Studeni

Ako si roditelj, pomozi svojoj djeci da pripreme komentare koji su prikladni za njihovu dob. Ponekad se na sastanku razmatraju ozbiljnije teme, naprimjer bračni problemi ili moralna čistoća. No i tada će vjerojatno biti jedan ili dva odlomka na koja dijete može komentirati. Isto tako, pomozi svojoj djeci da shvate zašto ih voditelj vjerojatno neće prozvati svaki put kad dignu ruku. Time im možeš pomoći da se ne razočaraju kad voditelj prozove nekog drugoga, a ne njih (1. Tim. 6:18). Svi mi možemo pripremiti dobre komentare kojima ćemo proslaviti Jehovu i ohrabriti svoje suvjernike (Izr. 25:11). Iako ponekad možemo kratko iznijeti neko osobno iskustvo, trebamo paziti da ne pričamo previše o sebi (Izr. 27:2; 2. Kor. 10:18). Umjesto toga nastojmo se koncentrirati na Jehovu, njegovu Riječ i njegov narod (Otkr. 4:11; w23.04 18:17-18).

Ljubav nam je neophodna da bismo ostali duhovno budni i trezveni (Mat. 22:37–39). Ljubav prema Bogu pomaže nam da ustrajno propovijedamo unatoč problemima s kojima bismo se zbog toga mogli suočiti (2. Tim. 1:7, 8). Budući da volimo i ljude koji ne služe Jehovi, neumorno propovijedamo te čak svjedočimo telefonom i pismima. Mi ne gubimo nadu da će se naši bližnji jednog dana promijeniti i početi činiti ono što je ispravno (Ezek. 18:27, 28). Mi volimo i svoje suvjernike. To pokazujemo tako da se međusobno hrabrimo i izgrađujemo jedni druge (1. Sol. 5:11). Poput vojnika koji se bore rame uz rame, mi hrabrimo jedni druge. Mi nikada ne bismo htjeli svjesno nanijeti bol svojoj braći i sestrama ili im vratiti zlo za zlo (1. Sol. 5:13, 15). Ljubav pokazujemo i tako da poštujemo braću koja predvode skupštinu (1. Sol. 5:12; w23.06 26:6, 10-11).

Vjeru možemo jačati tako da razmišljamo o otkupnini. Otkupnina je jamstvo da će se Božja obećanja sigurno ispuniti. Kad pažljivo razmišljamo o tome zašto se Jehova pobrinuo da za nas bude plaćena otkupnina i koliko ga je to koštalo, jačamo svoju vjeru u to da će se ispuniti njegovo obećanje o vječnom životu u predivnom novom svijetu. Zašto to možemo reći? Pa razmisli što je sve bilo potrebno da bi otkupnina bila plaćena. Jehova je svog voljenog prvorođenog Sina, s kojim je bio najbliskiji, poslao s neba na Zemlju da se rodi kao savršen čovjek. Dok je bio ovdje na Zemlji, Isus je trpio najrazličitije nevolje. A na koncu je podnio teške patnje i umro neopisivo bolnom smrću. Jehovu je to doista skupo koštalo. Naš Bog pun ljubavi nikad ne bi dopustio da njegov Sin pati i umre samo da bi nam na vrlo kratko vrijeme pružio ljepši život (Ivan 3:16; 1. Petr. 1:18, 19). Budući da je platio tako veliku cijenu, Jehova će se pobrinuti da novi svijet postane stvarnost i da mi zauvijek živimo u njemu (w23.04 19:8-9).

Želi li Jehova uskrsnuti umrle? U to nema nikakve sumnje. On je nadahnuo više biblijskih pisaca da zapišu njegova obećanja o uskrsnuću koja će se ispuniti u budućnosti (Iza. 26:19; Otkr. 20:11–13). A kad Jehova nešto obeća, on to uvijek ispuni (Još. 23:14). Ustvari, Jehova jedva čeka da umrle vrati u život. Patrijarh Job čvrsto je vjerovao u uskrsnuće. Bio je siguran da će ga, čak i ako umre, Jehova poželjeti ponovno vidjeti i da će ga vratiti u život (Job 14:14, 15). Jehova jednako snažno želi vratiti u život sve svoje sluge koji su umrli. On jedva čeka da ih uskrsne i da budu zdravi i sretni. A što je s milijardama ljudi koji su umrli, a nisu imali priliku saznati istinu o Jehovi? Naš Bog pun ljubavi i njih želi uskrsnuti (Djela 24:15). On i njima želi dati priliku da postanu njegovi prijatelji i zauvijek žive na Zemlji (Ivan 3:16; w23.04 16:5-6).

