Siječanj

Isus je najprije ugledao ožalošćenu majku, a zatim se sažalio na nju (Luka 7:13). Ali on nije samo osjetio sažaljenje prema toj ženi nego je i pokazao da suosjeća s njom. Obratio joj se, nesumnjivo blagim i utješnim tonom glasa, te joj je rekao: “Nemoj plakati.” A zatim je odlučio nešto poduzeti. Vratio je mladića u život i “predao [ga] njegovoj majci” (Luka 7:14, 15). Što možemo naučiti iz čuda koje je Isus učinio kad je uskrsnuo udovičinog sina? Učimo koliko je važno suosjećati s onima koji tuguju zbog smrti voljene osobe. Poput Isusa, možemo razvijati suosjećanje tako da se trudimo zapažati osjećaje i potrebe onih koji tuguju. A zatim trebamo pokazati suosjećanje tako da kažemo i učinimo ono što možemo kako bismo im pomogli i utješili ih (Izr. 17:17; 2. Kor. 1:3, 4; 1. Petr. 3:8). Čak i ako im kažemo samo par jednostavnih riječi ili učinimo nešto lijepo za njih, to im može puno značiti (w23.04 15:13-15).

Iako je Isus znao da je njegov prijatelj Lazar upravo umro, ostao je ondje gdje je čuo tu vijest još dva dana, a zatim je krenuo u Betaniju. Dakle, kad je Isus stigao, Lazar je već četiri dana bio mrtav. Isus je odlučio učiniti nešto kako bi pomogao svojim prijateljima i proslavio Boga (Ivan 11:6, 11, 17). Ovaj izvještaj pruža nam lijepu pouku o prijateljstvu. Razmisli o sljedećem: Kad su Marija i Marta javile Isusu da je Lazar bolestan, one ga nisu molile da dođe u Betaniju. Naprosto su rekle da je njegov dragi prijatelj bolestan (Ivan 11:3). Kad je Lazar umro, Isus ga je mogao uskrsnuti iako je bio daleko od njega. Pa ipak, odlučio je otići u Betaniju da bude sa svojim prijateljicama Marijom i Martom. Imaš li ti prijatelja koji će ti priskočiti u pomoć a da ga ništa ne moraš pitati? Ako imaš, onda znaš da možeš računati na njega kad se nađeš u nevolji (Izr. 17:17). Budimo i mi poput Isusa pravi prijatelji jedni drugima! (w23.04 16:10-11).

Kad proživljavamo neku kušnju, možda nam se čini da Jehovin novi svijet nikad neće doći. Znači li to da imamo slabu vjeru? Ne nužno. Prikažimo to pomoću jedne usporedbe. Ako smo usred jako hladne zime, možda nam se čini da ljeto nikad neće doći. No ljeto ipak dođe. Slično tome kad smo jako obeshrabreni, možda imamo osjećaj da novi svijet nikad neće doći. No ako imamo jaku vjeru, znamo da će se Božja obećanja ispuniti (Psal. 94:3, 14, 15; Hebr. 6:17–19). Mi smo čvrsto uvjereni u to i zato dajemo sve od sebe da nam služba Jehovi i dalje bude na prvom mjestu u životu. Jaka vjera potrebna nam je i da bismo propovijedali dobru vijest o Božjem novom svijetu (Mat. 24:14). Mnogi ljudi misle da je to što im govorimo prelijepo da bi bilo istinito (Ezek. 33:32). Nemojmo nikad dopustiti da njihovi stavovi utječu na nas i da počnemo sumnjati u Jehovina obećanja. Da nam se to ne bi dogodilo, moramo stalno jačati svoju vjeru (w23.04 19:6-7, 14).

Jesi li se ikad pitao uslišava li Jehova tvoje molitve? Ako jesi, znaj da nisi jedini. To se pitaju mnoga braća i sestre, naročito kad prolaze kroz neka teška životna razdoblja. Ako smo pritisnuti sa svih strana, i nama je možda teže prepoznati kako Jehova odgovara na naše molitve. Zašto možemo biti sigurni da Jehova uslišava molitve svojih slugu? Biblija nam jamči da nas Jehova jako voli i da smo mu dragocjeni (Hag. 2:7; 1. Ivan. 4:10). On nas upravo zato poziva da u molitvi tražimo pomoć od njega (1. Petr. 5:6, 7). Jehova nam želi pomoći da ostanemo bliski s njim i da se uspješno nosimo sa svojim problemima. U Bibliji na mnogim mjestima čitamo da je Jehova uslišio molitve svojih slugu. Možeš li se sjetiti nekog primjera? (w23.05 21:1-4).

