Veljača

Kad se kralj Ezekija teško razbolio, preklinjao je Jehovu da ozdravi. Jehova je uslišio njegovu molitvu i izliječio ga (2. Kralj. 20:1–6). S druge strane, kad je apostol Pavao usrdno molio Jehovu da mu ukloni “trn u tijelu”, Jehova to nije učinio (2. Kor. 12:7–9). Kralj Herod namjeravao je ubiti apostola Jakova i Petra. Jakov je bio pogubljen, a Petar je na čudesan način spašen (Djela 12:1–11). Možda se pitamo: “Zašto je Jehova spasio Petra, a Jakova nije?” Biblija ne daje odgovor na to pitanje. No možemo biti sigurni da Jehova “nikad ne postupa nepravedno” (Pnz. 32:4). Ponekad odgovor na naše molitve možda neće biti onakav kakav smo očekivali. No mi smo uvjereni da Jehova uvijek postupa s ljubavlju i pravedno i zato ne dovodimo u pitanje način na koji on odgovara na naše molitve (Job 33:13; w23.11 49:6).

Jakov je pod nadahnućem napisao da je mudra osoba “spremna poslušati”. Razmisli što to znači. Trebamo biti od srca poslušni onima kojima je Jehova povjerio određeni autoritet. Naravno, Jehova ne očekuje da budemo poslušni nekome tko od nas traži da kršimo njegove zapovijedi (Djela 4:18–20). Možda nam je lakše pokazivati poslušnost Jehovi nego nekom čovjeku. Jehova nikad ne griješi i uvijek nam daje savršene upute (Psal. 19:7). No to se ne može reći za ljude koje moramo slušati jer su nam u neku ruku nadređeni. Unatoč tome naš nebeski Otac povjerio je određeni autoritet roditeljima, vlastima i starješinama (Izr. 6:20; 1. Sol. 5:12; 1. Petr. 2:13, 14). Kad smo poslušni njima, mi smo zapravo poslušni Jehovi (w23.10 42:2-3).

Jedan od načina na koje možemo jačati svoju vjeru je taj da razmišljamo o Jehovinoj moći. Jehova može ispuniti sve što obeća. Njemu to nije problem jer on je Svemogući Bog (Job 42:2; Mar. 10:27; Efež. 3:20). Kad su Abraham i Sara već bili u poodmaklim godinama, rekao im je da će dobiti sina (Post. 17:15–17). Isto tako, obećao je Abrahamu da će njegovi potomci dobiti u nasljedstvo zemlju Kanaan. Abrahamovi potomci, Izraelci, dugi niz godina bili su robovi u Egiptu. Tijekom tog razdoblja vjerojatno im se činilo da se to Božje obećanje nikad neće ostvariti. No Bog je ipak ispunio svoje obećanje. Isto tako, Mariji, koja je bila djevica, rekao je da će roditi njegovog Sina. Time se trebalo ispuniti obećanje koje je Jehova dao nekoliko tisuća godina ranije u edenskom vrtu (Post. 3:15). Kad razmišljamo o tome kako je Jehova u prošlosti ispunio svoja obećanja, jačamo svoju vjeru u Jehovinu moć i u to da on može uspostaviti novi svijet (Još. 23:14; Iza. 55:10, 11; w23.04 19:10-12).

Jehova je uslišio Davidove molitve i izbavio ga iz opasnosti (1. Sam. 19:10, 18–20; 2. Sam. 5:17–25). Možemo biti sigurni da će uslišiti i naše molitve (Psal. 145:18). Jehova možda neće odgovoriti na njih onako kako mi to očekujemo. Pavla je mučio “trn u tijelu”, pa je molio Boga da ga ukloni. On se triput konkretno molio u vezi s tim teškim problemom. Je li Jehova uslišio njegove molitve? Da, ali ne onako kako je to Pavao očekivao. Umjesto da ukloni taj problem, Jehova je Pavlu dao snagu koja mu je bila potrebna da bi mu i dalje vjerno služio (2. Kor. 12:7–10). I na naše molitve Bog ponekad može odgovoriti onako kako to nismo očekivali. No možemo biti sigurni da Jehova točno zna kako nam najbolje pružiti pomoć. On čak može “učiniti neizmjerno više od svega što molimo ili što možemo zamisliti” (Efež. 3:20). Zato Jehova može odgovoriti na naše molitve u vrijeme ili na način koji uopće nismo očekivali (w23.05 21:4-6).