Kako ti možeš ojačati svoju nadu? Naprimjer, ako se nadaš vječnom životu na Zemlji, čitaj biblijske retke koji govore o raju i razmišljaj o njima (Iza. 25:8; 32:16–18). Razmišljaj o tome kako će izgledati život u novom svijetu. Zamišljaj sebe ondje. Ako stalno imamo u mislima svoju nadu u novi svijet, nevolje s kojima se suočavamo u našim će očima biti “trenutne i lake” (2. Kor. 4:17). Nada koju ti je Jehova pružio dat će ti snage i pomoći će ti da ustrajno podnosiš kušnje. On nam je velikodušno pružio mnogo toga što nas može ojačati. Zato ako trebaš pomoć kako bi izvršio određeni zadatak, izdržao neku kušnju ili ostao radostan, usrdno se moli Jehovi i temeljito proučavaj kako bi prepoznao njegovo vodstvo. Prihvati ohrabrenje koje ti pružaju tvoja braća i sestre. Uvijek imaj u mislima svoju divnu nadu. Budeš li tako postupao, Bog će te ojačati “svojom veličanstvenom moći” i podariti ti “svu potrebnu snagu” kako bi strpljivo i radosno ustrajao u svemu (Kol. 1:11; w23.10 43:19-20).

Doista ima puno toga na čemu možemo zahvaliti Jehovi u molitvi. Možemo mu zahvaljivati za sve dobro u našem životu, jer svaki dobar dar dolazi od njega (Jak. 1:17). Naprimjer, možemo mu reći koliko cijenimo naš predivan zemaljski dom i zadivljujuća djela stvaranja. Isto tako, možemo mu izraziti zahvalnost za život, našu obitelj i prijatelje te prekrasnu nadu koju nam je dao. Sjetimo se i koliko nam znači to što možemo biti Jehovini prijatelji. To je još jedan predivan dar za koji možemo zahvaliti svom Bogu. No možda trebamo uložiti dodatni trud da bismo se sjetili na čemu mi osobno možemo biti zahvalni Jehovi. Živimo u svijetu koji je prožet nezahvalnošću. Ljudi često misle samo na to kako ostvariti svoje želje, a ne na to kako pokazati zahvalnost za ono što imaju. Ako bismo dopustili da i na nas utječe takav način razmišljanja, naše molitve mogle bi se svesti samo na dugačak popis zahtjeva. Da nam se to ne bi dogodilo, trebamo produbljivati i izražavati zahvalnost za sve što Jehova čini za nas (Luka 6:45; w23.05 20:8-9).

Jehova je naš brižan Otac i žao mu je kad vidi da mi patimo (Iza. 63:9). Pa ipak, Jehova neće spriječiti sve kušnje i probleme s kojima bismo se mogli suočiti – nevolje koje se mogu usporediti s nabujalim rijekama ili vatrom (Iza. 43:2). No obećao je da će nam pomoći da prebrodimo te kušnje. Jehova neće dopustiti da nam one nanesu trajnu štetu. Isto tako, on će nam dati svoj moćni sveti duh kako bi nam pomogao da izdržimo (Luka 11:13; Filip. 4:13). Zbog toga možemo biti uvjereni da će nam Jehova uvijek dati točno ono što trebamo da bismo mogli ustrajati i vjerno mu služiti. Jehova očekuje da se uzdamo u njega (Hebr. 11:6). Ponekad nam se može činiti da su naše kušnje neizdržive i da ih nikako ne možemo svladati. Možda čak počnemo sumnjati u to da će nam Jehova pomoći. No Biblija nam jamči da se uz pomoć svog Boga i “na zidine možemo popeti” (Psal. 18:29). Zato nemojmo dopustiti da nas obuzmu sumnje, nego se molimo Jehovi potpuno uvjereni da će on uslišiti naše molitve (Jak. 1:6, 7; w23.11 49:8-9).