Marija je i sama imala blizak odnos s Jehovom. Njena vjera nije ovisila o onome što je Josip radio. Ona je dobro poznavala svete spise. Osim toga, odvajala je vrijeme za duboko razmišljanje o onome što je iz njih naučila (Luka 2:19, 51). Nema sumnje, Marija je zbog svoje duhovnosti bila izvrsna žena. Danas se mnoge žene trude postupati po uzoru na Mariju. Naprimjer, naša sestra Emiko kaže: “Prije braka imala sam dobre duhovne navike. No nakon što sam se udala, moj se muž počeo moliti za nas i predvoditi u teokratskim aktivnostima. Tako sam se sve više oslanjala na njega te sam shvatila da je moja vjera počela ovisiti o njemu. Postalo mi je jasno da moram sama ‘nositi svoj teret’ kad je riječ o mom odnosu s Jehovom. Sada redovito odvajam vrijeme da budem nasamo sa svojim Bogom – da mu se molim, čitam Bibliju i razmišljam o njegovim mislima” (Gal. 6:5). Žene, ako nastavite produbljivati svoje prijateljstvo s Jehovom, vaši će muževi imati još više razloga da vas hvale i vole (Izr. 31:30; w23.05 23:6).

Strah pred Jehovom nije nešto s čime se rađamo – moramo ga razvijati. To, između ostalog, možemo tako da se bolje upoznamo s djelima stvaranja. Što više zapažamo Božju mudrost, moć i veliku ljubav prema nama, koje se mogu razabrati “u onome što je stvoreno”, to više volimo i poštujemo svog Boga (Rim. 1:20). Strah pred Bogom možemo razvijati i tako da mu se redovito molimo. Što se više molimo, to nam Jehova postaje stvarniji. Svaki put kad ga molimo za snagu da podnesemo neku kušnju, podsjećamo se na njegovu zadivljujuću moć. Kad mu zahvaljujemo za to što je dao za nas svog Sina, podsjećamo se na to koliko nas Jehova voli. A kad usrdno molimo Jehovu da nam pomogne izaći na kraj s nekim problemom, postajemo još više svjesni koliko je on mudar. Takve molitve produbljuju naše poštovanje prema Jehovi. Osim toga, potiču nas da budemo još odlučniji da ne činimo ništa čime bismo ugrozili svoje prijateljstvo s njim (w23.06 27:6-7).

Jehova uvijek pomaže svom narodu da jasno razumije njegove zakone. Naprimjer, u 1. stoljeću vodeće tijelo navelo je tri područja na kojima kršćani moraju biti postojani i nepokolebljivi. Bilo im je rečeno (1) da se trebaju kloniti idolopoklonstva i štovati samo Jehovu, (2) da trebaju poštovati svetost krvi i (3) da se trebaju pridržavati biblijskih uzvišenih moralnih mjerila (Djela 15:28, 29). Što kršćanima danas može pomoći da se čvrsto drže Jehovinih mjerila i da pokazuju poslušnost na ta tri područja? Mi se klonimo idolopoklonstva i štujemo samo Jehovu. On je Izraelcima zapovjedio da odanost iskazuju isključivo njemu (Pnz. 5:6–10). Isus je, kad ga je Ðavo iskušavao, jasno rekao da moramo štovati samo Jehovu (Mat. 4:8–10). Zbog toga mi ne štujemo vjerske idole. Osim toga, ne idoliziramo ni ljude – bilo da je riječ o vjerskim i političkim vođama ili zvijezdama iz svijeta sporta i zabave. Ne uzvisujemo ih i ne ponašamo se prema njima kao da su bogovi. Mi štujemo samo onoga koji je “sve stvorio” (Otkr. 4:11; w23.07 31:3-4).

Sotonin svijet je opsjednut spolnim nemoralom i pornografijom (Efež. 4:19). Zato moramo razvijati strah pred Bogom i kloniti se zla. U 9. poglavlju Mudrih izreka spominju se dvije simbolične žene koje predočavaju mudrost i bezumnost. Obje žene koje se opisuju u tom poglavlju upućuju poziv neiskusnima, odnosno onima koji su nerazumni. Svaka od njih kao da kaže: “Dođi k meni i pojedi jelo koje sam pripremila” (Izr. 9:1, 4–6). No nije svejedno čiji ćemo poziv prihvatiti. Ishodi tih dviju odluka razlikuju se kao nebo i zemlja. Osvrnimo se najprije na poziv koji upućuje “bezumna žena” (Izr. 9:13–18). Ona glasno doziva nerazumne i govori im da svrate kod nje na gozbu. Što se događa onima koji prihvate poziv da dođu u njenu kuću? Mudre izreke kažu da su ondje “nemoćni mrtvaci”. U toj knjizi nalazimo upozorenje da se čuvamo “grešne žene” i “bludnice”. Kaže nam se: “Njena kuća tone u smrt” (Izr. 2:11–19). A Mudre izreke 5:3–10 upozoravaju nas da se čuvamo “grešne žene” čije noge “silaze u smrt” (w23.06 28:6-7).

