Svibanj

Ukor može biti bolan, no postoji nešto što je još bolnije — gorke posljedice koje usljeđuju ako odbacimo ukor (Hebr. 12:11). O tome svjedoči i Kajinov primjer. Kad je vidio da u Kajinu raste ubilačka mržnja prema Abelu, Bog ga je upozorio: “Zašto si se razgnjevio i zašto ti je lice namrgođeno? Ako počneš činiti dobro, nećeš li mi biti mio? No ako ne budeš činio dobro, grijeh vreba na vratima i žudi za tobom. A ti, hoćeš li ga nadvladati?” (1. Mojs. 4:6, 7). Kajin ipak nije poslušao Jehovu te je podlegao grijehu. Koliko je samo boli i patnje bespotrebno nanio sam sebi! (1. Mojs. 4:11, 12). Bol koju bi osjetio da je prihvatio Božji ukor bila bi daleko manja. Jehova nas želi poštedjeti takve nepotrebne boli (Iza. 48:17, 18). Zato neka svatko od nas “prihvati ukor, da bi poslije bio mudar” (Izr. 8:33; w18.03 32 odl. 18-20).

Kako je Danijel upoznao Jehovu? Po svemu sudeći, Danijela su roditelji temeljito poučavali, pa je zavolio Jehovu i njegovu pisanu Riječ. Tu ljubav sačuvao je do kraja svog života. Čak i u dubokoj starosti pomno je istraživao svete spise. Koliko je dobro poznavao Boga i sve što je on činio za izraelski narod jasno se vidi po njegovoj iskrenoj i skrušenoj molitvi koja je zapisana u Danijelu 9:3-19. Zašto ne bi odvojio malo vremena da pažljivo pročitaš tu molitvu i razmisliš o njoj? Vjernim Židovima nije bilo nimalo lako živjeti u poganskom Babilonu. Naprimjer, Jehova je Židovima rekao: “Tražite mir gradu u koji sam vas poslao u izgnanstvo” (Jer. 29:7). No istovremeno je od njih očekivao da budu odani isključivo njemu (2. Mojs. 34:14). Kako je Danijel uspio poštovati obje te zapovijedi? Božja mudrost pomogla mu je da razumije načelo relativne podložnosti svjetovnim vlastima. Nekoliko stoljeća kasnije Isus je poučio svoje sljedbenike da se drže tog istog načela (Luka 20:25; w18.02 10 odl. 11-12).

Suočavaš li se s bolešću, financijskim problemima, progonom ili sličnim kušnjama? Je li ti ponekad teško sačuvati radost u službi Jehovi? Ako je tvoj odgovor potvrdan, sigurno će te jako ohrabriti primjer koji su nam pružili Noa, Danijel i Job. Oni su bili nesavršeni i imali su mnoge probleme koji i nas muče. Bilo je situacija kad im je čak život bio u opasnosti. No ostali su vjerni Bogu te ih je on smatrao pravim uzorima u pokazivanju vjere i poslušnosti (Ezek. 14:12-14). Ezekijel je riječi koje su odabrane za današnji dnevni citat napisao u Babilonu 612. pr. n. e (Ezek. 1:1; 8:1). Otpadnički Jeruzalem uskoro je trebalo zadesiti prorečeno uništenje, što se i dogodilo 607. pr. n. e. Samo je relativno malo ljudi preživjelo uništenje grada, i to zato što su imali duhovne kvalitete kakve su imali Noa, Danijel i Job (Ezek. 9:1-5). Slično je i danas. Samo oni koje Jehova bude smatrao pravednima preživjet će kraj ovog svijeta (Otkr. 7:9, 14; w18.02 3-4 odl. 1-3).

Mladi, upitajte se: “Sudjelujem li u duhovnim aktivnostima samo zato što roditelji to očekuju od mene? Trudim li se približiti Bogu i izgraditi prisan odnos s njim?” Naravno, duhovni ciljevi nisu važni samo za mlade. Oni svima nama mogu pomoći da duhovno napredujemo (Prop. 12:1, 13). Nakon što utvrdimo u čemu se trebamo poboljšati, moramo učiniti konkretne korake kako bismo duhovno napredovali. Jako je važno da svatko od nas postane duhovna osoba. Ustvari, o tome nam ovisi život (Rim. 8:6-8). Naravno, ne moramo biti savršeni da bismo dostigli duhovnu zrelost. Jehovin duh može nam pomoći da učinimo potrebne promjene. Ipak, i mi trebamo uložiti trud. Iako proučavanje Božje Riječi može biti zanimljivo, ne možemo očekivati da će nam čitanje Biblije biti jednako zabavno kao čitanje nekog romana. Moramo uložiti trud kako bismo pronašli dragocjene misli koje će nam pomoći (w18.02 25 odl. 10-11).

