Prosinac

Kad se u biblijsko doba nekome htjelo ukazati gostoljubivost, obično bi ga se pozvalo na obrok (1. Mojs. 18:1-8; Suci 13:15; Luka 24:28-30). Poziv na zajednički obrok bio je znak da se domaćin želi sprijateljiti s gostom i biti u miru s njim. Koga bismo prvenstveno trebali zvati u goste? One s kojima smo redovito u kontaktu — braću i sestre u skupštini. Kad dođu teška vremena, morat ćemo se osloniti jedni na druge. Zato je važno da među svima nama vlada mir i da budemo jedni drugima vjerni prijatelji. Pokrajinski nadglednici, polaznici teokratskih tečajeva te volonteri na gradnji često trebaju prenoćište. Osim toga, neka naša braća i sestre mogu ostati bez krova nad glavom zbog prirodne katastrofe i treba im pružiti smještaj dok njihov dom ne bude obnovljen. Ne bismo trebali misliti da samo oni koji imaju velike stanove ili kuće mogu pružiti pomoć. Oni su možda već puno puta to učinili. Možeš li ponuditi nekome smještaj čak i ako tvoj dom nije velik? (w18.03 15 odl. 6; 16 odl. 9).

Što će onome tko je pao pomoći da ustane? Za to mu neće biti dovoljna snaga volje, nego mu je potreban Božji duh (Filip. 4:13). Jedan od plodova tog duha je samosvladavanje, koje je usko povezano sa samodisciplinom. Usrdna molitva, proučavanje Biblije i duboko razmišljanje također su važni. No što ako ne voliš učiti i proučavanje ti teško pada? Ne daj da te to obeshrabri. Jehova ti može pomoći da razviješ želju za njegovom Riječi, ako mu to dopustiš (1. Petr. 2:2). Kao prvo, moli se Jehovi da ti pomogne da budeš discipliniran i redovito proučavaš Bibliju. Zatim postupaj u skladu sa svojim molitvama. U početku možda možeš proučavati kraće vrijeme. S vremenom će ti biti sve lakše i sve ćeš više uživati u tome. Zapravo, mirni trenuci koje provedeš u razmišljanju o dubokim Jehovinim mislima postat će ti jako dragocjeni (1. Tim. 4:15; w18.03 29 odl. 5-6).

Da bi se osoba koja proučava Bibliju mogla krstiti, najprije mora saznati istinu o Bogu, njegovom naumu i onome što je učinio da bi spasio čovječanstvo (1. Tim. 2:3-6). Na temelju toga ona gradi vjeru koja će je potaknuti da odbaci postupke koje Jehova ne odobrava i počne živjeti po njegovim pravednim načelima (Djela 3:19). Naravno, Jehova neće prihvatiti predanje osobe koja još uvijek čini nešto što on mrzi (1. Kor. 6:9, 10). Međutim, nije dovoljno samo pridržavati se Jehovinih visokih moralnih mjerila. Oni koji se žele predati Jehovi trebaju prisustvovati skupštinskim sastancima te revno propovijedati dobru vijest i poučavati druge jer znaju da im time mogu spasiti život (Djela 1:8). Tek nakon što novi objavitelj počne sudjelovati u takvim teokratskim aktivnostima, on se može nasamo u molitvi predati Jehovi i zatim svoje predanje javno potvrditi krštenjem (w18.03 6 odl. 12).

Zašto je Jehova odabrao baš Mariju da bude Isusova majka? Nesumnjivo zato što je bila duhovna osoba. To se jasno vidi po prekrasnom hvalospjevu koji je izrekla kad je posjetila svoje rođake Zahariju i Elizabetu (Luka 1:46-55). Marijine riječi pokazuju da je izuzetno voljela Božju Riječ i da je jako dobro poznavala hebrejske knjige Biblije (1. Mojs. 30:13; 1. Sam. 2:1-10; Mal. 3:12). Zanimljivo je zapaziti da Marija i Josip nisu imali spolne odnose odmah nakon vjenčanja, nego tek nakon Isusovog rođenja. To pokazuje da je i njemu i njoj Jehovina volja bila važnija od osobnih želja (Mat. 1:25). Marija je pažljivo promatrala što se zbiva u Isusovom životu i pamtila njegove mudre pouke. Očito ju je jako zanimalo kako će Mesija ispuniti svoju ulogu u Božjem naumu. Nije li Marija doista divan primjer? Možemo li se i mi poput nje uvijek truditi činiti ono što Bog želi od nas? (w18.02 21 odl. 11).