Dobro je da s vremena na vrijeme svi razmišljamo o Božjem obećanju da će u budućnosti vratiti mrtve u život. Zašto? Zato što nikada ne znamo kad bismo se mogli suočiti s teškom bolešću ili iznenada izgubiti voljenu osobu (Prop. 9:11; Jak. 4:13, 14). Nada u uskrsnuće može nam pomoći da izdržimo takve teške situacije (1. Sol. 4:13). Biblija nas uvjerava da nas naš nebeski Otac dobro poznaje i da nas jako voli (Luka 12:7). Zamisli samo koliko nas Jehova mora dobro poznavati da bi nas mogao ponovno stvoriti s istom osobnošću i sjećanjima. Nije li divno što nas Jehova toliko voli i što nam želi dati vječni život? Čak i ako umremo, on će nas uskrsnuti! Zašto možemo vjerovati obećanju da će mrtvi biti vraćeni u život? Zato što smo sigurni da onaj tko je to obećao želi i može ispuniti to obećanje (w23.04 16:2-4).

Josip i Marija trudili su se zajedno jačati svoj odnos s Jehovom. Oni su znali koliko je važno da štuju Jehovu kao obitelj (Luka 2:22–24; 4:16). Oni su zaista izvrstan primjer današnjim bračnim parovima. Muževi i žene, ako i vi poput Josipa i Marije imate djecu, vjerojatno vam nije lako ići na sastanke i naći vremena za obiteljsko proučavanje. A možda vam je još teže naći vremena da biste kao muž i žena zajedno proučavali ili se molili. No imajte na umu: Kad zajedno provodite vrijeme u duhovnim aktivnostima, još se više zbližavate s Jehovom i jedno s drugim. Zato dajte sve od sebe da vam odnos s Jehovom bude na prvom mjestu u životu. No što ako između tebe i tvog bračnog partnera vladaju zategnuti odnosi? Možda vas baš ne privlači pomisao da budete zajedno na obiteljskom proučavanju. Ako je tako, krenite od nečega što je kratko i zanimljivo. To može ojačati vaš odnos i želju da se zajedno posvetite duhovnim aktivnostima (w23.05 23:7-8).

Kako je zdrav strah pred Bogom utjecao na Obadiju? Između ostalog, potaknuo ga je da bude pošten i pouzdan čovjek. Zato ga je kralj i postavio za upravitelja svog dvora. (Usporedi Nehemiju 7:2.) Strah pred Bogom dao je Obadiji i izvanrednu hrabrost, a ta mu je osobina itekako bila potrebna. On je živio za vladavine zlog kralja Ahaba (1. Kralj. 16:30). Osim toga, Ahabova žena Izebela, koja je štovala Baala, toliko je mrzila Jehovu da je pokušala potpuno iskorijeniti štovanje pravog Boga u sjevernom kraljevstvu. Čak je poubijala mnoge Božje proroke (1. Kralj. 18:4). Kad je Izebela progonila Božje proroke kako bi ih pogubila, Obadija je odveo 100 proroka i sakrio ih u pećine, “po 50 u svaku pećinu, i donosio im kruha i vode” (1. Kralj. 18:13, 14). Da se saznalo što je hrabri Obadija učinio, sigurno bi izgubio život. Naravno, on je bio samo čovjek i vjerojatno ga je bilo strah. Obadija nije želio umrijeti. No volio je Jehovu i one koji su mu služili. Do njih mu je bilo stalo više nego do vlastitog života (w23.06 27:9-10).