Dijete ne mora znati sve pojedinosti o svim biblijskim učenjima da bi se moglo predati Bogu i krstiti. Svi Kristovi sljedbenici trebaju i nakon krštenja nastaviti učiti o Bogu (Kol. 1:9, 10). No koliko je znanja potrebno steći prije krštenja? Primjer jedne obitelji iz 1. stoljeća može nam pružiti odgovor (Djela 16:25-33). Pavao je oko 50. godine u sklopu svog drugog misionarskog putovanja posjetio Filipe. Ondje su on i njegov suradnik Sila bili uhićeni na temelju lažnih optužbi i bačeni u zatvor. Te se noći zbio potres koji je uzdrmao temelje zatvora, pa su se sva vrata otvorila. Zatvorski čuvar prepao se da su zatvorenici pobjegli i htio si je oduzeti život, no Pavao ga je spriječio u tome. On i Sila zatim su svjedočili i čuvaru i njegovoj obitelji. Oni su povjerovali u to što su čuli o Isusu, a to ih je potaknulo da se bez odlaganja krste (w18.03 10 odl. 7-8).

Jehova je sretan Bog, a sretni su i njegovi sluge. Osim toga, za razliku od sebičnih ljudi koji samo gledaju kako će nešto primiti, Jehovini sluge sretni su zato što daju i misle na dobrobit drugih (Djela 20:35; 2. Tim. 3:2). Kako svatko od nas može procijeniti je li njegova ljubav prema samom sebi postala snažnija od ljubavi prema Bogu? Osvrnimo se na mudar savjet zapisan u Filipljanima 2:3, 4. Ondje stoji: “Ništa ne činite iz častoljublja niti iz taštine, nego u poniznosti smatrajte druge većima od sebe i ne gledajte samo na vlastitu korist nego i na korist drugih.” Mogli bismo se pitati: “Primjenjujem li taj savjet u svom životu? Tražim li načine kako bih pomagao drugima i u skupštini i u službi propovijedanja?” Nije uvijek lako trošiti svoje vrijeme i snagu za druge. To zahtijeva trud i požrtvovnost. No može li nas išta toliko usrećiti kao spoznaja da radujemo Vrhovnog Vladara svega što postoji? (w18.01 23 odl. 6-7).

Da bismo to činili, možemo si postaviti sljedeća pitanja: Jesam li doista uvjeren da sam dio jedine organizacije kojom se Jehova služi da bi izvršio svoju volju? Dajem li sve od sebe kako bih propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu te poučavao ljude? Pokazuju li moji postupci da sam istinski uvjeren da živimo u posljednjim danima i da se Sotonina vlast bliži svom kraju? Je li moje pouzdanje u Jehovu i Isusa jednako snažno kao kad sam tek predao svoj život Jehovi Bogu? (Mat. 24:14; 2. Tim. 3:1; Hebr. 3:14). Razmišljanje o odgovorima na takva pitanja pomoći će nam da provjeravamo sami sebe. Čitaj gradivo koje govori o važnosti Obilježavanja Kristove smrti i duboko razmišljaj o onome što pročitaš (Ivan 3:16; 17:3). Vječni život možemo dobiti samo ako dobro upoznamo Jehovu i vjerujemo u Isusa, njegovog jedinorođenog Sina. Zašto se za Obilježavanje ne bi pripremio tako da ciljano proučavaš članke koji će ti pomoći da se zbližiš s Jehovom i Isusom? (w18.01 13 odl. 5-6).

Kad čitaš Bibliju i naše publikacije te kad pohađaš kršćanske sastanke, imaš priliku čuti ohrabrujuća iskustva drugih kojima je Bog pomogao da mu ostanu vjerni. No s vremenom, kako duhovno rasteš, važno je da i sam osjetiš Jehovinu ruku u svom životu. Kako je tebi osobno Jehova pokazao dobrotu? Svi kršćani iskusili su Jehovinu dobrotu na jedan poseban način. Bog je svakog od nas pozvao da se približi njemu i njegovom Sinu. Možda neka mlada osoba misli: “Jehova je privukao moje roditelje, a ja sam ih samo slijedio”? Međutim, kad si se predao Jehovi i krstio, pokazao si da si izgradio vlastiti odnos s njim. Biblija nam jamči: “Ako tko ljubi Boga, njega Bog poznaje” (1. Kor. 8:3). Trudi se uvijek cijeniti ulogu koju ti je Jehova povjerio u svojoj organizaciji (w17.12 26 odl. 12-13).