Nije li to prekrasan opis prave ljubavi? Te su riječi ohrabrujuće za sve bračne parove. One im jamče da ljubav između muža i žene može biti snažna i trajna. Hoće li muž i žena zauvijek voljeti jedno drugo ovisi o tome koliko rade na svom odnosu. Predočimo to jednim primjerom. Logorska vatra može beskrajno dugo gorjeti – ali samo ako se na nju dodaje drva. Ako to nitko ne radi, vatra će se s vremenom ugasiti. Slično tome ljubav između muža i žene može zauvijek ostati snažna – ali samo ako se oni trude očuvati i produbiti svoj odnos. Ponekad supružnici mogu imati osjećaj da se njihova ljubav polako gasi, pogotovo ako ih muče financijski problemi, loše zdravlje ili brige povezane s odgojem djece. Stoga da bi u svom braku očuvali “plamen Jahov”, muž i žena trebaju raditi na tome da imaju snažan odnos s Jehovom (w23.05 23:1-3).

Što trebamo činiti da bismo postali hrabri? Naši roditelji mogu biti hrabri te mogu i nas poticati da pokazujemo tu osobinu. No hrabrost nije nešto što možemo jednostavno naslijediti od svojih roditelja. Stjecanje hrabrosti mogli bismo usporediti s usvajanjem neke nove vještine. Tu vještinu možemo razviti tako da pomno promatramo što radi onaj tko nas poučava i da zatim postupamo poput njega. Slično tome mi učimo biti hrabri tako da pažljivo promatramo kako drugi pokazuju tu osobinu i da se zatim ugledamo na njih. Poput Danijela, i mi trebamo dobro poznavati Božju Riječ. Moramo razviti blizak odnos s Jehovom tako da mu se često molimo i otvoreno mu govorimo o tome kako se osjećamo. Osim toga, trebamo se uzdati u Jehovu, čvrsto uvjereni da je on uvijek uz nas. Tada ćemo biti hrabri kad se naša vjera nađe na ispitu. Oni koji su hrabri često zadobiju poštovanje drugih. Osim toga, oni mogu osobe iskrenog srca privući Jehovi. U svakom slučaju, dobro je da se trudimo biti hrabri. To se itekako isplati (w23.08 33:2, 8-9).

Grčki izraz koji je ovdje preveden riječju “provjeravajte” koristio se u povezanosti s ispitivanjem plemenitih metala. Na sličan način i mi trebamo preispitati ono što čujemo ili pročitamo kako bismo procijenili je li to istina. To će biti još važnije za nas dok se sve više približava velika nevolja. Umjesto da lakovjerno prihvaćamo ono što drugi kažu, mi koristimo svoju sposobnost prosuđivanja te uspoređujemo ono što pročitamo ili čujemo s onim što kažu Biblija i Jehovina organizacija. Zahvaljujući tome nećemo nasjesti na bilo kakve dezinformacije i demonsku propagandu (Izr. 14:15; 1. Tim. 4:1). Mi znamo da će Božji narod preživjeti veliku nevolju. No kao pojedinci ne znamo što nam može donijeti sutrašnji dan (Jak. 4:14). Ipak, bilo da preživimo veliku nevolju bilo da umremo prije nego što ona započne, Bog će nas nagraditi vječnim životom ako mu ostanemo vjerni. Stoga imajmo u mislima našu divnu nadu i budimo spremni za Jehovin dan! (w23.06 26:15-16).

Mi ne znamo kako će se neka biblijska proročanstva ispuniti (Dan. 12:8, 9). No to što ne znamo kako će se točno neko proročanstvo ispuniti ne znači da se ono neće ispuniti. Možemo biti sigurni da će nam Jehova u pravo vrijeme otkriti ono što trebamo znati, kao što je to činio i u prošlosti. Narodi će objaviti da je uspostavljen “mir i sigurnost” (1. Sol. 5:3). Zatim će svjetske političke sile napasti krivu religiju i uništiti je (Otkr. 17:16, 17). Nakon toga napast će Božji narod (Ezek. 38:18, 19). Ti će događaji izravno dovesti do završnog obračuna – Harmagedona (Otkr. 16:14, 16). Možemo biti sigurni da će se ti događaji uskoro odigrati. A dotad nastavimo pokazivati zahvalnost svom brižnom nebeskom Ocu tako da poklanjamo pažnju biblijskim proročanstvima te pomažemo drugima da i oni to čine (w23.08 34:19-20).