Starješine moraju drugima pružati dobar primjer kad je riječ o razumnosti (1. Tim. 3:2, 3). Naprimjer, starješina ne bi trebao očekivati da će drugi starješine uvijek prihvaćati njegovo mišljenje naprosto zato što je stariji ili iskusniji od njih. On je svjestan da Jehovin duh može potaknuti bilo kojeg člana starješinstva da kaže nešto što će doprinijeti tome da se donese mudra odluka. Ako nije u pitanju kršenje nekog biblijskog načela, razuman starješina spremno će poduprijeti odluku većine, čak i ako on osobno misli drugačije. To što se trudimo biti razumni donosi nam mnoge blagoslove. Imamo bolje odnose sa svojom braćom i sestrama, a u skupštini vlada mir. Osim toga, uživamo u prekrasnoj raznolikosti Jehovine ujedinjene obitelji sastavljene od pojedinaca koji se razlikuju po osobnosti, običajima i kulturi iz koje potječu. A što je najvažnije, sretni smo jer znamo da postupamo po uzoru na našeg razumnog Boga, Jehovu (w23.07 32:16-17).

Danijel je istraživao proročanstva s ispravnim motivom – htio je saznati istinu. Danijel je bio i ponizan – znao je da će mu Jehova pomoći da razumije proročanstva bude li ostao blizak s njim i živio po njegovim uzvišenim moralnim mjerilima (Dan. 2:27, 28). Svoju poniznost pokazao je time što se uzdao u to da će mu Jehova pomoći (Dan. 2:18). Osim toga, Danijel je temeljito proučavao proročanstva. Istraživao je nadahnute spise koji su mu u to vrijeme bili na raspolaganju (Jer. 25:11, 12; Dan. 9:2). Kako se možeš ugledati na Danijela? Razmisli o svojim motivima. Proučavaš li biblijska proročanstva zato što iskreno želiš saznati istinu? Ako je tako, Jehova će ti pomoći (Ivan 4:23, 24; 14:16, 17). Neki ljudi proučavaju Bibliju zato što žele dokazati da Biblija nije nadahnuta od Boga. Oni u principu razmišljaju ovako: “Ako Biblija nije od Boga, onda mogu sam određivati što je dobro, a što zlo, i mogu živjeti kako ja hoću.” No jako je važno da proučavanju Biblije pristupamo s ispravnim motivima (w23.08 34:7-8).

Kad se uspoređujemo s drugima, možemo sami sebe opteretiti nerealnim očekivanjima (Gal. 6:4). Ako to činimo, mogli bismo postati zavidni i skloni nadmetati se s njima (Gal. 5:26). U nastojanju da postignemo ono što su drugi postigli mogli bismo sami sebe tjerati da činimo nešto što je, realno gledano, izvan naših mogućnosti i sposobnosti. Biblija kaže da se možemo obeshrabriti ako nešto jako dugo čekamo (Izr. 13:12). A zamisli koliko je tek obeshrabrujuće ako imamo očekivanja koja se možda nikad neće ostvariti! Takva nerealna očekivanja mogu nam crpiti snagu i usporiti nas u našoj trci za život. Nemoj od sebe očekivati više nego što Jehova traži od tebe. On nikada ne očekuje da mu daš ono što nemaš (2. Kor. 8:12). Budi uvjeren da Jehova ne uspoređuje ono što ti radiš s onim što drugi rade (Mat. 25:20–23). On cijeni tvoju službu koju mu vršiš cijelom dušom, tvoju vjernost i tvoju ustrajnost (w23.08 36:10-11).

