Svibanj

Prvi kršćani nisu bili pošteđeni kad je “po cijelom svijetu” zavladala velika glad. Očevi i muževi sigurno su se brinuli kako će prehraniti svoje obitelji. A što je bilo s mladima koji su se namjeravali više posvetiti službi Jehovi? Jesu li se možda pitali trebaju li pričekati sa svojim planovima dok ne dođu bolja vremena? Kako god bilo, kršćani su se prilagodili novonastalim okolnostima. Nastavili su propovijedati onako kako su mogli i rado su sa svojim suvjernicima iz Judeje dijelili ono što su imali (Djela 11:29, 30). Oni koji su primili materijalnu pomoć osobno su se uvjerili da se Jehova stvarno brine za njih (Mat. 6:31–33). Mora da su se još više zbližili sa svojim suvjernicima koji su im priskočili u pomoć. A oni koji su davali novčane priloge ili su na neki drugi način sudjelovali u pružanju pomoći uvjerili su se da “više usrećuje davati nego primati” (Djela 20:35; w23.04 17:12-13).

Jehova ponekad odgovara na naše molitve tako da potakne ljude koji mu ne služe da učine nešto dobro za nas. Naprimjer, potaknuo je kralja Artakserksa da dopusti Nehemiji da se vrati u Jeruzalem kako bi pomagao u obnovi grada (Neh. 2:3–6). Jehova i danas može potaknuti čak i one koji mu ne služe da nam priskoče u pomoć kad nam je to potrebno. Jehova obično ne odgovara na naše molitve na neki spektakularan način. Ali odgovori koje dobijemo upravo su ono što nam je potrebno da bismo ostali vjerni svom nebeskom Ocu. Zato se trudi prepoznati kako Jehova odgovara na tvoje molitve. S vremena na vrijeme zastani i razmisli o tome kako ih Jehova uslišava (Psal. 66:19, 20). Vjeru ne pokazujemo samo tako da se molimo Jehovi nego i tako da prihvaćamo njegov odgovor na svoje molitve, kakav god on bio (Hebr. 11:6; w23.05 21:13, 15-16).

Kad smo se predali Jehovi, dali smo zavjet da ćemo mu služiti i da ćemo vršiti njegovu volju. Tog se zavjeta moramo držati. Živjeti u skladu s tim zavjetom nije pretežak teret. Uostalom, Jehova nas je stvorio da vršimo njegovu volju (Otkr. 4:11). On je u nas usadio duhovne potrebe i stvorio nas je na svoju sliku. Zahvaljujući tome možemo se zbližiti s Jehovom i uživati u vršenju njegove volje. Osim toga, kad vršimo Božju volju i idemo stopama njegovog Sina, to nam donosi okrepu (Mat. 11:28–30). Zato nastavi produbljivati svoju ljubav prema Jehovi tako da razmišljaš o svemu što je on učinio za tebe i o blagoslovima koje će ti dati u budućnosti. Što budeš više volio Boga, to će ti biti lakše slušati ga i činiti ono što on traži od tebe (1. Ivan. 5:3). Isus je uspio izvršiti Božju volju zato što se molio Jehovi za pomoć i koncentrirao se na svoju nagradu (Hebr. 5:7; 12:2). Poput Isusa, moli se Jehovi za snagu i uvijek zadrži u mislima nadu u vječni život (w23.08 36:4-5).

Svi mi cijenimo kad su ljudi strpljivi. Divimo se onima koji mogu nešto strpljivo čekati a da pritom ne postanu ljuti i frustrirani. Puno nam znači kad su drugi strpljivi s nama ako u nečemu pogriješimo. I sigurno smo zahvalni što je osoba koja nas je poučavala o Bibliji bila strpljiva s nama dok smo se trudili razumjeti, prihvatiti ili primijeniti biblijska učenja, što nam nije uvijek bilo lako. A što je najvažnije, zahvalni smo Jehovi Bogu što je strpljiv s nama. Iako nam je drago kad su drugi strpljivi, možda nama samima nije uvijek lako pokazivati tu osobinu. Naprimjer, možda gubimo živce kad zapnemo u prometnoj gužvi, naročito ako nekamo kasnimo. Možda lako planemo kad nas drugi iritiraju. A ponekad nam je možda teško čekati da dođe novi svijet koji je Jehova obećao. Ipak, na svim tim područjima trebamo se truditi biti strpljivi (w23.08 35:1-2).