Kad je apostol Pavao govorio o vjeri, nadi i ljubavi, rekao je: “Najveća je od njih ljubav” (1. Kor. 13:13). Zašto je to rekao? U budućnosti nam više neće biti potrebna vjera u Božja obećanja o novom svijetu niti nada da će se ta obećanja ispuniti jer će se sve to već ostvariti. Ali ljubav će nam uvijek biti potrebna. I dalje ćemo trebati voljeti Jehovu i ljude. Ustvari, ljubav koju osjećamo prema njima trebat ćemo produbljivati u svu vječnost. Osim toga, po ljubavi nas se prepoznaje kao prave kršćane. Isus je svojim apostolima rekao: “Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav” (Ivan 13:35). Osim toga, to što volimo jedni druge pomaže nam da budemo ujedinjeni. Pavao je rekao da nas ljubav “savršeno povezuje” (Kol. 3:14). Apostol Ivan svojim je suvjernicima napisao: “Onaj tko voli Boga, treba voljeti i svog brata” (1. Ivan. 4:21). Kad pokazujemo ljubav svojoj braći, time zapravo pokazujemo da volimo Boga (w23.11 47:1, 3).

Biblija naš kršćanski život uspoređuje s trkom. Trkači koji otrče trku do kraja za nagradu će dobiti vječni život (2. Tim. 4:7, 8). Trebamo davati sve od sebe da ne posustanemo, tim više što nam je cilj bliži nego ikad. Apostol Pavao rekao je što će nam pomoći da i mi osvojimo tu trku. Potaknuo nas je da “zbacimo (...) sa sebe svaki teret (...) i ustrajno trčimo trku koja je pred nama”. Je li Pavao htio reći da kršćani ne trebaju nositi baš nikakav teret? Ne, nije. Želio je reći da se trebamo osloboditi svakog nepotrebnog tereta. Zbog takvog tereta mogli bismo usporiti u trci za život i umoriti se. Da bismo ustrajali u toj trci, moramo što prije prepoznati i odbaciti sve što nas nepotrebno opterećuje i usporava. No ne smijemo odbaciti terete koje zapravo trebamo nositi. Ako to učinimo, nećemo moći ostati u trci za život (2. Tim. 2:5; w23.08 36:1-2).

Razumnost nam pomaže da poštujemo tuđa gledišta. Naprimjer, neke naše sestre vole se šminkati, a neke ne. Neki kršćani piju alkohol u umjerenim količinama, a neki ga uopće ne piju. Svi kršćani žele biti zdravi, ali ne biraju svi isti način liječenja. Ako bismo bili tako čvrsto uvjereni u ispravnost svojih gledišta da čak i druge u skupštini uvjeravamo da trebaju postupati poput nas, mogli bismo nekome biti kamen spoticanja i uzrokovati podjele među braćom (1. Kor. 8:9; 10:23, 24). Naprimjer, Jehova nije strogo propisao što smijemo, a što ne smijemo nositi, nego nam je dao načela kojima se trebamo voditi. Trebamo se odijevati onako kako dolikuje Božjim slugama, pokazujući pritom razumnost, skromnost i razboritost (1. Tim. 2:9, 10). Stoga svojim načinom odijevanja ne želimo previše skretati pažnju na sebe. Biblijska načela pomoći će i starješinama da ne postavljaju neka svoja pravila u vezi s odijevanjem i frizurama (w23.07 32:13-14).

