Kolovoz

Zapazi dvije važne misli iz ovog psalma: (1) Pravednici nisu pošteđeni problema. (2) Jehova nas izbavlja iz naših kušnji. Kako on to čini? Između ostalog, tako što nam pomaže da realno gledamo na život u ovom svijetu. Istina, Jehova obećava da će oni koji mu služe biti radosni, no nije nam zajamčio da u životu nećemo imati nikakvih briga (Iza. 66:14). On nas potiče da se fokusiramo na budućnost – na predivan vječni život koji nas čeka u novom svijetu (2. Kor. 4:16–18). A dotad nam pomaže da mu ustrajno služimo iz dana u dan (Tuž. 3:22–24). Što možemo naučiti od vjernih Jehovinih slugu iz biblijskih vremena i suvremenog doba? U životu nas mogu snaći neočekivani problemi. No ako se uzdamo u Jehovu, on nas nikad neće iznevjeriti (Psal. 55:22; w23.04 14–15 odl. 3–4).

Možemo puno toga naučiti od Josipa i Marije, koji su spremno poslušali vlasti čak i kad im to nije bilo nimalo lako (Luka 2:1–6). Kad je Marija bila u devetom mjesecu trudnoće, ona i Josip trebali su učiniti nešto što je za njih bio pravi ispit poslušnosti. Car August izdao je naredbu da se na području cijelog Rimskog Carstva provede popis stanovništva. Zbog toga su Josip i Marija morali otputovati u Betlehem. Trebali su prijeći 150 kilometara putem koji je vodio kroz brdovite predjele. Znali su da će to biti naporno putovanje, naročito za Mariju. Možda su bili zabrinuti za sigurnost Marije i njihovog nerođenog djeteta. Što ako je negdje na putu uhvate trudovi? Ona je trebala roditi budućeg Mesiju. Je li to bio razlog da ne učine ono što su vlasti tražile od njih? Iako su Josip i Marija imali razloga za brigu, spremno su poslušali carevu naredbu. Jehova je blagoslovio njihovu poslušnost. Marija je stigla u Betlehem, rodila zdravog dječaka i čak doprinijela ispunjenju biblijskog proročanstva (Mih. 5:2; w23.10 8 odl. 9; 9 odl. 11–12).

Što ako te hvata grč u želucu pri samoj pomisli na to da komentiraš na sastanku? Kao prvo, dobro se pripremi (Izr. 21:5). Što se bolje upoznaš s gradivom koje će se razmatrati, to će ti biti lakše dići ruku i komentirati. Kao drugo, nastoj davati kratke komentare (Izr. 15:23; 17:27). Tako ćeš imati manju tremu. Kad kratko komentiraš svojim riječima, pokazuješ da si se dobro pripremio i da jasno razumiješ gradivo. No što ako si pokušao primijeniti neke od tih prijedloga, ali i dalje imaš tremu i teško ti je dati više od jednog ili dva komentara? Budi siguran da Jehova cijeni to što se iskreno trudiš učiniti ono što možeš (Luka 21:1–4). Davati najbolje od sebe ne znači da sami sebi trebamo nametnuti teret koji ne možemo nositi (Filip. 4:5). Procijeni koliko možeš učiniti, zadaj si cilj da to i ostvariš i moli Jehovu da ti da mir u srcu. Za početak si možeš postaviti cilj da daš samo jedan kratak komentar (w23.04 21 odl. 6–8).

Apostol Pavao nas kršćane uspoređuje s vojnicima koji na sebi imaju svu bojnu opremu i u stanju su pripravnosti. Od vojnika koji je u aktivnoj vojnoj službi očekuje se da u svako doba bude spreman za borbu. Slično je i s nama. Mi smo spremni za Jehovin dan ako na prsima imamo oklop vjere i ljubavi, a na glavi kacigu koja predočava nadu. Oklop koji je vojnik nosio na prsima štitio je njegovo srce. Slično tome vjera i ljubav štite naše simbolično srce. One će nam pomoći da nastavimo služiti Bogu i ići Isusovim stopama. Vjera nam pomaže da budemo sigurni u to da će nas Jehova nagraditi zato što ga tražimo svim srcem (Hebr. 11:6). Ona će nas potaknuti da ostanemo vjerni svom vođi, Isusu, čak i ako zbog toga moramo podnositi nevolje. Kako možemo ojačati svoju vjeru da bismo se lakše nosili sa životnim pritiscima? Tako da učimo od Božjih slugu iz suvremenog doba koji su ostali vjerni unatoč progonu ili ekonomskim problemima. A da ne bismo upali u zamku materijalizma, možemo se ugledati na one koji su pojednostavili svoj život kako bi im Kraljevstvo bilo na prvom mjestu (w23.06 10 odl. 8–9).

