da istinski voli ljude. Išao je od grada do grada i propovijedao dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Liječio je slijepe, gluhe, hrome i gubave. Uskrsavao je mrtve (Luka 7:22). Bio je spreman čak dati svoj život za čovječanstvo. Isusova ljubav bila je savršen odraz ljubavi koju pokazuje njegov Otac. Po uzoru na Isusa, Jehovini svjedoci u cijelom svijetu pokazuju ljubav svojim bližnjima (w18.01 29-30 odl. 11-12).

Možda si se krstio dok si još bio mlad. No ne možeš uvijek predvidjeti s kojim ćeš se izazovima suočiti u budućnosti. Da bi ostao vjeran Jehovi u svim okolnostima, važno je da uvijek imaš na umu da je obećanje koje si mu dao bilo bezuvjetno. Drugim riječima, obećao si Vrhovnom Vladaru svega što postoji da ćeš mu služiti čak i ako ga tvoji prijatelji ili roditelji napuste (Psal. 27:10). Što god da se desi, uz Jehovinu pomoć imat ćeš snage živjeti u skladu sa svojim predanjem (Filip. 4:11, 12). Jehova želi da mu budeš prijatelj. No da bi održao to prijateljstvo i radio na svom spasenju, morat ćeš uložiti trud. Zapravo, u Filipljanima 2:12 stoji: “Radite na svojem spasenju sa strahom i drhtanjem.” Dakle, trebaš dobro razmisliti o tome kako ćeš sačuvati svoje prijateljstvo s Jehovom i ostati mu vjeran u svim kušnjama. Ne smiješ postati previše siguran u sebe. Čak su i neki dugogodišnji Božji sluge skrenuli s pravog puta (w17.12 24 odl. 4, 6-7).

Jehova nam iskazuje čast time što nam pruža priliku da podupiremo veličanstveno djelo koje se danas odvija. On nam jamči da će blagosloviti sve koji podupiru Kraljevstvo (Mal. 3:10). Obećava da će nagraditi one koji velikodušno daju (Izr. 11:24, 25). Osim toga, davanje nas čini sretnima jer “više usrećuje davati nego primati” (Djela 20:35). Svojim riječima i primjerom možemo poučiti djecu i nove objavitelje kako i oni mogu podupirati Jehovinu organizaciju i tako iskusiti mnoge blagoslove. Sve što imamo primili smo od Jehove. Ako mu dio tog što nam je dao vratimo, pokazujemo da ga volimo i da cijenimo sve što čini za nas . Kad su Izraelci davali priloge za izgradnju hrama, radovali su se što su “dragovoljno prilagali” (1. Ljet. 29:9). Nastavimo i mi velikodušno vraćati Jehovi ono što smo dobili iz njegove ruke jer to će nam pružiti veliku radost i zadovoljstvo! (w18.01 21 odl. 18-19).

Prvo uskrsnuće, odnosno uskrsnuće na nebo, trebalo je započeti neko vrijeme nakon početka Kristove “prisutnosti”. Pomazanici koji budu živi za vrijeme velike nevolje bit će “odneseni u oblacima” (1. Sol. 4:13-17; Mat. 24:31). Oni će se svi “preobraziti, u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk posljednje trube” (1. Kor. 15:51, 52). Danas vjerni kršćani većinom nisu pomazanici i oni neće služiti s Kristom na nebu. Oni čekaju “Jehovin dan”, kad će ovaj zli svijet biti okončan. Nitko ne zna kad će točno doći kraj, ali dokazi pokazuju da je blizu (1. Sol. 5:1-3). Nakon toga odigrat će se jedno drugačije uskrsnuće — uskrsnuće u raju na Zemlji. Uskrsnuli će imati priliku postati savršeni i nikad više neće morati umrijeti (w17.12 11 odl. 15; 12 odl. 18-19).

