Naglasiti pravi smisao

KOD govora ili glasnog čitanja nije važno samo točno izgovoriti pojedine riječi nego i naglasiti ključne riječi i izraze kojima se izražavaju misli tako da se jasno razumije poruku.

Da bi se ispravno naglasio smisao nije dovoljno samo jače istaknuti nekoliko riječi ili čak mnogo njih. Moraju se naglasiti prave riječi. Ukoliko se naglase pogrešne riječi, slušatelji mogu početi razmišljati o drugim stvarima jer im nije jasno o čemu govoriš. Ako govornik ne naglasi pravi smisao, onda čak i nekim poučnim gradivom neće uspjeti u dovoljnoj mjeri motivirati slušatelje.

Naglašavanje se može postići raznim metodama koje se često kombiniraju, kao što su: glasniji govor, unošenje više osjećaja u govor, sporiji i odmjereni tempo, stanka prije ili poslije neke izjave (ili i prije i poslije nje), geste i mimika. U nekim jezicima riječi se mogu naglasiti tišim govorom ili povisivanjem glasa. Uzmi u obzir gradivo i okolnosti kako bi odredio koja bi od ovih metoda bila najprikladnija.

Prilikom odabira riječi koje namjeravaš naglasiti razmotri sljedeće faktore: (1) Riječi koje u nekoj rečenici treba posebno naglasiti nisu određene samo ostatkom rečenice nego i širim kontekstom. (2) Naglašavanjem se može istaknuti neku novu misao, neovisno o tome radi li se o glavnoj točki ili samo o prijelazu s jedne misli na drugu. Pored toga, naglašavanjem se može privući pažnja na zaključak nakon određenog slijeda argumenata. (3) Govornik može naglasiti neke misli s ciljem da pokaže kakav je njegov stav prema onome o čemu govori. (4) Naglašavanjem se može pokazati koje su glavne točke nekog govora.

Da bi ovim metodama mogao ciljano naglasiti neke misli, govornik ili onaj tko čita pred slušateljima mora najprije sam jasno razumjeti gradivo i iskreno željeti da ga slušatelji usvoje. U Nehemiji 8:8 izvještava se sljedeće o pouci koja se pružala u Ezrinim danima: “Čitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se čitaše.” Sasvim je očito da su oni koji su tom prilikom čitali i objašnjavali Božji Zakon shvatili koliko je važno pomoći slušateljima da shvate smisao onoga što se čitalo, da to zapamte i zatim primijene u praksi.

Što može biti problem. Većina ljudi u svakodnevnoj komunikaciji može jasno izraziti svoje mišljenje. No kad čitaju nečiji tekst, možda im je teško odrediti koje riječi i izraze treba naglasiti. Rješenje leži u jasnom razumijevanju gradiva. To znači da tekst treba pažljivo proučiti. Zato se trebaš dobro pripremiti kad te se zamoli da na skupštinskom sastanku čitaš neko gradivo.

Neki ljudi umjesto da ciljano naglašavaju određene misli, riječi ističu takozvanim “periodičnim naglašavanjem”. Oni naglašavaju riječi u prilično pravilnim razmacima, ali pritom ne obraćaju pažnju na to ima li takvo naglašavanje smisla ili ne. Drugi naglašavaju pomoćne riječi, stavljajući možda prevelik naglasak na prijedloge i veznike. Kad se naglašavanjem ne razjašnjava neka misao, ono se u govoru lako ustali kao nešto što odvraća pažnju.

U nastojanju da naglase određene detalje u govoru neki govornici počnu govoriti glasnije, zbog čega slušatelji mogu steći dojam da ih se ukorava. Naravno, to rijetko kad donosi dobre rezultate. Neprirodnim naglašavanjem govornik može ostaviti utisak da ponižava slušatelje. Koliko je samo bolje jednostavno im se obratiti s puno ljubavi i pomoći im da shvate kako ono o čemu se govori ima biblijski temelj te je razumno!

Kako se poboljšati. Osoba koja ima problema s ciljanim naglašavanjem često toga nije svjesna. Netko joj drugi možda treba skrenuti pažnju na to. Ako se u tome trebaš poboljšati, nadglednik škole će ti pomoći. Isto tako, bez ustezanja se obrati za pomoć bilo kojem dobrom govorniku. Zamoli ga da te pažljivo sluša dok čitaš i govoriš te da ti da savjet kako se možeš poboljšati.