Samosvladavanje nam omogućava da kontroliramo svoje osjećaje i postupke. Ono nam je potrebno da bismo ostvarili svoje ciljeve, naročito ako je neki cilj teško ostvariti ili ako nemamo volje raditi na njemu. Ne zaboravi da je samosvladavanje jedan od plodova svetog duha. Zato moli Jehovu da ti sveti duh pomogne razvijati tu važnu osobinu (Luka 11:13; Gal. 5:22, 23). Nemoj čekati savršene okolnosti. U ovom svijetu vjerojatno nikad nećemo imati idealne okolnosti. Ako čekamo da nam se sve u životu savršeno posloži, možda nikad nećemo ostvariti svoj cilj. Možda nam nedostaje motivacije jer nam se čini da je cilj koji smo si zadali preteško ostvariti. Ako je i s tobom tako, zašto si ne bi postavio manje ciljeve koji će ti pomoći da ostvariš svoj glavni cilj? Ako želiš razvijati neku osobinu, zašto je ne bi najprije počeo pokazivati u nekim lakšim situacijama? Ako ti je cilj pročitati cijelu Bibliju, zašto za početak ne bi čitao kraće, a poslije sve duže i duže? (w23.05 29 odl. 11–13).

Od početka posljednjih dana pa sve do danas Jehova nam putem svoje organizacije stalno daje obilje duhovne hrane kako bi svima nama pomogao da nastavimo ići “Putem svetosti” (Iza. 35:8; 48:17; 60:17). Mogli bismo reći da svaki put kad netko prihvati biblijski tečaj, on ustvari počne ići “Putem svetosti”. Neki samo kratko idu tim putem i onda ga napuste. Drugi čvrsto odluče ići tim putem sve dok ne dođu na svoje odredište. A koje je to odredište? Za one koji idu “Putem svetosti” i imaju nebesku nadu odredište je “u Božjem raju” na nebu (Otkr. 2:7). One koji imaju zemaljsku nadu “Put svetosti” vodi do savršenstva, koje će dobiti na kraju Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Ako i ti danas ideš tim putem, nemoj se osvrtati na ono što si ostavio iza sebe. I nemoj sići s njega sve dok ne dođeš do kraja svog putovanja u novi svijet (w23.05 17 odl. 15; 19 odl. 16–18).

Kad razmišljaš o svemu što je Jehova učinio za tebe, u tvom se srcu prirodno javlja želja da mu se predaš (Psal. 116:12–14). Biblija s pravom kaže da “svaki dobar dar i svaki savršen poklon” dolazi od Jehove (Jak. 1:17). Najveći od tih darova je otkupna žrtva njegovog Sina, Isusa. Razmisli malo o tome koliko je to predivan dar. Otkupnina ti je omogućila da imaš blizak odnos s Jehovom. Osim toga, zahvaljujući njoj imaš nadu u vječni život (1. Ivan. 4:9, 10). Predanjem Jehovi možeš pokazati koliko si zahvalan za najveći izraz ljubavi koju je itko ikada pokazao, a i za sve druge blagoslove koje ti Jehova daje (Pnz. 16:17; 2. Kor. 5:15; w24.03 5 odl. 8).

Kad vidimo koliko se srozao moral ljudi u ovom svijetu, i mi se osjećamo poput pravednog Lota. On je “jako patio zbog besramnih djela (...) zlih ljudi” jer je znao da naš nebeski Otac mrzi iskvareno ponašanje (2. Petr. 2:7, 8). Strah pred Bogom i ljubav koju je osjećao prema njemu potaknuli su Lota da mrzi nemoralno ponašanje ljudi kojima je bio okružen. I mi smo okruženi ljudima koji ne mare za Jehovina moralna mjerila. Unatoč tome možemo ostati moralno čisti ako sačuvamo svoju ljubav prema Bogu i razvijamo zdrav strah pred njim. Što će nam u tome pomoći? Ohrabrenje koje nam Jehova s ljubavlju pruža u Mudrim izrekama. Svim kršćanima – muškarcima i ženama, mladima i starima – mogu itekako koristiti mudri savjeti koji se nalaze u toj biblijskoj knjizi. Ako se bojimo Jehove, pazit ćemo da se ne družimo s onima koji krše njegova moralna mjerila i da ne opravdavamo njihove loše postupke (w23.06 20 odl. 1–2; 21 odl. 5).