Kako možemo pokazivati vjeru i poslušnost po uzoru na Joba? U kojim god da se okolnostima nalazimo, Jehova nam uvijek treba biti najvažnija osoba u životu. Moramo se potpuno uzdati u njega i biti mu poslušni cijelim srcem. Zapravo, mi za to imamo čak i više razloga nego Job. Zašto to možemo reći? Mi znamo puno toga o Sotoni i njegovim taktikama (2. Kor. 2:11). Zahvaljujući Bibliji, a posebno Knjizi o Jobu, znamo zašto Bog dopušta patnje. Iz Danijelovog proročanstva saznali smo da je Božje Kraljevstvo svjetska vlast kojoj je na čelu Isus Krist (Dan. 7:13, 14). Isto tako, znamo da će to Kraljevstvo uskoro zauvijek stati na kraj svim patnjama. Jobovo iskustvo ističe i koliko je važno da pokazujemo suosjećanje prema svojim suvjernicima koji su u nevolji. Neki bi ponekad, poput Joba, mogli reći nešto nepromišljeno (Prop. 7:7). Kad se to dogodi, nemojmo ih osuđivati, nego budimo suosjećajni i puni razumijevanja. Tako ćemo postupati po uzoru na Jehovu, našeg milosrdnog Oca punog ljubavi (Psal. 103:8; w18.02 6 odl. 16; 7 odl. 19-20).

Neki se uzohole zbog svog izgleda, popularnosti, muzičkog talenta, fizičke snage ili društvenog statusa. David je imao ne samo jednu, nego sve te kvalitete, no ipak je cijeli život ostao ponizan. Nakon što je ubio Golijata, kralj Šaul ponudio mu je da oženi njegovu kćer. David mu je tada rekao: “Tko sam ja (...) da budem zet kraljev?” (1. Sam. 18:18). Poput Davida, i današnji Jehovini sluge trude se biti ponizni. Zadivljuje nas to što znamo da Jehova, najuzvišenija osoba u svemiru, pokazuje poniznost. Mi ozbiljno shvaćamo biblijski savjet: “Obucite se u najdublju samilost, dobrostivost, poniznost, blagost i dugotrpljivost” (Kol. 3:12). Isto tako, znamo da se ljubav “ne hvali” i “ne uzvisuje” (1. Kor. 13:4). Time što pokazujemo poniznost, možemo potaknuti ljude da požele upoznati Jehovu (w18.01 28 odl. 6-7).

Organizacija bi nas mogla pozvati da damo prilog za neku konkretnu svrhu (Djela 4:34, 35; 1. Kor. 16:2). Naprimjer, možda se planira sagraditi nova dvorana koju će koristiti tvoja skupština. Možda saznamo da je potreban novac kako bi se organizirao kongres ili pomoglo braći koja su nastradala u nekoj elementarnoj nepogodi. Našim prilozima financira se rad našeg glavnog sjedišta i podružnica diljem svijeta te služba misionara, specijalnih pionira i pokrajinskih nadglednika. Svi mi možemo podupirati aktivnosti Jehovine organizacije u ovim posljednjim danima. Donacije su većinom anonimne. Možemo u dvorani diskretno ubaciti novac u kutije za priloge ili dati prilog preko naše internetske stranice jw.org. Možda mislimo da naši mali prilozi nisu od nekog velikog značaja. Međutim, novac kojim naša organizacija danas raspolaže većinom je prikupljen putem puno malih priloga, a ne putem velikih svota (w18.01 19 odl. 10-11).

Svatko tko želi postati kršćanin mora se krstiti. Krštenje je neophodno da bismo dobili spasenje (Mat. 28:19, 20). Krštenjem si pokazao da si se predao Bogu — da si svečano obećao Jehovi da ćeš ga voljeti i da će ti vršenje njegove volje biti važnije od svega drugoga. Prepustiti se Jehovi u ruke nikad nije pogrešna odluka. Sjeti se da su oni koji ne služe Jehovi zapravo pod Sotoninom vlašću. Ðavlu nije stalo do toga da se ti spasiš. Ustvari, on bi bio sretan kad bi ti izgubio vječni život time što bi stao na njegovu stranu i odbacio Jehovinu vlast. S druge strane, razmisli o mnogim blagoslovima koje imaš zato što si se predao Bogu i krstio. Budući da si posvetio svoj život Jehovi, možeš s potpunim uvjerenjem reći: “Jehova je na mojoj strani, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?” (Psal. 118:6). Biti na Božjoj strani i uživati njegovu naklonost najveća je čast koju mi ljudi možemo dobiti (w17.12 23-24 odl. 1-3).

