Lipanj

Jehova nas ispravlja i poučava zato što nas voli i zato što želi da ostanemo u njegovoj ljubavi te da idemo putem koji vodi u život. Međutim, ponekad Jehovin ukor ne uključuje samo savjet ili opomenu. Onome tko je učinio ozbiljan grijeh možda će se morati odrediti neka ograničenja u skupštini. No čak je i takva disciplinska mjera dokaz Božje ljubavi. Ona može pomoći osobi da uvidi koliko je važno da se više posveti proučavanju Biblije, razmišljanju i molitvi te da na taj način ojača svoju duhovnost (Psal. 19:7). Ta će osoba s vremenom možda opet moći izvršavati zadatke koje je imala ranije. Čak je i isključenje odraz Jehovine ljubavi zato što se time skupštinu štiti od štetnog utjecaja (1. Kor. 5:6, 7, 11). Budući da Bog svoje sluge uvijek ukorava onoliko koliko treba, isključenje može pomoći prijestupniku da uvidi ozbiljnost svog grijeha i potaknuti ga da se pokaje (Djela 3:19; w18.03 24 odl. 5-6).

Zatvorski čuvar nije poznavao Božju Riječ. Da bi postao kršćanin, trebao je upoznati osnovne biblijske istine, shvatiti što znači služiti Bogu i čvrsto odlučiti da će se držati Isusovih učenja. Osnovno znanje koje je stekao za to kratko vrijeme potaknulo ga je da se krsti (Djela 16:25-33). Sigurno je i nakon krštenja nastavio upoznavati Božju Riječ. Imajući na umu taj primjer, što bi trebao učiniti kad ti dijete kaže da se želi krstiti, a vidiš da razumije osnovna biblijska učenja, pa tako i važnost predanja i krštenja? Mogao bi mu predložiti da razgovara sa starješinama kako bi utvrdili da li ispunjava preduvjete za krštenje. Poput drugih krštenih Isusovih sljedbenika, i tvoje će dijete nastaviti učiti o Jehovinom naumu cijeli život, čak u svu vječnost (Rim. 11:33, 34; w18.03 10 odl. 8-9).

Budemo li se trudili duhovno napredovati, sveti duh dat će nam snage da mijenjamo svoj način razmišljanja. Uz njegovu pomoć postupno ćemo sve više razmišljati poput Krista. Osim toga, sveti duh pomoći će nam da iskorijenimo tjelesne želje i razvijemo osobine koje su ugodne Bogu. Ako naučimo razmišljati poput Krista, to će se odraziti na naš govor, na naše ponašanje na poslu i u školi te na odluke koje svakodnevno donosimo. Naše odluke pokazat će da se trudimo postupati po uzoru na Krista. Duhovna osoba ni na koji način ne želi ugroziti svoj odnos s Jehovom. Kad se nađemo u iskušenju, Kristov način razmišljanja pomoći će nam da se odupremo. Prije nego što donesemo neku odluku, zastat ćemo i pitati se: “Koja bih biblijska načela trebao uzeti u obzir? Što bi Krist učinio da je na mom mjestu? Koja će odluka obradovati Jehovu?” (w18.02 25 odl. 12; 26 odl. 14).

U vrijeme Noinog pradjeda Henoka ljudi su bili jako zli. Čak su vrijeđali Jehovu govoreći “drske riječi” o njemu (Juda 14, 15). Osim toga, bilo je sve više nasilja. Ustvari, Biblija kaže da se u Noino doba Zemlja “ispunila (...) nasiljem”. Zli anđeli uzimali su ljudska tijela i imali spolne odnose sa ženama, a one su im rađale okrutne i nasilne sinove (1. Mojs. 6:2-4, 11, 12). Međutim, Noa je bio drugačiji. “Bio je čestit među suvremenicima svojim. Noa je hodio s pravim Bogom” (1. Mojs. 6:9). Što nam to govori o Noi? Razmislimo koliko je dugo Noa “hodio s pravim Bogom” u takvom zlom svijetu prije potopa — ne nekih 70 ili 80 godina, koliko danas traje uobičajeni životni vijek, nego gotovo 600 godina! (1. Mojs. 7:11). I, za razliku od nas danas, on nije imao skupštinu punu suvjernika koji bi ga duhovno jačali. Izgleda da ga čak ni vlastita braća i sestre nisu podupirali (w18.02 4 odl. 4-5).