Jehova nam je pokazao kako možemo imati sretnu budućnost. Oni koji prihvate poziv bezumne i neobuzdane žene prvenstveno misle na “slatke” tjelesne užitke kojima se prepuštaju u tajnosti. Oni će završiti “u dubinama groba” (Izr. 9:13, 17, 18). No potpuno drugačija budućnost čeka one koji prihvate poziv “prave mudrosti” (Izr. 9:1). Mi učimo voljeti ono što Jehova voli i mrziti ono što on mrzi (Psal. 97:10). Osim toga, sretni smo što možemo pozivati i druge da upoznaju “pravu mudrost” i imaju koristi od nje. Mi smo poput sluškinja i slugu koji “pozivaju ljude s najviših mjesta u gradu: ‘Tko je neiskusan, neka dođe ovamo!’ ” Blagoslovi koje dobivamo mi, a i oni koji se odazovu na naš poziv, nisu kratkotrajni i prolazni. Naprotiv, ako nastavimo ići “putem razboritosti”, čeka nas predivan vječni život! (Izr. 9:3, 4, 6; w23.06 28:17-18).

Kako se osjećaš kad ti netko na poslu ili u školi postavi pitanje u vezi s tvojim vjerovanjima? Je li ti pomalo neugodno? Većina nas tako se osjeća. No kad nam netko postavi takvo pitanje, pruža nam se prilika da bolje razumijemo kako ta osoba razmišlja ili u što vjeruje. To nam je ujedno prilika da joj prenesemo dobru vijest. No ponekad nam netko može postaviti pitanje koje zvuči kao provokacija. To nas ne bi trebalo iznenaditi. Neki su čuli kojekakve iskrivljene ili netočne informacije u vezi s našim vjerovanjima (Djela 28:22). Osim toga, mi danas živimo u posljednjim danima, vremenu u kojem mnogi nisu spremni ni na kakav dogovor te su čak okrutni (2. Tim. 3:1, 3). Možda se pitaš: “Kako mogu ljubazno i taktično razgovarati s nekim tko napada moja vjerovanja?” Što ti može pomoći kad se nađeš u takvoj situaciji? Jednom riječju, blagost. Blaga osoba neće se lako naljutiti. Ona se može svladati kad je netko provocira ili kad se nađe u nekoj neugodnoj situaciji u kojoj ne zna kako postupiti (w23.09 39:1-2).

Ponekad dobivamo savjete koji nam pomažu da se čuvamo materijalizma i postupaka koji nas mogu dovesti do toga da prekršimo Božje zakone. Kad dopuštamo Jehovi da nas vodi na tom području života, to nam koristi (Iza. 48:17, 18; 1. Tim. 6:9, 10). Nema sumnje da će se Jehova i dalje služiti ljudima kako bi nas vodio tijekom velike nevolje i za vrijeme Tisućugodišnje Vladavine. Hoćemo li slijediti to vodstvo? To uvelike ovisi o tome kako danas reagiramo na vodstvo koje nam Jehova pruža. Zato uvijek primjenjujmo Jehovine savjete i upute, pa tako i one koje nam daje preko ljudi koje je postavio da se brinu za nas (Iza. 32:1, 2; Hebr. 13:17). S potpunim povjerenjem slijedimo svog vodiča, Jehovu, koji nam pomaže da izbjegnemo duhovne opasnosti i vodi nas do našeg cilja – vječnog života u novom svijetu (w24.02 8:17-18).

Apostol Pavao stvarno je uživao u služenju Jehovi, ali morao se boriti i s mnogim izazovima. Pavao je često išao na dugačka putovanja, a u to vrijeme nije bilo nimalo lako putovati. Na tim putovanjima ponekad je bio “u opasnostima od rijeka” i “u opasnostima od razbojnika”. Osim toga, protivnici su ga više puta fizički zlostavljali (2. Kor. 11:23–27). A i Pavlova kršćanska braća nisu uvijek cijenila sve što je on s ljubavlju činio za njih (2. Kor. 10:10; Filip. 4:15). Što je Pavlu pomoglo da nastavi vjerno služiti Jehovi? On je puno toga naučio o Jehovi i njegovoj osobnosti iz svetih spisa, a i iz onoga što je sam proživio. Pavao se uvjerio da ga Jehova Bog voli (Rim. 8:38, 39; Efež. 2:4, 5). A i on je jako zavolio Jehovu. Svoju ljubav prema Jehovi pokazao je tako što je pomagao svetima te se trudio i dalje to činiti (Hebr. 6:10; w23.07 30:5-6).