Ponekad nas mogu iritirati riječi ili postupci naših suvjernika, a i njih može iritirati naše ponašanje. To bi nam mogla biti velika kušnja. No ona nam, kao i sve druge kušnje, pruža priliku da dokažemo svoju vjernost Jehovi. Kako je možemo dokazati? Tako da učimo složno surađivati s našom braćom i sestrama, koje Jehova voli unatoč njihovim manama. Bog svoje sluge ne štiti od kušnji. To potvrđuje i izvještaj o Josipu. Dok je bio još mladić, Josipa su njegova zavidna polubraća prodala u ropstvo te je završio u Egiptu (1. Mojs. 37:28). Jehova je vidio što se zbiva i sigurno mu je bilo teško gledati što proživljava njegov prijatelj i vjerni sluga. Ipak, nije se umiješao. Josip je kasnije bio optužen da je pokušao silovati Potifarovu ženu te je bio bačen u zatvor, ali Jehova ni tada nije intervenirao. No je li on napustio Josipa? Baš naprotiv! Biblija kaže: “Jehova je uspjehom okrunio sve što je [Josip] radio” (1. Mojs. 39:21-23; w18.01 9-10 odl. 12-14).

Koja su učenja temelj tvoje vjere? Sigurno bi istaknuo svoje uvjerenje da nas je Jehova stvorio i podario nam život. Vjerojatno bi spomenuo svoju vjeru u Isusa Krista, koji je svojom smrću dao otkupninu za nas. I zasigurno bi sa zadovoljstvom dodao da će Zemlja uskoro postati raj u kojem će Božji sluge živjeti vječno. No bi li i uskrsnuće naveo kao jedno od temeljnih učenja svoje vjere? Uskrsnuće s razlogom trebamo smatrati jednim od naših najvažnijih vjerovanja, čak i ako se mi osobno nadamo da ćemo preživjeti veliku nevolju i zauvijek živjeti na Zemlji. Uskrsnuće čini temelj naše vjere. Da Krist nije uskrsnuo, onda on danas ne bi vladao kao kralj, a propovijedanje o njegovom Kraljevstvu bilo bi posve uzaludno (1. Kor. 15:12-19). No mi znamo da se Isus vratio u život i čvrsto vjerujemo u uskrsnuće čak i ako nam se drugi zbog toga rugaju (Mar. 12:18; Djela 4:2, 3; 17:32; 23:6-8; w17.12 8 odl. 1-2).

Farizejima je bio važan samo grijeh koji je netko učinio, a ne kakav je grešnik kao osoba. Kad su vidjeli Isusa na gozbi u Matejevom domu, upitali su njegove učenike: “Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?” Isus im je odgovorio: “Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu.’ Jer nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike” (Mat. 9:9-13). Je li Isus opravdavao teške grijehe? Nipošto. Ustvari, glavna poruka koju je objavljivao sadržavala je poziv grešnicima da se pokaju (Mat. 4:17). Isus je pronicljivo zapazio da se barem neki od poreznika i grešnika koji su došli u Matejev dom žele promijeniti. Oni nisu došli samo zbog jela. Biblija kaže: “Tamo je bilo mnogo onih koji su pošli za [Isusom]” (Mar. 2:15). Nažalost, većina farizeja nije u takvim ljudima vidjela ono što je vidio Isus (w17.11 13 odl. 2; 16 odl. 15).

Svi smo mi sretni što smo dio kršćanske skupštine. Proučavanje Božje Riječi na našim sastancima te podrška koju s ljubavlju pružamo jedni drugima pomažu nam da ostanemo usredotočeni na nagradu. Ipak, ponekad se zbog nekih nesuglasica može pojaviti određena napetost među pojedinim članovima skupštine. Ako ne bismo rješavali takve probleme, lako bi nas mogla obuzeti ljutnja ili ogorčenost (1. Petr. 3:8, 9). Što možemo učiniti kako zbog ljutnje ne bismo izgubili nagradu? Pavao je Kološane potaknuo: “Kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, obucite se u najdublju samilost, dobrostivost, poniznost, blagost i dugotrpljivost. Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi” (Kol. 3:12, 13; w17.11 27 odl. 7-8).