Ljudi koji vole novac uvijek će željeti više novca i u nastojanju da ga steknu što više nanijet će sebi “mnoge patnje” (1. Tim. 6:9, 10; Prop. 5:10). Naravno, novac nam je svima potreban. On nam u određenoj mjeri pruža zaštitu (Prop. 7:12). No može li čovjek biti istinski sretan ako ima dovoljno samo za osnovne potrebe? Itekako! (Prop. 5:12). Agur, sin Jakeov, napisao je: “Ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva. Hrani me kruhom koliko mi treba.” Nije teško razumjeti zašto Agur nije želio živjeti u krajnjem siromaštvu. Kao što je u nastavku objasnio, nije želio doći u iskušenje da krade jer bi time Bogu nanio sramotu. No zašto se molio da ne bude bogat? Napisao je: “Da se ne bih zasitio, pa te se odrekao i kazao: ‘Tko je Jehova?’” (Izr. 30:8, 9). Isus je rekao: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu” (Mat. 6:24; w18.01 24 odl. 9-11).

Mi promičemo jedinstvo tako što spremno opraštamo drugima. Kad opraštamo onima koji su nas povrijedili, pokazujemo da smo zahvalni Jehovi što on nama na temelju Kristove otkupne žrtve oprašta grijehe. Razmisli o Isusovoj usporedbi zapisanoj u Mateju 18:23-34. Upitaj se: Imam li želju postupati u skladu s porukom te usporedbe? Jesam li strpljiv i pun razumijevanja prema svojoj braći i sestrama? Jesam li spreman oprostiti onima koji su zgriješili meni osobno? Istina, nisu svi grijesi isti i nama nesavršenim ljudima neke je grijehe jako teško oprostiti. No Isus je tom usporedbom jasno pokazao što Jehova očekuje od nas. Jehova neće oprostiti nama ako mi nismo spremni oprostiti svojoj braći kad se ona iskreno kaju. To je doista otrežnjavajuća misao! Kad opraštamo drugima kao što nas je Isus učio, štitimo i njegujemo naše dragocjeno jedinstvo (w18.01 15 odl. 12).

Premda je riskirao život, Danijel se nastavio moliti kako nitko ne bi pomislio da je prestao služiti svom Bogu. Jehova je blagoslovio tu hrabru odluku svog vjernog sluge tako što ga je čudom spasio od strašne smrti. Vijest o tome doprla je do najudaljenijeg dijela Medo-Perzijskog Carstva te su mnogi čuli za Jehovu (Dan. 6:25-27). Kako možemo izgraditi vjeru poput Danijelove? Da bismo stekli snažnu vjeru, nije dovoljno samo čitati Božju Riječ. Moramo je i razumjeti (Mat. 13:23). Cilj nam je upoznati Jehovin način razmišljanja, a to znači da trebamo dobro razumjeti biblijska načela. Zato moramo duboko razmišljati o onome što čitamo. Važno je i redovito se moliti, i to usrdno, pogotovo kad se nađemo u nekoj kušnji ili teškoj situaciji. Kad se s vjerom molimo za mudrost i snagu, Jehova će nas velikodušno uslišiti (Jak. 1:5; w18.02 10-11 odl. 13-15).

Jehovinu dobrotu može iskusiti i mlada osoba kad joj on daje hrabrosti da o svojoj vjeri govori drugima, bilo u službi propovijedanja bilo u školi. Nekima je teško propovijedati svojim vršnjacima u školi. Vjerojatno ih možeš razumjeti. Nikad ne znaš kako će drugi mladi reagirati. A poseban izazov može biti govoriti pred velikom grupom. Što ti može pomoći da se lakše nosiš s takvim situacijama? Kao prvo, razmisli o tome zašto si uvjeren da je ono što vjeruješ istina. Od velike pomoći mogu ti biti zadaci za istraživanje Biblije. Uzmi si vremena kako bi ih potražio na našoj internetskoj stranici. Ti zadaci mogu ti pomoći da razmisliš u što vjeruješ, zašto u to vjeruješ te kako svoja uvjerenja možeš objasniti drugima. Budeš li imao čvrsta uvjerenja i dobro se pripremio, osjećat ćeš snažnu želju da svjedočiš o Jehovi (Jer. 20:8, 9; w17.12 26 odl. 12, 14-15).