Jehova i danas vodi svoj narod kao što je to činio u prošlosti. On to čini putem svoje Riječi i svog Sina, poglavara skupštine. A imamo li dokaze da se Bog još uvijek služi i ljudima kako bi vodio svoj narod? Imamo. Uzmimo za primjer ono što se događalo krajem 19. stoljeća. Charles Taze Russell i njegovi suradnici počeli su shvaćati da će se 1914. dogoditi nešto vrlo važno u vezi s uspostavom Božjeg kraljevstva (Dan. 4:25, 26). Do tog su zaključka došli zato što su proučavali biblijska proročanstva. Je li ih Jehova vodio dok su proučavali Bibliju? Itekako! Ono što se u svijetu događalo od 1914. bilo je dokaz da je Božje kraljevstvo počelo vladati. Izbio je Prvi svjetski rat, nakon čega su uslijedili pošasti, potresi i glad (Luka 21:10, 11). Očito je da se Jehova služio tim iskrenim kršćanima da bi pomagao svom narodu (w24.02 8:11).

Mi Jehovini sluge znamo da nas naš nebeski Otac voli i želi da živimo najboljim mogućim životom (Rim. 8:35–39). Isto tako, uvjereni smo da je uvijek za naše dobro da živimo po biblijskim načelima (Iza. 48:17, 18). No što kad nas u životu snađu neočekivani problemi? Naprimjer, možda nas je na neki način razočarao netko iz naše obitelji. Možda imamo ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih ne možemo puno učiniti u službi Jehovi. Možda se borimo s posljedicama neke strašne prirodne katastrofe. Ili smo možda proganjani zbog svojih uvjerenja. Kad se suočimo s takvim kušnjama, mogli bismo se pitati: “Zašto mi se to događa? Jesam li u nečemu pogriješio? Znači li to da mi je Jehova uskratio svoj blagoslov?” Jesi li se i ti ikada tako osjećao? Ako jesi, ne daj da te to obeshrabri. Mnogi Jehovini vjerni sluge bore se sa sličnim osjećajima (Psal. 22:1, 2; Hab. 1:2, 3; w23.04 17:1-2).

Kad se nađemo u iskušenju, odmah ćemo odbaciti bilo kakvu neispravnu ili grešnu misao i nećemo si dozvoliti da uopće počnemo raditi nešto čime bismo mogli ugroziti svoje prijateljstvo s Bogom. Jehova očekuje da mu budemo “od srca (...) poslušni” (Rim. 6:17). Ono što nam on kaže uvijek je za naše dobro. Njegovi su zakoni nepromjenjivi i trebamo ih se bezuvjetno držati (Iza. 48:17, 18; 1. Kor. 6:9, 10). Ðavo nas pokušava pokolebati služeći se fizičkim napadima i emocionalnim pritiscima. On nas želi “proždrijeti” – njegov je cilj uništiti naš odnos s Jehovom (1. Petr. 5:8). Kršćanima u 1. stoljeću protivnici su prijetili, tukli su ih, a neke su čak i ubili zato što su nepokolebljivo služili Bogu (Djela 5:27, 28, 40; 7:54–60). Sotona se i danas služi progonom kako bi slomio Božje sluge. To se vidi po tome što neprijatelji krajnje okrutno postupaju s našom braćom i sestrama u Rusiji i nekim drugim zemljama, a i po tome što se naši suvjernici suočavaju s nekim drugim vrstama protivljenja. Osim što pribjegava izravnim i očitim napadima, Sotona se služi i “spletkama” (Efež. 6:11; w23.07 31:6-9).