Možda si se suočio s protivljenjem obitelji ili si se odrekao nekih materijalnih stvari jer si želio da ti Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu (Mat. 6:33). Ako je tako, budi siguran da Jehova zna sve što si učinio za njega (Hebr. 6:10). Vjerojatno si se i sam osvjedočio u istinitost Isusovih riječi: “Nema nikoga tko je radi mene i radi dobre vijesti ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njive a da neće već sada primiti stostruko više – i kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i njiva, iako će usto doživjeti i progon – a u poretku koji dolazi dobit će vječni život” (Mar. 10:29, 30). Blagoslovi koje si dobio uistinu nadmašuju sve žrtve koje si učinio (Psal. 37:4; w24.03 9 odl. 5).

Kad je kršćane u Judeji snašla velika glad, braća i sestre iz skupštine u sirijskoj Antiohiji “odlučili [su] poslati pomoć braći koja žive u Judeji, svatko prema svojim mogućnostima” (Djela 11:27–30). Iako su braća koja su patila zbog gladi živjela daleko od njih, kršćani u Antiohiji čvrsto su odlučili da će im pomoći (1. Ivan. 3:17, 18). I mi danas možemo pokazati suosjećanje kad saznamo da je naše suvjernike pogodila neka katastrofa. Spremni smo odmah nešto poduzeti – naprimjer pitati starješine možemo li sudjelovati u akciji pružanja pomoći, dati prilog za naše svijetom rašireno djelo ili se moliti za one koji su pogođeni katastrofom. Našoj braći i sestrama možda će trebati pomoć kako bi zadovoljili svoje osnovne životne potrebe. Kad naš kralj, Isus Krist, dođe izvršiti presudu nad ovim zlim svijetom, neka nas nađe kako pokazujemo suosjećanje jedni drugima! Budemo li tako postupali, reći će nam: “Dođite, (...) naslijedite Kraljevstvo” (Mat. 25:34–40; w23.07 4 odl. 9–10; 6 odl. 12).

Isus je pokazivao razumnost po uzoru na Jehovu. On je bio poslan na Zemlju da propovijeda “izgubljenim ovcama izraelskog naroda”. Ali pokazivao je razumnost dok je izvršavao taj zadatak. Jednom ga je neka žena koja nije bila Izraelka usrdno molila da izliječi njenu kćer koja je bila opsjednuta i strašno je patila. Isusa je suosjećanje potaknulo da usliši molbu te žene i izliječi njenu kćer (Mat. 15:21–28). Razmotrimo još jedan primjer. Jednom ranijom prilikom Isus je rekao: “Tko se god (...) odrekne mene, i ja ću se (...) odreći njega” (Mat. 10:33). No je li se on odrekao Petra, koji je tri puta zanijekao da ga poznaje? Ne, nije. Isus je uzeo u obzir da je Petar vjerovao u njega i da se iskreno pokajao. Nakon što je uskrsnuo, Isus se ukazao Petru i tom ga je prilikom, po svemu sudeći, uvjerio da ga voli i da mu je oprostio (Luka 24:33, 34). Jehova Bog i Isus Krist su razumni. A kako je s nama? Jehova i od nas očekuje da budemo razumni (w23.07 21 odl. 6–7).

Kako možemo pomoći onima koji sumnjaju u Božje obećanje da će Zemlja postati raj? Možemo im skrenuti pažnju na sljedeće argumente: Kao prvo, to je obećanje dao sam Jehova. Knjiga Otkrivenje kaže: “Onaj koji sjedi na prijestolju, rekao je: ‘Gle, sve činim novo!’ ” Jehova je dovoljno mudar i moćan da ispuni svoje obećanje, a on to i želi svim srcem. Kao drugo, Jehova je toliko siguran da će se ispuniti ono što je obećao da o tome govori kao da se već dogodilo. Zato on s pravom kaže: “Te [su] riječi vjerodostojne i istinite. (...) Ispunile su se!” I kao treće, kad Jehova nešto započne, sigurno će to i dovršiti, kao što pokazuju njegove riječi: “Ja sam alfa i omega” (Otkr. 21:6). Jehova će dokazati da je Sotona lažljivac i gubitnik. Zato, kad ti netko kaže: “To zvuči prelijepo da bi bilo istinito”, pročitaj mu i objasni Otkrivenje 21:5, 6. Pokaži toj osobi kako je Jehova, simbolično govoreći, stavio potpis na svoje obećanje i tako zajamčio da će se ono doista ispuniti (Iza. 65:16; w23.11 7 odl. 18–19).