Nije dovoljno da djeca nauče ponešto o osobama i događajima iz Biblije. Timotej se uvjerio u ono što je učio. Grčki izraz koji je preveden kao “uvjeriti se” znači “osvjedočiti se u što” ili “biti siguran u istinitost čega”. Timotej je hebrejske knjige Biblije poznavao od ranog djetinjstva. No kasnije se na temelju brojnih dokaza uvjerio da je Isus doista Mesija. Kako možeš pomoći svojoj djeci da se, poput Timoteja, uvjere u ono što uče? Kao prvo, budi strpljiv. Snažna vjera ne stječe se preko noći. Isto tako, vjera se ne nasljeđuje od roditelja, pa nemoj misliti da će tvoja djeca vjerovati u Jehovu samo zato što ti vjeruješ. Svako dijete mora koristiti svoj razum kako bi se uvjerilo u biblijsku istinu (Rim. 12:1). Ti kao roditelj imaš važnu ulogu u tome, posebno kad dijete počne postavljati pitanja (w17.12 19 odl. 3, 5-6).

Marta, Isusova bliska prijateljica i sljedbenica, bila je u dubokoj žalosti. Smrt joj je oduzela brata Lazara. Je li išta moglo ublažiti njenu tugu? Isus ju je ohrabrio rekavši: “Brat će tvoj ustati” (Ivan 11:20-23). Marta je bila sigurna da će njen brat u budućnosti uskrsnuti. No Isus je tog istog dana učinio čudo — vratio je Lazara u život. Mi ne možemo očekivati da Isus ili njegov Otac za nas danas učine takvo čudo. No jesi li, poput Marte, potpuno uvjeren da će tvoji voljeni u budućnosti uskrsnuti? Možda si izgubio bračnog druga, majku, oca, djeda ili baku. Možda se boriš s tugom zbog smrti djeteta. Silno bi želio opet zagrliti voljenu osobu te razgovarati i smijati se s njom. I ti, poput Marte, imaš razloga s uvjerenjem reći: “Znam da će uskrsnuti!” Ipak, dobro je da se svaki kršćanin podsjeti na to zašto imamo čvrst temelj za tu nadu (w17.12 3 odl. 1-2).

Isus je volio Mojsijev zakon. To je sasvim razumljivo jer je taj zakon potjecao od najvažnije osobe u njegovom životu — od njegovog Oca, Jehove. Isusova ljubav prema Božjem zakonu proročanski je opisana u današnjem citatu. Isus je riječima i djelima pokazao da je Božji Zakon savršen, da služi na dobrobit ljudima te da će se sve što piše u njemu sigurno ispuniti (Mat. 5:17-19). Zato je Isusu sigurno bilo teško gledati kako pismoznanci i farizeji Zakon njegovog Oca prikazuju u krivom svjetlu. Istina, oni su strogo pazili da se drže nekih od najsitnijih zapovijedi, što je vidljivo iz riječi koje im je Isus uputio: “Dajete desetinu od metvice, kopra i kumina.” No u čemu je bio problem? Isus je objasnio: “Zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost!” (Mat. 23:23). Za razliku od samodopadnih farizeja, Isus je razumio duh Zakona i znao je što svaka odredba tog zakona otkriva o osobnosti njegovog Oca (w17.11 13 odl. 1-2).