Ako se trudimo razvijati istinsku ljubav i dobrostivost, ljubomora nas neće lako obuzeti. U Božjoj Riječi piše: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva. Ljubav nije ljubomorna” (1. Kor. 13:4, bilješka). Ako želimo spriječiti da ljubomora pusti korijen u našem srcu, moramo se truditi gledati na stvari iz Božje perspektive. Na svoje suvjernike trebamo gledati kao na “udove” koji zajedno s nama sačinjavaju isto tijelo, kršćansku skupštinu. To će nam pomoći da se radujemo s njima, na što nas potiču i nadahnute riječi: “Ako se neki ud slavi, svi se udovi raduju s njim” (1. Kor. 12:16-18, 26). Da, umjesto da budemo ljubomorni na svoju braću i sestre kad dobiju neki blagoslov, bit ćemo sretni zbog njih. U tome nam je izvrstan primjer pružio Jonatan, sin kralja Šaula. On nije bio ljubomoran kad je David bio odabran za kralja umjesto njega. Naprotiv, dao je podršku Davidu i hrabrio ga (1. Sam. 23:16-18). Možemo li pokazivati dobrostivost i ljubav poput Jonatana? (w17.11 27 odl. 10-11).

Jehova je savez Zakona sačuvao za nas u svojoj Riječi, Bibliji. On ne želi da se zaokupimo pojedinostima tog zakona, već da razumijemo i primjenjujemo “ono što je važnije” — uzvišena načela na kojima se Zakon temelj (Mat. 23:23). Mojsijev zakon sadržavao je “osnove znanja i istine”. Iz njega možemo puno naučiti o Jehovi i njegovim pravednim načelima (Rim. 2:20). Naprimjer, iz odredbe o gradovima-utočištima starješine uče da trebaju suditi “po istinskoj pravdi”, a svi mi da trebamo pokazivati “dobrotu i milosrđe jedan drugome” (Zah. 7:9). Mojsijev zakon danas više nije na snazi. No Jehova se ne mijenja. On pravdu i milosrđe i dalje smatra vrlo važnima. Nije li prekrasno služiti takvom Bogu? Zato pokazujmo divne osobine koje on ima i neka on bude naše utočište! (w17.11 13-14 odl. 2-3; 17 odl. 18-19).

Braća koja poučavaju s podija moraju uvijek paziti da Biblija bude temelj na kojem grade svoj govor (Ivan 7:16). Kako to možeš postići? Kao prvo, pazi kako slušateljima ničime ne bi odvratio pažnju od Biblije. Ni iskustva, ni usporedbe pa ni način na koji iznosiš govor ne bi trebali zasjeniti biblijske retke koje navodiš. Isto tako, imaj na umu da pročitati nekoliko biblijskih redaka nije isto što i poučavati na temelju Biblije. Zapravo, budeš li čitao previše redaka, moglo bi se dogoditi da tvoji slušatelji na kraju ne zapamte nijedan. Zato pažljivo odaberi ključne retke i odvoji dovoljno vremena kako bi ih pročitao, objasnio, naveo neki primjer ili usporedbu i potom dobro predočio primjenu pročitanih redaka (Neh. 8:8). Potrudi se razumjeti kako su misli iz predloška povezane s recima. A što je najvažnije, moli se Jehovi za pomoć kako bi mogao što bolje iznijeti dragocjene misli iz njegove Riječi (Ezra 7:10; w17.09 26 odl. 11-12).

Godine 537. pr. n. e. Jehovin narod imao je mnogo razloga za radost. Nakon 70 dugih godina koje su proveli kao zarobljenici u Babilonu konačno su bili slobodni. Radosno su prionuli na posao kako bi u Jeruzalemu ponovno izgradili hram i obnovili svetu službu pravom Bogu. Već sljedeće godine, 536. pr. n. e., položili su temelj hrama. Šesnaest godina kasnije gradnja Jehovinog hrama još se uvijek nije pomaknula s mrtve točke. Pripadnike Božjeg naroda trebalo je podsjetiti da se moraju vratiti Jehovi i upozoriti da prestanu misliti samo na ostvarenje osobnih ciljeva. On im je 520. pr. n. e. poslao svog proroka Zahariju kako bi ih podsjetio zašto su bili oslobođeni iz Babilona. Zanimljivo je da Zaharijino ime znači “Jehova se sjetio”. Iako su Izraelci zaboravili kako ih je Jehova u prošlosti izbavljao iz nevolja, on njih nije zaboravio (Zah. 1:3, 4). Bog im je s ljubavlju obećao da će im pomoći da ga ponovno štuju na čist način. No ujedno ih je odlučno upozorio da mu njihova služba neće biti po volji ako mu ne budu služili cijelim srcem (w17.10 21-22 odl. 2-3).

