Travanj

Jehovini sluge iz starog doba ponekad su se suočili s potpuno neočekivanim problemima. Uzmimo za primjer Jakova. Njemu je otac zapovjedio da uzme za ženu neku od kćeri svog ujaka Labana, koji je također služio Jehovi. Otac mu je zajamčio da će ga Jehova zbog toga bogato blagosloviti (Post. 28:1–4). Jakov je ispravno postupio i poslušao oca. Otišao je iz Kanaana i krenuo k Labanu, koji je imao dvije kćeri – Leu i Rahelu. Jakov se zaljubio u Labanovu mlađu kćer Rahelu i pristao je sedam godina raditi za njenog oca da bi se mogao njome oženiti (Post. 29:18). Ali nije ispalo onako kako se on nadao. Laban ga je na prijevaru oženio svojom starijom kćeri, Leom. On je dopustio Jakovu da se tjedan dana kasnije oženi Rahelom, ali pod uvjetom da za njega radi još sedam godina (Post. 29:26, 27). Laban je i u poslovnim odnosima bio nepošten prema Jakovu. Sve u svemu, iskorištavao ga je punih 20 godina (Post. 31:41, 42; w23.04 17:5).

Kome se možemo obratiti kad nam treba utjeha i vodstvo? Mi dobro znamo odgovor na to pitanje. Možemo se moliti svom Bogu, Jehovi. On nas i potiče da to činimo. Jehova želi da mu se često molimo. Njegova Riječ kaže: “Neprestano se molite” (1. Sol. 5:17). Bogu se možemo slobodno obratiti u molitvi i tražiti vodstvo u svakoj životnoj situaciji (Izr. 3:5, 6). Budući da je dobar i velikodušan, Jehova nam je omogućio da mu se molimo koliko god puta želimo. Isus je dobro znao da su Jehovi naše molitve jako važne. Puno prije nego što je došao na Zemlju, Isus je imao prilike vidjeti kako njegov Otac odgovara na molitve svojih vjernih slugu. Naprimjer, bio je uz svog Oca kad je on uslišio usrdne molitve Hane, Davida, Ilije i još mnogih drugih (1. Sam. 1:10, 11, 20; 1. Kralj. 19:4–6; Psal. 32:5). Zato je Isus i učio svoje učenike da se često mole, čvrsto uvjereni da će ih Jehova uslišiti (Mat. 7:7–11; w23.05 20:1, 3).

Veliki svećenik Jojada bojao se Jehove. To je došlo do izražaja kad je Izebelina kći Atalija prigrabila prijestolje u Judi. Ona je bila jako okrutna i toliko je žudjela za moći da je čak pokušala zatrti cijelu kraljevsku lozu – ubiti svoje vlastite unuke! (2. Ljet. 22:10, 11). Jedan od njih, maleni Joaš, preživio je samo zato što ga je spasila Jojadina žena Jošabata. Ona i njen muž sakrili su dijete i brinuli se o njemu. Tako su Jojada i Jošabata omogućili da se sačuva Davidova kraljevska loza. Ostarjeli Jojada bio je vjeran Jehovi i nije ustuknuo od straha pred Atalijom. Kad je Joaš imao sedam godina, Jojada je ponovno dokazao svoju vjernost Jehovi. Skovao je smion plan. Ako bi sve išlo kako treba, Joaš bi postao kralj, Davidov zakoniti nasljednik. No ako bi plan propao, Jojada bi gotovo sigurno izgubio život. Uz Jehovinu pomoć sve je na kraju dobro ispalo (w23.06 27:12-13).