Netko bi nam mogao reći: “Čovjek treba uživati u životu. Zašto bi bilo neispravno imati spolne odnose izvan braka?” No kršćanin ne može odobravati spolni nemoral. Zašto? Zato što Božja Riječ zabranjuje spolni nemoral (1. Sol. 4:4-8). Jehova ima pravo postavljati nam zakone jer nas je stvorio. On je odredio da su spolni odnosi dopušteni samo između muškarca i žene koji su u braku i ta je odredba jedno od temeljnih načela na kojima počiva bračna zajednica. Bog nam daje zakone zato što nas voli i oni su za naše dobro. U obiteljima koje se drže Božjih zapovijedi vlada ljubav, poštovanje i osjećaj sigurnosti. Bog neće tolerirati namjerno kršenje njegovog zakona (Hebr. 13:4). Božja Riječ uči nas kako da se klonimo spolnog nemorala. Vrlo je važno da pazimo što gledamo (Mat. 5:28, 29). Stoga, kršćanin ne bi smio gledati pornografiju niti slušati pjesme koje imaju nemoralan tekst (Efež. 5:3-5; w17.11 22 odl. 9-10).

Vjerni Jehovini sluge oduvijek su se služili glazbom da bi hvalili svog Boga. Zanimljivo je zapaziti da su stari Izraelci, dok su bili vjerni Jehovi, pjevanje smatrali važnim obilježjem svoje svete službe. Naprimjer, kad je kralj David organizirao svetu službu koja se trebala izvršavati u hramu, zadužio je 4 000 levita da hvale Jehovu glazbom. Među njima je bilo 288 onih koji su bili “uvježbani i vješti u pjevanju pjesama u čast Jehovi” (1. Ljet. 23:5; 25:7). Glazba i pjevanje imali su istaknutu ulogu i prilikom svečanog otvorenja hrama. Biblija kaže: “Dok su trubači i pjevači složno u jedan glas hvalili Jehovu i zahvaljivali mu i dok je odjekivao zvuk truba, činela i drugih glazbala te hvalospjev Jehovi (...), slava Jehove, pravoga Boga, ispunila [je] dom njegov.” Taj zadivljujući prizor zasigurno im je ojačao vjeru! (2. Ljet. 5:13, 14; 7:6; w17.11 4 odl. 4-5).

Isus je znao da će njegova učenja stvoriti podjele među ljudima i da će se njegovi sljedbenici morati hrabro suočiti s protivljenjem. Isusova namjera bila je objaviti istinu o Bogu, a ne narušiti mir među ljudima (Ivan 18:37). Ipak, učenici su trebali znati da neće biti lako postupati po Kristovim učenjima ako njihovi bliski prijatelji ili članovi obitelji ne prihvate istinu. Da bi dokazali da su dostojni zvati se Kristovim učenicima, neki su kršćani podnosili nevolje kad su im se članovi obitelji rugali ili kad ih se obitelj odrekla. No dobili su puno više od onoga što su izgubili (Mar. 10:29, 30). Čak i ako nam se članovi obitelji protive zato što služimo Jehovi, mi ih i dalje volimo. Međutim, ne smijemo zaboraviti da Boga i Krista trebamo voljeti još više (Mat. 10:37). Isto tako, moramo biti svjesni da će Sotona pokušavati iskoristiti našu privrženost članovima obitelji kako bi nas naveo da okrenemo leđa Bogu (w17.10 13 odl. 3-6).

Ova vizija jasno pokazuje da Jehova neće tolerirati nikakvo zlo među svojim narodom. On neće dopustiti da se zlo širi, nego će mu stati na kraj i pobrinut će se da bude brzo uklonjeno (1. Kor. 5:13). U to možemo biti sigurni zato što je anđeo na otvor košare stavio teški olovni poklopac. Zaharijina vizija sigurno je utješila Izraelce koji su živjeli u njegovo vrijeme jer je jamčila da će se Jehova pobrinuti da mu njegov narod služi na čist način. No vizija je podsjetila Izraelce da su i oni dužni paziti na to da štuju Jehovu na čist i ispravan način. Zlo se ne može i neće tolerirati među Jehovinim narodom. Bog nas je doveo u svoju čistu organizaciju, u kojoj nam pruža ljubav i zaštitu. Mi smo dužni učiniti svoj dio kako bi ona ostala čista. Je li nam stalo do toga da Božja organizacija bude čista? U našem duhovnom raju nema mjesta ni za koji oblik zla (w17.10 24 odl. 14-15; 25 odl. 17-18).