Psiholozi kažu da nam pokazivanje samilosti pomaže da budemo zdraviji i sretniji te da imamo bolje odnose s drugima. Budeš li pomagao onima koji pate, bit ćeš zadovoljniji i optimističniji, rjeđe ćeš se osjećati usamljeno i bit ćeš manje sklon negativnom razmišljanju. Da, pokazivanje samilosti doista ti može koristiti. Kršćani koji iz ljubavi nastoje pomagati drugima imaju čistu savjest jer znaju da postupaju u skladu s Božjim načelima. Oni koji pokazuju samilost brižniji su roditelji, bolji bračni partneri i bolji prijatelji. Isto tako, oni koji su samilosni obično i sami dobiju pomoć i podršku kad se nađu u nevolji (Mat. 5:7; Luka 6:38). To što znamo da pokazivanje samilosti koristi i nama samima ne bi trebao biti glavni razlog da se trudimo tako postupati. Na to bi nas prvenstveno trebala poticati želja da oponašamo i slavimo Jehovu Boga, od kojeg potječu ljubav i samilost (Izr. 14:31; w17.09 12 odl. 16-17).

Pored toga što je postavljen za kralja i velikog svećenika, Isus je dobio zadatak da sagradi “hram Jehovin”. U sklopu tog zadatka Isus je 1919. oslobodio Jehovine sluge robovanja Babilonu Velikom i obnovio kršćansku skupštinu. Isto tako, postavio je “vjernog i razboritog roba” da predvodi djelovanje Jehovinog naroda u zemaljskim dvorištima velikog duhovnog hrama (Mat. 24:45). Isus ujedno pročišćava Božji narod te mu pomaže da služi Jehovi na čist i ispravan način (Mal. 3:1-3). Tijekom svoje Tisućugodišnje Vladavine Isus i 144 000 onih koji će s njim služiti kao kraljevi i svećenici omogućit će ljudima vjernim Bogu da postanu savršeni. Kad taj zadatak bude izvršen, Zemlja će biti očišćena od sveg zla i na njoj će živjeti samo pravi Božji sluge. Tada će štovanje pravog Boga biti potpuno obnovljeno (w17.10 29 odl. 15-16).

Nenamjerni ubojica morao je nešto poduzeti kako bi mu bilo iskazano milosrđe. Morao je pobjeći u najbliži grad-utočište (Još. 20:4). Teško je zamisliti da bi ikome u toj situaciji bilo svejedno. Ubojica je sigurno želio čim prije doći u taj grad i ostati ondje jer je znao da mu o tome ovisi život. Istina, to je od njega zahtijevalo neke žrtve. Morao se odreći svog posla, udobnosti svog doma i slobode kretanja, i to sve do smrti velikog svećenika. No isplatilo se učiniti sve te žrtve. I u današnje vrijeme pokajnički grešnici moraju poduzeti određene korake da bi im Bog iskazao milosrđe. Moraju prestati postupati neispravno i kloniti se ne samo ozbiljnih grijeha nego i onih manjih, koji često vode do teških prijestupa. Ako se iskreno potrudimo odbaciti grešne postupke, pokazujemo Jehovi da nam je istinski žao što smo se doveli u tu situaciju i da ne mislimo da će nam on automatski iskazati milosrđe (2. Kor. 7:10, 11; w17.11 10-11 odl. 10-11).