Gideon je na Jehovin zahtjev smanjio broj vojnika za više od 99 posto. Moguće je da se Gideon pitao: “Je li ova promjena stvarno potrebna? Hoće li to uspjeti?” No Gideon je ipak poslušao Jehovu. Kako se starješine mogu ugledati na njega? Tako da spremno prihvaćaju teokratsko vodstvo i promjene do kojih dolazi u organizaciji (Hebr. 13:17). Gideon je poslušao Jehovu iako je dobio opasan zadatak koji je u njemu izazivao strah (Suci 9:17). Nakon što mu je Jehova jasno dao do znanja da je uz njega, Gideon je bio potpuno uvjeren da će mu on pomoći da zaštiti njegov narod. Starješine koji žive u zemljama gdje je naše djelovanje zabranjeno postupaju poput Gideona. Oni hrabro predvode skupštinu u duhovnim aktivnostima – redovito idu na sastanke i u službu propovijedanja iako znaju da bi mogli biti uhićeni i odvedeni na ispitivanje, izgubiti posao ili doživjeti fizičko maltretiranje. Tijekom velike nevolje starješinama će biti potrebna hrabrost da bi poslušali upute koje tada budu dobivali – posebno ako bi se zbog toga mogli naći u opasnosti (w23.06 25:12-13).

Jehova je dao da se dobra djela velikog svećenika Jojade zapišu u Bibliji, nama za pouku (Rim. 15:4). A kad je Jojada umro, iskazana mu je posebna čast – naime, “pokopali su ga među kraljevima u Davidovom gradu jer je činio dobro u Izraelu, služio pravom Bogu i brinuo se za njegov dom” (2. Ljet. 24:15, 16). Izvještaj o Jojadi može svima nama pomoći da razvijamo strah pred Bogom. Starješine se mogu ugledati na Jojadu tako da budno paze na Božje stado i vjerno ga štite (Djela 20:28). I naši dragi ostarjeli mogu nešto naučiti od Jojade. Ako se boje Jehove i vjerno mu služe, on se može njima poslužiti da bi izvršio svoj naum. A mladi mogu puno naučiti iz načina na koji se Jehova ophodio s Jojadom. Po uzoru na njega, i oni mogu iskazivati čast i poštovanje starijoj braći i sestrama, a naročito onima koji već godinama vjerno služe Bogu (Izr. 16:31). Dajmo sve od sebe da vjerno podupiremo one koji nas predvode i da im budemo poslušni (Hebr. 13:17; w23.06 27:14-15).

Na sastancima razborito procijeni koliko ćeš često dizati ruku. Ako nam je ruka prečesto u zraku, voditelj bi mogao biti pod pritiskom da nas puno puta prozove iako drugi možda još uopće nisu imali priliku komentirati. Oni bi zbog toga mogli izgubiti volju da se jave za komentar (Prop. 3:7). Kad tijekom razmatranja puno objavitelja diže ruku, možda nećemo moći komentirati onoliko često koliko bismo htjeli. Osim toga, voditelj nas ponekad možda uopće neće prozvati. Možda nam bude žao zbog toga, ali nemojmo to shvaćati osobno (Prop. 7:9). Ako ne možeš komentirati onoliko često koliko bi htio, zašto ne bi pažljivo slušao kad drugi komentiraju te ih nakon sastanka pohvalio za ono što su rekli? Tvoja bi pohvala mogla ohrabriti braću i sestre jednako kao komentari koje si htio dati, ali nisi uspio (w23.04 18:14-16).

Proučavaj Božju Riječ i razmišljaj o njoj. Kao što drvo može biti jako i čvrsto ako ima duboko korijenje, tako i mi možemo biti jaki i nepokolebljivi ako naša vjera ima čvrst temelj u Božjoj Riječi. Kako drvo raste, tako se njegovo korijenje sve više širi i seže sve dublje u zemlju. Slično je i s nama. Kad proučavamo Božju Riječ i razmišljamo o njoj, jačamo svoju vjeru i produbljujemo svoje uvjerenje da je Božji način razmišljanja i postupanja najbolji (Kol. 2:6, 7). Razmišljaj o tome kako su Jehovine pouke, savjeti i zaštita koristili njegovim slugama u prošlosti. Naprimjer, Ezekijel je dobro gledao i pomno slušao dok je anđeo u viziji detaljno mjerio hram. Ta je vizija ojačala Ezekijela, a nas uči kako se možemo držati Jehovinih uzvišenih mjerila u vezi s vršenjem svete službe (Ezek. 40:1–4; 43:10–12). I nama koristi to što odvajamo vrijeme za proučavanje i razmišljanje o dubokim istinama iz Božje Riječi. To nam može pomoći da imamo postojano srce koje se potpuno uzda u Jehovu (Psal. 112:7; w23.07 31:15-16).