Što više proučavaš Božju Riječ, to više raste tvoja ljubav prema Jehovi. Ta ljubav potiče te da primjenjuješ ono što si naučio. U svom životu donosiš bolje odluke vodeći se biblijskim načelima. Trudiš se mijenjati svoj način razmišljanja i postupanja zato što hoćeš ugoditi Bogu. Poput djeteta koje oponaša svoje brižne roditelje, i ti se trudiš biti što sličniji svom nebeskom Ocu (Efež. 5:1, 2). Mogli bismo se upitati: “Volim li sada Jehovu više nego kad sam tek upoznao istinu? Koliko sam se promijenio otkako sam se krstio? Je li moj način razmišljanja i postupanja još sličniji Jehovinom, naročito kad je riječ o pokazivanju ljubavi prema mojoj braći i sestrama?” Ako je “ljubav koju si imao u početku” možda malo ohladnjela, nemoj se obeshrabriti. Nešto slično dogodilo se i kršćanima u 1. stoljeću. Isus nije digao ruke od njih, a neće ni od nas (Otkr. 2:4, 7). On zna da možemo ponovno raspiriti ljubav koju smo osjećali kad smo tek upoznali istinu (w23.07 30:2-3).

Apostol Petar učinio je nekoliko grešaka. Petar je najprije bio pretjerano samouvjeren i hvalio se da će on ostati vjeran Isusu čak i ako ga svi drugi apostoli napuste (Mar. 14:27–29). Zatim je nekoliko puta zaspao umjesto da bdije zajedno s Isusom (Mar. 14:32, 37–41). A onda je napustio Isusa kad ga je svjetina došla uhvatiti (Mar. 14:50). Na kraju se tri puta odrekao Isusa – lagao je i čak se zaklinjao da ga ne poznaje (Mar. 14:66–71). Kako je Petar reagirao kad je shvatio kakav je strašan grijeh počinio? Shrvan teškom boli, počeo je gorko plakati (Mar. 14:72). Kad je Isus ponovno razgovarao sa svojim prijateljem, nije ga prekorio zbog njegovih grešaka, nego mu je rekao da će mu biti povjerene još veće odgovornosti (Ivan 21:15–17). Petar je bio svjestan da je učinio težak grijeh, ali nije digao ruke od sebe. Zašto nije? Zato što je bio uvjeren da ni njegov Učitelj, Isus, nije digao ruke od njega. Što mi učimo iz toga? Jehova želi da budemo uvjereni u to da nas on voli i da nam je spreman oprostiti (Rim. 8:38, 39; w24.03 11:13-15).

Spolni nemoral može dovesti do osjećaja bezvrijednosti, srama, neželjene trudnoće i raspada obitelji. Dakle, mudro je odbiti poziv bezumne žene da uđemo u njenu “kuću”. Ljudima koji žive nemoralno ne prijeti samo duhovna smrt. Mnogi od njih zaraze se nekom bolešću zbog koje mogu prijevremeno umrijeti i u doslovnom smislu (Izr. 7:23). Zato u Mudrim izrekama 9:18 piše da se gosti bezumne žene “nalaze u dubinama groba”. Zašto se onda mnogi daju zavesti te prihvaćaju njen poziv, koji ima pogubne posljedice? (Izr. 9:13–18). Jedna od uobičajenih zamki kojih se moramo kloniti je pornografija. Neki misle da je gledanje pornografije potpuno bezazleno. Ali to je daleko od istine. Gledanje pornografije je štetno, ponižavajuće i stvara ovisnost. Kad se čovjeku nemoralni prizori jednom urežu u um, teško ih se osloboditi. Osim toga, pornografija ne usmrćuje neispravne želje, nego ih još više raspiruje (Kol. 3:5; Jak. 1:14, 15). Da, mnogi ljudi koji gledaju pornografiju na kraju se upuste u nemoralno ponašanje (w23.06 28:10-11).

Iako se druge zemlje ponekad mogu suprotstaviti britansko-američkoj svjetskoj sili, one neće zauzeti njeno mjesto. Po čemu to znamo? Po tome što će “kamen”, koji predočava Božje kraljevstvo, satrti stopala, dio kipa koji predočava britansko-američki savez (Dan. 2:34, 35, 44, 45). Jesi li uvjeren da je istina ono što je Danijel prorekao u vezi sa stopalima od željeza i gline? Ako si čvrsto uvjeren, onda će to utjecati na tvoj život. Tada nećeš tražiti materijalnu sigurnost u svijetu koji će uskoro biti uništen (Luka 12:16–21; 1. Ivan. 2:15–17). Razumijevanje tog proročanstva pomoći će ti i da uvidiš koliko je važno propovijedati dobru vijest i poučavati ljude o Bogu (Mat. 6:33; 28:18–20). Nakon što proučiš ovo proročanstvo, mogao bi si postaviti pitanje: “Pokazuju li moje odluke da sam uvjeren u to da će Božje kraljevstvo uskoro ukloniti sve ljudske vlasti?” (w23.08 34:13-14).