Kad čuješ riječ ukor, možda odmah pomisliš na neku vrstu kazne. Međutim, izvorne riječi koje se u Bibliji prevode kao “ukor” odnosno “ukoravati” mogu se, ovisno o kontekstu, prevesti izrazima “pouka” ili “opomena”. Ukor se u Bibliji često prikazuje u pozitivnom svjetlu i ponekad se povezuje s pojmovima kao što su znanje, mudrost, ljubav i život (Izr. 1:2-7, bilješka; 4:11-13). Naime, kad nas Bog ukorava, on to čini zato što nas voli i želi da dobijemo vječni život (Hebr. 12:6). Istina, Božji ukor ponekad može podrazumijevati kaznu, no nikad ne uključuje zlostavljanje ili okrutno kažnjavanje. Zapravo, izraz “ukor” prvenstveno ukazuje na pouku, kao kad roditelj poučava svoje dijete koje jako voli. Budući da smo članovi kršćanske skupštine, mi smo dio Božjeg doma (1. Tim. 3:15). Zato poštujemo Jehovino pravo da određuje mjerila ponašanja i da nas s ljubavlju ukorava kad ih prekršimo. Isto tako, ako naši postupci dovedu do loših posljedica, ukor našeg nebeskog Oca podsjetit će nas koliko je važno da mu budemo poslušni (Gal. 6:7; w18.03 23 odl. 1; 24 odl. 3).

Što ako si tinejdžer i smatraš da te roditelji ne razumiju i da su prestrogi? To bi te moglo toliko naljutiti da se počneš pitati je li služenje Jehovi doista najbolji način života. No ako zbog nezadovoljstva prestaneš služiti Jehovi, ubrzo ćeš otkriti da te nitko ne voli toliko kao tvoji bogobojazni roditelji i članovi tvoje skupštine. Ako te roditelji nikad ne bi ukoravali, zar se ne bi pitao je li im doista stalo do tebe? (Hebr. 12:8). No možda te smeta način na koji te roditelji ukoravaju. Umjesto da se uzrujavaš zbog toga, pokušaj shvatiti zašto tako postupaju. Stoga ostani miran i pazi da ne reagiraš burno kad te zbog nečega ukore. Neka ti cilj bude postati zrela osoba koja može mirno primiti savjet i naučiti nešto iz njega, bez obzira na način na koji je savjet dan (Izr. 1:8; w17.11 29 odl. 16-17).

Možda si vidio mlade koji su se krstili, ali su se kasnije pitali je li život po Božjim načelima doista pravi put za njih. Neki su čak napustili istinu. Zato se možda bojiš da bi tvoje dijete moglo početi služiti Jehovi, a onda se predomisliti i izgubiti ljubav koju je prvobitno imalo prema istini. Što možeš poduzeti da ne bi došlo do toga i kako možeš pomoći svojoj djeci da “uzrastu do spasenja”? (1. Petr. 2:2). Da bismo dobili odgovor na to pitanje, osvrnimo se na ono što je Pavao napisao Timoteju: “Ti ostani u onome što si naučio i u što si se uvjerio, budući da znaš tko te je svemu tome poučio i da od ranog djetinjstva poznaješ svete spise [hebrejski dio Biblije] koji te mogu učiniti mudrim kako bi dobio spasenje po vjeri koja je u Kristu Isusu” (2. Tim. 3:14, 15). Zapazi da je Pavao spomenuo da je Timotej (1) poznavao svete spise, (2) uvjerio se u ono što je čuo i (3) stekao mudrost kako bi dobio spasenje po vjeri u Isusa Krista (w17.12 18-19 odl. 2-3).

Mnoge religije odvraćaju ljude od Boga time što naučavaju da postoji pakao, izmamljuju novac od svojih vjernika ili se miješaju u politiku. Stoga nas ne treba čuditi što sve više ljudi smatra da mogu sasvim dobro živjeti i bez religije. Istina, čovjek može biti sretan bez krive religije, no ne može biti istinski sretan ako nema dobar odnos s Jehovom, koji je “sretan Bog” (1. Tim. 1:11). Sve što Jehova čini služi na dobrobit njegovih stvorenja. I njegovi su sluge sretni zato što se trude pomagati drugima (Djela 20:35). Osim toga, prava religija pomaže nam da imamo skladan obiteljski život. Na koji način? Ona nas uči da poštujemo i cijenimo svog bračnog partnera, da bračni zavjet smatramo svetim, da se klonimo preljuba, da u svoju djecu usađujemo poštovanje prema drugima i da pokazujemo pravu ljubav. Pripadnici takve religije sretni su te u njihovim skupštinama, a i u cijeloj međunarodnoj organizaciji, vlada sklad i jedinstvo (w17.11 21 odl. 6-7).