Jehova je uslišio Samsona – učinio je čudo i stvorio izvor vode. Kad se Samson napio vode, “vratila mu se snaga te je živnuo” (Suci 15:19). Taj je izvor vode očito postojao još godinama kasnije, kad je prorok Samuel pod nadahnućem napisao Knjigu o sucima. Kad bi Izraelci vidjeli vodu kako teče iz tog izvora, to ih je moglo podsjetiti da se mogu uzdati u Jehovu i vjerovati da će on pomoći svojim vjernim slugama kad se nađu u nevolji. I mi se, poput Samsona, trebamo uzdati u Jehovu. Bez obzira na to koje talente i sposobnosti možda imamo i što smo već postigli u službi Jehovi, trebamo se oslanjati na njegovu pomoć. Trebamo biti skromni i priznati da svaki zadatak koji nam Jehova povjeri možemo uspješno obaviti samo ako se oslanjamo na njega. Kao što je Samson dobio snagu kad je pio vodu koju mu je Jehova dao, tako ćemo i mi dobiti duhovnu snagu ako prihvatimo svu pomoć koju nam Jehova daje kako bismo mu ostali vjerni (Mat. 11:28; w23.09 37:8-10).

Što možemo učiniti kad se nađemo u nekoj izazovnoj situaciji, naprimjer kad netko blati ime našeg Boga ili ismijava Bibliju? Trebamo moliti Jehovu da nam da svoj sveti duh i mudrost kako bismo mogli blago i smireno reagirati. A što ako kasnije shvatimo da nismo baš reagirali onako kako smo trebali? Možemo se ponovno moliti u vezi s tim i razmisliti kako bismo idući put mogli bolje reagirati. Jehova će nam tada dati svoj sveti duh, koji nam može pomoći da se lakše obuzdamo i pokazujemo blagost. Mnogi biblijski reci mogu nam pomoći da kontroliramo svoj jezik kad se nađemo u izazovnim situacijama. Božji duh može nam prizvati u sjećanje te retke (Ivan 14:26). Naprimjer, može nas podsjetiti na neke misli iz Mudrih izreka. Načela koja nalazimo u toj biblijskoj knjizi mogu nam pomoći da pokazujemo blagost (Izr. 15:18). Mudre izreke ujedno otkrivaju zašto je dobro da se obuzdavamo u napetim situacijama (Izr. 10:19; 17:27; 21:23; 25:15; w23.09 39:6-7).

Apostol Petar godinama je vjerno služio Jehovi. Pratio je Isusa tijekom njegove službe, počeo je propovijedati na novim područjima i služio je kao član vodećeg tijela. A kad je postao svjestan da se njegov život bliži kraju, Jehova mu je dao još posla – njegova služba još nije bila gotova. Otprilike u razdoblju između 62. i 64. godine pod nadahnućem je napisao dvije poslanice, biblijske knjige Prvu i Drugu Petrovu (2. Petr. 1:13–15). Petar je svoje nadahnute poslanice napisao u vrijeme kad su njegovi suvjernici trpjeli zbog raznih kušnji (1. Petr. 1:6). Zli ljudi pokušavali su u skupštini proširiti lažna učenja i navesti kršćane da se upuste u nečisto ponašanje (2. Petr. 2:1, 2, 14). Petar je napisao: “Svemu se približio kraj” (1. Petr. 4:7). To je značilo da će rimska vojska uskoro uništiti Jeruzalem i njegov hram. Za kršćane koji su živjeli u tom gradu to je bilo uistinu pravovremeno upozorenje. Nema sumnje, Petrove poslanice pomogle su kršćanima da uvide što mogu učiniti kako bi izdržali kušnje s kojima su se suočavali i pripremili se za kušnje koje su ih čekale u budućnosti (w23.09 41:1-2).

I mi se poput Isusa često moramo naučiti poslušnosti u izazovnim situacijama. Naprimjer, na početku pandemije koronavirusa dobili smo uputu da prestanemo održavati sastanke u našim dvoranama i propovijedati od kuće do kuće. Je li ti bilo teško poslušati tu uputu? Pa ipak, tvoja te poslušnost zaštitila, zbližila te s tvojom braćom i sestrama, a i obradovala je Jehovu. Svi smo mi sada još spremniji poslušati sve upute koje bismo mogli dobiti tijekom velike nevolje. O tome bi mogao ovisiti naš život (Job 36:11). Mi smo poslušni Jehovi prvenstveno zato što ga volimo i želimo mu ugoditi (1. Ivan. 5:3). Nikad se nećemo moći odužiti Jehovi za sve dobro što je učinio za nas (Psal. 116:12). Ali možemo biti poslušni njemu i onima koji nad nama imaju određeni autoritet. Ako smo poslušni, pokazujemo da smo mudri. A oni koji su mudri raduju Jehovino srce (Izr. 27:11; w23.10 42:18-19).