Jehova je dao to obećanje kad je Abrahamu bilo 75 godina i još uvijek nije imao djece. Je li Abraham doživio ispunjenje tog obećanja? Nije u potpunosti. Nakon što je prešao rijeku Eufrat i čekao još 25 godina, Jehova je učinio čudo i podario mu sina, Izaka. A 60 godina kasnije Abraham je dobio unuke, Ezava i Jakova (Hebr. 6:15). No nije doživio da od njegovih potomaka nastane velik narod. Nije vidio ni kako su njegovi potomci naslijedili Obećanu zemlju. Unatoč tome taj je bogobojazni čovjek imao prisan odnos sa svojim Stvoriteljem i bio je njegov prijatelj (Jak. 2:23). A nakon što uskrsne, Abraham će sigurno biti presretan kad vidi da su zahvaljujući njegovoj vjeri i strpljivosti svi narodi na Zemlji bili blagoslovljeni (Post. 22:18). Što učimo iz toga? Ni mi još nismo doživjeli ispunjenje svih Jehovinih obećanja. No ako smo strpljivi poput Abrahama, možemo biti sigurni da će nas Jehova već danas nagraditi i da će nam u obećanom novom svijetu podariti još puno veće blagoslove (Mar. 10:29, 30; w23.08 24 odl. 14).

Kralj Uzija u mladosti je bio ponizan. Naučio je bojati se pravog Boga. Živio je 68 godina i Jehova ga je blagoslivljao veći dio života (2. Ljet. 26:1–4). Uzija je porazio mnoge Judine neprijatelje i ojačao obranu Jeruzalema (2. Ljet. 26:6–15). Puno je toga napravio uz Božju pomoć i sigurno je bio sretan zbog toga (Prop. 3:12, 13). Kralj Uzija navikao se da ga drugi u svemu slušaju. Je li zbog toga počeo misliti da može raditi što god hoće? Lako moguće. Jednog dana Uzija se drznuo ući u Jehovin hram kako bi palio kad na žrtveniku, što kraljevi nisu smjeli raditi (2. Ljet. 26:16–18). Veliki svećenik Azarija opomenuo ga je da to ne radi, ali Uzija se tada jako razljutio. Doista je žalosno da je Uzija nakon toliko godina vjerne službe Jehovi tako zastranio te je bio kažnjen gubom (2. Ljet. 26:19–21). Koliko bi drugačije njegov život izgledao da je ostao ponizan! (w23.09 10 odl. 9–10).

Apostol Petar morao se boriti sa svojim slabostima čak i nakon što je postao pomazani kršćanin. On je bio prisutan kad je 36. godine neobrezani ne-Židov Kornelije bio pomazan svetim duhom, što je bio jasan dokaz da “Bog nije pristran” i da ne-Židovi mogu postati dio kršćanske skupštine (Djela 10:34, 44, 45). Nakon toga Petar je počeo jesti s ne-Židovima, što prije nikad ne bi učinio. Međutim, neki židovski kršćani smatrali su da Židovi i ljudi iz drugih naroda ne bi trebali zajedno jesti. Kad su neki koji su zastupali takvo gledište došli u Antiohiju, Petar je prestao jesti sa svojom braćom nežidovskog porijekla, vjerojatno zato što se bojao da će uvrijediti židovske kršćane. Apostol Pavao vidio je da Petar licemjerno postupa i prekorio ga je pred svima (Gal. 2:13, 14). Iako je Petar učinio grešku, nije se predao, nego je nastavio ustrajno služiti Jehovi (w23.09 22 odl. 8).

Nakon iskrenog preispitivanja možda ćeš kod sebe uočiti nešto u čemu bi se trebao popraviti, ali nemoj se zbog toga obeshrabriti. “Gospodin [je] dobar” i on će ti pomoći da se poboljšaš (1. Petr. 2:3). Apostol Petar nam jamči: “Bog sve nezaslužene dobrote (...) dovršit će vaše obučavanje. On će vas učvrstiti.” Petar je u početku mislio da uopće nije dostojan biti u prisustvu Božjeg Sina (Luka 5:8). No zahvaljujući ljubavi i podršci koju su mu pružili Jehova i Isus, Petar je nastavio vjerno slijediti Krista. Zbog toga je Jehova omogućio Petru da uđe “u vječno kraljevstvo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista” (2. Petr. 1:11). Kakve li predivne nagrade! Budeš li poput Petra ustrajno služio Jehovi i dopustio mu da te poučava, i ti ćeš dobiti dragocjenu nagradu – vječni život. Da, zbog svoje ćeš vjere biti spašen (1. Petr. 1:9; w23.09 31 odl. 16–17).