Izraelac koji je slučajno ubio nekoga te pobjegao u grad-utočište morao je na gradskim vratima iznijeti svoj slučaj starješinama. Starješine su ga trebali ljubazno primiti. Nakon nekog vremena poslali su ga natrag u grad u kojem se ubojstvo dogodilo kako bi mu ondje sudili starješine tog grada (4. Mojs. 35:24, 25). Ubojica se mogao vratiti u grad-utočište tek nakon što bi starješine utvrdili da se radi o nenamjernom ubojstvu. Zašto su u rješavanje takvih slučajeva bili uključeni starješine? Oni su se brinuli da izraelska zajednica ostane čista te su pomogli nenamjernom ubojici da iskoristi zaštitu koju mu je Jehova u svom milosrđu omogućio. Jedan je bibličar napisao da bi bjegunac “riskirao svoj život” ako se ne bi obratio starješinama “zato što nije iskoristio zaštitu koju mu je Bog stavio na raspolaganje”. Dakle, nenamjerni ubojica mogao je dobiti pomoć, ali ju je trebao zatražiti i prihvatiti. Ako ne bi otišao u neki od gradova-utočišta, najbliži rođak ubijene osobe mogao ga je pogubiti (w17.11 9 odl. 6-7).

Jehova nad vojskama i danas se služi svojim anđelima kako bi štitio i jačao svoj narod (Mal. 3:6; Hebr. 1:7, 14). Otkako je 1919. duhovni Izrael oslobođen simboličnog robovanja Babilonu Velikom, Božji narod nezaustavljivo napreduje unatoč tome što se suočava sa snažnim protivljenjem (Otkr. 18:4). Budući da nas štite anđeli, ne trebamo se bojati da će Jehovina organizacija ikad više robovati krivoj religiji (Psal. 34:7). Naprotiv, možemo biti uvjereni da će Božji sluge diljem svijeta i dalje napredovati te da će uživati u duhovnom blagostanju. Na našoj je strani moćna Jehovina vojska. U tom presudnom trenutku koji će nastupiti u vrijeme velike nevolje anđeli Jehove nad vojskama zaštitit će Božji narod i uništiti one koji se protive Jehovinoj vlasti (2. Sol. 1:7, 8). Bit će to nezaboravan dan! (w17.10 28 odl. 10-11).

Ako netko iz tvoje obitelji bude isključen ili sam napusti Zajednicu, to može biti izuzetno bolno. Što ti može pomoći da se lakše nosiš s boli koju osjećaš? Važno je da budeš zaokupljen duhovnim aktivnostima. Jačaj svoju vjeru tako da redovito čitaš Bibliju, pripremaš se za sastanke i dolaziš na njih, ideš u službu propovijedanja i moliš se za snagu kako bi mogao izdržati (Juda 21). No što ako imaš osjećaj da sve to radiš mehanički i da ti to ne pričinjava radost? Nemoj odustati! Dobre duhovne navike mogu ti pomoći da kontroliraš negativne misli i osjećaje. Pogledajmo što se dogodilo piscu 73. psalma. On je počeo neispravno gledati na neke stvari i bio je jako uznemiren. No odlazak u Božji dom pomogao mu je da ispravi svoj način razmišljanja (Psal. 73:16, 17). Vjerna služba Jehovi može pomoći i tebi (w17.10 16 odl. 17-18).

U edenskom vrtu Sotona se pretvarao da mu je stalo do Evine dobrobiti, no njegovi postupci otkrili su da je ustvari sebičan i licemjeran (1. Mojs. 3:4, 5). Ahitofel se pravio da je Davidov prijatelj, no kasnije se pokazalo da njegovo prijateljstvo s kraljem nije bilo nimalo iskreno. Izdao je Davida kad je zaključio da bi od toga mogao imati koristi (2. Sam. 15:31). U današnje vrijeme slično postupaju otpadnici i drugi pojedinci koji stvaraju podjele u skupštini. Oni se služe “slatkim i laskavim riječima” nastojeći uvjeriti druge da im je stalo do njih, no zapravo su sebični (Rim. 16:17, 18). Licemjerna ljubav naročito zaslužuje osudu jer onaj tko pokazuje takvu ljubav dovodi druge u zabludu glumeći da mu je iskreno stalo do njih. Takvim se licemjernim ponašanjem možda može zavarati ljude, ali ne i Jehovu. Isus je rekao da one koji se ponašaju kao licemjeri čeka najstroža kazna (Mat. 24:51). Dobro je da se pitamo: Pokazujem li drugima uvijek iskrenu ljubav ili im ponekad činim dobro iz sebičnih motiva odnosno iz želje da se prikažem boljim nego što jesam? (w17.10 8 odl. 6-8).