Biblija sadrži mnoge izvrsne primjere na koje se mlada braća mogu ugledati. Ti su muškarci voljeli Boga i brinuli se za njegov narod, obavljajući razna zaduženja. Dobre primjere možeš pronaći i među zrelim kršćanima u svojoj obitelji i skupštini (Hebr. 13:7). A savršen primjer pružio ti je Isus Krist (1. Petr. 2:21). Duboko razmišljaj o tim primjerima, a posebnu pažnju obrati na lijepe osobine koje krase te osobe (Hebr. 12:1, 2). Potom razmisli kako se možeš ugledati na njih. Muškarac koji ima sposobnost prosuđivanja ne postupa brzopleto, nego pažljivo odvagne opcije koje mu stoje na raspolaganju prije nego donese neku odluku. Zato daj sve od sebe da stekneš i sačuvaš sposobnost prosuđivanja. Za početak, dobro se upoznaj s biblijskim načelima i razmišljaj o tome zašto su ona korisna. A onda na temelju tih načela donosi odluke koje će radovati Jehovu (Psal. 119:9). Tako ćeš učiniti velik korak na putu do kršćanske zrelosti (Izr. 2:11, 12; Hebr. 5:14; w23.12 53:4-5).

Roditelji mogu jako dobro poučiti svoju djecu kako da na blag i taktičan način odgovore kad netko napada njihova vjerovanja (Jak. 3:13). Neki roditelji tijekom obiteljskog proučavanja vježbaju sa svojom djecom kako se postaviti u takvim situacijama. Zajedno s djecom istražuju teme s kojima bi se ona mogla suočiti u školi, razgovaraju o tome kako dati odgovor na neka pitanja i potom to vježbaju. Osim toga, poučavaju svoju djecu kako mogu na lijep i taktičan način razgovarati s drugima. Dobra priprema i vježba mogu pomoći kršćanima da u razgovoru s drugima iznose uvjerljive argumente, a i da se sami još više uvjere u ispravnost svojih vjerovanja. Mnogi članci iz rubrike “Mladi pitaju” koji se mogu naći na stranici jw.org sadrže radne listove za tinejdžere. Oni mogu pomoći mladima da ojačaju svoju vjeru i da nauče svojim riječima odgovoriti onima koji ih nešto pitaju. Razmatranje tih članaka i radnih listova može pomoći svim članovima obitelji da na blag i lijep način brane svoju vjeru (w23.09 39:10, 15-16).

Jesi li sebi ikad postavio neke duhovne ciljeve, ali ih nikako nisi mogao ostvariti? Ako je tako, znaj da nisi jedini kome se to dogodilo. Naprimjer, Philip je želio poraditi na tome da se češće moli i da njegove molitve budu kvalitetnije, ali borio se s tim da nađe vremena za molitvu. Erika je imala cilj na vrijeme dolaziti na sastanke za službu, ali i dalje je kasnila na gotovo svaki sastanak. Ako imaš neki cilj koji još nisi uspio ostvariti, nemoj misliti da si izgubljen slučaj. Čak i za neke jednostavne ciljeve često treba dosta vremena i truda. To što ipak želiš ostvariti svoj cilj pokazuje da ti je stalo do tvog odnosa s Jehovom i da mu želiš dati najbolje od sebe. Jehova cijeni tvoj trud. Naravno, on od tebe ne očekuje više od onoga što mu možeš dati (Psal. 103:14; Mih. 6:8). Zato si trebaš postaviti neki razuman cilj, u skladu sa svojim okolnostima (w23.05 24:1-2).