Prvih 39 knjiga Biblije napisali su Izraelci, odnosno Židovi. Njima su prvobitno bile “povjerene svete objave Božje” (Rim. 3:1, 2). No u 3. stoljeću pr. n. e. mnogi Židovi više nisu znali hebrejski. Kako je došlo do toga? Aleksandar Veliki svojim je osvajanjima stvorio Grčko Carstvo i nadaleko proširio njegove granice (Dan. 8:5-7, 20, 21). Zbog toga je grčki postao jezik na kojem su se sporazumijevali mnogi podanici tog carstva, uključujući i Židove koji su bili raspršeni diljem ogromnog područja. Budući da su mnogi Židovi počeli govoriti grčki, većini je bilo sve teže razumjeti Bibliju na hebrejskom. Kako je taj problem bio riješen? Prijevodom Biblije s hebrejskog na grčki jezik, koji je bio je dovršen u 2. stoljeću pr. n. e. Cjelokupni prijevod hebrejskih knjiga Biblije nazvan je Septuaginta. Koliko je poznato, Septuaginta je prvi pisani prijevod čitavog hebrejskog dijela Biblije (w17.09 20 odl. 7-9).

Poslodavac bi mogao redovito tražiti od vas da u večernjim satima i vikendom radite prekovremeno, i to baš u vrijeme koje ste planirali odvojiti za obiteljsko proučavanje, službu propovijedanja i kršćanske sastanke. Znamo da vam je potrebna hrabrost da biste poslodavcu u takvim situacijama rekli “ne” i tako pružili dobar primjer svojoj djeci. Hrabrost pokazujemo i tako da pomažemo svojoj djeci da si postave duhovne ciljeve te da ih potom ostvare. Naprimjer, neki se roditelji ustručavaju poticati svoju djecu da se u životu posvete pionirskoj službi, da služe na području na kojem je potrebno više objavitelja, da postanu betelski radnici ili da rade na građevinskim projektima naše organizacije. Možda se boje da se njihova djeca neće moći brinuti za njih kad ostare. No mudri roditelji pokazuju hrabrost tako što se uzdaju u Jehovina obećanja (Psal. 37:25). Hrabrost i pouzdanje u Jehovu pokazuju i tako što potiču svoju djecu da i ona tako postupaju (1. Sam. 1:27, 28; 2. Tim. 3:14, 15; w17.09 30 odl. 14, 15).

Roditelji, kako možete pomoći svojoj djeci da nauče pokazivati samosvladavanje? Očevi i majke znaju da djeca nisu po prirodi sklona pokazivati tu osobinu. Kao što je to slučaj sa svim drugim osobinama koje djeca moraju razviti, roditelji im i u pokazivanju samosvladavanja trebaju pružati dobar primjer (Efež. 6:4). Stoga ako vidite da vaša djeca imaju problema s obuzdavanjem svojih želja i osjećaja, upitajte se pružate li im primjer na koji se mogu ugledati. Nemojte podcjenjivati važnost dobrog primjera koji im dajete kad redovito idete u službu propovijedanja, pohađate sastanke i odvajate vrijeme za obiteljsko proučavanje. Kad djeca nešto traže od vas, nemojte se ustručavati reći “ne” ako je to potrebno. Jehova je Adamu i Evi postavio određena ograničenja kako bi im pomogao shvatiti da trebaju poštovati njegov autoritet. Na sličan način roditelji primjenom odgojnih mjera te svojim dobrim primjerom pomažu djeci da nauče pokazivati samosvladavanje. Ako naučite djecu da s ljubavlju budu poslušna Bogu i poštuju njegova mjerila, dat ćete im jedan od najdragocjenijih darova (Izreke 1:5, 7, 8; w17.09 7 odl. 17).