Mnogi vjerni Božji sluge osjećaju se poput njega. Mi žarko želimo ugoditi Jehovi, no budući da smo svi naslijedili grijeh, ne uspijevamo uvijek u tome. U takvim se trenucima možda osjećamo jadno. Neki kršćani koji su učinili težak grijeh čak misle da nema nade da će im Bog ikada oprostiti. No Biblija nam jamči da one koji traže utočište kod Jehove ne treba proganjati osjećaj krivnje (Psal. 34:22). Nakon što je Pavao opisao koliko se jadno osjeća zato što ne može biti savršeno poslušan Jehovi, rekao je: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!” (Rim. 7:25). Da, premda se borio s grijehom i premda je u prošlosti postupao neispravno, zbog čega se kasnije pokajao, Pavao je bio siguran da mu je Bog oprostio na temelju Isusove otkupne žrtve. Isus nam kao otkupitelj omogućava da imamo čistu savjest i daje nam unutarnji mir (Hebr. 9:13, 14). Kao naš veliki svećenik, on “može u potpunosti spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ da se za njih zauzima” (Hebr. 7:24, 25; w17.11 8 odl. 1-2; 12 odl. 15).

Kako možemo dokazati da živimo u skladu sa zavjetom koji smo dali kad smo se predali Bogu? Kad se suočimo s kušnjama, bile one male ili velike, svojim postupcima trebamo pokazati da ozbiljno shvaćamo svoje obećanje da ćemo hvaliti Jehovu “dan za danom” (Psal. 61:8). Naprimjer, što ćeš učiniti ako na poslu ili u školi netko počne koketirati s tobom? Hoćeš li osobi dati do znanja da ne želiš takvu pažnju i time pokazati da želiš biti poslušan Jehovi? (Izr. 23:26). A što ako živiš u vjerski razdijeljenom domu? Moliš li Jehovu da ti pomogne pokazivati kršćanske osobine bez obzira na to kako se ponašali drugi članovi obitelji? Moliš li se svakog dana svom brižnom nebeskom Ocu, zahvaljujući mu za njegovu ljubav i vodstvo? Odvajaš li svakog dana nešto vremena kako bi čitao Bibliju? Nismo li zapravo obećali Bogu da ćemo sve to činiti? U pitanju je poslušnost Bogu. Kad dajemo sve od sebe u službi Jehovi, pokazujemo da ga ljubimo i da smo mu predani svim srcem. Nama služba Bogu nije puka formalnost, nego način života (w17.10 23-24 odl. 11-12).

Jedan je popularni tekstopisac rekao: “Riječi u nama bude misli, a glazba osjećaje. No pjesma nam omogućuje da osjetimo misli.” Ima li boljih misli koje možemo “osjetiti” od onih koje izražavaju hvalu i ljubav prema našem nebeskom Ocu, Jehovi? Posve je razumljivo što pjevanje ima važnu ulogu u svetoj službi pravom Bogu, bez obzira na to pjevamo li sami ili sa svojim suvjernicima. No kako ti osobno gledaš na pjevanje na sastancima? Ustručavaš li se pjevati zato što ti je neugodno? U nekim kulturama muškarci se srame pjevati pred drugima. Takav stav može se loše odraziti na cijelu skupštinu, pogotovo ako se starješine ustručavaju pjevati ili se bave drugim stvarima dok skupština pjeva (Psal. 30:12). Pjevanje je sastavni dio naše svete službe. Ako smo svjesni te činjenice, onda sigurno nećemo za vrijeme pjesme izlaziti iz dvorane ili propuštati taj dio sastanka (w17.11 3 odl. 1-3).