Sveti šator imao je jedno dvorište – veliki ograđeni prostor gdje su svećenici obavljali svoje dužnosti. U dvorištu se nalazio veliki bakreni žrtvenik za žrtve paljenice te bakreni umivaonik s vodom koju su svećenici koristili za pranje ruku i nogu prije nego što bi počeli vršiti svetu službu (Izl. 30:17–20; 40:6–8). Danas preostala Kristova pomazana braća vjerno služe ovdje na Zemlji u unutarnjem dvorištu duhovnog hrama. Veliki umivaonik s vodom važan je podsjetnik pomazanicima, a i svim drugim kršćanima, da moraju ostati moralno i duhovno čisti. A gdje onda služi “veliko mnoštvo”? Apostol Ivan vidio ih je kako “stoje pred Božjim prijestoljem” i služe Bogu “dan i noć u njegovom hramu” (Otkr. 7:9, 13–15). Veliko mnoštvo čini to ovdje na Zemlji, u vanjskom dvorištu duhovnog hrama. Zaista jako cijenimo to što nam je Jehova dao predivnu priliku da ga štujemo u njegovom velikom duhovnom hramu! (w23.10 28 odl. 15–16).

Jehova nam, između ostalog, daje snagu preko naših starješina (Iza. 32:1, 2). Zato kad si tjeskoban, podijeli svoje brige sa starješinama. Kad ti ponude pomoć, prihvati je sa zahvalnošću. Jehova te preko njih može ojačati. Naša nada u to da ćemo vječno živjeti – bilo u raju na Zemlji bilo u nebeskom kraljevstvu, daje nam snagu da ustrajemo (Rim. 4:3, 18, 19). Naša nada daje nam snage da ustrajno podnosimo kušnje, propovijedamo dobru vijest i izvršavamo različite zadatke u skupštini (1. Sol. 1:3). Ta ista nada jačala je i apostola Pavla. On je bio “pritisnut sa svih strana”, “u nedoumici”, “progonjen” i “obaran”. Ponekad mu je čak i život bio u opasnosti (2. Kor. 4:8–10). Pavao je razmišljao o svojoj nadi i to mu je davalo snage da ustrajno podnosi kušnje (2. Kor. 4:16–18). Pavao se usredotočio na ono što ga čeka u budućnosti. Duboko je razmišljao o toj nadi i zbog toga je imao osjećaj da se njegov unutarnji čovjek “obnavlja (...) iz dana u dan” (w23.10 15–16 odl. 14–17).

Kad se moliš, razmisli o tome je li sad pravo vrijeme da Jehova usliši tvoju molitvu. Mi možda mislimo da bi nam Jehova odmah trebao uslišiti molitvu. No zapravo on najbolje zna kad je pravo vrijeme da nam pomogne (Hebr. 4:16, bilješka). Ako odmah ne dobijemo ono za što smo se molili, možda pomislimo da je Jehovin odgovor: “Ne.” Ali njegov odgovor možda je zapravo: “Zasad još ne.” Naprimjer, jedan mladi brat molio se da ga Jehova izliječi, ali zdravlje nikako da mu se popravi. Da ga je Jehova na čudesan način izliječio, Sotona bi mogao tvrditi da taj brat služi Jehovi samo zato što mu je pomogao da ozdravi (Job 1:9–11; 2:4). Osim toga, Jehova je već odredio vrijeme kad će izliječiti sve bolesti (Iza. 33:24; Otkr. 21:3, 4). A dotada, ne možemo očekivati da ćemo na čudesan način biti izliječeni. Zato bi se brat mogao moliti za snagu i unutarnji mir kako bi se lakše nosio sa svojom bolešću i nastavio vjerno služiti Jehovi (w23.11 24 odl. 13).

