Biblijske retke čitati s pravilnim naglašavanjem

KAD drugima govoriš o Božjim naumima, neovisno o tome razgovaraš li s pojedincem ili govoriš s podija, srž tvog izlaganja treba biti Božja Riječ. Da bi se to postiglo, potrebno je uključiti biblijske retke i dobro ih pročitati.

Pravilno naglašavati znači čitati s osjećajima. U čitanje Biblije treba unijeti osjećaje. Razmotri neke primjere. Kad naglas čitaš Psalam 37:11, glasom trebaš prenijeti radosno očekivanje mira koji se obećava u tom retku. Kad čitaš Otkrivenje 21:4, gdje se govori o prestanku patnji i umiranja, glasom trebaš izraziti srdačno cijenjenje tog čudesnog oslobođenja koje je prorečeno. Izvještaj iz Otkrivenja 18:2, 4, 5, u kojem stoji poziv da se izađe iz grešnog ‘Babilona Velikog’, treba pročitati tako da ti se u glasu prepozna osjećaj hitnosti. Naravno, ti osjećaji trebaju biti iskreni, ali s njima ne valja pretjerivati. Koliko osjećaja treba unijeti u čitanje odredit će sam redak i njegova primjena.

Naglasi prave riječi. Ako se tvoje objašnjenje temelji samo na određenom dijelu biblijskog retka, u čitanju trebaš naglasiti taj dio. Naprimjer, kad čitaš Mateja 6:33, a želiš analizirati što znači izraz “tražite najprije kraljevstvo”, nećeš najveći naglasak staviti na izraze ‘Božja pravednost’ ili ‘sve ovo drugo’.

Možda u nekom govoru Službenog sastanka planiraš pročitati Mateja 28:19. Koje riječi trebaš naglasiti? Ako želiš potaknuti slušatelje na marljivost u započinjanju biblijskih studija, naglasi riječi “načinite učenike”. No ako namjeravaš govoriti o tome da su kršćani dužni i strancima prenositi biblijsku istinu ili ako neke objavitelje želiš potaknuti da služe tamo gdje je veća potreba, mogao bi naglasiti izraz “ljudi iz svih naroda”.

Biblijski redak često se koristi kao odgovor na neko pitanje ili potpora nečemu što drugi smatraju kontroverznim. Ako svaku misao retka podjednako naglasiš, slušatelji možda neće razumjeti povezanost. Poanta može biti očita tebi, ali ne i njima.

Naprimjer, kad iz nekog prijevoda Biblije koji sadrži Božje ime čitaš Psalam 83:18 i naglasiš samo izraz “najviši”, stanaru će možda promaknuti naizgled očita činjenica da Bog ima osobno ime. Trebaš naglasiti ime “Jehova”. Međutim, kad taj isti redak koristiš dok razmatraš Jehovinu suverenost, trebaš prvenstveno naglasiti izraz “najviši”. Slično tome, kad retkom iz Jakova 2:24 želiš pokazati koliko je važno vjeru poduprijeti djelima, a umjesto izraza ‘djela’ najviše naglasiš izraz ‘proglasiti pravednim’, može se desiti da neki slušatelji ne shvate osnovnu misao.

Još jedan dobar primjer za to nalazi se u Rimljanima 15:7-13. To je dio pisma koje je apostol Pavao napisao skupštini čiji su članovi bili ne-Židovi i prirodni Židovi. U tom izvještaju on želi dokazati da Kristova služba ne koristi samo obrezanim Židovima nego i ljudima iz naroda kako bi “nacije slavile Boga zbog njegovog milosrđa”. Pavao zatim citira četiri biblijska retka koja skreću pažnju na mogućnost pruženu raznim narodima. Kako trebaš pročitati te retke ako želiš naglasiti ono što je Pavao imao na umu? Ako obilježavaš izraze koje namjeravaš naglasiti, mogao bi zabilježiti riječi “nacije” i “nacijama” u 9. retku, “nacije” u 10, “sve nacije” i “svi narodi” u 11. te “nacijama” i “nacije” u 12. retku. Pročitaj Rimljanima 15:7-13 naglašavajući te izraze. Budeš li to učinio, svi dokazi koje je Pavao iznio bit će jasniji i slušatelji će ih lakše razumjeti.

Metode naglašavanja. Riječi koje nose misao koju želiš istaknuti mogu se naglasiti na različite načine. Pored toga, metoda koju namjeravaš upotrijebiti treba biti u skladu s retkom i okvirom govora. Evo nekoliko prijedloga.

Naglašavanje glasom. Ova metoda uključuje bilo koju promjenu u glasu kojom se određenu misao može istaknuti od ostalog dijela rečenice. Naglašavanje se može postići promjenom glasnoće — bilo da govoriš glasnije bilo tiše. U mnogim se jezicima riječi mogu naglasiti modulacijom. No u nekim se jezicima time može potpuno promijeniti značenje riječi. Ključni izrazi dobit će na važnosti ako ih se pročita nešto sporije. U onim jezicima u kojima riječi nije moguće istaknuti promjenom glasa, treba napraviti ono što je u tom jeziku uobičajeno kako bi se postigao željeni rezultat.

Stanke. Njih se može koristiti prije ili poslije čitanja ključnog dijela biblijskog retka — ili i prije i poslije. Ako zastaneš prije nego što pročitaš glavnu misao, time pobuđuješ zanimanje za nju; ako pak zastaneš poslije, produbljuješ utisak koji ćeš njom ostaviti. No ako je stanki previše, ništa se neće isticati.

Ponavljanje. Neku misao možeš naglasiti tako da na određenom mjestu zastaneš u čitanju i ponovno pročitaš određenu riječ ili izraz. Često je najbolje pročitati cijeli redak, a zatim ponoviti ključni izraz.

Geste. Gestama i izrazom lica često se može unijeti osjećaje u čitanje određene riječi ili izraza.

Ton glasa. U nekim jezicima ton glasa ponekad može utjecati na značenje riječi, a njime se riječi mogu i istaknuti. Doduše, i tu treba postupati razborito, a posebno onda kad se u tekstu koristi sarkazam.

Kad netko drugi čita redak. Kad stanar čita biblijski redak, možda će naglasiti pogrešnu riječ ili pak neće naglasiti nijednu. Što možeš napraviti u tom slučaju? Obično je najbolje razjasniti značenje tako da predočiš primjenu retka. Nakon što objasniš primjenu, posebnu pažnju mogao bi usmjeriti na one riječi u Bibliji koje prenose osnovnu misao.