Onaj tko je hrabar može osjećati strah, ali ne dozvoljava da ga to spriječi da ispravno postupa. Danijel je bio vrlo hrabar mladić. Proučavao je zapise Božjih proroka, uključujući i Jeremijina proročanstva. Na temelju toga kasnije je razumio da uskoro treba doći kraj dugogodišnjem zarobljeništvu Židova u Babilonu (Dan. 9:2). Kad je Danijel vidio kako se biblijska proročanstva ispunjavaju, to je nesumnjivo ojačalo njegovo pouzdanje u Jehovu, a oni koji se čvrsto pouzdaju u Boga mogu biti itekako hrabri. (Usporedi Rimljanima 8:32, 37–39.) Što je najvažnije, Danijel se često molio svom nebeskom Ocu (Dan. 6:10). Priznao je Jehovi svoje grijehe i otvoreno mu govorio o tome kako se osjeća. Osim toga, od Boga je tražio pomoć (Dan. 9:4, 5, 19). Danijel je bio običan čovjek kao i mi. Hrabrost nije bila osobina s kojom se rodio. Naprotiv, on ju je razvio tako što je proučavao, molio se Jehovi i uzdao se u njega (w23.08 33:4, 7).

Kad smo poslušni vlastima, to koristi i nama i drugima. Kako to? Između ostalog, pošteđeni smo loših posljedica koje snalaze one koji krše zakon (Rim. 13:1, 4). Naša poslušnost može utjecati i na to kakvu sliku vlasti imaju o Jehovinim svjedocima. Uzmimo za primjer nešto što se prije mnogo godina dogodilo u Nigeriji. Vojnici su za vrijeme sastanka upali u našu dvoranu jer su tražili pobunjenike koji su protestirali protiv plaćanja poreza. No zapovjednik je naredio vojnicima da napuste dvoranu i rekao: “Jehovini svjedoci ne potiču ljude da se bune protiv plaćanja poreza.” Svaki put kad si poslušan zakonu, pomažeš drugima da imaju dobru sliku o Jehovinom narodu, a to bi jednog dana moglo zaštititi tvoje suvjernike (w23.10 42:13).

Neki Jehovini sluge već dugo čekaju da dođe kraj ovog starog svijeta. Gledano iz ljudske perspektive, moglo bi se činiti da Bog kasni s ispunjenjem svog obećanja. No Jehova zna kako se njegovi sluge osjećaju. Ustvari, on je proroku Habakuku zajamčio: “To će se viđenje ispuniti u vrijeme koje je za to određeno. Viđenje juri prema ispunjenju i neće se pokazati lažnim. Ako i kasni, čekaj ga! Jer sigurno će se ispuniti. Neće zakasniti!” (Hab. 2:3). Je li Bog time htio utješiti samo Habakuka? Odnose li se te riječi i na nas danas? Apostol Pavao pod nadahnućem je primijenio te riječi na kršćane, koji očekuju dolazak novog svijeta (Hebr. 10:37). Čak i ako nam se čini da već predugo čekamo obećano izbavljenje, budimo uvjereni da će se sve što je Bog obećao sigurno ispuniti – neće zakasniti! (w23.04 19:16).

Izraelci su odbacili jasne dokaze da je Jehova izabrao Mojsija za svog predstavnika (Broj. 14:10, 11). U više navrata nisu htjeli prihvatiti da ih Jehova vodi preko njega. Zbog toga Jehova cijelom tom naraštaju Izraelaca nije dao da uđe u Obećanu zemlju (Broj. 14:30). Međutim, neki Izraelci prihvatili su Jehovino vodstvo. Naprimjer, Jehova je rekao da mu je Kaleb “svim srcem bio poslušan” (Broj. 14:24). Bog je nagradio Kaleba i čak mu je dao da bira gdje će živjeti u Kanaanu (Još. 14:12–14). I novi naraštaj Izraelaca spremno je prihvatio Jehovino vodstvo. Kad je Jošua naslijedio Mojsija i postao novi izraelski vođa, Izraelci su ga “duboko poštovali cijelog njegovog života” (Još. 4:14). Jehova ih je zbog toga blagoslovio i uveo u zemlju koju im je obećao (Još. 21:43, 44; w24.02 8:6-7).

Kao što liječnik provjeravanjem našeg pulsa može steći određenu sliku o tome u kakvom je stanju naše srce, tako i mi možemo saznati koliko je snažna naša ljubav prema Bogu ako provjerimo koliko je snažna naša ljubav prema drugima. Primijetimo li da je naša ljubav prema suvjernicima pomalo oslabjela, to može biti znak da i naša ljubav prema Bogu slabi. No ako se trudimo redovito pokazivati ljubav svojoj braći, to je znak da je naša ljubav prema Bogu jaka i snažna. Ako primijetimo da naša ljubav prema braći i sestrama slabi, trebali bismo se zabrinuti. Zašto? Zato što bi to značilo da nam prijeti duhovna opasnost. Apostol Ivan je to jasno istaknuo kad nas je podsjetio: “Tko ne voli svog brata, kojeg vidi, ne može voljeti Boga, kojeg ne vidi” (1. Ivan. 4:20). Što iz toga učimo? Jehova će biti sretan samo ako “volimo jedni druge” (1. Ivan. 4:7–9, 11; w23.11 47:3, 5-6).