Budi skroman i pomiri se s tim da zbog svojih godina, zdravlja i životnih okolnosti sada možda ne možeš činiti sve što bi htio. Poput Barzilaja, budi spreman odbiti neka zaduženja ako bi ti ona zbog zdravlja ili godina bila preteška (2. Sam. 19:35, 36). Poput Mojsija, prihvati pomoć i povjeravaj drugima odgovornosti kad je to prikladno (Izl. 18:21, 22). Ako si skroman, nećeš imati nerealna očekivanja koja bi te mogla iscrpiti. Isto tako, ne bismo trebali osjećati odgovornost za tuđe loše odluke. Mi ne možemo donositi odluke umjesto drugih niti ih možemo uvijek štititi od posljedica njihovih loših odluka. Naprimjer, nečiji sin ili kći mogu jednog dana odlučiti da više neće služiti Jehovi. Ta odluka može roditeljima donijeti neizrecivu bol. No roditelji koji sebe krive za lošu odluku svog djeteta sami na sebe stavljaju težak teret. Jehova ne očekuje od njih da nose taj teret (w23.08 36:11-12).

Samson je bio nesavršen kao i mi, pa je ponekad donosio loše odluke. Jedna od tih odluka dovela je do tragičnih posljedica. Nakon što je Samson neko vrijeme služio kao sudac, “zaljubio se u ženu iz doline Soreka, koja se zvala Dalila”. Prije toga Samson je bio zaručen s jednom Filistejkom, ali Jehova ga je potaknuo da se zbliži s tom ženom jer je tražio “priliku za sukob s Filistejcima”. Kasnije je Samson došao u kuću jedne bludnice u filistejskom gradu Gazi. Tom je prilikom Bog Samsonu dao snage da odnese gradska vrata i tako oslabi obranu grada (Suci 14:1–4; 16:1–3). No s Dalilom je možda bilo drugačije jer ona vjerojatno nije bila Filistejka, nego Izraelka, i Samson se u vezu s njom upustio na svoju ruku. Dalila je pristala izdati Samsona za veliku svotu novca koju su joj ponudili Filistejci (w23.09 37:12-13).

Razboritost, odnosno sposobnost da razumijemo druge, može nam pomoći da budemo blagi. Razborit čovjek obuzdava se kad drugi napadaju njegova vjerovanja. Neki su prigovori i pitanja poput ledenog brijega, kod kojeg se vidi samo vrh, dok se veći dio nalazi ispod površine. Naprimjer, osoba bi nam mogla postaviti pitanje zato što ima neki skriveni motiv ili zato što je brine nešto što možda nije vidljivo na prvi pogled. Stoga prije nego odgovorimo na pitanje, zastanimo na trenutak i prisjetimo se da možda ne znamo što je osobu potaknulo da nam postavi to pitanje (Izr. 16:23). Razmotrimo kako je Gideon reagirao kad su ga napali Efrajimovci. Oni su mu žestoko prigovarali zbog toga što ih nije ranije pozvao da mu se pridruže u borbi protiv Izraelovih neprijatelja. Je li postojao neki skriveni razlog zbog kojeg su reagirali tako svadljivo? Je li možda bio povrijeđen njihov ponos? Bilo kako bilo, Gideon je mudro postupio. Pokazao je da poštuje njihove osjećaje i blago im je odgovorio. Do čega je to dovelo? Razoružao ih je svojim blagim i taktičnim odgovorom i “oni su se smirili” (Suci 8:1–3; w23.09 39:8-9).