Jehova nam zapovijeda da budemo velikodušni prema svojoj braći i sestrama (1. Ivan. 3:17). No to trebamo činiti iz ispravnih poticaja, a ne iz sebičnih interesa. Dobro je da se upitamo: “Pozivam li u svoj dom samo bliske prijatelje, pojedince koji imaju istaknutu ulogu u organizaciji ili one koji bi zauzvrat mogli nešto učiniti za mene? Postupam li tako ili nastojim biti velikodušan prema braći i sestrama koje ne poznajem dobro ili prema onima koji mi nemaju čime uzvratiti?” (Luka 14:12-14). A što bi učinio da nekom bratu zatreba pomoć zbog toga što je donio neke loše odluke? Ili kako bi postupio da ti neki suvjernik kojem si ukazao gostoprimstvo uopće ne zahvali za to? U takvim situacijama trebamo primijeniti savjet iz današnjeg citata. Budeš li postupao po tom savjetu, osjetit ćeš sreću koja proizlazi iz nesebičnog činjenja dobra drugima (Djela 20:35; w17.10 9 odl. 12).

Potifarova žena bacila je oko na Josipa, koji je bio “lijepa stasa i lijepa lica”. Pokušavala ga je zavesti i uporno ga je nagovarala da legne s njom. No Josip nije pokleknuo pred tim iskušenjem. Kad je vidio da nema drugog izlaza, pobjegao je od nje. Što možemo naučiti od Josipa? Ako dođemo u iskušenje da prekršimo neki Božji zakon, trebamo se tome odlučno oduprijeti (Izreke 1:10). Neki pojedinci koji su danas Jehovini svjedoci u prošlosti su imali problema s prejedanjem, opijanjem, spolnim nemoralom, pušenjem, drogiranjem i sličnim porocima. Čak i sada kad su postali kršteni Božji sluge, ponekad mogu doći u iskušenje da se vrate starim navikama. Što možeš učiniti ako se ikad nađeš u iskušenju da prekršiš neki Jehovin zakon? Dobro razmisli o posljedicama s kojima bi se mogao suočiti. Kad bi podlegao grešnim porivima, nesumnjivo bi ugrozio svoj odnos s Jehovom. Pokušaj predvidjeti situacije u kojima bi se mogao suočiti s iskušenjima i razmisli kako ih možeš izbjeći (Psal. 26:4, 5; Izr. 22:3). Ako se ikad nađeš u takvoj situaciji, moli Jehovu za mudrost i samosvladavanje kako bi se odupro iskušenju (w17.09 4-5 odl. 8-9).

Da bismo se sprijateljili s Jehovom, važno je da budemo što manje povezani s trgovačkim svijetom i da se trudimo steći “istinsko bogatstvo”. Abraham, bogobojazan čovjek iz drevnog doba, imao je snažnu vjeru, pa je poslušao Jehovu kad mu je zapovjedio da ode iz bogatog Ura i počne živjeti pod šatorima. Učinio je to jer je želio biti Jehovin prijatelj (Hebr. 11:8-10). Bio je uvjeren da mu Bog može podariti istinsko bogatstvo. Stoga nije tražio zaštitu u materijalnom bogatstvu, znajući da bi time pokazao da nema pouzdanja u Jehovu (1. Mojs. 14:22, 23). Isus je poticao druge da izgrade takvu vjeru. Jednom bogatom mladiću rekao je: “Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj svoju imovinu i novac daj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!” (Mat. 19:21). Taj mladić nije imao snažnu vjeru poput Abrahama. No kroz povijest je bilo onih koji su se bezuvjetno uzdali u Boga (w17.07 10 odl. 12).

Tek 430 godina nakon što je Abraham prešao Eufrat, njegovi su potomci postali narod koji je trebao naslijediti tu zemlju (2. Mojs. 12:40-42; Gal. 3:17). Abraham je bio spreman čekati i pokazati strpljivost zato što je imao čvrstu vjeru u Jehovu (Hebr. 11:8-12). Nije mu bilo teško čekati premda nije doživio konačno ispunjenje Božjih obećanja. No zamisli samo koliko će biti sretan kad uskrsne u raju na Zemlji! Iznenadit će se kad sazna koliki dio Biblije govori o njemu i njegovim potomcima. Isto tako, oduševit će se kad shvati koliko je važnu ulogu odigrao u ispunjenju Jehovinog nauma u vezi s obećanim Potomkom. Nesumnjivo će zaključiti da se isplatilo čekati (w17.08 5-6 odl. 10-11).