Kralj Joaš još je u djetinjstvu donio jednu mudru odluku. Bio je bez oca, pa je oslonac pronašao u velikom svećeniku Jojadi, koji je vjerno služio Jehovi. Joaš je slušao savjete tog svećenika koji ga je poučavao kao da mu je vlastiti sin. Zahvaljujući tome mudro je odlučio služiti Jehovi te pomagati Judejcima da i oni to čine. Čak je pokrenuo obnovu Jehovinog hrama (2. Ljet. 24:1, 2, 4, 13, 14). Ako te roditelji poučavaju da voliš Jehovu i živiš po njegovim moralnim mjerilima, gledaj na to kao na dragocjen dar (Izr. 2:1, 10–12). Roditelji te mogu poučavati na razne načine. Budeš li primjenjivao biblijske savjete, tvoji će roditelji biti jako sretni. No što je još važnije, time ćeš obradovati Jehovino srce i izgraditi trajno prijateljstvo s njim (Izr. 22:6; 23:15, 24). Nije li to dobar razlog da se ugledaš na mladog Joaša? (w23.09 38:3-5).

Jehova obećava da će slušati naše molitve. Naš Bog voli svoje vjerne sluge i zato se nikada neće oglušiti na njihove molitve (Psal. 10:17; 37:28). No to ne znači da će nam dati baš sve za što ga molimo. Možda ćemo trebati čekati sve do novog svijeta da bi neke naše molitve bile uslišene. Jehova uzima u obzir kako se naše molbe uklapaju u njegov cjelokupni naum (Iza. 55:8, 9). Jehovin je naum, između ostalog, da se Zemlja napuni muškarcima i ženama koji će mu radosno i ujedinjeno služiti i slušati ga kao svog vladara. Ali Sotona tvrdi da će ljudima biti bolje ako budu sami vladali nad sobom (Post. 3:1–5). Da bi dokazao da je Ðavlova tvrdnja laž, Jehova je dopustio ljudima da vladaju jedni nad drugima. No upravo su te ljudske vlasti korijen mnogih problema s kojima se mi danas suočavamo (Prop. 8:9). Svjesni smo da Jehova zasad još neće ukloniti sve te probleme (w23.11 49:4-5).

Jehova je obećao Abrahamu da će preko njega biti blagoslovljeni “mnogi narodi”. Međutim, kad je Abraham imao 100 godina, a Sara 90, još uvijek nisu dobili obećanog sina. Gledano ljudskim očima, činilo se nemoguće da Abraham i Sara dobiju sina. Abraham se suočio s velikim ispitom vjere. Pa ipak, “imao je nadu i vjerovao je da će postati ocem mnogih naroda” (Rim. 4:18, 19). I na koncu se ostvarilo ono čemu se Abraham nadao. Rodio mu se Izak, sin kojeg je tako dugo čekao (Rim. 4:20–22). I mi poput Abrahama možemo steći Božju naklonost i biti proglašeni pravednima kao Božji prijatelji. Zapravo, Pavao je upravo to istaknuo kad je napisao: “Da ga je ‘smatrao pravednim’ nije napisano samo radi [Abrahama] nego i radi nas – onih koje će Bog smatrati pravednima jer vjerujemo u njega, koji je našeg Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih” (Rim. 4:23, 24). Poput Abrahama, i mi trebamo imati vjeru i nadu te činiti dobra djela (w23.12 50:16-17).