Kad bi ti se obratio neki anđeo, bi li poslušao što ti želi reći? U današnje vrijeme jedan anđeo obraća se “svakom narodu, plemenu, jeziku i puku”. Što on govori? “Bojte se Boga i iskažite mu čast! (...) Iskažite štovanje onome koji je načinio nebo [i] zemlju!” (Otkr. 14:6, 7, bilješka). Jehova je jedini pravi Bog kojeg bi svi trebali štovati. Doista možemo biti zahvalni što nam je dao predivnu priliku da ga štujemo u njegovom velikom duhovnom hramu! Što je zapravo duhovni hram i gdje možemo saznati nešto više o njemu? Duhovni hram nije neko doslovno zdanje. To je simboličan hram koji predočava sve što je Jehova učinio kako bi ljudima omogućio da ga na temelju Isusove otkupne žrtve štuju na ispravan način. Apostol Pavao iznio je više pojedinosti o tom simboličnom hramu u poslanici koju je uputio hebrejskim kršćanima koji su u 1. stoljeću živjeli u Judeji (w23.10 45:1-2).

Godine 522. pr. n. e. neprijatelji Židova uspjeli su ishoditi zabranu, pa je gradnja Jehovinog hrama zaustavljena. No Zaharija je zajamčio Židovima da će im Jehova svojim moćnim duhom pomoći da svladaju sve prepreke na koje naiđu. Godine 520. pr. n. e. kralj Darije ukinuo je zabranu i dopustio Židovima da nastave s gradnjom hrama te je čak naredio da im se da novac kako bi lakše pokrili troškove gradnje. Osim toga, odredio je da im i upravitelji pruže potrebnu pomoć (Ezra 6:1, 6–10). Jehova je obećao svom narodu da će imati njegovu podršku ako im gradnja hrama bude na prvom mjestu u životu (Hag. 1:8, 13, 14; Zah. 1:3, 16). Riječi tih proroka ohrabrile su Židove, pa su oni 520. pr. n. e. nastavili s obnovom hrama. I tako je hram bio dovršen za manje od pet godina. Budući da su se Židovi unatoč svim problemima posvetili vršenju Jehovine volje, on im je pomogao. Zahvaljujući tome radosno su služili Jehovi (Ezra 6:14–16, 22; w23.11 48:6-7).

Mnogi ljudi čuli su za Abrahama, ali većina njih zapravo zna vrlo malo o njemu. S druge strane, ti puno toga znaš o Abrahamu. Naprimjer, znaš da Biblija za njega kaže da je “otac svima (...) koji vjeruju” (Rim. 4:11). No možda se pitaš: “Mogu li ja imati vjeru kakvu je imao Abraham?” Da, i ti možeš imati takvu vjeru! Što nam može pomoći da razvijemo vjeru kakvu je imao Abraham? Trebamo proučavati njegov život i razmišljati o primjeru koji nam je pružio. Abraham je poslušao Božju zapovijed i otišao u daleku zemlju. Desetljećima je živio u šatorima i čak je bio spreman žrtvovati svog voljenog sina Izaka. Sve je to činio zato što je imao jaku vjeru. Abraham je zbog svoje vjere i dobrih djela obradovao Jehovino srce te je postao njegov prijatelj (Jak. 2:22, 23). Jehova želi da svi mi budemo njegovi bliski prijatelji, a to se odnosi i na tebe. Zbog toga je nadahnuo biblijske pisce Pavla i Jakova da pišu o Abrahamu i njegovoj vjeri (w23.12 50:1-2).

Sestre, naučite dobro komunicirati s drugima. To je jako važno za sve kršćane. U vezi s tim učenik Jakov dao nam je praktičan savjet koji se navodi u današnjem citatu. Kad pažljivo slušaš druge, pokazuješ da ti je stalo do njih i da suosjećaš s njima (1. Petr. 3:8). Ako nisi sigurna što je osoba htjela reći ili kako se osjeća, postavi joj prikladna pitanja. Zatim zastani na trenutak i razmisli prije nego nešto kažeš (Izr. 15:28). Upitaj se: Je li ono što želim reći istinito i ohrabrujuće? Hoće li to zvučati obzirno i taktično? Uči od zrelih sestara koje znaju pažljivo slušati i lijepo razgovarati s drugima (Izr. 31:26). Obrati pažnju na to što govore i kako to čine. Ako naučiš dobro komunicirati, imat ćeš bolje odnose s drugima (w23.12 52:12).