Dok ne dođe kraj Sotoninom svijetu, i dalje ćemo doživljavati nevolje. Suočavamo se s nezaposlenošću, teškim bolestima, progonstvima, gubitkom imovine uslijed kriminala, prirodnim katastrofama i raznim drugim problemima. Da bismo jedni drugima pružali podršku u patnjama i nevoljama, trebamo biti istinski samilosni. Samilost će nas potaknuti da prema drugima budemo dobrostivi (Efež. 4:32). Ta će nam obilježja nove osobnosti pomoći da se ugledamo na Boga i tješimo druge (2. Kor. 1:3, 4). Kako možemo u još većoj mjeri pokazati da nam je stalo do članova naše skupštine koji su došli iz neke druge zemlje ili su se našli u kakvoj nevolji? Trebamo se sprijateljiti s njima i pokazati im da ih smatramo dragocjenim članovima skupštine (1. Kor. 12:22). Suosjećanje prema doseljenicima potaknulo je mnoge Jehovine svjedoke da se potrude naučiti neki strani jezik (1. Kor. 9:23). To je dovelo do mnogih blagoslova (w17.08 23-24 odl. 7-9).

Svi mi moramo biti strpljivi i spremni čekati. No što će nam pomoći u tome? Trebamo se moliti za Božji duh. Sjetimo se da je strpljivost plod duha (Efež. 3:16; 6:18; 1. Sol. 5:17-19). Zato usrdno moli Jehovu da ti pomogne biti strpljiv i ustrajan. Sjetimo se i što je Abrahamu, Josipu i Davidu pomoglo da strpljivo čekaju ispunjenje Jehovinih obećanja. Pomogla im je vjera i pouzdanje u Jehovu. Oni se nisu usredotočili samo na sebe i vlastitu udobnost. Budemo li razmišljali o tome kako su na kraju bili blagoslovljeni, to će nas potaknuti da i sami budemo spremni strpljivo čekati. Iako se suočavamo s kušnjama i nevoljama, mi smo čvrsto odlučili spremno čekati. Istina, ponekad ćemo se možda pitati: “Dokle, Jehova?” (Iza. 6:11). No budemo li se oslanjali na snagu Božjeg svetog duha, imat ćemo isti stav kao i Jeremija, koji je rekao riječi današnjeg citata (w17.08 7 odl. 18-20).

Isus se kao dijete sigurno igrao i zabavljao. Božja Riječ kaže da ima “vrijeme kad se smije (...) i vrijeme kad se pleše” (Prop. 3:4). No Isus je odvajao vrijeme i za proučavanje svetih spisa, što ga je zbližilo s Jehovom. Kad je imao 12 godina, učitelji u hramu s kojima je razgovarao o duhovnim temama “divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima” (Luka 2:42, 46, 47). Isus je kao odrastao čovjek u svemu vršio volju svog Oca i to ga je činilo sretnim. Između ostalog, Bog je želio da Isus objavi “dobru vijest siromasima” i “vraćanje vida slijepima”, a on je to rado činio (Luka 4:18). Isus je volio poučavati ljude o svom nebeskom Ocu (Luka 10:21). Nakon što je jednu ženu poučio kako treba služiti pravom Bogu, svojim je učenicima rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Ivan 4:31-34). Isus je pokazivao ljubav prema Bogu i bližnjima i to ga je činilo sretnim. To isto može usrećiti i tebe (w17.07 23 odl. 4-5).

Dok je živio na Zemlji, Isus je svojim riječima i postupcima savršeno odražavao duboku samilost svog nebeskog Oca, Jehove (Ivan 5:19). Bog ga je poslao da utješi one koji su “srca slomljena” i “sve koji tuguju” (Iza. 61:1, 2; Luka 4:17-21). Isus je bio izrazito suosjećajan — jako je dobro zapažao kako se ljudi osjećaju i svim je srcem želio ublažiti njihove patnje (Hebr. 2:17). Biblija nam jamči da je Isus Krist “isti jučer i danas i zauvijek” (Hebr. 13:8). Budući da Isus, “Glavni Zastupnik života”, razumije što znači osjećati tugu, on “može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama” (Djela 3:15; Hebr. 2:10, 18). Njega i danas pogađaju tuđe patnje, on razumije našu bol i može nam pružiti utjehu uvijek “kad nam zatreba pomoć” (Hebr. 4:15, 16; w17.07 13 odl. 6-7; 14 odl. 10).