Kralj Nebukadnezar je tu poruku lako mogao doživjeti kao pobunu protiv svoje vlasti i mogao je Danijela osuditi na smrt. No Danijel je unatoč tome pokazao hrabrost i rekao kralju sve što je on trebao čuti. Što je Danijelu pomoglo da cijelog života bude hrabar? Dok je bio mali, Danijel je sigurno puno naučio od svoje majke i oca (Pnz. 6:6–9). Danijel nije poznavao samo osnove tog zakona, naprimjer Deset zapovijedi, nego i mnoge pojedinosti. On je točno znao što Izraelci smiju jesti, a što ne smiju (Lev. 11:4–8; Dan. 1:8, 11–13). Osim toga, bio je dobro upoznat s povijesti Božjeg naroda i znao je što im se dogodilo kad su bili neposlušni Jehovi (Dan. 9:10, 11). Brojna životna iskustva uvjerila su Danijela da su Jehova i njegovi moćni anđeli uz njega i da mu pomažu (Dan. 2:19–24; 10:12, 18, 19; w23.08 33:5-6).

Rebeka je bila mudra žena koja je cijelog života hrabro donosila odluke i znala ispravno reagirati u pravom trenutku (Post. 24:58; 27:5–17). Pa ipak, pokazivala je da poštuje druge te je bila podložna i poslušna (Post. 24:17, 18, 65). Ako i ti poput Rebeke ponizno podupireš one koje je Jehova postavio da nas predvode, pozitivno ćeš utjecati na svoju obitelj i skupštinu. Skromnost je osobina koju trebaju imati svi zreli kršćani. Estera je bila skromna i vjerno je služila Bogu. Budući da je bila skromna, nije se umislila niti se počela oholo ponašati kad je postala kraljica. Ona je slušala savjete svog starijeg rođaka Mordokaja i postupala u skladu s njima (Est. 2:10, 20, 22). I ti možeš pokazati skromnost tako da pitaš druge za savjet i primjenjuješ dobre savjete koje od njih dobiješ (Titu 2:3–5). Estera je pokazala skromnost na još jedan način. Ona je bila “lijepog stasa i lijepog lica”, ali nije privlačila pažnju na sebe (Est. 2:7, 15; w23.12 52:6-8).

Jehova ne želi da nas proganja pretjeran osjećaj krivnje. Ako smo priznali svoj grijeh i pokajali se te ako dajemo sve od sebe da više ne ponavljamo taj grijeh, možemo biti sigurni da nam je Jehova oprostio (Djela 3:19). Ako smo poduzeli te korake, Jehova ne želi da se i dalje osjećamo krivima. On zna koliku štetu nanosimo sebi ako dopustimo da nas stalno izjeda krivnja (Psal. 31:10). Ako nas shrva tuga, mogli bismo odustati od trke za život (2. Kor. 2:7). Ako se nikako ne možeš osloboditi osjećaja krivnje, razmišljaj o tome da Bog “istinski oprašta” (Psal. 130:4). Kad oprosti onima koji su se iskreno pokajali, on obećava: “Neću se više sjećati njihovog grijeha” (Jer. 31:34). To znači da ti Jehova, nakon što ti jednom oprosti, više neće spočitavati grijehe koje si učinio u prošlosti. Nemoj se gristi ako si zbog svojih grešaka izgubio neka zaduženja u skupštini, pa sad ne možeš služiti onoliko koliko bi htio. Jehova više ne misli na grijehe koje si učinio, a ni ti to ne bi trebao (w23.08 36:14-15).

Tijekom pandemije koronavirusa Jehovini svjedoci koji su slušali upute naše organizacije poštedjeli su se briga i strahova kojima su bili izloženi oni koji su poklanjali pažnju iskrivljenim i obmanjujućim informacijama (Mat. 24:45). Nikad ne smijemo smetnuti s uma ono što je u životu najvažnije (Filip. 1:9, 10). Mogli bismo se toliko zaokupiti svim i svačim da na kraju više nemamo vremena ni snage za ono što je istinski važno i korisno. Sasvim uobičajene životne aktivnosti – kao što su posao, uživanje u jelu i piću, zabava i rekreacija – mogle bi nas ometati u služenju Bogu ako dopustimo da nam one postanu glavna preokupacija u životu (Luka 21:34, 35). Osim toga, svaki dan bombardirani smo vijestima o raznim prosvjedima te društvenim i političkim raspravama. Moramo jako paziti da se ne uvučemo u takve debate jer inače bismo u svom umu i srcu mogli početi zauzimati strane. Sotona na razne načine pokušava oslabiti našu odlučnost da ispravno postupamo (w23.07 31:12-13).