Nas danas Jehova može podupirati preko članova naše obitelji, prijatelja ili starješina. No kad se borimo s negativnim emocijama, možda nemamo volje biti s drugima, nego naprosto želimo biti sami. To je sasvim normalna reakcija. Što tada možeš učiniti kako bi ti Jehova pružio podršku? Bori se protiv želje da stalno budeš sam. Kad se izoliramo, ostajemo sami sa svojim mislima i obično se koncentriramo samo na sebe i svoje probleme. To može negativno utjecati na odluke koje donosimo. Naravno, svi mi ponekad imamo potrebu biti sami, naročito kad doživimo neku tragediju. No ako se dulje vrijeme osamljujemo, mogli bismo odbaciti pomoć koju nam Jehova pruža preko drugih. Zato prihvati pomoć obitelji, prijatelja i starješina. Gledaj na njih u pravom svjetlu – ne zaboravi da ti Jehova upravo preko njih pruža podršku (Izr. 17:17; Iza. 32:1, 2; w24.01 3:12-13).

Nazireji su se zavjetovali da se neće šišati. Na taj su način pokazivali potpunu podložnost Jehovi. Nažalost, Izraelci nisu uvijek cijenili i podupirali nazireje. Nazirejima je ponekad trebalo puno hrabrosti da bi se držali svog zavjeta i bili drugačiji od drugih (Amos 2:12). Budući da želimo biti poslušni Jehovi, i mi smo drugačiji od ljudi koji nas okružuju i oni to zapažaju. Potrebna nam je hrabrost da bismo na poslu ili u školi rekli drugima da smo Jehovini svjedoci. A kako se moralna klima i vladanje ljudi u ovom svijetu sve više srozavaju, vjerojatno će nam biti sve teže živjeti po biblijskim načelima i prenositi drugima dobru vijest (2. Tim. 1:8; 3:13). No uvijek imajmo na umu da radujemo Jehovino srce kad hrabro pokazujemo da smo drugačiji od onih koji mu ne služe (Izr. 27:11; Mal. 3:18; w24.02 7:7, 9).

Razmislimo o tome koliko su se članovi skupštine u Rimu razlikovali jedni od drugih. Među njima nije bilo samo Židova, koji su bili odgajani tako da se drže Mojsijevog zakona, nego i ne-Židova, koji su odrasli u potpuno drugačijem okruženju. Neki kršćani vjerojatno su bili robovi, a neki su bili slobodni ljudi – možda čak i robovlasnici. Kako su ti kršćani mogli prevladati takve razlike i još više zavoljeti jedni druge? Apostol Pavao poticao ih je: “Prigrlite jedni druge.” Što je time htio reći? Izvorna riječ koja je prevedena izrazom “prigrliti” znači srdačno primiti nekoga ili mu iskazati gostoljubivost, naprimjer tako da ga se pozove u svoj dom ili primi u svoj krug prijatelja. Kad je Pavao savjetovao Filemonu što da napravi sa svojim odbjeglim robom Onezimom, rekao mu je: “Lijepo ga primi” (Filem. 17). Priscila i Akvila srdačno su primili i pozvali k sebi Apolona, koji je o kršćanstvu znao puno manje od njih (Djela 18:26). Ti kršćani nisu dozvolili da ih njihove različitosti razjedine. Naprotiv, oni su nadvladali međusobne razlike i prigrlili jedni druge (w23.07 29:13).

To što voliš Jehovu glavni je razlog zašto mu želiš predati svoj život. Tvoja ljubav prema Bogu ne temelji se samo na osjećajima. Temelj te ljubavi su dobro poznavanje Boga i “sposobnost shvaćanja koju daje duh” (Kol. 1:9). Drugim riječima, ono što si naučio o Jehovi potaknulo te da ga zavoliš. Proučavajući Bibliju uvjerio si se (1) da je Jehova stvaran, (2) da je Biblija njegova nadahnuta Riječ i (3) da on koristi svoju organizaciju kako bi izvršio svoju volju. Oni koji se predaju Jehovi trebaju poznavati osnovna biblijska učenja i živjeti u skladu s Božjim mjerilima. Oni o svojoj vjeri govore drugima koliko god im to njihove okolnosti dopuštaju (Mat. 28:19, 20). Njihova ljubav prema Jehovi sve više raste i oni svim srcem žele služiti samo njemu. Nije li tako i s tobom? (w24.03 9:6-8).