Kad ljudima u službi čitamo izravno iz Božje Riječi, dajemo priliku Jehovi da im govori. Dobro odabrani biblijski redak vjerojatno će puno jače djelovati na ljude od bilo čega što bismo im mi mogli reći (1. Sol. 2:13). Upitaj se: Trudim li se iskoristiti svaku priliku kako bih ljudima kojima prenosim dobru vijest pročitao nešto iz Božje Riječi? Naravno, nije dovoljno da ljudima kojima svjedočimo samo pročitamo nešto iz Biblije. Zašto nije? Zato što mnogi ne poznaju Bibliju ili uopće ne razumiju ono što u njoj piše. Tako je bilo u 1. stoljeću, a tako je i danas. Zato ne bismo trebali pretpostavljati da je dovoljno samo pročitati neki redak i da će osoba odmah shvatiti njegov smisao. Važno je da istaknemo određene dijelove retka — možda tako da ponovimo ključne riječi — i zatim objasnimo što je smisao onog što smo pročitali. Ako tako postupimo, veća je vjerojatnost da će osoba shvatiti poruku iz Božje Riječi i da će joj ona doprijeti do srca (Luka 24:32; w17.09 25 odl. 7-8).

Jehova od svih onih koji se trude postupati po uzoru na Isusa očekuje da pokazuju samilost svojim bližnjima i suvjernicima (Ivan 13:34, 35). Pokazivati samilost, između ostalog, znači suosjećati s kime u njegovoj boli. Samilosna osoba nastoji ublažiti patnju drugima, primjerice tako da im pomogne kad se nađu u nevolji. Otvori oči i pokušaj prepoznati situacije u kojima bi drugima mogao pomoći. Patnje koje proživljavaju oni koji su nastradali u prirodnim katastrofama potiču mnoge ljude da im samilosno pomažu. Jehovini sluge poznati su po tome da u takvim nevoljama spremno priskaču u pomoć postradalima (1. Petr. 2:17). To dobro zna i jedna sestra iz Japana koja je živjela na području koje su 2011. pogodili razoran potres i tsunami. Ona kaže da ju je jako ohrabrilo i utješilo to što je vidjela da mnogi volonteri iz drugih dijelova Japana i iz drugih zemalja marljivo rade kako bi obnovili oštećene objekte. Napisala je: “Zahvaljujući tome što sam doživjela uvjerila sam se u to da je Jehovi stalo do nas, da se njegovi sluge brinu jedni za druge i da se mnoga braća i sestre iz cijelog svijeta mole za nas” (w17.09 11 odl. 12-13).

Zašto trebamo pokazivati samosvladavanje? Razmotrimo dva važna razloga. Kao prvo, iskustva pokazuju da ljudi koji mogu obuzdati svoje želje i osjećaje imaju manje problema u životu. Emocionalno su stabilniji, lakše ostvaruju zdrave međuljudske odnose, rjeđe se ljute te su manje tjeskobni i depresivni nego oni koji su nagle naravi. Kao drugo, sposobnost da se odupremo iskušenju i obuzdamo neispravne želje neophodna nam je da bismo ostali u dobrom odnosu s Bogom. O tome jasno svjedoči primjer Adama i Eve, koji nisu pokazali samosvladavanje te su zbog toga izgubili Božju naklonost (1. Mojs. 3:6). I mnogi drugi ljudi suočili su se sa strašnim posljedicama zbog toga što nisu pokazali tu važnu osobinu. Nijedan nesavršeni čovjek ne može savršeno vladati svojim mislima, riječima i postupcima. Jehova dobro zna koliko nam je teško pokazivati samosvladavanje i želi nam pomoći da nadvladamo svoje grešne sklonosti (1. Kralj. 8:46-50. w17.09 4 odl. 3-4).