Za Jehovin narod Obilježavanje Kristove smrti najvažniji je dan u godini. To je jedini događaj za koji je Isus zapovjedio svojim sljedbenicima da ga obilježavaju (Luka 22:19, 20). On nas podsjeća na to kako možemo pokazati da cijenimo Isusovu žrtvu (2. Kor. 5:14, 15). To je ujedno prilika da se mi i naša braća i sestre međusobno ohrabrimo (Rim. 1:12). A i mnoge zainteresirane osobe dođu na Obilježavanje Kristove smrti te zahvaljujući onome što vide i čuju počnu ići putem koji vodi u život. Osim toga, Obilježavanje Kristove smrti ujedinjuje nas s našom braćom i sestrama diljem svijeta. Zbog svega toga obljetnica Isusove smrti ima posebno mjesto u našem srcu (w24.01 2:1-3).

Što više razmišljamo o cijeni koju su Jehova i Isus platili, to bolje razumijemo koliko oni vole svakoga od nas (Gal. 2:20). Otkupnina je dar koji nam je Jehova dao iz ljubavi. On je dokazao da nas voli time što je žrtvovao ono što mu je bilo najdragocjenije – život svog Sina. Jehova je dopustio da Isus pati i umre za nas. On se ne susteže pokazati što osjeća prema nama. On na divan i topao način izražava koliko nas voli (Jer. 31:3). Jehova nas je privukao k sebi zato što nas voli. (Usporedi Ponovljeni zakon 7:7, 8.) Nitko i ništa ne može nas rastaviti od Božje ljubavi (Rim. 8:38, 39). Kako se ti osjećaš kad znaš koliko te Jehova voli? (w24.01 4:10-11).

Pomazani kršćani jako cijene svoju nebesku nadu. Jedan od njih, brat Frederick Franz, u vezi s tim je rekao: “Naša nada je sigurna (...), a u potpunosti će biti ispunjena na svakom preostalom od 144 000 članova malog stada u omjeru u kojem nismo ni zamišljali.” Brat Franz je 1991. s čvrstim uvjerenjem rekao: “Mi nismo izgubili osjećaj za vrijednost te nade. (...) Cijenimo je sve više što duže moramo čekati na nju. To je nešto što se isplati čekati. Našu nadu cijenim više nego ikad prije.” Bez obzira na to nadamo li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji, naša divna nada daje nam puno razloga za radost. A ta nada s vremenom može postati još snažnija (w23.12 51:6, 8).

Pred ulazom u drevni sveti šator nalazio se bakreni žrtvenik na kojem su se Jehovi prinosile životinjske žrtve (Izl. 27:1, 2; 40:29). Međutim, te žrtve nisu mogle ljudima omogućiti potpuno oproštenje grijeha (Hebr. 10:1–3). Neprestano prinošenje životinjskih žrtava kod ulaza u sveti šator ukazivalo je na jednu žrtvu koja je čovječanstvo trebala potpuno očistiti od grijeha. Isus je znao da ga je Jehova poslao na Zemlju da svoj život prinese kao otkupnu žrtvu za ljudski rod (Mat. 20:28). Stoga je prilikom svog krštenja pokazao da je spreman činiti ono što Jehova traži od njega (Ivan 6:38; Gal. 1:4). Isus je svoj život prinio “jednom zauvijek” kako bi trajno očistio od grijeha svakoga tko pokazuje vjeru u Krista (Hebr. 10:5–7, 10; w23.10 45:10-11).