Svi mi želimo živjeti u miru, bez briga koje nam zagorčavaju život. Koliko smo samo zahvalni Jehovi što nam daje “mir Božji”, unutarnji spokoj koji nas može zaštititi od uznemiravajućih misli i osjećaja (Filip. 4:6, 7). Kao predani Jehovini sluge, mi smo ujedno “u miru s Bogom”, što znači da smo u dobrom odnosu s njim (Rim. 5:1). Međutim, još nije došlo vrijeme da Bog na Zemlji uspostavi potpuni mir. Živimo u posljednjim danima i zato smo okruženi ljudima koji su skloni sukobima i nasilju (2. Tim. 3:1-4). Kao kršćani moramo voditi duhovni rat protiv Sotone i krivih učenja koja on promiče (2. Kor. 10:4, 5). Ipak, često nam najviše brige zadaje protivljenje članova obitelji koji nisu u istini. Neki od njih mogli bi ismijavati naša vjerovanja, optuživati nas da stvaramo razdor u obitelji ili nam prijetiti da će nas se odreći ako ne prestanemo služiti Jehovi (w17.10 12 odl. 1-2).

Tijekom stoljeća promijenili su se i jezici na koje je Biblija bila prevedena. Razni biblijski prijevodi koje su ljudi u početku mogli lako razumjeti s vremenom su postali zastarjeli i teško razumljivi. Uzmimo za primjer engleski prijevod King James, koji je prvi put objavljen 1611. On je postao jedan od najpopularnijih engleskih prijevoda Biblije te je snažno utjecao na razvoj engleskog jezika. Ipak, mnoge riječi koje se pojavljuju u prijevodu King James s vremenom su postale zastarjele. To se može reći i za stare prijevode Biblije na drugim jezicima. Nije li nam stoga drago što imamo suvremen i lako razumljiv prijevod Novi svijet? Taj je prijevod u cijelosti ili djelomično objavljen na preko 150 jezika, pa ga većina ljudi može čitati na vlastitom jeziku. Budući da je u njemu korišten suvremen i lako razumljiv način izražavanja, poruka iz Božje Riječi može nam doprijeti do srca (w17.09 19 odl. 5-6).

Mladi kršćani trebaju donijeti važne odluke. Da bi mogli mudro odabrati s kime će se družiti, kako će se zabavljati, što će učiniti kako bi ostali moralno čisti i kada će se krstiti, potrebna im je hrabrost. Zašto? Zato što mladi koji vrše Božju volju postupaju suprotno onome što želi Sotona, koji se ruga Bogu i njegovim moralnim mjerilima. Jedna od važnih odluka koje mladi moraju donijeti tiče se njihovih životnih ciljeva. U nekim zemljama na mlade se vrši pritisak da steknu visoku naobrazbu i nađu posao koji će im omogućiti da puno zarađuju. U zemljama u kojima se teško živi neki mladi smatraju da se prvenstveno trebaju posvetiti zbrinjavanju materijalnih potreba svoje obitelji. Jehova će blagosloviti mlade koji pokazuju hrabrost tako što si postavljaju duhovne ciljeve te službu Bogu smatraju najvažnijom u životu. On će im pomoći da zbrinu materijalne potrebe svoje obitelji. U 1. stoljeću mladi Timotej posvetio se ostvarivanju duhovnih ciljeva, a to možeš učiniti i ti (Filip. 2:19-22; w17.09 29-30 odl. 10-12).

Redovito i pomno proučavanje Biblije može nam pomoći da naučimo još bolje pokazivati samosvladavanje. Biblija sadrži izvještaje koji jasno pokazuju kakve blagoslove doživljavamo kad pokazujemo samosvladavanje i s kakvim se posljedicama suočavamo kad to ne činimo. Jehova je te izvještaje dao zapisati za naše dobro (Rim. 15:4). Stoga je mudro da ih čitamo i temeljito proučavamo te da pomno razmišljamo o njima. Nastoj razumjeti kako pouke iz tih izvještaja možeš primijeniti na sebe i svoju obitelj. Moli Jehovu da ti pomogne kako bi mogao primjenjivati savjete iz njegove Riječi. Ako primijetiš da u nekom području života ne pokazuješ dovoljno samosvladavanja, nemoj pred tim zatvarati oči. Moli se u vezi s tim i razmisli što možeš učiniti kako bi se poboljšao (Jak. 1:5). Istraži što o toj temi govore naše publikacije kako bi pronašao još neke korisne savjete (w17.09 6 odl. 15-16).