Sotona i njegov svijet uporno nastoje oslabiti naše cijenjenje prema blagu koje nam je Jehova dao ili nas navesti da ga posve izgubimo. Mi nismo imuni na takve napade. Pažnju bi nam lako mogla odvući obećanja o unosnoj karijeri, snovi o luksuznom načinu života ili želja za isticanjem svog materijalnog bogatstva. Apostol Ivan nas je upozorio: “Svijet prolazi i želja njegova” (1. Ivan. 2:15-17). Zato moramo dati sve od sebe kako bismo sačuvali svoje cijenjenje i ljubav prema duhovnom blagu. Budi spreman odreći se svega što bi u tvom srcu moglo zauzeti mjesto koje pripada Božjem Kraljevstvu. Nastavi revno propovijedati i nikad nemoj izgubiti cijenjenje prema našoj službi, kojom se spašavaju životi. Svim srcem nastavi tragati za biblijskim istinama. Tako ćeš sakupiti “blago na nebesima, kamo se lopov ne približava niti moljac nagriza” (Luka 12:33; w17.06 13 odl. 19-20).

Jehova nije ni okrutan ni prestrog vladar. Naprotiv, njegovi podanici uživaju slobodu i imaju puno razloga za radost (2. Kor. 3:17). David je to ovako opisao: “Čast i veličanstvo pred [Bogom] su, snaga i radost u njegovu su svetištu” (1. Ljet. 16:7, 27). Nešto slično napisao je i psalmist Etan: “Sretan je narod koji zna za klicanje radosno. Jehova, u svjetlu lica tvojega oni hode. Zbog imena tvojega vesele se cijeli dan i pravednost ih tvoja uzvisuje” (Psal. 89:15, 16). Budemo li često razmišljali o Jehovinoj dobroti, još ćemo se više uvjeriti da je njegova vlast najbolja. Nema sumnje, Jehova je najbolji vladar. On je naš brižni Stvoritelj i dobro zna što nam je potrebno da budemo istinski sretni. Osim toga, on nam velikodušno daje i više od onoga što nam je potrebno. Što god da traži od nas, za naše je dobro i u konačnici nam donosi sreću, čak i ako pritom moramo nešto žrtvovati (Iza. 48:17; w17.06 29 odl. 10-11).

Jedna sestra u Engleskoj jako je željela dijete, no ta joj se želja nije ispunila. Kad je ušla u menopauzu i shvatila da se njene nade u ovom svijetu neće ostvariti, bila je shrvana. Ona i suprug odlučili su se za usvajanje. “Usprkos tome”, ispričala je, “trebalo mi je vremena da to prežalim. Znala sam da usvojiti dijete nije isto što i roditi svoje vlastito.” Biblija kaže da će rađanje “zaštititi” kršćanke (1. Tim. 2:15). No to ne znači da će zbog toga što imaju djecu dobiti vječni život. Kako onda trebamo shvatiti te riječi? Budući da majka puno vremena posvećuje djeci i ima mnogo kućanskih obaveza, manja je vjerojatnost da će ogovarati druge i miješati se u tuđe poslove (1. Tim. 5:13; w17.06 5-6 odl. 6-8).

Elihu time nije htio reći da naš trud nema nikakvu vrijednost, nego je jednostavno istaknuo da Jehova ne ovisi o našoj službi. On je potpun sam po sebi. Mi ga ne možemo učiniti bogatijim ili moćnijim. Naprotiv, sve svoje dobre osobine, talente i sposobnosti dobili smo od njega, a njemu je važno kako ih koristimo. Kad nekom Jehovinom sluzi pokažemo vjernu ljubav, Jehova to shvaća osobno, kao da smo dobro djelo učinili njemu samome. Mudre izreke 19:17 kažu: “Tko je milostiv siromahu, posuđuje Jehovi, i On će mu platiti za djela njegova.” Znači li to da Jehova zapaža baš svako dobro djelo koje učinimo onome tko je u nevolji? Da li Stvoritelj svega što postoji doista sebe smatra dužnikom smrtnim ljudima i želi ih obilno blagosloviti kako bi im se odužio? Da! To je potvrdio i sam Božji Sin (Luka 14:13, 14; w17.04 29 odl. 3-4).