Mi sami sebe nikad ne bismo mogli osloboditi grijeha i smrti (Psal. 49:7, 8). Zato se Jehova pobrinuo da Isus da svoj život za nas, iako je to od njega i njegovog dragog Sina zahtijevalo veliku žrtvu. Da, otkupnina je skupo koštala Jehovu i Isusa. Što više razmišljamo o tome, to ćemo je više cijeniti. Kad je Adam sagriješio, izgubio je priliku da živi vječno, i to ne samo on nego i svi njegovi potomci. Da bi nam vratio ono što nam je Adam oduzeo, Isus je kao savršeni čovjek žrtvovao svoj život. Dok je živio na Zemlji, nijednom “nije počinio grijeh niti se u njegovim ustima našla prijevara” (1. Petr. 2:22). Isus je bio savršen, baš kao i Adam prije nego što je sagriješio. Kad je Isus umro, njegov je život po vrijednosti u potpunosti odgovarao životu koji je Adam izgubio (1. Kor. 15:45; 1. Tim. 2:6; w24.01 2:5-6).

Nakon što je Isus uskrsnuo, ušao je u Svetinju nad svetinjama u duhovnom hramu. Prema tome, sasvim je jasno da je štovanje Jehove u njegovom duhovnom hramu, koje se temelji na otkupnoj žrtvi i svećeničkoj službi Isusa Krista, puno bolje od židovskog načina štovanja Boga. U Izraelu je veliki svećenik s krvlju životinjskih žrtava ulazio u Svetinju nad svetinjama načinjenu ljudskom rukom. Ali Isus je ušao “u samo nebo”, najsvetije mjesto koje postoji, da se pojavi pred Jehovom. Ondje je Bogu ponudio da život koji je žrtvovao kao savršeni čovjek prihvati kao otkupninu za nas. Učinio je to “da svojom žrtvom odstrani grijeh” (Hebr. 9:24–26). Bez obzira na to imamo li nebesku ili zemaljsku nadu, svi mi možemo štovati Jehovu u njegovom duhovnom hramu (w23.10 45:13-14).

Razmišljaj o tome što Isus sada radi na nebu kao naš kralj i suosjećajni veliki svećenik. Preko njega možemo u molitvi pristupiti Božjem “prijestolju nezaslužene dobrote” te moliti Boga da nam iskaže milosrđe i bude uz nas “kad nam zatreba pomoć” (Hebr. 4:14, 15). Nemojmo dopustiti da prođe ijedan dan a da nismo razmišljali o onome što su Jehova i Isus učinili i što još uvijek čine za nas. Njihova ljubav prema nama trebala bi nas duboko dirnuti u srce i potaknuti nas da revno vršimo svoju svetu službu (2. Kor. 5:14, 15). A kako možemo pokazati da smo im zahvalni? Tako da se trudimo pomagati drugima da postanu Jehovini svjedoci i Isusovi učenici. To je jedan od najboljih načina da pokažemo svoju ljubav i cijenjenje (Mat. 28:19, 20). Zahvalnost je potaknula i apostola Pavla da propovijeda i čini učenike. On je znao da Jehova “želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:3, 4; w23.10 44:13-14).

Te utješne retke koji govore o raju mnogi od nas koriste u službi propovijedanja. Kako možemo pomoći drugima da budu čvrsto uvjereni da će se blagoslovi opisani u Otkrivenju 21:3, 4 doista ostvariti? I kako možemo ojačati svoje povjerenje u to Jehovino obećanje? Jehova nam je pružio snažne razloge zbog kojih možemo vjerovati da će on ispuniti ono što je obećao. Razlozi zbog kojih možemo vjerovati Jehovinom obećanju o raju navedeni su u narednim recima, u Otkrivenju 21:5, 6a. Ondje piše: “Onaj koji sjedi na prijestolju, rekao je: ‘Gle, sve činim novo!’ Još je rekao: ‘Zapiši to jer su te riječi vjerodostojne i istinite.’ I rekao mi je: ‘Ispunile su se! Ja sam alfa i omega, početak i svršetak’ ” (w23.11 46:3-5).