Samson je učinio veliku grešku, ali nije se predao, nego je nastavio služiti Jehovi. Tražio je priliku da izvrši zadatak koji je dobio od Boga i bori se protiv Filistejaca (Suci 16:28–30). Usrdno je molio Jehovu: “Daj da se osvetim Filistejcima.” Pravi Bog uslišio je Samsonovu molitvu i ponovno mu dao izvanrednu snagu. Zbog toga je Samson taj put pobio više Filistejaca nego ikad prije. Iako je Samson puno propatio zbog svoje greške, nije prestao davati sve od sebe da vrši Jehovinu volju. Ako i mi učinimo grešku, pa zbog toga dobijemo malo stroži savjet ili izgubimo neko teokratsko zaduženje, nemojmo dići ruke od svega i prestati služiti Jehovi. Imajmo na umu da Jehova ne diže ruke od nas (Psal. 103:8, 9). Unatoč našim greškama mi i dalje možemo biti korisni Jehovi, kao što je bio i Samson (w23.09 6 odl. 15–16).

Kad ustrajno podnosiš kušnje, stječeš Jehovino priznanje i naklonost. Naravno, Jehovi nije drago što doživljavaš probleme i kušnje. No on je sretan zbog toga što mu unatoč nevoljama vjerno i ustrajno služiš. Nije li divno znati da svojom ustrajnošću raduješ Jehovino srce? (Psal. 5:12). Sjeti se da je Abraham ustrajno podnosio razne kušnje i stekao Božje priznanje. Jehova je na njega gledao kao na svog prijatelja i smatrao ga je pravednim (Post. 15:6; Rim. 4:13, 22). I mi možemo biti Božji prijatelji koji su pravedni u njegovim očima. Božje priznanje i naklonost ne ovise o tome koliko toga činimo u službi ili koja zaduženja imamo. On nam iskazuje naklonost zato što mu vjerno i ustrajno služimo unatoč nevoljama. Bez obzira na naše godine, životne okolnosti ili sposobnosti, svi mi možemo biti ustrajni. Suočavaš li se sada s nekom kušnjom koju vjerno i ustrajno podnosiš? Ako je tako, sjeti se da imaš Jehovino priznanje i da raduješ njegovo srce. To što znamo da imamo Božje priznanje može snažno utjecati na nas – može ojačati našu nadu (w23.12 11 odl. 13–14).

Za brata je jako važno da nauči dobro komunicirati. To znači da treba pažljivo slušati druge i truditi se razumjeti njihove misli i osjećaje (Izr. 20:5). Ako kod svog sugovornika naučiš uočavati razlike u tonu glasa, izrazu lica i gestama, to će ti pomoći da ga bolje razumiješ. To ne možeš naučiti ako ne provodiš vrijeme s ljudima. Ako stalno komuniciraš s drugima putem elektroničkih uređaja, naprimjer putem e-maila i poruka, bit će ti teže razgovarati s ljudima licem u lice. Zato koristi prilike da uživo razgovaraš s ljudima (2. Ivan. 12). Osim toga, zreo kršćanin mora biti u stanju uzdržavati sebe i svoju obitelj (1. Tim. 5:8). Dobro je da naučiš nešto raditi jer će ti to pomoći da lakše nađeš posao (Djela 18:2, 3; 20:34; Efež. 4:28). Trudi se biti na glasu kao osoba koja je marljiva i uvijek završi ono što započne. Tako ćeš vjerojatno lakše naći i zadržati posao (w23.12 27 odl. 12–13).

Kad se u Bibliji govori o “Jehovinom danu”, misli se na vrijeme kad Jehova sudi svojim neprijateljima i donosi spasenje svom narodu. Jehova je u prošlosti izvršio presudu nad nekim narodima (Iza. 13:1, 6; Ezek. 13:5; Sef. 1:8). U naše vrijeme “Jehovin dan” započet će napadom na Babilon Veliki i dosegnut će svoj vrhunac u harmagedonskoj bici. Da bismo preživjeli taj “dan”, moramo se već sada pripremiti za njega. Kad je govorio o “velikoj nevolji”, Isus je svojim učenicima rekao: “Budite spremni” (Mat. 24:21; Luka 12:40). Te riječi ukazuju na trajnu radnju, odnosno na to da trebamo stalno paziti da budemo spremni za Jehovin dan. Apostol Pavao je pod Božjim nadahnućem u svojoj prvoj poslanici Solunjanima upotrijebio nekoliko usporedbi kako bi pomogao kršćanima da budu spremni za Jehovin veliki dan suda. Pavao je dobro znao da tada još nije bilo vrijeme da dođe Jehovin dan (2. Sol. 2:1–3). No on je ipak poticao svoju braću da se pripreme za taj dan kao da će doći već sutra. I mi možemo primijeniti njegov savjet (w23.06 8 odl. 1–2).

