Hebrejima
12 Dakle, budući da smo okruženi tako velikim oblakom svjedoka, zbacimo i mi sa sebe svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku*+ i ustrajno trčimo trku koja je pred nama.+ 2 Pritom uprimo pogled u Isusa, onoga koji nas vodi u vjeri i usavršava našu vjeru*.+ Zbog radosti koja je stajala pred njim podnio je smrt na mučeničkom stupu* ne mareći za sramotu i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja.+ 3 Stoga duboko razmišljajte o onome koji je podnio takvu porugu od grešnika+ koji su time sami sebi nanosili štetu. Tako se nećete umoriti i odustati.+
4 U borbi protiv tog grijeha još niste morali proliti svoju krv. 5 I potpuno ste zaboravili savjet koji vam je Bog uputio kao sinovima: “Sine moj, ne omalovažavaj Jehovin* ukor i nemoj klonuti kad te on opominje 6 jer koga Jehova* voli, njega ukorava, šiba* svakoga koga priznaje za sina.”+
7 Sve što podnosite doprinosi vašem odgoju. Bog s vama postupa kao sa sinovima.+ A kojeg sina otac ne ukorava?+ 8 Ali ako ne dobivate ukor koji svi dobivamo, onda ste nezakonita djeca, a ne sinovi. 9 Osim toga, naši su nas tjelesni očevi ukoravali i mi smo ih poštovali. Ne bismo li se onda trebali još spremnije podložiti Ocu našeg duhovnog života kako bismo živjeli?+ 10 Naime, oni su nas ukoravali samo kratko vrijeme, onako kako su mislili da je dobro. A on to čini nama na korist da bismo postali sveti poput njega.+ 11 Istina, kad netko dobije ukor, ne osjeća se ugodno, nego mu je to bolno*, ali oni koji iz ukora izvuku pouku, poslije žanju plod pun mira – pravednost.
12 Zato ojačajte klonule ruke i slaba koljena+ 13 i poravnajte staze kojima kročite+ da se ono što je hromo ne iščaši, nego da ozdravi. 14 Trudite se biti u miru sa svima+ i težite za posvećenošću*,+ bez koje nitko neće vidjeti Gospodina. 15 Pazite da nitko od vas sam sebi ne uskrati Božju nezasluženu dobrotu, pa da među vama ne iznikne kakav otrovni korijen koji bi prouzročio štetu i otrovao* mnoge.+ 16 Pazite i da među vama nema nikoga tko čini blud* ili tko ne cijeni ono što je sveto, poput Ezava, koji se za jedan obrok odrekao prava koja je imao kao prvorođenac.+ 17 A znate da je poslije htio naslijediti blagoslov, ali on mu je bio uskraćen. Iako je u suzama preklinjao oca da promijeni odluku,+ sve je bilo uzalud.
18 Jer niste pristupili opipljivoj gori+ koja plamti u vatri,+ ni tamnom oblaku, gustoj tami i oluji,+ 19 ni odjekivanju trube+ i glasu s neba koji se obratio narodu.+ Kad je narod čuo taj glas, preklinjali su da im se više ne obraća.+ 20 Naime, uplašila ih je zapovijed: “Čak i ako neka životinja stupi na goru, neka bude kamenovana.”+ 21 Prizor je bio tako strašan da je i Mojsije rekao: “Drhtim od straha.”+ 22 Naprotiv, vi ste pristupili gori Sionu+ i gradu živog Boga, nebeskom Jeruzalemu,+ i nebrojenim tisućama* anđela 23 na zajedničkom skupu,+ i skupštini prvorođenaca čija su imena zapisana na nebesima, i Bogu, koji je sudac svima,+ i duhovnom životu+ pravednika koji su učinjeni savršenima,+ 24 i Isusu, posredniku+ novog saveza,+ i krvi kojom nas je poškropio, a koja govori o nečem boljem nego Abelova krv.+
25 Pazite da ne budete neposlušni onome* koji govori. Jer ako kazni nisu umaknuli oni koji su bili neposlušni onome koji je prenosio Božja upozorenja na zemlji, koliko li ćemo teže umaknuti mi ako okrenemo leđa onome koji govori s nebesa!+ 26 U ono je vrijeme njegov glas potresao zemlju,+ a sada on obećava: “Još jednom potrest ću ne samo zemlju nego i nebo.”+ 27 A riječi “još jednom” znače da će biti uklonjeno ono što se može potresti, to jest ono što nije načinio Bog, kako bi ostalo ono što se ne može potresti. 28 Stoga, budući da trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može potresti, ostanimo dostojni Božje nezaslužene dobrote, zahvaljujući kojoj možemo služiti* Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem. 29 Jer naš je Bog poput vatre koja guta sve pred sobom.+