Orah s novim imenom
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BOLIVIJE
IZ GUSTIH kišnih prašuma Amazonije dolazi jedan ukusan i hranjiv orah. Njegovo prijašnje ime, “brazilski orah”, nije više prikladno, budući da sada čak polovina zaliha dolazi iz prašuma izvan granica Brazila, naročito iz Bolivije.
Shodno tome, 18. svibnja 1992. Međunarodni savjet za orahe odlučio je promijeniti ime orahu koji je ranije bio poznat pod različitim nazivima, kao što su: brazilski orah, cream nut, butternut, castana do Pará, Paranuss, te noix du Brésil. Odsada ga valja zvati amazonski orah.
Priča jednog sakupljača oraha
Poslušajte što Cornelio, koji od svoje šeste godine radi kao sakupljač oraha, ima za reći o sakupljanju ovog egzotičnog oraha iz džungle:
“Većina amazonskih oraha sakuplja se u divljini. Moramo se probiti duboko u džunglu da bismo ih pronašli. Pristup je moguć jedino vijugavim rijekama. Moj devetnaestogodišnji sin i ja putujemo nekoliko dana riječnim brodom s dvije palube do logora gdje nam bude dodijeljen dio prašume.
Da bismo u potpunosti iskoristili period danjeg svjetla ustajemo u 4.30 ujutro i do svitanja smo već na putu. Putovi idu samo nekoliko kilometara, do sakupljačkih punktova; otamo pa nadalje moramo sami probijati svoj put naprijed, sijekući mačetama gusto šipražje. Tamo nema orijentirâ. Moramo znati kako da Sunce koristimo kao vodič ili nikada nećemo pronaći put natrag.
Džungla sadrži mnoge opasnosti za svakoga tko traži njena blaga. Tu su bolesti, kao što je malarija, te neprestana prijetnja od zmija. Ne brinu nas veliki udavi — oni nas ne diraju — već malene zmijice, skrivene među otpalim lišćem, koje su smrtonosno otrovne. Njihova boja i šare savršeno ih kamufliraju. Ugriz isprva nije bolan, no otrov postepeno paralizira žrtvu. Male zelene zmijice skrivene u granju jednako su opasne.
Lako možemo pronaći zgodna stabla koja nose ove orahe, nazvana almendrosi, budući da su visoka od 30 do 50 metara te se uzdižu daleko iznad većine ostalih stabala u prašumi. Deblo obično nema grana sve do visine na kojoj nadvisuje krov džungle. Na vrhovima grana rastu cocosi, tvrde okrugle ljuske promjera od 10 do 15 centimetara. One sadrže od 10 do 25 oraha poredanih poput krišaka naranče, svaki u svojoj vlastitoj ljusci.
Cocosi za vrijeme kišne sezone, koja traje od studenog do veljače, padaju na tlo. Treba ih odmah pobrati, jer će se inače pokvariti. Cocosi koji padaju s visine petnaesterokatnice predstavljaju još jednu po život opasnu prijetnju. Moramo brzo raditi, bacajući cocose na hrpu podalje od almendroa kako bismo umanjili opasnost. No, moramo se čuvati zmija. Kad spavaju, sklupčane tako da im se glava odmara navrh klupka, izgledaju isto kao i coco. Nekim se radnicima čak dogodilo da su zgrabili zmiju i bacili je, misleći da je coco.
Otvoriti coco zahtijeva spretnost. Potrebno je nekoliko udaraca mačetom iz sve snage baš na pravo mjesto kako bi se oslobodilo orahe, a da ih se pritom ne ošteti. Uskoro se vraćamo, noseći pune vreće oraha. Ne koristimo nikakva prijevozna sredstva ili tegleću marvu. Sakupljač mora biti u dobroj formi i snažan, osobito zbog toga što berba traje tokom najtoplijeg i najvlažnijeg dijela godine.”
Nakon sakupljanja
Orasi su zeleni kad se sakupljaju, što znači da su zbog visoke sadržine vode (približno 35 posto) pokvarljivi. Da bi se spriječilo truljenje, svaki ih se dan mora lopatom premještati kako bi se onima s dna hrpe omogućilo da se osuše. Većina bolivijskih oraha priprema se za izvoz. Potrebno je šest mjeseci da bi se preradili svi pobrani plodovi.
Prerada počinje zagrijavanjem oraha u velikoj peći koja radi na bazi tlaka pare. Toplina odvaja orah od ljuske. Stoga kad ih se izvadi iz ljuske, većina oraha izađe cijela.
Orasi se zatim razvrstaju po veličini, rašire po žičanim pladnjevima i zagrijavaju u pećnicama kako bi im se smanjila sadržina vode za 4 do 8 posto. Ljuske se koriste kao gorivo za zagrijavanje pećnica. Smanjenjem sadržine vode omogućava se skladištenje oraha na godinu dana, ili više godina, ako ih se drži na hladnom. Da bi im se sačuvala kvaliteta i aroma, orasi za izvoz vakuumski se pakiraju u aluminijsku foliju.
Milijuni ljudi diljem svijeta na različite načine koriste amazonske orahe. Neki ih doručkuju sa žitnim pahuljicama. Drugi ih jedu prelivene čokoladom ili pomiješane s osušenim voćem. Sljedeći put kad budete jeli ovaj ukusni orah, sjetite se da ima novo ime — amazonski orah!
[Slike na stranici 15]
Amazonski orasi i drvo na kojem rastu