Mladi brat pokazuje da je stekao sposobnost prosuđivanja tako što donosi mudre odluke kad je riječ o odijevanju i cjelokupnom izgledu. Modne trendove često osmišljavaju i promiču ljudi koji ne poštuju Jehovu ili vode nemoralan način života. Njihov nemoralan način razmišljanja vidi se po odjeći koju kreiraju. Danas je u modi nositi usku, pripijenu odjeću ili odjeću u kojoj muškarci izgledaju poput žena. Kad donosi odluke u vezi s odijevanjem, mladi brat koji se trudi postati zreo kršćanin vodit će se biblijskim načelima i dobrim primjerima u skupštini. On se može pitati: Pokazujem li svojim odlukama da sam razborit i da poštujem osjećaje drugih? Mogu li drugi po mom načinu odijevanja jasno vidjeti da sam pravi Božji sluga? (1. Kor. 10:31–33). Mladi brat koji je razvio sposobnost prosuđivanja steći će poštovanje ne samo svoje braće i sestara nego i svog nebeskog Oca (w23.12 53:7).

U prošlosti je “kralj juga” izravno napadao Jehovine sluge (Dan. 11:40). Naprimjer, u prvoj polovini 20. stoljeća mnoga braća završila su u zatvoru zbog svoje kršćanske neutralnosti, a neka djeca Jehovinih svjedoka iz istog su razloga bila izbačena iz škole. No posljednjih desetljeća Jehovini sluge koji žive pod vlašću “kralja juga” suočavaju se s podmuklijim ispitima vjere. Naprimjer, njihova odanost Božjem kraljevstvu može se naći na ispitu u vrijeme izbora. Tijekom predizbornih kampanja kršćanin bi mogao početi simpatizirati neku političku stranku ili misliti da je jedan kandidat bolji od nekog drugoga. Možda neće ići tako daleko da izađe na glasanje, ali u svom umu i srcu zapravo je zauzeo stranu. Zaista je jako važno da ostanemo politički neutralni ne samo kad je riječ o našim postupcima nego i o našim mislima i osjećajima (Ivan 15:18, 19; w23.08 34:17).

U trci za život trebamo davati sve od sebe i trčati “tako da je osvojimo” (1. Kor. 9:24). Isus je rekao da pazimo da nam se “srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama” (Luka 21:34). Pavlov i Isusov savjet i neki drugi reci mogu ti pomoći da vidiš koje promjene trebaš učiniti kod sebe dok trčiš u trci za život. Možemo biti sigurni da ćemo osvojiti trku za život jer će nam Jehova dati potrebnu snagu (Iza. 40:29–31). Stoga nemoj usporavati! Ugledaj se na apostola Pavla, koji je dao sve od sebe da dobije nagradu koja ga je čekala (Filip. 3:13, 14). Nitko ne može trčati trku umjesto tebe, no uz Jehovinu pomoć možeš je otrčati do kraja. Jehova ti može pomoći da nosiš teret koji moraš nositi i da odbaciš nepotreban teret. Uz Jehovinu pomoć moći ćeš ustrajno trčati trku i na kraju je osvojiti! (w23.08 36:16-17).

Kad je Isus imao 12 godina, bio je sa svojim roditeljima u Jeruzalemu na proslavi blagdana. No kad su oni krenuli natrag kući, nisu primijetili da njega nema (Luka 2:46–52). Zapravo su se Josip i Marija trebali pobrinuti da sva njihova djeca budu s njima na povratku kući. No kad su konačno pronašli Isusa, Marija je njega okrivila za to što im je zadao toliko brige. Isus je lako mogao reći da je to nepravedno, ali nije tako postupio. Odgovorio im je sa svega par riječi i s puno poštovanja, no Josip i Marija “nisu razumjeli što im govori”. Pa ipak, Isus im je bio poslušan. Je li ti teško slušati roditelje kad oni u nečemu pogriješe ili kad imaš osjećaj da te ne razumiju? Što ti može pomoći? Razmišljaj o tome kako se Jehova osjeća. Biblija kaže da je “Gospodinu po volji” kad slušaš svoje roditelje (Kol. 3:20). Jehova zna da te tvoji roditelji ponekad ne razumiju i da ti nekad postavljaju pravila koja ti se čine kruta i nepravedna. Ali ako unatoč tome budeš poslušan svojim roditeljima, jako ćeš obradovati Jehovu (w23.10 42:5-6).