Abigajila je bila udana za Nabala, za kojeg Biblija kaže da je bio grub i zao (1. Sam. 25:3). Sigurno joj nije bilo nimalo lako živjeti s takvim čovjekom. Abigajila se mogla na prilično jednostavan način izvući iz te teške situacije. Prilika za to pružila joj se kad je David, budući izraelski kralj, došao ubiti Nabala zbog toga što je jako uvrijedio njega i njegove ljude (1. Sam. 25:9–13). Abigajila je mogla pobjeći i pustiti Davida da učini ono što je naumio. No ona nije tako postupila. Poduzela je sve što je mogla da spriječi krvoproliće i uvjeri Davida da Nabalu poštedi život (1. Sam. 25:23–27). Zašto je to učinila? Abigajila je voljela Jehovu i poštovala je njegova mjerila u vezi s brakom. Ona je znala da je brak svet u Jehovinim očima. Željela je ugoditi Bogu i zato je učinila sve što je mogla kako bi spasila svoju obitelj, pa tako i svog muža. Brzo je reagirala kako bi spriječila Davida da ubije Nabala (w24.03 11:9-10).

Ima li u tvojoj skupštini braće i sestara koji se trude pojednostaviti svoj život kako bi se mogli više posvetiti teokratskim aktivnostima? Znaš li neke mlade koji hrabro pokazuju da su drugačiji od drugih u školi, iako im to nije nimalo lako? Je li ti poznato da se netko suočava s protivljenjem obitelji i možda vodi tešku borbu kako bi ostao vjeran Jehovi? Iskoristimo svaku priliku da utješimo i ohrabrimo te naše drage suvjernike i kažimo im koliko cijenimo njihovu požrtvovnost i hrabrost (Filem. 4, 5, 7). Jehova dobro zna da mu iskreno želimo ugoditi i da smo spremni na žrtve kako bismo živjeli u skladu sa zavjetom koji smo dali kad smo mu predali svoj život. Jehova nam iskazuje čast time što nam pruža priliku da sami odlučimo pokazati da ga volimo (Izr. 23:15, 16). Stoga dajmo sve od sebe da i dalje služimo Jehovi požrtvovno, drage volje i najbolje što možemo (w24.02 7:14, 16).

Zamisli sljedeću situaciju s početka Isusove službe. Bilo je to u jesen 29. godine. Isus i njegova majka Marija bili su pozvani na svadbu u Kani. Marija je očito pomagala u posluživanju gostiju. No na svadbi je iskrsnuo jedan problem – nestalo je vina. Marija je brzo otišla do svog sina i rekla mu: “Nemaju više vina” (Ivan 2:1–3). Što je Isus tada napravio? Učinio je čudo – pretvorio je vodu u “dobro vino” (Ivan 2:9, 10). Isus je tijekom svoje službe učinio i mnoga druga čuda. Koristio je svoju čudotvornu moć da bi pomogao desecima tisuća ljudi. Uzmimo naprimjer samo dva njegova čuda – jednom kad je nahranio 5000 muškaraca i jednom kad ih je nahranio 4000. Moguće je da je u te dvije prilike Isus nahranio preko 27 000 ljudi ako računamo žene i djecu koji su također bili prisutni (Mat. 14:15–21; 15:32–38). U oba slučaja Isus je ujedno izliječio mnoge bolesne (Mat. 14:14; 15:30, 31; w23.04 15:1-2).

Nakon što doživimo neki težak udarac, možda ima dana kad smo fizički i emocionalno iscrpljeni. Možda se osjećamo poput Ilije te nam je teško ustati iz kreveta i samo želimo spavati (1. Kralj. 19:5–7). I mi možda trebamo pomoć da bismo nastavili revno služiti Jehovi. U takvim trenucima Jehova nam jamči da će nam pomoći, kao što piše u današnjem dnevnom citatu. Kralj David osobno se uvjerio da Jehova pomaže svojim slugama. Kad se našao u kušnjama i kad mu je prijetila opasnost od neprijatelja, rekao je Jehovi: “Tvoja me desnica podupire” (Psal. 18:35). Jehova nam često pruža podršku tako što potiče druge da nam pomažu. Naprimjer, kad je David jednom bio obeshrabren, njegov prijatelj Jonatan došao je k njemu kako bi mu pružio emocionalnu podršku i ojačao ga (1. Sam. 23:16, 17). Slično tome Jehova je izabrao Elizeja da Iliji pruža praktičnu pomoć (1. Kralj. 19:16, 21; 2. Kralj. 2:2; w24.01 3:10-12).