Krajem 1970-ih u Tokiju je izgrađen visok neboder od 60 katova. Ljudi su se pitali hoće li taj neboder moći podnijeti potrese koji se često događaju na tom području. No on i dan-danas odolijeva snažnim potresima. U čemu je njegova tajna? Projektiran je tako da bude čvrst, a ipak dovoljno fleksibilan da podnese snažne vibracije koje su posljedica seizmičkih udara. Kršćani su u neku ruku poput tog nebodera. Zašto to možemo reći? Kršćanin mora biti čvrst i postojan, ali i fleksibilan. Treba biti odlučan i nepokolebljiv kad je u pitanju poslušnost Jehovinim zakonima i načelima. On je spreman poslušati i ne krši Jehovina mjerila. S druge strane, kršćanin treba biti razuman, odnosno prilagodljiv, u situacijama u kojima je to moguće ili čak nužno (Jak. 3:17). Kršćanin koji je usvojio takav uravnotežen način razmišljanja izbjegava krajnosti – nije pretjerano krut, a niti previše popustljiv (w23.07 14 odl. 1–2).

Isus je morao odoljeti iskušenjima Sotone Đavla i njegovim direktnim napadima kojima ga je pokušavao navesti da prestane biti vjeran Bogu (Mat. 4:1–11). Sotona je na sve moguće načine želio navesti Isusa da zgriješi kako ne bi mogao platiti otkupninu. Tijekom svoje zemaljske službe Isus je doživio još neke kušnje. Njegovi su ga neprijatelji progonili i čak su ga pokušali ubiti (Luka 4:28, 29; 13:31). Isus je morao strpljivo podnositi mane i slabosti svojih sljedbenika (Mar. 9:33, 34). Tijekom suđenja na kojem se odlučivalo o njegovom životu Isusa su mučili i rugali mu se. A onda je bio pogubljen na krajnje bolan i ponižavajuć način (Hebr. 12:1–3). U posljednjim trenucima njegovog života Jehova mu je nakratko uskratio zaštitu, pa je Isus tu tešku kušnju morao sam podnositi (Mat. 27:46). Dakle, Isus je morao puno toga podnijeti i pretrpjeti da bi dao svoj život kao otkupninu. Kad razmišljamo o svemu što je on bio spreman učiniti za nas, sigurno osjećamo snažnu ljubav prema njemu (w24.01 10–11 odl. 7–9).

Strpljivost nam pomaže da imamo dobre odnose s drugima. Pomaže nam da ih pažljivo slušamo kad nešto govore (Jak. 1:19). Osim toga, strpljivost doprinosi miru. Ona će nas spriječiti da prebrzo reagiramo i kažemo nešto ružno kad smo pod stresom. Ako smo strpljivi, nećemo se odmah naljutiti kad nas netko povrijedi. Umjesto da se osvećujemo, podnosit ćemo jedni druge i od srca opraštati jedni drugima (Kol. 3:12, 13). Strpljivost nam može pomoći i da donosimo bolje odluke. Umjesto da postupimo naglo i nepromišljeno, istražit ćemo i procijeniti opcije koje nam stoje na raspolaganju i zatim donijeti odluku. Naprimjer, ako tražimo posao, mogli bismo doći u iskušenje da prihvatimo prvi posao koji nam se nudi. No ako smo strpljivi, u miru ćemo razmisliti o tome kako će neki posao utjecati na naš obiteljski život i službu Jehovi. Strpljivost nam doista može pomoći da ne donesemo lošu odluku (w23.08 22 odl. 8–9).

Ako se osjećaš obeshrabreno zbog toga što se moraš boriti protiv grešnih sklonosti i neispravnih želja, razmišljanje o obećanju koje si dao Jehovi kad si mu se predao dat će ti snage da se odupreš iskušenju. Kako? Kad se predaš Jehovi, zapravo se odričeš sebe. To znači da si odlučio odbaciti svoje želje i ciljeve koji Jehovi nisu po volji (Mat. 16:24). Stoga kad se suočiš s nekim iskušenjem, nećeš biti u nedoumici što učiniti. Zašto? Zato što si već unaprijed odbacio sve opcije osim jedne – ostati vjeran Jehovi. Željet ćeš pod svaku cijenu učiniti ono što je Jehovi po volji. Bit ćeš čvrst i nepokolebljiv poput Joba. On se suočio s nekim izuzetno teškim kušnjama, no ipak je odlučno rekao: “Neću se odreći svoje odanosti Bogu!” (Job 27:5; w24.03 9 odl. 6–7).