Izraz “nova osobnost” odnosi se na osobnost koja je “stvorena po Božjoj volji” (Efež. 4:24). I mi možemo izgraditi takvu osobnost. Zašto? Zato što nas je Jehova stvorio na svoju sliku i tako nam omogućio da odražavamo njegove divne osobine (1. Mojs. 1:26, 27; Efež. 5:1). Nakon što nas je potaknuo da obučemo novu osobnost, Pavao je nastavio govoriti o nepristranosti, koja je važno obilježje te nove osobnosti. On je rekao da među kršćanima “više nema ni Grka ni Židova, ni obrezanja ni neobrezanja, ni tuđinca, ni Skita, ni roba, ni slobodnjaka”. Nikoga u skupštini ne bi trebalo smatrati boljim ili lošijim zbog njegove boje kože, nacionalnosti ili društvenog položaja. Zašto to ne bi bilo u redu? Zato što Biblija pravim Kristovim sljedbenicima kaže: “Vi ste svi jedno” (Kol. 3:11; Gal. 3:28). Oni koji su obukli novu osobnost s poštovanjem se ophode sa svojim suvjernicima i drugim ljudima, bez obzira na njihov društveni položaj, nacionalnost ili boju kože (Rim. 2:11; w17.08 22 odl. 1; 23 odl. 3-4).

Jehova ne očekuje od nas nešto što sam nije spreman činiti. On je spreman strpljivo čekati i u tome nam je pružio najbolji primjer (2. Petr. 3:9). Jehova već tisućama godina strpljivo čeka da se moralne dvojbe koje su se pojavile u edenskom vrtu jednom zauvijek u potpunosti riješe. On čeka i da dođe vrijeme kad će njegovo ime biti posvećeno i kad će s njega biti skinuta sva ljaga. Tada će svi koji čekaju na Jehovu dobiti prekrasne blagoslove (Iza. 30:18). Isus je također spreman čekati. Dok je bio na Zemlji, ostao je do kraja vjeran Jehovi te mu je 33. godine ponudio da život koji je žrtvovao prihvati kao otkupninu za ljudski rod. Ipak, morao je čekati sve do 1914. da počne vladati kao kralj (Djela 2:33-35; Hebr. 10:12, 13). Svi Isusovi neprijatelji bit će potpuno odstranjeni tek kad njegova Tisućugodišnja Vladavina dođe svom kraju (1. Kor. 15:25). Možemo biti sigurni da će se čekanje isplatiti (w17.08 7 odl. 16-17).

“Skoro godinu dana nakon smrti našeg sina srce nam je razdirala strašna bol”, rekla je Susi. Jedan naš brat kojemu je iznenada umrla supruga rekao je da je osjećao “neopisivu fizičku bol”. Nažalost, takva iskustva nisu rijetki izuzeci. Bezbroj je onih koji prolaze takvu agoniju. Mnogi naši suvjernici nisu očekivali da će njihovi voljeni umrijeti prije Harmagedona. Bez obzira na to je li tebi smrt oduzela osobu koja ti je puno značila ili poznaješ nekoga tko je to doživio, možda se pitaš: “Gdje ožalošćeni mogu pronaći utjehu?” Ljudi znaju reći da vrijeme liječi sve rane. No je li to baš tako jednostavno? Jedna je udovica rekla: “Shvatila sam da vrijeme samo po sebi nije presudno. Važnije je kako to vrijeme koristimo.” Doslovnoj rani potrebno je vrijeme da bi zacijelila, ali treba je i pravilno njegovati. Slično je i s emocionalnim ranama. Da bi osoba koja tuguje preboljela gubitak, nije dovoljno da prođe određeno vrijeme. Njoj trebaju utjeha i podrška (w17.07 12-13 odl. 1-3).

Kakav ti način života Jehova preporučuje? On nas je stvorio tako da možemo biti sretni jedino ako ga upoznamo i vjerno mu služimo (Psal. 128:1; Mat. 5:3). Po tome se uvelike razlikujemo od životinja, kojima je dovoljno da jedu, piju i donose na svijet mlade. Bog ne želi da se mi ljudi zadovoljimo time, već želi da osjetimo sreću koju donosi ostvarenje uzvišenijih ciljeva. Naš Stvoritelj je “Bog ljubavi”, “sretan Bog”, i načinio nas je “na sliku svoju” (2. Kor. 13:11; 1. Tim. 1:11; 1. Mojs. 1:27). Budeš li postupao po uzoru na našeg Boga punog ljubavi, sigurno ćeš biti sretan. Jesi li se ikad osobno uvjerio u istinitost ovih biblijskih riječi: “Više usrećuje davati nego primati”? (Djela 20:35). To je jedna od temeljnih životnih istina. Zato Jehova želi da donosiš odluke po kojima će se vidjeti da ljubiš njega i svoje bližnje (Mat. 22:36-39; w17.07 23 odl. 3).