Jehova je velikodušan Bog i nesebično nam daje sve što nam je potrebno. To se vidi iz opisa žene koja u 9. poglavlju Mudrih izreka predočava “pravu mudrost”. Ta simbolična žena pripremila je meso, začinila vino i postavila stol u svojoj kući (Izr. 9:2). Osim toga, u 4. i 5. retku piše da ona nerazumnome govori: “Dođi, jedi kruh koji sam pripremila.” Zašto trebamo doći u kuću prave mudrosti i jesti jelo koje je ona pripremila? Jehova želi da njegova djeca budu mudra i da im se ne dogodi ništa loše. On ne želi da se u životu opečemo te da kasnije žalimo zbog svojih loših odluka i njihovih gorkih posljedica. Zato Jehova “čestitima pomaže da postupaju mudro” (Izr. 2:7). Kad imamo zdrav strah pred Jehovom, stalo nam je do toga da mu ugodimo. Mi slušamo njegove mudre savjete i rado ih primjenjujemo (Jak. 1:25; w23.06 28:14-15).

Čak i ako ne možemo puno učiniti u službi Jehovi, budimo sigurni da on cijeni sve što radimo kako bismo mu ugodili. Kako to znamo? Jehova je svom proroku Zahariji rekao da načini krunu od zlata i srebra koje su poslali Židovi koji su ostali u Babilonu (Zah. 6:11). Ta “raskošna kruna” trebala je služiti “za spomen”, odnosno kao podsjetnik na njihove velikodušne priloge (Zah. 6:14, bilješka). Možemo biti uvjereni da Jehova nikada neće zaboraviti ono što činimo za njega dok mu služimo u ovim nesigurnim vremenima. U ovim posljednjim danima nesumnjivo ćemo se i dalje suočavati s problemima, a u budućnosti situacija može postati još gora (2. Tim. 3:1, 13). No nemojmo dopustiti da nas svlada tjeskoba. Imajmo na umu riječi koje je Jehova uputio svom narodu u Hagajevo vrijeme: “Ja sam s vama (...). Ne bojte se!” (Hag. 2:4, 5). I mi možemo biti sigurni da će Jehova biti s nama dok god dajemo sve od sebe da vršimo njegovu volju (w23.11 48:20-21).

Jehova je mogao odlučiti da Petrove greške ne budu zapisane u Bibliji. Ali ipak je dao da se one zapišu u njegovoj Riječi kako bismo mi iz njih mogli izvući pouke (2. Tim. 3:16, 17). Petar je bio čovjek koji je imao iste osjećaje i slabosti kao i mi. Kad saznamo s čime se sve Petar borio, to će nam pomoći da razumijemo da Jehova ne očekuje od nas da budemo savršeni. On želi da ne odustanemo, nego da mu ustrajno služimo unatoč našim slabostima. Zašto je važno biti ustrajan i ne predati se lako? Čak i kad mislimo da smo nadvladali neku svoju slabost, može nam se dogoditi da opet zakažemo. No mi i dalje radimo na tome da se poboljšamo. Svi ponekad kažemo ili učinimo nešto zbog čega kasnije požalimo. No ako se borimo i ne želimo odustati, Jehova će nam pomoći da napredujemo (1. Petr. 5:10). To što je Isus imao razumijevanja prema Petru unatoč njegovim manama i nas može potaknuti da nastavimo služiti Jehovi (w23.09 40:2-3).

Isus je mogao izliječiti Lazara, kao što je Marta i rekla, prema riječima današnjeg citata. No on je odlučio učiniti nešto još upečatljivije. Obećao je Marti: “Tvoj će brat ustati.” A zatim je dodao: “Ja sam uskrsnuće i život” (Ivan 11:23, 25). Da, Bog mu je dao moć da uskrsava mrtve. Isus je ranije uskrsnuo jednu djevojčicu kratko nakon što je ona umrla, a uskrsnuo je i jednog mladića, vjerojatno istog dana kad je taj mladić umro (Luka 7:11–15; 8:49–55). No je li mogao uskrsnuti nekoga tko je bio mrtav četiri dana i čije se tijelo već počelo raspadati? Marija, Lazarova druga sestra, otišla je do Isusa. Rekla mu je isto što i Marta: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro” (Ivan 11:32). Kad je Isus vidio i čuo Mariju i druge kako plaču, to ga je jako ražalostilo. Toliko je duboko suosjećao sa svojim prijateljima da je i sam zaplakao. Znao je koliko je bolno izgubiti voljenu osobu. Sigurno je jedva čekao da Lazara vrati u život i tako odagna njihovu tugu i bol! (w23.04 16:12-13).