Kad se suočiš s nekom kušnjom koja u tebi izaziva strah, imaj na umu da Jehova vidi u kakvoj se situaciji nalaziš i kako se zbog toga osjećaš. Naprimjer, Jehova nije samo vidio nepravdu koju su Izraelci doživljavali u Egiptu nego je dobro znao i “koliko pate” zbog toga (Izl. 3:7). Kad se nalaziš u nekoj teškoj kušnji i jako se bojiš, možda ne vidiš kako ti Jehova pomaže. Što tada možeš učiniti? Moli ga da ti pomogne da vidiš kako te on podupire (2. Kralj. 6:15–17). Zatim razmisli o sljedećim pitanjima: Je li te ojačao neki govor ili komentar na skupštinskom sastanku? Je li te ohrabrila neka publikacija, video ili pjesma iz neke naše mjesečne emisije? Je li netko podijelio s tobom neku utješnu misao ili biblijski redak? Lako nam se može dogoditi da ljubav braće i sestara te duhovnu hranu koju dobivamo počnemo doživljavati kao nešto što je samo po sebi razumljivo. No ne zaboravi da su to predivni darovi koje nam daje naš Bog, Jehova (Iza. 65:13; Mar. 10:29, 30). Oni pokazuju da mu je stalo do tebe (Iza. 49:14–16). A pokazuju i to da se s pravom možeš uzdati u Jehovu (w24.01 1:9-10).

Kratko prije nego što se vratio na nebo, Isus je podsjetio svoje učenike na zadatak koji im je povjerio, naime da svjedoče o njemu “u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8; Luka 24:46–48). Nedugo zatim židovski vođe uhvatili su apostole Petra i Ivana i doveli ih pred Sudbeno vijeće. Zapovjedili su tim vjernim Božjim slugama da prestanu propovijedati i čak su im zaprijetili (Djela 4:18, 21). Petar i Ivan nato su rekli: “Prosudite sami je li u Božjim očima ispravno da slušamo vas, a ne Boga. Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli” (Djela 4:19, 20). Nakon što su Petar i Ivan bili pušteni, učenici su se zajedno pomolili Jehovi. Tom su molitvom pokazali da im je prvenstveno stalo do toga da vrše njegovu volju. Jehova je uslišio tu usrdnu molitvu (Djela 4:31; w23.05 20:11-12).

Jehova i njegov voljeni Sin zajedno su proveli na nebu milijarde godina. Među njima vlada izuzetno snažna ljubav i privrženost. U cijelom svemiru ne postoje dvije osobe koje su tako dugo bile skupa i razvile tako prisan odnos. Jehova je Isusu otvoreno rekao koliko ga voli, kao što čitamo u današnjem dnevnom citatu. Jehova je naprosto mogao reći: “Ovo je onaj koji mi je po volji.” Međutim, on je htio da i mi znamo koliko on voli Isusa. Zato je rekao i riječi: “Ovo je moj voljeni Sin.” Jehova je bio ponosan na svog Sina, naročito zbog onoga što je Isus bio spreman učiniti za nas (Efež. 1:7). Isus se nije pitao što njegov Otac osjeća prema njemu. Bio je potpuno siguran da ga Jehova voli i osjećao je to duboko u sebi. Više je puta s čvrstim uvjerenjem rekao da ga Otac voli (Ivan 3:35; 10:17; 17:24; w24.01 4:8).

Zamisli sljedeću situaciju: Netko do koga ti je stalo kaže nešto jako ružno o tebi. Ti znaš da je to laž, ali neki ipak povjeruju u ono što su čuli. Što je još gore, prenose drugima tu laž, tako da i mnogi drugi počnu vjerovati u nju. Kako bi se osjećao zbog toga? Sigurno bi ti bilo jako teško zbog kleveta koje se šire o tebi, zar ne? Taj primjer može nam pomoći da razumijemo kako se Jehova osjećao kad je njegov ugled bio okaljan. Jedan od njegovih duhovnih sinova rekao je groznu laž o njemu prvoj ženi, Evi. Ona je povjerovala u tu laž. To je dovelo do toga da su se naši praroditelji pobunili protiv Jehove. Zbog toga su svi ljudi naslijedili grijeh i smrt (Post. 3:1–6; Rim. 5:12). Svi problemi koje danas vidimo u svijetu – smrt, ratovi, jad i bijeda – posljedica su laži koje je Sotona proširio. Osjeća li Jehova bol zbog tih kleveta i svih problema do kojih su one dovele? Nema sumnje da osjeća. Pa ipak, Jehova nije ljut i ogorčen. Naprotiv, on je i dalje “sretan Bog” (1. Tim. 1:11; w24.02 6:1-2).