Mnogi ljudi priznaju da su nam potrebne državne vlasti i da trebamo slušati barem neke zakone koje su postavile te vlasti. Ali ti isti ljudi možda neće poštovati neki zakon koji im se čini nepravedan ili prezahtjevan. Biblija jasno pokazuje da ljudske vlasti uzrokuju patnju, da su pod Sotoninom vlašću i da će uskoro biti uništene (Psal. 110:5, 6; Prop. 8:9; Luka 4:5, 6). Ona isto tako kaže: “Tko se suprotstavlja vlasti, protivi se Božjem uređenju.” Jehova zasad dopušta svjetovnim vlastima da postoje kako bi održavale red u društvu i od nas očekuje da im budemo podložni. Zbog toga moramo dati “svakome ono što mu pripada”, uključujući porez, poštovanje i poslušnost (Rim. 13:1–7). Možda smatramo da je neki zakon nepravedan, da nam ga je teško slušati ili da nas to previše košta. Ali mi smo poslušni Jehovi, a on nam kaže da trebamo slušati vlasti dokle god one od nas ne traže da kršimo njegove zapovijedi (Djela 5:29; w23.10 42:9-10).

Kad se Samson rodio, Filistejci su vladali Izraelcima i tlačili ih (Suci 13:1). Bili su okrutni prema Izraelcima, pa su oni jako patili. Jehova je izabrao Samsona da preko njega pomogne svom narodu. Rekao je: “On će izbavljati Izraelce iz ruku Filistejaca” (Suci 13:5). Da bi izvršio taj težak zadatak, Samson se trebao uzdati u Jehovu. Jednom prilikom filistejska vojska došla je u Lehi, koji se vjerojatno nalazio u Judi, kako bi uhvatila Samsona. Judejci su se uplašili, pa su ga odlučili predati svojim neprijateljima. Samsona su njegovi sunarodnjaci čvrsto vezali s dva nova užeta i odveli Filistejcima (Suci 15:9–13). No tada je “Jehovin duh došao” na Samsona i on se oslobodio užadi. Nakon toga je “spazio magareću čeljust”, uzeo je i njome pobio 1000 Filistejaca (Suci 15:14–16; w23.09 37:3-4).

Jehova je u Bibliji malo-pomalo otkrivao svoj “vječni naum”. Što god da se dogodi, Jehova uvijek nađe načina da ostvari ono što je zamislio jer on “čini da sve služi ispunjenju njegovog nauma” (Izr. 16:4). Božji naum s ljudima i Zemljom vječan je jer će rezultati onoga što Jehova ostvari trajati vječno. Što je onda Jehovin naum i koje je prilagodbe on morao učiniti da bi ga ispunio? Bog je našim praroditeljima otkrio svoj naum sa Zemljom i ljudima. Rekao im je: “Rađajte djecu i množite se, napunite zemlju i sebi je podložite. I vladajte (...) nad svim stvorenjima (...) po zemlji” (Post. 1:28). Kad su se Adam i Eva pobunili i tako prenijeli grijeh na ljudsku obitelj, Jehova nije odustao od svog nauma. Prilagodio se te je nastavio raditi na ostvarenju onog što je zamislio. Odmah je odlučio na nebu uspostaviti Kraljevstvo koje će ostvariti njegov prvobitni naum sa Zemljom i ljudima (Mat. 25:34; w23.10 44:6-7).

Jehova nam može pomoći da mu ustrajno služimo. To nam možda nije nimalo lako, naročito ako se dugo borimo s istom slabošću. Ponekad nam se možda čini da su slabosti s kojima se mi moramo nositi puno ozbiljnije od onih s kojima se apostol Petar borio. No Jehova nam može dati snage da ne odustanemo (Psal. 94:18, 19). Naprimjer, jedan brat godinama je živio kao homoseksualac prije nego što je upoznao istinu. Odlučno je prekinuo s takvim nemoralnim načinom života. No ponekad se i dalje borio s neispravnim željama. Što mu je pomoglo da ne odustane od borbe? On kaže: “Jehova nam daje snagu. Uvjerio sam se da je uz pomoć Jehovinog duha moguće ustrajno živjeti po istini. Jehova se i dalje služi sa mnom. I unatoč mojim manama uvijek je uz mene i jača me” (w23.09 40:12).