Ne postoji tako snažna veza između nekog oca i sina kakvu su imali Jehova i Isus. Nema sumnje, Jehovi je bilo jako teško gledati kako se ljudi ružno ophode s njegovim Sinom, odbacuju ga i nanose mu bol. Svaki roditelj kojem je umrlo dijete jako dobro zna koliko boli donosi takav gubitak. Iako čvrsto vjerujemo u uskrsnuće, naše se srce ipak slama od boli kad umre netko koga volimo. Taj nam primjer može pomoći da shvatimo kako se Jehova osjećao dok je u proljeće 33. godine gledao kako njegov voljeni Sin pati i umire (Mat. 3:17). Zašto ne bi iskoristio vrijeme koje je preostalo do Obilježavanja Kristove smrti da tijekom svog osobnog ili obiteljskog proučavanja više pažnje posvetiš otkupnini? A na sam dan Obilježavanja ne zaboravi pogledati posebnu jutarnju pouku. Kad pripremimo svoje srce za Obilježavanje Kristove smrti, možemo pomoći drugima da i oni cijene Isusovu otkupnu žrtvu i uvjere se koliko pozitivno ona može utjecati na njihov život (Ezra 7:10; w24.01 2:10-12).

Molitva je jedan od načina na koje nas Jehova može ojačati. Jehova može odgovoriti na naše molitve tako da nam da “iznimnu snagu” (2. Kor. 4:7). Snagu možemo dobiti i kad čitamo njegovu Riječ i razmišljamo o onome što smo pročitali (Psal. 86:11). Ono što je Jehova dao zapisati u Bibliji “ima veliku moć” (Hebr. 4:12). Kad se moliš Jehovi i čitaš njegovu Riječ, dobivaš snagu koja ti je potrebna da izdržiš kušnje, ostaneš radostan ili izvršiš neki težak zadatak. Pogledajmo kako je Jehova ojačao proroka Jonu. Kad mu je Jehova dao jedan težak zadatak, Jona se oglušio na njegovu zapovijed i pobjegao. Zbog toga su on i ostali ljudi koji su bili s njim na brodu skoro poginuli u strašnoj oluji. Kad su ga mornari bacili u more, progutala ga je velika riba. Što je Jona učinio kako bi dobio snagu dok se posve sam nalazio u utrobi velike ribe? Pomolio se Jehovi (Jona 2:1, 2, 7; w23.10 43:4-6).

Iako se apostol Petar u svojim poslanicama obraćao kršćanima u 1. stoljeću, Jehova se pobrinuo da te poslanice postanu dio njegove Riječi. Zahvaljujući tome mi iz njih možemo izvući dragocjene pouke (Rim. 15:4). Mi smo okruženi ljudima koji ne vjeruju biblijskim proročanstvima. Protivnici nam se mogu rugati zato što već godinama govorimo da će doći kraj. Neki kritički raspoloženi pojedinci tvrde da kraj nikada neće doći (2. Petr. 3:3, 4). Ako čujemo tako nešto od ljudi kojima propovijedamo, nekog kolege s posla ili člana obitelji, to može uzdrmati našu vjeru. Petar je objasnio što nam može pomoći u takvoj situaciji. Neki možda misle da Jehova predugo čeka da uništi ovaj zli svijet. Petrove riječi mogu nam pomoći da strpljivo čekamo kraj jer nas podsjećaju da je Jehovino poimanje vremena puno drugačije od našeg ljudskog (2. Petr. 3:8, 9). U njegovim je očima tisuću godina kao jedan dan. Jehova je strpljiv i ne želi da itko bude uništen. Ali kad dođe njegov dan, ovom će svijetu doći kraj (w23.09 41:2-5).