Kako i ti možeš biti odlučan poput Josipa? Možeš već sada odlučiti što ćeš učiniti ako se nađeš u iskušenju. Nauči odmah reći “ne” onome što Jehova mrzi. Nemoj čak ni razmišljati o takvim stvarima (Psal. 97:10; 119:165). Tada se nećeš kolebati kad se suočiš s iskušenjem. No što ako znaš da si pronašao istinu i siguran si da želiš služiti Jehovi svim srcem, ali nešto te možda ipak sprečava da se predaš i krstiš? U tom slučaju možeš postupiti poput kralja Davida. Možeš usrdno moliti Jehovu: “Pronikni u moju nutrinu, Bože, i upoznaj moje srce. Ispitaj me i upoznaj moje tjeskobne misli. Vidi ima li u meni išta što me vuče na poguban put, vodi me vječnim putem” (Psal. 139:23, 24). Jehova blagoslivlja “one koji ga revno traže”. Ako radiš na tome da se predaš i krstiš, pokazuješ da svim srcem tražiš Jehovu (Hebr. 11:6; w24.03 9:13-15).

Veliki svećenik bio je ovlašten da zastupa narod pred Bogom. Prvog velikog svećenika u Izraelu, Arona, postavio je sam Jehova prilikom posvećenja svetog šatora. Međutim, kao što je apostol Pavao objasnio, “bilo je mnogo svećenika koji su jedni od drugih preuzimali svećeničku službu jer ih je smrt sprečavala da je trajno vrše” (Hebr. 7:23–26). Osim toga, budući da su ti veliki svećenici bili nesavršeni ljudi, morali su prinositi žrtve za očišćenje svojih grijeha. U tome je bitna razlika između izraelskih velikih svećenika i uzvišenog velikog svećenika, Isusa Krista. Kao naš veliki svećenik, Isus Krist služi “u pravom šatoru, koji je podignuo Jehova, a ne čovjek” (Hebr. 8:1, 2). Pavao je objasnio da Isusovu “svećeničku službu nitko neće preuzeti jer on živi vječno”. Zatim je dodao da je Isus “neokaljan, odijeljen od grešnika” i da, za razliku od velikih svećenika u Izraelu, “on ne treba svaki dan prinositi žrtve” za svoje grijehe (w23.10 45:8-9).

Izraz “prijašnje nebo” odnosi se na ljudske vlasti, koje su pod utjecajem Sotone i njegovih demona (Mat. 4:8, 9; 1. Ivan. 5:19). A izraz “zemlja” u Bibliji se može odnositi na ljude koji žive na Zemlji (1. Ljet. 16:31; Psal. 96:1). Dakle, “prijašnja zemlja” predočava današnje iskvareno ljudsko društvo. Jehova neće tek reorganizirati ili popraviti postojeće “nebo” i “zemlju”. Ne, on će ih ukloniti i zamijeniti novima. Sadašnje “nebo” i “zemlju” zamijenit će “novim nebom i novom zemljom” – odnosno novom vlašću i novim, pravednim ljudskim društvom. Jehova će Zemlju i ljude “učiniti novima”, odnosno obnoviti, tako što će ih dovesti do savršenstva. Kao što je Izaija prorekao, cijela će Zemlja biti pretvorena u raj – izgledat će poput edenskog vrta. Jehova će i svakoga od nas “obnoviti”, to jest izliječiti u svakom pogledu. Hromi, slijepi i gluhi bit će potpuno zdravi, a čak će se i mrtvi vratiti u život (Iza. 25:8; 35:1–7; w23.11 46:9-10).

“Velika nevolja” nastupit će iznenada (Mat. 24:21). No za razliku od mnogih drugih katastrofa, ta nevolja neće sve ljude zateći nespremne. Prije otprilike 2000 godina Isus je upozorio svoje sljedbenike da se pripreme za taj dan. Ako smo spremni za veliku nevolju, lakše ćemo prebroditi to teško razdoblje, a i pomoći drugima da prežive (Luka 21:36). Bit će nam potrebna ustrajnost da bismo slušali Jehovu, uzdajući se u to da će nas on štititi. A što ćemo učiniti ako naša braća izgube velik dio svoje imovine ili čak ostanu bez igdje ičega? (Hab. 3:17, 18). Bit će nam potrebna suosjećajnost da bismo im pružili pomoć. A kako ćemo reagirati ako zbog napada saveza svih naroda budemo morali sa svojom braćom i sestrama neko vrijeme živjeti u skučenom prostoru? (Ezek. 38:10–12). Bit će nam potrebna snažna ljubav. Ako volimo svoje suvjernike, lakše ćemo podnijeti to teško vrijeme (w23.07 29:2-3).