U početku ćeš možda dobiti savjet da vježbaš na temelju nekog članka iz Kule stražare. Sigurno će ti se kazati da analiziraš pojedine rečenice ne bi li utvrdio koje riječi ili izraze treba naglasiti radi lakšeg shvaćanja smisla. Možda te se podsjeti da naročitu pažnju posvetiš riječima napisanim u kurzivu. Imaj na umu da su riječi u rečenici međusobno povezane. Često se treba naglasiti određenu grupu riječi, a ne samo jednu riječ. U nekim jezicima potrebno je da učesnici pažljivije razmotre kako dijakritički znakovi utječu na ciljano naglašavanje.

Možda dobiješ savjet da razmotriš širi kontekst, a ne samo jednu rečenicu, a to može biti sljedeći korak k ispravnom naglašavanju. Koja je ključna misao čitavog odlomka? Kako bi ona trebala utjecati na to što ćeš naglasiti u pojedinim rečenicama? Pogledaj naslov članka i podnaslove tiskane masnim slovima. Kako oni određuju koje ćeš izraze naročito naglasiti? Sve ovo treba uzeti u obzir. Ali pazi da ne stavljaš prejak naglasak na previše riječi.

Bez obzira na to hoćeš li govoriti svojim riječima ili ćeš čitati neki tekst, možda dobiješ savjet da razmotriš kako iznošenje određenih argumenata utječe na ciljano naglašavanje. Trebaš znati gdje završava neko obrazloženje i gdje se s jedne važne misli prelazi na drugu. Slušatelji će biti zahvalni ako im u izlaganju ukažeš na takva mjesta. To se može učiniti naglašavajući izraze kao što su prije svega, zatim, na koncu, tako i razumije se da.

Osim toga, dobit ćeš savjet da usmjeriš pažnju na misli koje trebaš izgovoriti s posebnim osjećajima. Da bi to postigao, možeš naglasiti riječi kao naprimjer vrlo, apsolutno, nikako, nezamislivo, važno i uvijek. Takvo izlaganje može utjecati na stav slušatelja prema onome o čemu govoriš. O tome će više riječi biti u 11. lekciji, “Srdačnost i osjećajnost”.

Da bi ispravnije naglašavao smisao, trebaš jasno imati na umu i koje glavne točke želiš da slušatelji zapamte. Više riječi o tome bit će u 7. lekciji, “Istaknuti glavne misli”, u kojoj se govori o javnom čitanju, te u 37. lekciji, “Istaknuti glavne točke govora”, u kojoj je riječ o držanju javnog govora.

Ukoliko želiš poboljšati kvalitetu službe propovijedanja, naročitu pažnju obrati čitanju biblijskih redaka. Stvori si naviku da se pitaš: ‘Zašto čitam ovaj redak?’ Kad se poučava druge, ponekad je potrebno više nego samo točno izgovoriti riječi. Ni unošenje određenih osjećaja u čitanje nije uvijek dovoljno. U slučaju da odgovaraš na neko pitanje ili nekoga poučavaš o osnovnim istinama, dobro je da u retku naglasiš riječi ili izraze koji podupiru ono o čemu govoriš. U protivnom je lako moguće da osoba kojoj čitaš neće shvatiti što joj želiš reći.

Budući da ciljano naglašavanje znači posebno istaknuti određene riječi i izraze, neiskusan bi govornik mogao biti sklon tome da ih naglašava prejako. Rezultat takvog naglašavanja bio bi sličan slušanju nekoga tko tek uči svirati muzički instrument. Međutim, uz više vježbe pojedine će “note” jednostavno postati dio “melodije”, lijepe za slušanje.

Nakon što naučiš osnove, moći ćeš napredovati promatrajući iskusne govornike. Brzo ćeš shvatiti što se može postići različitim stupnjevima naglašavanja. Osim toga, vidjet ćeš koliko je važno koristiti različite metode naglašavanja kako bi pojasnio ono što govoriš. Budeš li u čitanju ili govoru ciljano naglašavao određene misli, time ćeš uvelike pridonijeti kvaliteti svog izlaganja.

Nemoj se zadovoljiti time da o naglašavanju naučiš tek ono najosnovnije. Da bi tvoj govor bio kvalitetan, nastavi raditi na naglašavanju sve dok ne ovladaš njime do te mjere da zvuči prirodno uhu slušatelja.