Djela apostolska

4 Dok su njih dvojica još govorila narodu, pristupili su im glavari svećenički, hramski zapovjednik+ i saduceji,*+ 2 ljuti što oni poučavaju narod i na Isusovu primjeru objavljuju uskrsnuće od mrtvih.+ 3 I uhvatili su ih i bacili u zatvor do sljedećeg dana,+ jer je već bila večer. 4 No mnogi od onih koji su slušali njihove riječi povjerovali su+ te je broj muškaraca koji su postali vjernici dostigao oko pet tisuća.+

5 A sutradan su se u Jeruzalemu skupili njihovi poglavari, starješine i pismoznanci.+ 6 Ondje je bio i Ana,+ glavar svećenički, zatim Kajfa,+ Ivan i Aleksandar i svi od roda velikosvećeničkoga. 7 I postavili su ih u sredinu i počeli ispitivati: “Kojom ste silom ili u čije ime to učinili?”+ 8 Tada im je Petar, pun duha svetoga,+ rekao:

“Poglavari narodni i starješine! 9 Ako se nas danas, zbog dobrog djela učinjenog bolesnom čovjeku,+ ispituje tko je ozdravio ovog čovjeka, 10 znajte svi vi i sav narod izraelski: u ime Isusa Krista Nazarećanina,+ kojega ste vi pribili na stup,+ a kojega je Bog podignuo iz mrtvih,+ po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav! 11 On je ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao kamen ugaoni’.+ 12 I ni u kome drugom nema spasenja, jer nema drugog imena+ pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni.”+

13 Kad su vidjeli odvažnost Petrovu i Ivanovu i shvatili da su to ljudi neuki i obični,+ ostali su u čudu. I prepoznali su da su oni bili s Isusom.+ 14 Ali kako su vidjeli da izliječeni čovjek stoji s njima,+ nisu mogli ništa prigovoriti.+ 15 Stoga su im zapovjedili da izađu iz dvorane Sudbenog vijeća,* te su se počeli savjetovati: 16 “Što da učinimo s tim ljudima?+ Jer učinili su veliko čudo, koje je poznato svim stanovnicima Jeruzalema.+ Ne možemo to zanijekati. 17 No da se to ne bi dalje širilo među narodom, zaprijetimo im da više nikome ne govore u to ime.”+

18 Tada su ih pozvali i zapovjedili im da nipošto ne govore niti naučavaju u Isusovo ime. 19 Nato su im Petar i Ivan rekli: “Prosudite sami je li pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga! 20 Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli.”+ 21 I opet su im zaprijetili, a potom su ih oslobodili, jer nisu našli ništa zbog čega bi ih kaznili, a i bojali su se naroda,+ jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Jer čovjek koji je čudom bio izliječen imao je više od četrdeset godina.

23 Kad su bili pušteni, otišli su braći+ i ispričali što su im rekli glavari svećenički i starješine. 24 A kad su oni to čuli, jednodušno su podigli glas k Bogu+ i rekli:

“Svevišnji+ Gospodine, ti si onaj koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!+ 25 Ti si putem duha svetoga rekao ustima našeg praoca Davida,+ sluge svojega: ‘Zašto su se narodi uskomešali i plemena razmišljaju o ispraznostima?+ 26 Kraljevi se zemaljski podižu i vladari kao jedan ustaju na Jehovu i na pomazanika njegova.’+ 27 Tako su se i Herod* i Poncije Pilat+ s neznabošcima i s narodom izraelskim uistinu skupili u ovom gradu protiv tvojega svetog+ sluge Isusa, kojega si pomazao,+ 28 da učine ono što su tvoja ruka i naum unaprijed odredili da bude.+ 29 A sada, Jehova, obrati pažnju na prijetnje njihove+ i daj slugama svojim da i dalje sa svom odvažnošću govore riječ tvoju!+ 30 Pruži ruku svoju da se događaju izlječenja, čuda i znamenja+ po imenu+ tvojega svetog sluge+ Isusa!”

31 Kad su se usrdno pomolili, potreslo se mjesto na kojem su bili skupljeni,+ i svi su se ispunili svetim duhom+ te su odvažno govorili riječ Božju.+

32 A mnoštvo onih koji su primili vjeru bilo je jednoga srca i jedne duše+ i nitko nije govorio da je išta što posjeduje njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.+ 33 I apostoli su s velikim uspjehom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa.+ I nezaslužena dobrota u velikoj je mjeri bila na svima njima. 34 Doista, nitko među njima nije bio u oskudici,+ jer svi koji su posjedovali polja ili kuće prodavali su ih i dobiveni novac donosili 35 i stavljali pred noge apostolima.+ Zatim se dijelilo+ svakome koliko mu je trebalo. 36 Tako je i Josip, kojeg su apostoli prozvali Barnaba,+ što znači “sin utjehe”, levit, rodom s Cipra, 37 posjedovao komad zemlje, pa ga je prodao i donio novac te ga stavio pred noge apostolima.+