Zašto je apostol Pavao napisao svoju poslanicu hebrejskim kršćanima u Judeji? Vjerojatno iz dva osnovna razloga. Kao prvo, htio ih je ohrabriti. Većina njih odrasla je u židovstvu. Njihovi prijašnji vjerski vođe možda su im se rugali zbog toga što su postali kršćani. Zašto? Zato što kršćani nisu imali veličanstveni hram u kojem bi štovali Boga, ni žrtvenik na kojem bi prinosili žrtve Bogu, a ni svećenike koji bi ondje vršili svetu službu. To je moglo obeshrabriti Kristove učenike i oslabiti njihovu vjeru (Hebr. 3:12, 14). Neki od njih mogli su čak doći u iskušenje da se vrate na židovstvo. Kao drugo, Pavao je tim hebrejskim kršćanima htio dati savjet jer je primijetio da se oni ne trude razumjeti nova i duboka učenja, to jest “čvrstu hranu” iz Božje Riječi (Hebr. 5:11–14). Neki od njih očito su se još uvijek držali Mojsijevog zakona (w23.10 45:3-4).

Neke sestre odlučile su ostati neudane (Mat. 19:10–12). Budi sigurna da Jehova i Isus kršćane koji nisu u braku ne smatraju manje vrijednima. Diljem svijeta neudane sestre pravi su blagoslov za skupštine u kojima služe. Budući da vole druge i iskreno se zanimaju za njih, te su kršćanke u duhovnom pogledu mnogima postale poput sestara i majki (Mar. 10:29, 30). Neke su stupile u punovremenu službu. Naše sestre imaju jako veliku ulogu u propovijedanju dobre vijesti diljem svijeta (Psal. 68:11). Možeš li već sada planirati da s vremenom započneš s punovremenom službom? Možda bi mogla biti pionir, volonter na gradnji ili betelski radnik. Moli se u vezi sa svojim ciljem. Razgovaraj s drugima koji su ostvarili neki od tih ciljeva i saznaj što trebaš činiti da bi i ti mogla stupiti u punovremenu službu. Zatim napravi realan plan. Ako ostvariš svoj cilj i započneš s punovremenom službom, pružit će ti se mnoge divne prilike da u većoj mjeri služiš Jehovi (w23.12 52:16-17).

Budući da je velika nevolja tako blizu, još smo više svjesni koliko je važno slušati zapovijed da propovijedamo dobru vijest. No možda nam je teško usredotočiti se na taj zadatak ako imamo financijskih problema ili ako doživljavamo protivljenje zbog toga što propovijedamo dobru vijest. Što nam može pomoći da nam Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu? Budimo čvrsto uvjereni da je “Jehova nad vojskama” na našoj strani. On će nas podupirati ako nam Kraljevstvo i dalje bude važnije od naših želja i ciljeva. Dakle, ne trebamo se ničega bojati (Hag. 2:4). Jehova želi da se usredotočimo na činjenje učenika – djelo kojim se spašavaju životi. Hagaj je potaknuo Jehovin narod da sa svetom službom krene ispočetka, kao da ponovno polažu temelje hrama, iako su ih zapravo položili 17 godina ranije. Hagaj kao da im je rekao: “Zaboravite sve te godine u kojima niste ništa radili i krenite ispočetka, ‘od danas’.” Jehova je obećao da će im, ako tako postupe, “davati svoj blagoslov” (Hag. 2:18, 19). I mi možemo biti sigurni da će Jehova blagosloviti naš trud ako nam zadatak koji nam je povjerio bude najvažniji u životu (w23.11 48:8, 11).

U svojoj poslanici Rimljanima apostol Pavao je objasnio da su svi ljudi grešni. Kako onda itko može biti pravedan i čestit u Božjim očima i steći njegovu naklonost? Da bi na to pitanje odgovorio svim kršćanima koji iskreno žele ugoditi Bogu, Pavao je ukazao na primjer Abrahama. Jehova je Abrahama proglasio pravednim dok je on živio u Kanaanu. Zašto ga je Jehova mogao nazvati pravednim? Zbog toga što se Abraham savršeno držao Mojsijevog zakona? To nije mogao biti razlog (Rim. 4:13). Izraelci su taj zakon dobili više od 400 godina nakon što je Bog Abrahama proglasio pravednim. Na temelju čega je onda Bog Abrahama proglasio pravednim? Jehova mu je iskazao nezasluženu dobrotu i proglasio ga pravednim zbog njegove vjere (Rim. 4:2–4; w23.12 50:4-5).