Muževi i žene mogu puno naučiti od Akvile i Priscile, bračnog para kojeg su mnogi kršćani u 1. stoljeću voljeli i poštovali (Rim. 16:3, 4). Oni su zajedno radili, propovijedali i pomagali drugima (Djela 18:2, 3, 24–26). Kad god Biblija govori o Akvili i Priscili, uvijek ih spominje zajedno. Kako se bračni parovi mogu ugledati na njih? Ti i tvoj bračni partner sigurno imate puno toga što trebate obaviti. Možete li nešto od toga raditi skupa, a ne svatko za sebe? Naprimjer, Akvila i Priscila zajedno su propovijedali. Planirate li i vi redovito ići skupa u službu propovijedanja? Osim toga, Akvila i Priscila zajedno su radili. Ti i tvoj bračni partner vjerojatno ne radite u istoj firmi i nemate isti posao, ali možete li zajedno obavljati kućanske poslove? (Prop. 4:9). Kad jedno drugome pomažete dok nešto radite, osjećate se kao tim i imate više prilika za razgovor (w23.05 23:10-12).

Svi ponekad osjećamo strah. Naprimjer, kad ga je kralj Šaul progonio, David je odlučio pobjeći u filistejski grad Gat. Gatski kralj Akiš ubrzo je saznao da je David hrabar ratnik kojeg se pjesmom veličalo jer je pobio desetke tisuća Filistejaca. David se tada zabrinuo i “veoma se uplašio” (1. Sam. 21:10–12). Bojao se što bi mu Akiš mogao napraviti. Kako je David nadvladao svoje strahove? Iz 56. psalma možemo saznati kako se David osjećao dok je bio u Gatu. U tom psalmu on otvoreno govori o svojim strahovima, ali otkriva i kako ih je pobijedio. Kad je Davida obuzeo strah, on se uzdao u Jehovu (Psal. 56:1–3, 11). Je li to povjerenje bilo opravdano? Itekako! Uz Jehovinu pomoć David je smislio neobičan, ali jako djelotvoran plan – počeo se pretvarati da je lud! Nakon toga Akiš nije Davida smatrao prijetnjom, nego je jedva čekao da ga se riješi. Tako je David uspio pobjeći (1. Sam. 21:13–22:1; w24.01 1:1-3).

Na koga se odnosi današnji redak? Na uskrsnule pomazanike! Dakle, kad posljednji pomazanici koji još budu na Zemlji odu na nebo pretkraj velike nevolje, jedan od njihovih prvih zadataka bit će rat protiv Božjih neprijatelja. Nakon što odu na nebo, oni će zajedno s Kristom i njegovim svetim anđelima sudjelovati u završnom obračunu s Božjim neprijateljima. Razmisli malo što to zapravo znači. Neki pomazani kršćani koji još uvijek žive ovdje na Zemlji već su zašli u godine i izdaje ih snaga. Ali kad uskrsnu na nebu, postat će moćna i besmrtna duhovna stvorenja. Borit će se rame uz rame sa svojim kraljem, Isusom Kristom, koji će kao moćan ratnik krenuti u bitku. Nakon harmagedonske bitke oni će zajedno s Isusom pomagati ljudima da postanu savršeni. Nema sumnje, pomazanici će s neba moći puno više pomoći svojoj voljenoj braći i sestrama na Zemlji nego što su to ikada mogli kao nesavršeni ljudi (w24.02 5:15-16).

Neki koji su spremni za predanje i krštenje ipak oklijevaju učiniti te korake. Oni se možda pitaju: “Što ako kasnije učinim ozbiljan grijeh i budem isključen?” Ako i tebe to muči, budi uvjeren da će ti Jehova dati sve što ti treba kako bi živio životom dostojnim njega i tako mu potpuno ugodio (Kol. 1:10). Osim toga, on će ti dati snage da postupaš ispravno. Jehova je već dokazao da to može jer je i mnogim drugima pružio potrebnu pomoć i podršku (1. Kor. 10:13). To je jedan od razloga zašto relativno malo osoba bude isključeno iz kršćanske skupštine. Jehova svojim slugama doista daje sve što im je potrebno da bi mu mogli ostati vjerni. Svaki nesavršen čovjek dolazi u iskušenje da učini nešto neispravno (Jak. 1:14). No na tebi je odluka hoćeš li podleći iskušenju ili ćeš mu se oduprijeti. Uostalom, ti odlučuješ o tome kako ćeš živjeti. Iako neki ljudi tvrde suprotno, ti možeš kontrolirati svoje neispravne želje (w24.03 9:11-12).