Nekada se u Južnoafričkoj Republici Jehovini svjedoci različitih rasa nisu mogli slobodno sastajati. No u nedjelju, 18. prosinca 2011, bilo je divno vidjeti na okupu više od 78 000 naše braće i sestara koji pripadaju različitim rasama. Tog su se dana Jehovini svjedoci iz Južnoafričke Republike i susjednih zemalja okupili na najvećem stadionu u Johannesburgu kako bi uživali u duhovnoj pouci. Jedan od članova uprave tog stadiona rekao je: “Na ovom stadionu još nikad nisam vidio ovako pristojne posjetitelje. Svi ste tako lijepo odjeveni. I tako ste dobro očistili stadion. A što je najvažnije, istinski ste ujedinjeni iako pripadate različitim rasama.” Takvi komentari osoba koje nisu Jehovini svjedoci pokazuju da je naše međunarodno bratstvo doista posebno (1. Petr. 5:9). No po čemu se uvelike razlikujemo od svih drugih organizacija? Po tome što se uz pomoć Božje Riječi i njegovog svetog duha svi mi trudimo “svući staru osobnost” i umjesto nje “obući novu osobnost” (Kol. 3:9, 10; w17.08 17-18 odl. 2-3).

Biblija kaže da je strpljivost, odnosno dugotrpljivost, plod svetog duha. Bez Božje pomoći nesavršenim je ljudima teško pokazivati strpljivost. Strpljivost je dar od Boga. Pokazivanjem strpljivosti iskazujemo ljubav Bogu, ali i svojim bližnjima. Dok nestrpljivost narušava ljubav među ljudima, strpljivost je jača (1. Kor. 13:4; Gal. 5:22). Strpljivost je povezana i s nekim drugim važnim kršćanskim osobinama. Naprimjer, usko je povezana s ustrajnošću, koja nam pomaže da izdržimo teške situacije i da pritom ostanemo radosni (Kol. 1:11; Jak. 1:3, 4). Biti strpljiv ponekad znači ne osvetiti se onome tko nam je nanio zlo ili učinio kakvu nepravdu. Strpljiva osoba ostaje nepokolebljiva i vjerna Jehovi u kakvim god da se okolnostima nađe. Biblija nas potiče da prihvatimo činjenicu da moramo čekati. Ta važna pouka ističe se u Jakovu 5:7, 8 (w17.08 4 odl. 4).

Mladi, vjerojatno ćete se složiti da je prije polaska na put mudro odabrati odredište. Život je nalik putovanju koje treba isplanirati dok je čovjek mlad. Naravno, to nije uvijek lako. No ne daj da te to obeshrabri. Zapazi što Jehova obećava u današnjem citatu. On potiče vas mlade da mudro isplanirate svoju budućnost (Prop. 12:1; Mat. 6:20). On želi da budete sretni. To se vidi i po onome što je stvorio. Prekrasni prizori i zvukovi u prirodi te ukusna hrana pokazuju kako on želi da uživamo u životu. Sjetite se i koliko se Jehova brine za nas te kako nas poučava jer želi da budemo istinski sretni. Onima koji odbacuju njegove savjete poručuje: “Izabrali ste ono što mi nije po volji. (...) Evo, sluge će se moje radovati, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će moje klicati zbog radosti u srcu” (Iza. 65:12-14). Kad donosimo mudre životne odluke, slavimo Jehovu (Izr. 27:11; w17.07 22 odl. 1-2).

Bog koji u svakom trenutku zna gdje se nalazi svaka zvijezda zna i sve o tebi osobno — on u svakom trenutku točno zna gdje se nalaziš, kako se osjećaš i što ti je potrebno. Jehovi je stalo do svakog od nas. On razumije što proživljavamo, suosjeća s nama i može nam dati snage da izdržimo životne nedaće (Psal. 147:5). No možda nam se čini da su naši problemi toliko veliki da se više ne možemo nositi s njima. Bog razumije naša ograničenja, “sjeća se da smo prah” (Psal. 103:14). Budući da smo nesavršeni, stalno radimo iste greške. Jako nam je žao kad kažemo nešto nepromišljeno, kad se u nama jave neispravne želje ili kad primijetimo da drugima zavidimo na nečemu. Iako Jehova nema takvih slabosti, njegovom razboru, odnosno sposobnosti razumijevanja, nema kraja i stoga on dobro razumije kako se osjećamo (Iza. 40:28). Vjerojatno se i ti možeš sjetiti situacija u kojima ti je on svojom moćnom rukom pomogao da izađeš na kraj s nekom kušnjom (Iza. 41:10, 13; w17.07 18 odl. 6-8).