Jehova, “Bog ljubavi”, uvijek je uz nas (2. Kor. 13:11). Njemu je stalo do nas osobno. Uvjereni smo da nas “štiti njegova vjerna ljubav” (Psal. 32:10). Što više razmišljamo o tome kako nam Jehova pokazuje ljubav, to nam je on stvarniji i osjećamo veću bliskost s njim. Možemo mu se slobodno obratiti u molitvi i reći mu koliko nam je potrebna njegova ljubav. Možemo mu otvoreno govoriti o svemu što nas brine, sigurni da nas on razumije i da nam od srca želi pomoći (Psal. 145:19). Kao što nas u hladnom, zimskom danu privlači topla vatra, tako nas i Jehovina žarka ljubav privlači kad se suočavamo s kušnjama i problemima. Ona nas može utješiti i umiriti. Nikad ne podcjenjuj snagu Jehovine ljubavi! Raduj se tome što te Jehova voli. Pokaži mu koliko ti znači njegova ljubav i daj mu do znanja da i ti njega voliš. Svim srcem reci: “Ljubim Jehovu” (Psal. 116:1; w24.01 31 odl. 19–20).

Isus nije samo rekao ljudima kako glasi Božje ime. Židovi koje je on poučavao već su znali da se Bog zove Jehova. No Isus se jako trudio objasniti ljudima kakav je Jehova (Ivan 1:17, 18). Naprimjer, hebrejske knjige Biblije otkrivaju da je Jehova milosrdan i samilostan (Izl. 34:5–7). Isus je pomoću priče o rasipnom sinu i njegovom ocu pomogao ljudima da shvate tu istinu jasnije nego ikad prije. Rasipni sin se pokajao i odlučio vratiti ocu. Kad čitamo o tome kako ga je otac ugledao “dok je još bio daleko”, potrčao mu u susret, zagrlio ga i od srca mu oprostio, dobivamo puno jasniju sliku o tome koliko je Jehova milosrdan i samilostan (Luka 15:11–32). Isus je pomogao ljudima da vide njegovog Oca onakvim kakav on stvarno jest (w24.02 10 odl. 8–9).

Jehova donosi okrepu i utjehu onima koji su u nevolji. Kako se možemo ugledati na Jehovu kad je riječ o suosjećanju i pružanju utjehe drugima? Između ostalog, tako da u svom srcu razvijamo osobine koje će nam pomoći da budemo suosjećajni i tješimo svoje bližnje. Koje su to osobine? Što će nam pomoći da sačuvamo ljubav koja nam je potrebna da bismo iz dana u dan tješili jedni druge? (1. Sol. 4:18). Trebamo razvijati osobine kao što su samilost, bratska ljubav i dobrota (Kol. 3:12; 1. Petr. 3:8). Kako će nam te osobine pomoći? Kad suosjećanje i slične osobine postanu dio naše osobnosti, jednostavno ne možemo a da ne pružimo utjehu onima koji pate. Zanimljivo je da je Isus rekao: “Usta govore ono čega je srce puno. Dobar čovjek iz svoje dobre riznice iznosi ono što je dobro” (Mat. 12:34, 35). Pružanje utjehe našoj braći i sestrama koji su u nevolji doista je važan način na koji im pokazujemo da ih volimo (w23.11 10 odl. 10–11).

Da bismo razumjeli biblijska proročanstva, trebamo zatražiti pomoć. Predočimo to jednim primjerom. Zamisli da ideš u neku nepoznatu zemlju, ali prijatelj koji putuje s tobom dobro poznaje to područje. On točno zna gdje se nalazite i kamo vodi svaka cesta. Sigurno bi ti bilo drago što je tvoj prijatelj pošao s tobom na put. Jehova je poput tog prijatelja koji nam želi pomoći. On dobro zna u kojem vremenu živimo i koji su događaji pred nama. Zato moramo ponizno moliti Jehovu za pomoć da bismo razumjeli biblijska proročanstva (Dan. 2:28; 2. Petr. 1:19, 20). Kao i svaki dobar roditelj, Jehova želi da njegova djeca budu sretna i da imaju lijepu budućnost (Jer. 29:11). No za razliku od bilo kojeg ljudskog roditelja, Jehova može savršeno točno proreći što će se dogoditi u budućnosti. On je u svojoj Riječi dao zapisati razna proročanstva kako bismo bili upoznati s važnim događajima prije nego što se oni dogode (Iza. 46:10; w23.08 8 odl. 3–4).