Mlada braćo, vi nećete automatski, bez imalo truda postati zreli kršćani. Trebate izabrati dobre primjere na koje ćete se ugledati, razvijati sposobnost prosuđivanja, biti pouzdani, steći korisna znanja i vještine i pripremiti se za uloge koje biste u budućnosti mogli imati. Dok razmišljate na čemu još trebate raditi, ponekad možda imate osjećaj da je sve to preteško za vas. Ali vi možete uspjeti! Ne zaboravite da vam Jehova jako želi pomoći (Iza. 41:10, 13). Naravno, pomoći će vam i braća i sestre iz skupštine. Kad ostvarite svoje ciljeve i postanete zreli kršćani, imat ćete sretan i ispunjen život. Mlada braćo, mi vas jako volimo! Neka vas Jehova bogato blagoslovi dok dajete sve od sebe da postanete zreli kršćani! (w23.12 53:19-20).

Zamisli da si na druženju s grupom braće i sestara. Lijepo vam je, uživate u druženju i odlučite se slikati. Uzmeš mobitel u ruke i napraviš sliku. Nakon toga napraviš još dvije slike, čisto za slučaj ako prva nije dobro ispala. Sada imaš tri slike. Ali na jednoj od njih jedan se brat mršti. Izbrisat ćeš je jer imaš još dvije slike na kojima ste svi vi, pa i taj brat, lijepo ispali i smiješite se. Obično imamo lijepe uspomene na trenutke koje smo proveli s braćom i sestrama. No što ako je u jednoj od tih prilika neki naš suvjernik rekao ili učinio nešto što nas je povrijedilo? Što da učinimo sa sjećanjem na tu situaciju? Zašto ne bismo to pokušali izbrisati iz svog uma kao što bismo izbrisali onu sliku koja nije dobro ispala? (Efež. 4:32). Možemo si to priuštiti zato što imamo puno drugih lijepih uspomena na ugodne trenutke koje smo proveli s tom osobom. Želimo sačuvati te lijepe uspomene i pamtiti osobu po dobru (w23.11 47:16-17).

Grčke riječi koje su upotrebljene u tim recima ukazuju na to da bi se žena uvijek trebala odijevati dolično i pokazivati poštovanje prema tuđim osjećajima i stavovima. Ponosni smo na naše drage sestre koje svojim odijevanjem pokazuju da su skromne i duhovno zrele. Razboritost je još jedna osobina koja krasi sve zrele kršćanke. Razborita osoba sposobna je razlučiti što je ispravno, a što pogrešno, te donositi mudre odluke. Razmotrimo primjer Abigajile. Njen muž donio je jednu lošu odluku kojom je ugrozio svoju obitelj i sve svoje sluge. Abigajila je brzo reagirala te je svojom mudrom odlukom spasila mnoge živote (1. Sam. 25:14–23, 32–35). Razboritost i nama pomaže da znamo procijeniti kada treba govoriti, a kada je najbolje šutjeti. Ta osobina pomaže nam i da budemo uravnoteženi kad je riječ o pokazivanju zanimanja za druge (1. Sol. 4:11; w23.12 52:8-9).

Apostol Pavao je te riječi napisao skupštini u Rimu. Tamošnja braća i sestre upoznali su Jehovu i Isusa, počeli su pokazivati vjeru te su postali kršćani. Bog ih je zbog njihove vjere proglasio pravednima i pomazao svetim duhom (Rim. 5:1). Da, oni su stekli pouzdanu, veličanstvenu nadu. Pavao je kasnije pisao pomazanim kršćanima u Efezu o nadi koju im je Bog dao. Oni su trebali dobiti “nasljedstvo za svete” (Efež. 1:18). A Kološanima je Pavao napisao i gdje će dobiti svoju nagradu. Rekao je da je to nada “u ono što se za [njih] čuva na nebesima” (Kol. 1:4, 5). Stoga se pomazani kršćani nadaju da će uskrsnuti u vječni život na nebu i da će ondje vladati s Kristom (1. Sol. 4:13–17; Otkr. 20:6; w23.12 51:4-5).