Netko iz tvog razreda mogao bi tvrditi da Jehovini svjedoci trebaju promijeniti svoj stav o homoseksualnosti. Možda ćeš mu trebati objasniti da mi poštujemo pravo svake osobe da sama odlučuje o svom životu (1. Petr. 2:17). Tada ćeš možda imati priliku objasniti svom sugovorniku zašto je za naše dobro da živimo po biblijskim moralnim mjerilima. Kad nam se netko oštro suprotstavi jer je čvrsto uvjeren u svoje mišljenje, ne bismo trebali brzopleto zaključiti da znamo u što on vjeruje. Naprimjer, što ako ti netko iz razreda kaže da je apsurdno vjerovati u Boga? Trebaš li odmah zaključiti da čvrsto vjeruje u evoluciju i da zna puno o toj temi? On se možda uopće nije puno bavio takvim pitanjima. Naprimjer, možeš mu na stranici jw.org pokazati sadržaje koji govore o stvaranju. On će možda kasnije biti spreman razgovarati o nekom članku ili videu koji je pronašao na našoj stranici. Da, ako s poštovanjem razgovaraš s njim, to bi ga moglo potaknuti da preispita svoje gledište (w23.09 39:12-13).

Možemo biti sigurni da će Jehova i nas koristiti i blagosloviti čak i ako smo učinili greške – naravno, pod uvjetom da kod sebe ispravimo ono što je krivo i nastavimo se uzdati u njega (Izr. 28:13). Samson nije bio savršen, ali nije se predao i prestao služiti Jehovi, čak ni nakon što je učinio grešku i upustio se u vezu s Dalilom. Ni Jehova nije digao ruke od njega. Kasnije se opet poslužio Samsonom da bi učinio jedno čudesno djelo. Jehova ga je i dalje smatrao čovjekom koji ima izvanrednu vjeru te se pobrinuo da se njegovo ime spomene među vjernim Božjim slugama o kojima se govori u 11. poglavlju poslanice Hebrejima. Stvarno nas hrabri to što znamo da služimo divnom nebeskom Ocu koji nas voli i želi nas ojačati, naročito kad smo slabi. Stoga budimo poput Samsona i usrdno se molimo Jehovi: “Sjeti me se, molim te! Daj mi snage” (Suci 16:28; w23.09 37:18-19).

Budući da znamo da će uskoro doći Jehovin dan, mi dajemo sve od sebe da drugima prenosimo dobru vijest. No u nekim prilikama možda se ustručavamo svjedočiti. Zašto? Možda zato što se bojimo ljudi i njihove reakcije. To se dogodilo i Petru. One noći kad se sudilo Isusu Petar se bojao reći da je njegov učenik i više je puta zanijekao da ga uopće poznaje (Mat. 26:69–75). No taj isti apostol kasnije je s uvjerenjem mogao reći: “Ne bojte se onoga čega se oni boje i nemojte se uznemiravati” (1. Petr. 3:14). Petrove riječi mogu nas ohrabriti. One pokazuju da i mi možemo nadvladati strah od čovjeka. Što nam može pomoći da nadvladamo taj strah? Petar nam kaže: “Priznajte u svom srcu da je Krist Gospodin i da je svet” (1. Petr. 3:15). To znači da trebamo razmišljati o tome da je Gospodin Isus Krist naš kralj i da ima veliku moć (w23.09 41:6-8).

Mi se moramo ustrajno boriti kako ne bismo činili “besplodna djela tame” (Efež. 5:11). Što više netko gleda i sluša ono što je nečisto i nemoralno ili razgovara o tome, to će se lakše upustiti u neispravno ponašanje (Post. 3:6; Jak. 1:14, 15). To potvrđuju brojna iskustva. Sotonin svijet pokušava nas zavarati i navesti da povjerujemo kako ono što Jehova smatra nemoralnim i nečistim zapravo uopće nije loše (2. Petr. 2:19). Ðavo se već dugo služi tom taktikom. On želi zbuniti ljude kako ne bi znali raspoznati što je dobro, a što zlo (Iza. 5:20; 2. Kor. 4:4). Stoga nije čudo što mnogi filmovi, televizijske emisije i internetske stranice promiču ideje koje se kose s Jehovinim pravednim mjerilima. Sotona nas pokušava uvjeriti da su nečisti postupci i nemoralan način života bezopasni (Efež. 5:6; w24.03 12:8-10).