Izvorni grčki izraz preveden riječju “nečistoća” širok je pojam koji ne podrazumijeva samo nedopuštene spolne odnose. Nečistoća se može odnositi i na razne druge vrste neispravnih postupaka, kao što je pušenje ili pričanje prostačkih viceva (2. Kor. 7:1; Efež. 5:3, 4). Ona uključuje i nečisto ponašanje u koje se netko upušta kad je sam, naprimjer čitanje knjiga koje pobuđuju spolne želje ili gledanje pornografije. To može dovesti do još jedne nečiste navike, masturbacije. Oni koji imaju običaj gledati pornografiju pothranjuju u sebi neobuzdanu “spolnu požudu”, što može dovesti do ovisnosti o seksu. Istraživanja pokazuju da osobe koje su priznale da osjećaju nesavladiv poriv za gledanjem pornografije imaju iste simptome ovisnosti kao alkoholičari i ovisnici o drogi. Stoga nije ništa čudno što navika gledanja pornografije povlači za sobom štetne posljedice. Oni koji robuju toj navici često se bore sa snažnim osjećajem srama, slabo obavljaju svoj posao, imaju loše obiteljske odnose, razvode se, a neki čak i počine samoubojstvo (w17.08 19 odl. 8-9).

Razmišljajući o obnovi Jeruzalema, psalmist je za Jehovu rekao riječi današnjeg citata. Psalmistu je sigurno bilo jako utješno znati da će Bog ojačati gradska vrata kako bi zaštitio svoje sluge. Možda se i ti boriš s problemima koji ti oduzimaju mir. Jehova ti može dati potrebnu mudrost kako bi se lakše nosio s njima. Psalmist je o Bogu rekao: “Zapovijed svoju na zemlju šalje, brzo trči riječ njegova.” U narednim recima napisao je da Jehova “snijeg daje”, “mraz prosipa” i “led svoj baca” te je upitao: “Tko može opstati pred tom hladnoćom Božjom?” Potom je dodao da Jehova “riječ svoju šalje i topi ih” (Psal. 147:15-18). Naš sveznajući i svemoćni Bog, u čijoj su vlasti tuča i snijeg, može nam pomoći da nadvladamo bilo koju prepreku (w17.07 20 odl. 14-15).

Bog ima pravo biti vrhovni vladar, njegova je vlast najbolja i on zaslužuje našu svesrdnu podršku. Zašto? Budući da je Jehovina ruka načinila sve što postoji, on ima potpuno pravo vladati nad ljudima i duhovnim stvorenjima. Sotona nije ništa stvorio i stoga je posve jasno da on nema pravo biti vrhovni vladar. Kad su se on i prvi ljudski par pobunili protiv Jehove, prekoračili su ovlasti koje im je Jehova dao (Jer. 10:23). Istina, imali su slobodnu volju i mogli su odabrati da budu neovisni o Bogu. No je li im ta sloboda davala pravo da odbace Božju vlast? Nije. Slobodna volja omogućava ljudima da svaki dan donose mnoge odluke, ali ne daje im pravo da se bune protiv svog Boga, koji ih je stvorio i podario im život. Nema sumnje, pobuna protiv Jehove zapravo je zloupotreba slobodne volje. Mi ljudi stvoreni smo tako da budemo podložni Jehovinoj pravednoj vlasti (w17.06 27-28 odl. 2-4).

Ako cijenimo svoju službu, tada ćemo poput apostola Pavla ustrajno propovijedati usprkos progonstvu (Djela 14:19-22). Tijekom 30-ih i početkom 40-ih godina prošlog stoljeća naša braća i sestre u Sjedinjenim Državama doživljavali su strašno progonstvo. Unatoč tome oni su nepokolebljivo nastavili propovijedati. Da bi se izborili za svoje pravo da objavljuju dobru vijest, vodili su mnoge pravne bitke. Godine 1943. brat Nathan Knorr u jednom je predavanju govorio o važnoj pobjedi koju smo izborili na američkom Vrhovnom sudu. Prisutnima je rekao: “Pobjede možemo zahvaliti tome što ste vi ustrajali u borbi. (...) Upravo je ta nepokolebljivost Božjih slugu bila presudna za pobjedu.” Da, naša ljubav prema službi može nadjačati progonstvo! Ako svoju službu smatramo dragocjenim blagom koje smo dobili od Jehove, nećemo se zadovoljiti time da samo “skupljamo sate”. Naprotiv, dat ćemo sve od sebe kako bismo mogli “temeljito svjedočiti za dobru vijest” (2. Tim. 4:5; w17.06 11-12 odl. 11-12).