Čitanjem Biblije i naših publikacija možemo produbiti svoju ljubav prema biblijskoj istini. Što nam još može pomoći u tome? Redovito posjećivanje skupštinskih sastanaka. Tjedno razmatranje Biblije pomoću Stražarske kule jedan je od glavnih načina na koje dobivamo pouku. Da bismo u potpunosti shvatili smisao gradiva koje se razmatra, trebamo se svaki put dobro pripremiti. To, između ostalog, znači pročitati sve navedene biblijske retke. U novije vrijeme Stražarsku kulu na mnogim jezicima možemo preuzeti sa stranice jw.org ili je čitati u aplikaciji JW Library. Neki elektronički formati omogućavaju nam da brzo otvorimo navedene retke. No bez obzira na metodu koju koristimo, pažljivo čitanje biblijskih redaka i razmišljanje o njima produbit će našu ljubav prema biblijskoj istini (w17.05 20 odl. 14).

Nakon krštenja trebamo živjeti u skladu sa zavjetom koji smo dali prilikom predanja te ostati vjerni Bogu. Taj se zavjet ni na koji način ne može poništiti niti možemo povući ono što smo obećali Bogu. Ako se netko umori od služenja Jehovi ili mu dojadi kršćanski način života, on ne može tvrditi da se zapravo nije predao i da je njegovo krštenje nevažeće. Uostalom, ta je osoba prilikom krštenja svima dala do znanja da se potpuno predala Bogu. Stoga će pred Jehovom i skupštinom snositi odgovornost za svaki težak grijeh koji počini. Nemojmo nikada dopustiti da budemo poput onih kojima je Isus kazao: “Ostavio si svoju prvu ljubav.” Naprotiv, dajmo sve od sebe kako bi nam on mogao reći: “Znam tvoja djela i tvoju ljubav, vjeru, službu i ustrajnost i da je posljednjih djela tvojih više nego prijašnjih” (Otkr. 2:4, 19). Stoga ostanimo revni i živimo u skladu sa zavjetom koji smo dali Jehovi kad smo mu se predali. To će uistinu obradovati njegovo srce! (w17.04 6 odl. 12-13).

“Neće li Sudac cijele zemlje činiti ono što je pravo?” (1. Mojs. 18:25). Tim je pitanjem Abraham izrazio povjerenje u to da će Jehova pravedno presuditi Sodomi i Gomori. Bio je siguran da on nikad ne bi postupio nepravedno i “pogubio pravednika zajedno sa zlim”. To bi bilo naprosto nezamislivo! Abraham bio toliko siguran da Jehova uvijek sudi pravedno zato što je on oličenje pravde i pravednosti. U Bibliji se hebrejske riječi za “pravdu” i “pravednost” često pojavljuju zajedno zato što imaju vrlo slično značenje. Jehovina su mjerila savršeno pravedna i on uvijek ispravno gleda na stvari. Osim toga, njegova pisana Riječ kaže da “on ljubi pravednost i pravdu” (Psal. 33:5; w17.04 18 odl. 1-2).

Roditelji, da bi vaša djeca krenula putem koji vodi u vječni život, neophodno je da im pružite dobar primjer. Kad vide da vi “tražite najprije kraljevstvo”, ona izgrađuju povjerenje u to da će se Jehova brinuti za njihove svakodnevne potrebe (Mat. 6:33, 34). Stoga, živite skromno. Neka vam materijalne stvari nikad ne budu prioritet. Naprotiv, budite spremni odreći se materijalnih stvari radi duhovnih blagoslova. Ako je moguće, nemojte ulaziti u dugove. Trudite se steći “blago na nebu” — Jehovinu naklonost — a ne bogatstvo ili “slavu koja dolazi od ljudi” (Mar. 10:21, 22; Ivan 12:43). Nemojte dozvoliti da zbog previše obaveza nemate vremena za svoju djecu. Pokažite im da ste ponosni na njih zato što ne teže za tim da bilo sebi bilo vama osiguraju ugled ili bogatstvo, nego su odlučili Jehovi dati prvo mjesto u svom životu. Odbacite nebiblijsko gledište da su djeca dužna roditeljima omogućiti lagodan život. Imajte na umu da “djeca ne trebaju stjecati imovinu roditeljima, nego roditelji djeci” (2. Kor. 12:14; w17.05 8-9 odl. 3-4).