Izraelci su u početku taj šator nosili sa sobom dok su u pustinji išli od jednog mjesta do drugog. Koristili su ga gotovo 500 godina, sve dok u Jeruzalemu nisu sagradili hram (Izl. 25:8, 9; Broj. 9:22). Izraelci su se okupljali kod svetog šatora kako bi ondje prinosili Bogu žrtve (Izl. 29:43–46). No sveti šator predočavao je i nešto puno veće. On je bio “sjena onog što je na nebu” i predočavao je Jehovin veliki duhovni hram. Apostol Pavao je rekao: “Taj šator predočava ono što sada postoji” (Hebr. 9:9). Prema tome, u vrijeme kad je on pisao poslanicu Hebrejima duhovni hram već je postojao. On je nastao 29. godine. Te je godine Isus bio kršten te je počeo služiti kao “uzvišen veliki svećenik” u Jehovinom duhovnom hramu (Hebr. 4:14; Djela 10:37, 38; w23.10 45:6-7).

Da bismo mogli radosno služiti Jehovi, moramo biti prilagodljivi. Što to zapravo znači? Moramo biti razumni i prilagoditi se kad nam se promijene životne okolnosti te poštovati tuđa gledišta i odluke. Kao Jehovini sluge, mi želimo biti razumni. Isto tako, želimo biti ponizni i suosjećajni. Jehovu se naziva “Stijenom” jer je on postojan i nepokolebljiv (Pnz. 32:4). No Jehova je i razuman. Što god da se dogodi na svjetskoj sceni, naš Bog uvijek se može prilagoditi kako bi ostvario ono što je zamislio. Jehova je nas ljude stvorio na svoju sliku, što znači da nam je dao sposobnost da se prilagođavamo novim okolnostima. Dao nam je jasna biblijska načela, koja nam pomažu da donosimo mudre odluke s kakvim god se izazovima suočili. Jehovin vlastiti primjer i načela koja nam je dao jasno pokazuju da je on ne samo čvrst poput stijene nego i razuman (w23.07 32:1-3).

U Bibliji Jehova sebe uspoređuje s majkom koja voli svoje dijete (Iza. 66:12, 13). Zamisli majku koja se s puno ljubavi brine za svoje maleno dijete. Ona se brine da dobije sve što mu je potrebno. Tako je i s nama. Kad smo tužni ili osjećamo snažnu bol, možemo računati na Jehovinu ljubav. On ne diže ruke od nas kad učinimo neku grešku (Psal. 103:8). Izraelski je narod puno puta razočarao Jehovu. No kad bi se oni pokajali, Jehova bi im dao do znanja da ih i dalje voli. Naprimjer, jednom je svom narodu rekao: “Budući da si mi dragocjen, ja te cijenim i volim” (Iza. 43:4, 5). Bog se nije promijenio. Čak i ako učinimo neke ozbiljne greške, kad se pokajemo i vratimo Jehovi, vidjet ćemo da nas on i dalje jednako voli. On obećava da će nam “velikodušno oprostiti” (Iza. 55:7). Biblija kaže da će nam tada “sam Jehova pružiti okrepu” (Djela 3:19; w24.01 4:4-5).