Bog je obziran prema svojim slugama i s poštovanjem se ophodi s njima. Brine se za nas bolje nego što se mi možemo brinuti za sebe. Jehova se ne brine samo za svoj narod kao grupu. Njemu je iskreno stalo i do svakog pojedinca. Osvrnimo se, primjerice, na tri stoljeća tijekom kojih je Jehova podizao suce kako bi izbavljali izraelski narod od tlačitelja. Čak i u tom burnom razdoblju on je zapažao pojedince. Naprimjer, zapazio je Rutu, ne-Izraelku koja se mnogočega odrekla kako bi mu počela služiti. Jehova ju je nagradio tako što je dobila muža i sina. No to nije sve. Kad Ruta uskrsne, saznat će da je njen sin bio Mesijin predak. A zamisli samo koliko će se obradovati kad dozna da je njena životna priča zapisana u biblijskoj knjizi koja nosi njeno ime (Ruta 4:13; Mat. 1:5, 16; w17.06 28-29 odl. 8-9).

Godine 1970. brat po imenu Peter, koji je tada imao 19 godina, tek je počeo služiti u britanskom Betelu. Dok je propovijedao od kuće do kuće, naišao je na bradatog čovjeka srednjih godina. Peter ga je pitao bi li želio razumjeti Bibliju. Čovjeka je to pitanje jako iznenadilo te je Peteru rekao da je on židovski rabin. Zatim ga je, u namjeri da vidi koliko dobro poznaje Bibliju, upitao: “Mladiću, reci mi na kojem je jeziku pisana Danijelova knjiga?” Peter je odgovorio: “Jedan dio napisan je na aramejskom.” “Rabin se jako iznenadio što sam znao odgovor”, ispričao je Peter, “ali ja sam se iznenadio još i više! Kako sam znao taj odgovor? Kad sam se vratio kući i prolistao Stražarsku kulu i Probudite se! od prošlih mjeseci, našao sam članak u kojem je bilo objašnjeno da je dio Danijelove knjige pisan na aramejskom” (Dan. 2:4). Da, sveti duh može nam dozvati u sjećanje misli koje smo pročitali i pohranili u svoju duhovnu riznicu (Luka 12:11, 12; 21:13-15; w17.06 13 odl. 17).

Nove se brige često pojave i kad bračni par sazna da će dobiti dijete. Naravno, sretni su što će dobiti prinovu. No mnogi se istovremeno pribojavaju zdravstvenih problema koji bi se mogli pojaviti u trudnoći ili kasnije. A tu su i znatni financijski izdaci, kako kratkoročni tako i dugoročni. Nakon što se dijete rodi, roditelje čekaju daljnje prilagodbe. Majka obično svoje vrijeme i pažnju prvenstveno poklanja djetetu, pa se mnogi muževi osjećaju pomalo zapostavljeno. S druge strane, otac ima nove odgovornosti koje treba ispunjavati. Sada njegova obitelj ima novog člana za kojeg se on mora brinuti. Neki bračni parovi suočavaju se s drugačijom nevoljom. Oni nemaju djece iako bi to silno željeli. Za neke je žene vrlo bolno to što ne mogu ostati u drugom stanju (w17.06 4 odl. 1; 5 odl. 5-6).

Kao kršćani, mi volimo i cijenimo istinu koja je otkrivena u Božjoj Riječi. Isus je u molitvi svom Ocu rekao: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17). Da bismo zavoljeli biblijsku istinu, moramo dobro upoznati samu Bibliju (Kol. 1:10). No nije dovoljno samo steći znanje. Pisac 119. psalma zorno nam je predočio što znači ljubiti biblijsku istinu (Psal. 119:97-100). Imamo li naviku tijekom dana razmišljati o biblijskim recima koje smo pročitali? Važno je razmišljati o tome kako nam istina koristi u svakodnevnom životu jer ćemo je tada još više cijeniti. Isto tako, možemo uživati u ukusnoj duhovnoj hrani koju dobivamo od Božje organizacije. Nemojmo je, slikovito govoreći, samo brzo progutati, nego odvojimo vrijeme kako bismo uživali u njenom okusu. Tada ćemo se lakše moći prisjetiti “ugodnih riječi” istine i moći ćemo ih koristiti da pomognemo drugima (Prop. 12:10; w17.05 19-20 odl. 11-12).