Snažna ljubav prema Bogu pomaže nam da budemo poslušni njegovim zapovijedima, da budemo ustrajni i da mrzimo zlo (Psal. 97:10). No Sotona i njegov svijet svim se silama trude oslabiti našu ljubav prema Bogu. Ljubav većine ljudi u današnje vrijeme zapravo je pogrešno usmjerena. Oni ne ljube svog Stvoritelja, već su sebični, najviše vole sami sebe (2. Tim. 3:2). U ovom svijetu, kojim vlada Sotona, glavno mjesto u životima ljudi ima “želja tijela i želja očiju i isticanje svog imetka” (1. Ivan. 2:16). Apostol Pavao upozorio je sukršćane do čega dovodi ugađanje tijelu, rekavši: “Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt.” Zašto? Zato što takvo razmišljanje “donosi neprijateljstvo s Bogom” (Rim. 8:6, 7). Da, osobe koje svoj život potroše na zgrtanje materijalnih stvari ili zadovoljavanje spolnih želja na kraju budu razočarane i snose bolne posljedice (1. Kor. 6:18; 1. Tim. 6:9, 10; w17.05 18 odl. 5-6).

Lijepo je kad braća u izbjeglištvu pokazuju zahvalnost i ne zahtijevaju od drugih da im pomažu jer će im tada njihovi domaćini s radošću pomagati. Isto tako, važno je da izbjeglice nakon nekog vremena sami počnu zbrinjavati svoje potrebe. Ako bi predugo ovisili o tuđoj velikodušnosti, to bi moglo potkopati njihovo samopoštovanje, a i narušiti odnose s njihovim suvjernicima (2. Sol. 3:7-9). Ipak, mi im svakako trebamo pružati praktičnu pomoć. Da bismo izbjegloj braći pružili praktičnu pomoć, ne trebamo imati puno novca. Njima najviše treba naše vrijeme i pažnja. Naprimjer, možemo im pokazati kako koristiti javni prijevoz, kako mogu pronaći posao ili stan, gdje mogu kupiti jeftinu, a zdravu hranu, kojoj se instituciji trebaju obratiti u određenim situacijama ili gdje mogu nabaviti alat ili opremu koja bi im omogućila da nešto zarade. No najvažnije je pomoći im da se uključe u sve skupštinske aktivnosti. Ako možeš, ponudi im prijevoz na sastanke. Objasni im kako mogu djelotvorno propovijedati dobru vijest na vašem području. Povedi ih u službu propovijedanja (w17.05 5 odl. 11-12).

Osobama koje tjelesno razmišljaju teško je imati uravnotežen stav prema materijalnim stvarima. Zašto? Zato što nisu u stanju prosuđivati stvari na duhovan način (1. Kor. 2:14). Budući da tjelesne želje narušavaju njihovu sposobnost rasuđivanja, teško im je razlikovati dobro i zlo (Hebr. 5:11-14). Zbog toga se kod nekih javlja nekontrolirana želja za materijalnim stvarima — želja koja se nikad ne može u potpunosti zadovoljiti (Prop. 5:10). Materijalistički način razmišljanja opasan je poput otrova. No, srećom, postoji lijek — redovito čitanje Božje Riječi. Kao što je razmišljanje o Jehovinoj mudrosti Isusu dalo snage da se odupre iskušenju, tako će primjenjivanje biblijskih načela pomoći nama u borbi protiv materijalističkih sklonosti (Mat. 4:8-10). Na taj način pokazat ćemo Isusu da ga volimo više od bilo koje materijalne stvari (w17.05 26 odl. 17).