Iste noći kad je prorok Natan kazao Davidu riječi iz današnjeg citata, Jehova je rekao Natanu da hram neće graditi David (1. Ljet. 17:3, 4, 11, 12). Kako je David reagirao na tu vijest? Prionuo je na posao i prikupio novac i građevni materijal kako bi njegov sin Salamun imao sve što je potrebno za gradnju (1. Ljet. 29:1–5). Odmah nakon što je rekao Davidu da neće on graditi hram, Jehova je sklopio savez s njim. Obećao je Davidu da će jedan od njegovih potomaka vladati u svu vječnost (2. Sam. 7:16). Zamisli samo kako će u novom svijetu David biti sretan kad tijekom Tisućugodišnje Vladavine sazna da Isus, jedan od njegovih potomaka, vlada kao kralj na nebu. Što učimo iz tog izvještaja? Čak i ako ne možemo za Jehovu učiniti sve što bismo voljeli, naš Bog može nam podariti neke druge blagoslove o kojima nismo ni sanjali (w23.04 17:8-10).

Kad te obuzme strah, vjerojatno će ti određeni dijelovi Biblije biti naročito utješni. Naprimjer, mogle bi te ohrabriti misli iz Knjige o Jobu, Psalama i Mudrih izreka te Isusove riječi iz 6. poglavlja Mateja. Dok se budeš molio Jehovi i čitao njegovu Riječ, osjetit ćeš utjehu koju on daje. Možemo biti sigurni da će Jehova biti uz nas i u najtmurnijim razdobljima našeg života. Nikada nećemo biti sami! (Psal. 23:4). Jehova obećava da će nas čuvati, pružati nam stabilnost i podršku te nas tješiti. Izaija 26:3 o Jehovi kaže: “Čuvat ćeš one koji se potpuno oslanjaju na tebe. Podarit ćeš im trajan mir jer se uzdaju u tebe.” Zato se uzdaj u Jehovu i daj sve od sebe da iskoristiš pomoć koju ti on pruža. Budeš li to činio, imat ćeš snage podnijeti teške kušnje i nevolje (w24.01 3:16-17).

Te nadahnute riječi ispunjavaju se u naše vrijeme. Danas se ispunjavaju i ove utješne riječi: “Jehova će poučavati svu tvoju djecu i tvoja će djeca imati velik mir. (...) Nećeš se nikoga bojati i nećeš imati razloga za strah, on te neće obuzeti” (Iza. 54:13, 14). Ni sam Sotona, “bog ovog svijeta”, ne može ništa učiniti kako bi zaustavio obrazovno djelo koje danas provodi Jehovin narod (2. Kor. 4:4). Štovanje pravog Boga obnovljeno je i nikad se više neće iskvariti. Jehovu će njegovi sluge štovati na ispravan način u svu vječnost. To nitko ne može promijeniti. Nikakvo oružje načinjeno protiv nas neće nam nauditi (w24.02 5:10).

Mi kršćani ozbiljno shvaćamo zavjet koji smo dali Jehovi kad smo mu predali svoj život. To utječe na naše odluke i način na koji rješavamo obiteljska pitanja. Mi dajemo sve od sebe da dobro izvršavamo svoje obiteljske obaveze, ali želje članova obitelji nikad ne smatramo važnijima od onog što Jehova traži od nas (Mat. 10:35, 36; 1. Tim. 5:8). To znači da ćemo ponekad donijeti odluke koje njima neće biti po volji i tako u određenoj mjeri možda narušiti svoj odnos s njima. No spremni smo na tu žrtvu jer želimo činiti ono što je ugodno Jehovi. On je osnovao obitelj i želi da imamo sretan i skladan obiteljski život (Efež. 3:14, 15). Ako želimo biti istinski sretni, trebamo postupati onako kako nas Jehova uči. Budi uvjeren da Jehova cijeni sve žrtve koje činiš kako bi mu služio dok se brineš za članove svoje obitelji i ophodiš se s njima s ljubavlju i poštovanjem (Rim. 12:10; w24.02 7:11, 13).