Jehova i nama može pomoći kad se nađemo u nekoj teškoj situaciji. Naprimjer, kad zamolimo šefa za slobodne dane kako bismo mogli ići na kongres ili kad ga pitamo da nam izađe u susret kad je riječ o smjenama ili satnici kako bismo mogli ići na sve naše sastanke, dajemo Jehovi priliku da nam pokaže da se zaista brine za nas. U takvim situacijama na kraju sve možda ispadne puno bolje nego što smo mi to očekivali. Tada naše pouzdanje u Jehovu još više raste. Ezra je ponizno tražio pomoć od Jehove. Svaki put kad je bio zabrinut zbog teškog zadatka koji je stajao pred njim, Ezra se ponizno molio Jehovi (Ezra 8:21–23; 9:3–5). Kad su Židovi vidjeli da se Ezra uzda u Jehovu, pružili su mu podršku i pokazali vjeru po uzoru na njega (Ezra 10:1–4). Kad se pitamo hoćemo li imati dovoljno za život ili kad smo zabrinuti za sigurnost svoje obitelji, moramo se s pouzdanjem obratiti Jehovi u molitvi (w23.11 48:15-17).

Jehova ne kaže da moramo činiti točno ono što je Abraham činio kako bismo bili proglašeni pravednima. Ustvari, mi na mnogo načina možemo svojim djelima pokazati da imamo vjeru. Možemo iskazati srdačnu dobrodošlicu novima u skupštini, pomagati braći i sestrama kojima je stvarno potrebna pomoć i činiti dobro članovima svoje obitelji, a Bog će sve to sigurno blagosloviti (Rim. 15:7; 1. Tim. 5:4, 8; 1. Ivan. 3:18). A naročito je važno da revno propovijedamo dobru vijest – to je jedan od najboljih načina kako pokazujemo da imamo vjeru (1. Tim. 4:16). Svi mi možemo svojim djelima pokazati da vjerujemo da će se Jehovina obećanja ostvariti i da je njegov način postupanja najbolji. Budemo li to činili, možemo biti potpuno sigurni da će nas Bog smatrati pravednima i da će nas nazvati svojim prijateljima (w23.12 50:3, 15).

Apostol Pavao potaknuo je kršćane u Efezu da postanu “odrasli ljudi” i uzrastu “do Kristove zrelosti”. Taj savjet trebaju primjenjivati svi muškarci koji služe Jehovi. Da bi to mogli, moraju naučiti biti poslušni Božjim zakonima i primjenjivati biblijska načela u svakom području svog života (Luka 2:52). Zašto je za mladu braću naročito važno da postanu zreli kršćani? Muškarac koji služi Jehovi ima važnu ulogu u obitelji i skupštini. Mlada braćo, vi sigurno razmišljate o odgovornostima koje biste mogli imati u budućnosti. Možda vam je cilj započeti s punovremenom službom, postati sluga pomoćnik, a kasnije i starješina. A možda se želite i oženiti i imati djecu (Efež. 6:4; 1. Tim. 3:1). Da biste ostvarili te ciljeve i uspješno ispunili svoju ulogu, trebate postati zreli kršćani (w23.12 53:1-2).

Starješinama u kršćanskoj skupštini povjeren je zadatak da se brinu o Jehovinim dragocjenim ovcama. Ti revni Božji sluge jako cijene to što mogu služiti svojoj braći i sestrama te daju sve od sebe da bi se brinuli za Božje stado “kako treba” (Jer. 23:4; 1. Petr. 5:2). Nismo li zahvalni što u našim skupštinama imamo takve ljude? Starješine mogu puno naučiti od suca Gideona (Hebr. 6:12). On je štitio i vodio Božji narod (Suci 2:16; 1. Ljet. 17:6). Poput Gideona, i starješine su postavljeni da se brinu za Božji narod u vrlo burnim vremenima (Djela 20:28; 2. Tim. 3:1). Od Gideona možemo puno naučiti o skromnosti, poniznosti i poslušnosti. Osim toga, on nam je izvrstan uzor i kad je riječ o ustrajnosti jer je predano izvršavao svoje zadatke čak i kad mu to nije bilo nimalo lako. Bez obzira na to služimo li kao starješine ili ne, svi mi možemo još više cijeniti naše duhovne pastire. Isto tako, možemo pružati podršku toj marljivoj braći (Hebr. 13:17; w23.06 25:1, 3).