Jedan brat iz Šri Lanke, koji sada živi u drugoj zemlji, stavio je svoju kuću i imanje na raspolaganje za održavanje skupštinskih i pokrajinskih sastanaka te za smještaj punovremenih slugu. Iako je zbog toga u financijskom pogledu na gubitku, time puno pomaže tamošnjim objaviteljima koji vrlo skromno žive. U jednoj zemlji u kojoj je naše djelovanje ograničeno sastanci se održavaju u domovima nekih objavitelja. Zahvaljujući tome braća imaju mjesto za sastajanje i ne moraju plaćati najam, što puno znači brojnim pionirima i objaviteljima koji nemaju puno u materijalnom pogledu. Jedna sestra koja redovito daje priloge za djelo Kraljevstva ispričala je kakve je blagoslove zbog toga doživjela. Ona kaže: “Trudim se biti velikodušna i s vremenom sam shvatila da to na pomalo neobičan način utječe na mene. Što više dajem u materijalnom pogledu, to imam više razumijevanja za druge. Spremnije opraštam, strpljivija sam, bolje se nosim s razočaranjima i lakše prihvaćam savjete” (w17.07 9 odl. 9-10).

Čak i ako je Job s vremenom shvatio zašto su ga snašle teške kušnje, lako je moguće da se ponekad pitao zašto je morao baš toliko trpjeti. Ako su ga mučile takve misli, mogao je razmišljati o savjetu koji je dobio od Boga. To ga je moglo utješiti i pomoći mu da zadrži ispravno gledište o svojim patnjama (Psal. 94:19). Izvještaj o Jobu i nama može pružiti utjehu i pomoći nam da sagledamo stvari u pravom svjetlu. Uostalom, Jehova je dao zapisati taj izvještaj “nama (...) za pouku”, “da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu” (Rim. 15:4). Što učimo iz njega? Kao prvo, ne smijemo postati toliko zaokupljeni vlastitim životom da izgubimo iz vida važnost opravdanja Jehovine vlasti. Kao drugo, uvijek trebamo imati na umu da je naša uloga u spornom pitanju ostati vjerni Jehovi čak i u teškim okolnostima, kao što je to učinio Job (w17.06 24 odl. 9; 25 odl. 13-14).

Isus je dobro znao da je ljudima potreban odmor. Nakon jednog posebno napornog propovjedničkog putovanja svojim je učenicima rekao gornje riječi. Dakle, zabava i rekreacija imaju važnu ulogu. No moramo paziti da nam ne postanu najvažnije u životu. U 1. stoljeću mnogi su živjeli po načelu: “Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti” (1. Kor. 15:32). Takvo gledište rašireno je i danas u mnogim dijelovima svijeta. Kako možemo procijeniti imamo li uravnoteženo gledište o zabavi? Mogli bismo tokom jednog tjedna zapisivati koliko smo vremena potrošili na duhovne aktivnosti. A zatim bismo taj broj mogli usporediti s vremenom koje smo u tom istom tjednu potrošili na zabavu i rekreaciju, naprimjer na sport, hobije, televiziju ili videoigre. Jesmo li možda s tim pretjerali? (Efež. 5:15, 16; w17.05 24-25 odl. 11-13).

Isus je ispričao usporedbu o trgovcu koji je pronašao je biser koji je bio toliko prekrasan da ga je oduševio već i sam pogled na njega. Bio je spreman prodati sve što ima kako bi ga kupio. Možeš li zamisliti koliko mu je bilo stalo do tog bisera? Istina o Božjem Kraljevstvu može se usporediti sa skupocjenim biserom. Ako je cijenimo onoliko koliko je trgovac cijenio pronađeni biser, bit ćemo spremni odreći se svega kako bismo postali i ostali podanici tog Kraljevstva (Mar. 10:28-30). Naprimjer, Zakej se obogatio na nepošten način, iznuđivanjem novca (Luka 19:1-9). Međutim, kad je čuo što Isus govori o Kraljevstvu, prepoznao je izuzetnu vrijednost dobre vijesti i odmah poduzeo odlučne korake. Rekao je: “Evo, Gospodine, polovinu svoje imovine dajem siromasima i svima koje sam lažno optužio da bih iznudio novac vraćam četverostruko.” Zakej se spremno odrekao svog nepošteno stečenog bogatstva i prestao je pohlepno gomilati materijalne stvari (w17.06 10 odl. 3-5).

