Rimljanima
11 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio svoj narod?+ Nipošto! Jer i ja sam Izraelac,+ od potomstva Abrahamova, od plemena Benjaminova.+ 2 Bog nije odbacio svoj narod, kojemu je prvom poklonio pažnju.+ Pa zar ne znate što Pismo kaže o Iliji, kako se tužio Bogu na Izraela?+ 3 “Jehova, proroke su tvoje pobili, žrtvenike su tvoje raskopali. Samo sam ja ostao, a i moju dušu traže.”+ 4 No što mu je Bog rekao?+ “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljeno pred Baalom.”+ 5 Tako se, dakle, i u sadašnje vrijeme pojavio ostatak+ izabran+ nezasluženom dobrotom. 6 A ako se to dogodilo nezasluženom dobrotom,+ onda to više nije po djelima,+ inače nezaslužena dobrota više nije nezaslužena.+
7 Što dakle reći? Izrael nije dobio ono što gorljivo traži,+ ali izabrani+ su to dobili. A ostalima je srce otvrdnulo,+ 8 kao što je napisano: “Bog im je dao duh sna duboka,+ oči da ne vide i uši da ne čuju, sve do dana današnjega.”+ 9 I David kaže: “Neka im stol* njihov postane stupica i zamka i kamen spoticanja i plaća!+ 10 Neka im oči potamne da ne vide i stalno im leđa savijaj!”+
11 Zato pitam: Jesu li se tako spotaknuli da su pali?+ Nipošto! Nego zbog njihova posrtaja+ dolazi spasenje ljudima iz drugih naroda,*+ da se izazove ljubomora naroda Izraelova.+ 12 A ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet i njihovo smanjenje bogatstvo za ljude iz drugih naroda,+ koliko li će više to biti njihov puni broj!+
13 A sad govorim vama koji ste iz drugih naroda. Budući da sam ja apostol+ poslan drugim narodima,+ veličam+ svoju službu,+ 14 ne bih li kako izazvao ljubomoru onih koji su moje tijelo i spasio+ neke od njih.+ 15 Jer ako je njihovo odbacivanje+ pomirenje+ za svijet, što li će tek biti njihovo prihvaćanje, ako ne prijelaz iz smrti u život? 16 Ako su prvine tijesta+ svete, sveto je i cijelo tijesto. I ako je korijen svet,+ svete su i grane.
17 No ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen među preostale,+ pa imaš udjela u blagoslovima+ koje daje korijen masline,+ 18 nemoj se uznositi nad granama. A ako se uznosiš nad njima,+ sjeti se: ne nosiš ti korijen,+ nego korijen tebe.+ 19 Nato ćeš reći: “Grane su odlomljene+ da ja budem pricijepljen.”+ 20 Dobro! Oni su odlomljeni jer nisu imali vjere,+ a ti stojiš zbog vjere.+ Nemoj više visoko misliti o sebi,+ nego se boj!+ 21 Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, neće ni tebe poštedjeti.+ 22 Pogledaj, dakle, Božju dobrostivost+ i strogost+ — strogost prema onima koji su pali,+ a Božju dobrostivost prema tebi, ako ostaneš+ u njegovoj dobrostivosti. U protivnom, i ti ćeš biti odsječen.+ 23 A i oni će, ako ne ustraju u svojemu nevjerovanju, biti pricijepljeni,+ jer ih Bog može ponovno pricijepiti. 24 Jer ako si ti odsječen od masline koja je po svojoj prirodi divlja i protivno prirodi pricijepljen+ na pitomu maslinu, koliko li će lakše ovi koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!+
25 Jer ne želim, braćo, da budete u neznanju u pogledu svete tajne,+ kako ne biste sami sebe smatrali razboritima: nekima od Izraela otvrdnulo je srce+ dok ne uđe puni broj+ ljudi iz drugih naroda.*+ 26 I tako će sav Izrael+ biti spašen. Kao što je napisano: “Izbavitelj će doći sa Siona+ i odvratit će bezbožna djela od Jakova.+ 27 I ovo je savez koji ću sklopiti s njima,+ kad uklonim grijehe njihove.”+ 28 Istina, u pogledu dobre vijesti oni su neprijatelji, za vašu dobrobit,+ ali u pogledu Božjeg izbora oni su ljubljeni zbog svojih praotaca.+ 29 Jer Bog neće požaliti zbog svojih darova i poziva.+ 30 Jer kao što ste vi nekada bili neposlušni+ Bogu, pa vam je sada zbog njihove neposlušnosti+ ukazano milosrđe,+ 31 tako su i oni sada neposlušni, zbog čega je vama ukazano milosrđe,+ da bi i njima sada bilo ukazano milosrđe. 32 Jer Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost,+ da svima ukaže milosrđe.+
33 O dubino bogatstva,+ mudrosti+ i znanja Božjega!+ Kako su neistraživi sudovi njegovi+ i nedokučivi putevi njegovi! 34 Jer “tko je upoznao um Jehovin,+ tko je savjetnik njegov”?+ 35 Ili: “Tko mu je prvi dao što, pa da mu treba uzvratiti?”+ 36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega.+ Njemu neka je slava u svu vječnost!+ Amen.