Izvorni izraz koji je preveden riječju “čuvati” koristio se u vojnoj terminologiji i odnosio se na vojnike koji su štitili grad od neprijatelja. Stanovnici su mogli mirno spavati jer su znali da ti čuvari stoje na gradskim vratima. Slično tome kad Božji mir čuva naše srce i um, osjećamo se spokojno jer znamo da smo sigurni i zaštićeni (Psal. 4:8). Poput Hane, i mi možemo osjećati određenu mjeru mira čak i ako se naša situacija ne promijeni istog časa (1. Sam. 1:16–18). A kad imamo unutarnji mir, često nam je lakše trezveno razmišljati i donositi mudre odluke. Ako tebi nedostaje mir, što možeš učiniti? Kao što bi stanovnici grada pozvali čuvare da ih zaštite, tako i ti možeš pozvati Jehovu da te čuva kad se nađeš u nevolji. Kako to možeš učiniti? Moli se sve dok ne osjetiš Božji mir (Luka 11:9; 1. Sol. 5:17). Ako se i ti nalaziš u nekoj teškoj situaciji, ustraj u molitvi i osjetit ćeš kako Jehovin mir čuva tvoje srce i um (Rim. 12:12; w24.01 3:5-6).

Da bi posvetio ime svog Oca, Isus je podnio sva mučenja te uvrede i klevete kojima su ga obasipali njegovi neprijatelji. On je znao da je u svemu bio poslušan svom Ocu i nije se imao čega stidjeti (Hebr. 12:2). Osim toga, znao je da ga u tim teškim trenucima Sotona izravno napada (Luka 22:2–4; 23:33, 34). Sotona se sigurno nadao da će slomiti Isusa i navesti ga da okrene leđa Bogu. No nije uspio u tome. Njegov se zli plan potpuno izjalovio! Isus je jasno dokazao da je Sotona podli lažljivac i da Jehova doista ima svoje vjerne sluge koji će mu ostati odani čak i u najtežim kušnjama. Želiš li obradovati svog kralja, Isusa? Onda ustrajno hvali Jehovino ime i pomaži drugima da upoznaju divne osobine našeg Boga. Kad to činiš, pokazuješ da ideš Isusovim stopama (1. Petr. 2:21). Poput Isusa, raduješ Jehovino srce i dokazuješ da je njegov neprijatelj, Sotona, besramni lažljivac! (w24.02 6:11-13).

U proteklih pet godina više od milijun ljudi se krstilo i počelo služiti Jehovi. Kad se predaš Jehovi, pokazuješ da si odlučio postati učenik Isusa Krista i da ti je vršenje Božje volje najvažnije u životu. Što to konkretno znači? Isus je rekao: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe” (Mat. 16:24). Grčki izraz preveden riječima “odreći se sebe” može se prevesti i riječima “sebi reći ‘ne’ ”. Kao predani Jehovin sluga, trebat ćeš reći “ne” svemu što je u suprotnosti s Božjom voljom (2. Kor. 5:14, 15). To znači odbaciti “djela tijela”, kao što je spolni nemoral (Gal. 5:19–21; 1. Kor. 6:18). Hoće li ti poslušnost tim zapovijedima biti teško breme u životu? Neće ako voliš Jehovu i ako si čvrsto uvjeren da su njegovi zakoni za tvoje dobro (Psal. 119:97; Iza. 48:17, 18; w24.03 9:1, 4).

Jehova daje svoj sveti duh onima koji su mu po volji (Mat. 12:18). Zato se upitaj: “Pokazujem li plodove Božjeg duha u svom životu?” Primjećuješ li da si strpljiviji s drugima nego što si bio prije nego što si upoznao Jehovu? Ustvari, što više naučiš pokazivati plodove Božjeg duha, to ćeš jasnije vidjeti da imaš Jehovinu naklonost. Jehova primjenjuje otkupninu na one koji su mu po volji (1. Tim. 2:5, 6). No što ako vjerujemo u otkupninu i kršteni smo, ali naše srce ipak odbija prihvatiti misao da Jehova s naklonošću gleda na nas? Imajmo na umu da ne možemo uvijek vjerovati svojim osjećajima, ali Jehovi možemo vjerovati. Jehova one koji vjeruju u otkupninu smatra pravednima i obećava da će ih blagosloviti (Psal. 5:12; Rim. 3:26; w24.03 13:15, 17).