Objavitelji koje roditelji zamole za pomoć trebaju poticati dijete da poštuje roditelje. Trebaju uvijek u pozitivnom svjetlu govoriti o njima i ne bi smjeli prisvajati njihovu ulogu. Osim toga, moraju paziti kako ne bi učinili ništa što bi članovi skupštine ili drugi ljudi mogli krivo protumačiti i optužiti ih da čine nešto nedolično (1. Petr. 2:12). S druge strane, roditelji ne bi smjeli poučavanje svog djeteta naprosto prepustiti drugima. Trebaju pratiti kako mu sukršćani pomažu te ga i dalje sami poučavati. Roditelji, molite se Jehovi za pomoć i dajte sve od sebe da biste izvršili svoju ulogu (2. Ljet. 15:7). Neka vam djetetov odnos s Jehovom bude važniji od vaših osobnih interesa. Poduzmite sve što možete kako bi Božja Riječ doprla do srca vašeg djeteta. I nikad ne gubite vjeru u to da vaše dijete može postati revan Jehovin sluga (w17.05 12 odl. 19-20).

Zamisli sljedeću situaciju. Čovjek je osuđen na smrt zbog zločina koji nije počinio. Njegova obitelj i prijatelji ostali su u šoku. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da će on i njegovi sinovi biti pogubljeni, i to na temelju lažnih iskaza dvojice zloglasnih nitkova. Pravdoljubivim promatračima strašno je gledati pogubljenje tih nedužnih ljudi. Nažalost, to nije tek izmišljena priča, nego stvaran događaj. Žrtva te nepravde bio je vjerni Jehovin sluga Nabot, koji je živio za vladavine izraelskog kralja Ahaba (1. Kralj. 21:11-13; 2. Kralj. 9:26). Kad je kralj Ahab tražio od Nabota da mu proda svoj vinograd i čak mu u zamjenu ponudio bolji, Nabot nije htio. Odbio je kraljevu ponudu jer nije htio prekršiti Jehovin zakon koji je zabranjivao da se nasljedstvo proda u trajno vlasništvo nekome iz drugog plemena (3. Mojs. 25:23; 4. Mojs. 36:7). Da, Nabot je bio poslušan Jehovi (w17.04 23 odl. 1; 24 odl. 4).

Tko će ostati na Zemlji kad zlih više ne bude? Jehova nam je dao ovo divno obećanje: “Krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira.” Nekoliko redaka dalje u tom istom psalmu piše: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psal. 37:11, 29). Tko su ti “krotki” i “pravednici”? Krotki su oni koji ponizno prihvaćaju Jehovine pouke i vodstvo, a pravednici su oni koji vole činiti ono što je ispravno u njegovim očima. U današnjem svijetu zlih je daleko više nego pravednih. No u novom svijetu krotki i pravedni neće biti ni manjina ni većina. Bit će jedini ljudi na Zemlji. Sasvim sigurno, s takvim stanovnicima naš će planet doista biti raj! (w17.04 10-11 odl. 5-6).

“Ljubav prema Bogu” potiče nas da pokazujemo ljubav jedni drugima, posebno u teškim okolnostima (1. Ivan. 3:17, 18). Kad je u 1. stoljeću kršćanima u Judeji prijetila glad, njihovi suvjernici poslali su im pomoć (Djela 11:28, 29). Apostoli Pavao i Petar poticali su kršćane da budu gostoljubivi (Rim. 12:13; 1. Petr. 4:9). Ako se od nas očekuje da srdačno primimo one koji nam dođu u posjet, koliko bismo tek trebali biti dobrostivi prema suvjernicima kojima je život u opasnosti ili koji su progonjeni zbog svoje vjere! Nedavno je na tisuće Jehovinih svjedoka moralo pobjeći iz svojih domova zbog oružanih sukoba i progona na istoku Ukrajine. Nažalost, neki su čak izgubili život. Većinu izbjegle braće primili su njihovi suvjernici u drugim dijelovima Ukrajine i Rusije. Gdje god da se nalaze, oni su i dalje politički neutralni, “nisu dio svijeta”, te revno objavljuju dobru vijest (Ivan 15:19; Djela 8:4; w17.05 4 odl. 6-7).