Poput milosrdnog Samarićanina iz Isusove usporedbe, i mi želimo pomoći ljudima koji pate, pa i onima koji nisu naši suvjernici (Luka 10:33-37). Najviše ćemo im pomoći ako im prenesemo dobru vijest. “Važno je da im odmah jasno damo do znanja da smo Jehovini svjedoci i da nam je glavni cilj pružiti im duhovnu, a ne materijalnu pomoć”, rekao je jedan starješina koji je propovijedao mnogim izbjeglicama. “Inače bi se neki mogli povezati s nama samo iz koristi.” Kad “došljaci” osjete pravu kršćansku ljubav, to ih potiče da radosno služe Jehovi (Psal. 146:9). Jedna naša sestra rekla je da je njena obitelj zbog progona pobjegla iz Eritreje. Nakon što je četvero njene djece osam dana putovalo kroz pustinju, posve iscrpljeni stigli su u Sudan. “Braća su se ophodila s njima kao da su im obitelj”, ispričala je. “Dali su im hranu, odjeću, smještaj i novac za prijevoz. Tko bi drugi primio nepoznate ljude u svoj dom samo zato što služe istom Bogu? Samo Jehovini svjedoci!” (w17.05 7 odl. 17, 19-20).

“Ima li Bog kakve koristi od čovjeka? Ima li on kakve koristi od čovjeka razborita? Zar se Svemogući raduje što si pravedan i zar mu je dobit što živiš čestito?” (Job 22:1-3). Jesi li si ikad postavio takva pitanja? Kad ih je Elifaz Temanac postavio Jobu, očito je smatrao da je odgovor negativan. Njegov prijatelj Bildad Šuahovac čak je tvrdio da ljudi naprosto ne mogu biti pravedni pred Bogom (Job 25:4). Ti lažni Jobovi prijatelji, koji su ga došli “utješiti”, smatrali su da Jehova nema nikakve koristi od naše vjerne službe i da u njegovim očima nismo vredniji od moljca ili crva (Job 4:19; 25:6). Jehova je jasno pokazao što misli o tome kad je ukorio Elifaza, Bildada i Sofara zato što su govorili laži o njemu. A Joba je pohvalio i nazvao ga svojim slugom (Job 42:7). Da, Bog ima koristi od službe nesavršenih ljudi (w17.04 28 odl. 1-2).

Već toliko dugo živimo u ovom starom svijetu da možda više i ne primjećujemo pod kakvim smo pritiskom. To je slično kao što oni koji žive blizu prometnog željezničkog kolodvora više ne čuju buku ili oni koji žive blizu smetlišta više ne primjećuju neugodan miris koji se odande širi. Ali kakvo bi samo olakšanje osjetili kad više ne bi bili prisiljeni živjeti u takvim okolnostima! Kako će se osjećati ljudi kad nestane sve ono što im danas uzrokuje stres? Zapazimo riječi iz današnjeg citata. Nije li to prekrasno obećanje? To je život koji ti Jehova želi omogućiti. Zato daj sve od sebe kako bi u ovim burnim posljednjim danima ostao blizak s njim i njegovom organizacijom! Cijeni nadu koju imaš i razmišljaj o njoj kako bi ti ostala stvarna. I, naravno, revno govori o njoj drugima! (1. Tim. 4:15, 16; 1. Petr. 3:15). Tako možeš biti siguran da nećeš nestati zajedno s ovim starim svijetom osuđenim na propast. Naprotiv, sretno ćeš živjeti u svu vječnost! (w17.04 13 odl. 16-17).

Iako svi znamo da su naši suvjernici nesavršeni, kako ćemo reagirati kada to osjetimo na vlastitoj koži? Hoćemo li tada postupiti u skladu s Jehovinim mjerilima pravde? Naprimjer, što ako iz izjave nekog starješine zaključiš da ima predrasude prema tebi? Ili ako te starješina povrijedi nekom nepromišljenom primjedbom, hoćeš li se spotaknuti? Možda bi u toj situaciji mogao odmah pomisliti kako on ne bi više trebao biti starješina. No ne bi li bilo bolje da strpljivo pričekaš da Isus, koji je glava skupštine, poduzme potrebne korake? Hoćeš li se potruditi sagledati širu sliku i uzeti u obzir da taj brat možda već godinama vjerno služi Jehovi? Ako brat koji te povrijedio nastavi služiti kao starješina, ili čak dobije neka dodatna zaduženja, hoće li ti biti drago zbog toga? Ako bi mu spremno oprostio, pokazao bi da se tvoj osjećaj za pravdu podudara s Jehovinim (Mat. 6:14, 15; w17.04 27 odl. 18).