Proširene zablude o Bibliji
PREKO 8 000 000 funti sterlinga (3 096 000 000 dinara)! Kakva velika cijena plaćena za jednu knjigu! Pa ipak, kupac koji je zastupao Saveznu Republiku Njemačku platio je tu cijenu kada je izvršilac javnih licitacija udario čekićem na licitaciji održanoj u Londonu prosinca 1983. Koja bi knjiga mogla toliko vrijediti? To je bio jedan dio Biblije, u stvari, ukrašena knjiga evanđelja iz 12. stoljeća.
Bez obzira iz kojih je razloga plaćena ta ogromna svota novca za tu rukom napisanu knjigu, zanimljivo je da je ta cijena plaćena za umjetničko djelo koje je sastavni dio Biblije. To pokazuje gledište mnogih ljudi, naime, da je Biblija neprocjenjive vrijednosti. Neki opet gledaju na Bibliju sumnjičavo ili čak s neprijateljstvom. Zašto?
Proširene zablude
Mnogi ljudi, osobito u protestantskim zemljama, tvrde da je Biblija poput stare violine na kojoj se mogu svirati melodije. Oni misle da se Biblija može upotrijebiti za dokazivanje mnogih proturječnih nauka, i kažu: “Sve zavisi od toga kako je tumačiš”. Je li to točno?
Kao što je svima poznato, Bibliju se može citirati da se pokuša obrazložiti različita gledišta. No, neće li djelo svakog autora izgledati proturječno, ako se neke izjave izdvoje iz povezanosti teksta? Bi li takav postupak bio pošten? Jehovini svjedoci tvrde da pošteno čitanje Biblije ne dopušta proturječna tumačenja temeljnih nauka.
U samoj Bibliji piše: “Prije svega ovo znajte: nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja” (2. Petrova 1:20, ST). Drugim riječima: sila koja je poticala na pisanje proročanskih spisa nije jednostavno bila u ljudima urođena sila, nego je to bio duh sveti ili djelotvorna sila Božja. Bog je prvi od svih proroka i nadahnjivač ili inspirator cjelokupnog biblijskog proročanstva pomoću svoje nevidljive, djelotvorne sile.
Daljnje pogrešno shvaćanje je, da je Bog nadahnutih Kršćanskih grčkih spisa dobar i pun ljubavi, a da je Bog nadahnutih Hebrejskih spisa okrutan i osvetljiv. Francuski esejist Stendal (Stendhal) pisao je: “Bog je tiranin i kao takav pun je osvetničkih ideja; njegova Biblija govori samo o strašnim kaznama.” Ovakvo mišljenje nije iznenađujuće, ono dolazi od čovjeka poznatog kao ateistički slobodoumnik. Na nesreću, takvo mišljenje je rašireno među mnogima koji se nazivaju kršćanima, uključujući i neke svećenike.
Činjenica je da se i u dijelu Biblije prvobitno napisanom na hebrejskom jeziku kao i u dijelu napisanom na grčkom jeziku kategorički tvrdi da postoji samo “jedan Bog” (1. Korinćanima 8:6; 5. Moj. 6:4). U oba se dijela opisuje Boga kao milosrdnog, pravednog, punog ljubavi i nepromjenjivog (2. Mojsijeva 34:6, 7; Psalam 103:6-8; 1. Ivanova 4:8; Jevrejima 12:28, 29). Neki od najnježnijih odlomaka Pisma nalaze se baš u hebrejskom dijelu Biblije, a posebno u Psalmima. Protivno tome, “Novi zavjet” sadrži izrazite opise strogih izvršenja osude nad zlima (2. Solunjanima 1:6-9; Otkrivenje 18. i 19. poglavlje). Od početka do kraja Biblija stavlja pravednicima u izgled divnu nadu (1. Mojsijeva 22:17, 18; Psalam 37:10, 11, 29; Otkrivenje 21:3, 4). Biblija je, dakle, od početka do kraja suglasna sa samom sobom.
“Protestantska knjiga”?
Uobičajeno pogrešno mišljenje prošireno među stotinama milijuna katolika je, da je Biblija “protestantska knjiga”. Iskrene katolike ne treba prekoravati što tako misle. Jer, stoljećima je katolička crkva branila čitanje Biblije na bilo kojem drugom jeziku osim latinskom. Tako Biblija nije bila pristupačna za većinu laika. Istina, od 1897. g. a prije svega od Drugog Vatikanskog koncila (1962-1965), katolici su imali pravo na svom materinjem jeziku čitati Biblije priznate od Rima. Međutim, tradicije teško nestaju. Zato se u pretežno katoličkim zemljama čitanje Biblije još uvijek povezuje sa protestantizmom.
Mnogi katolici koji postupaju prema svojoj religiji, a koji su u prošlim godinama nabavili Bibliju, ne mogu je još uzeti u ruke bez nekog strahovanja. Zašto je tako? Jer njihova crkva još uči da čitanje Biblije može biti opasno. Zbog čega? Rimokatolička crkva kaže da Biblija ne sadrži potpuno otkrivenje kršćanske istine nego da treba biti upotpunjena “tradicijom”. Katolički profesor Georges Auzou (Žorž Azou) pisao je u knjizi La Parole de Dieu (Božja riječ): “Tradicija prednjači, obavija, prati i proširuje Pismo. ... To nam pomaže razumjeti zašto Crkva nije nikada učinila čitanje Biblije ili proučavanje Biblije strogom obavezom ili neophodnom potrebom.”
Zašto čitati Bibliju?
I pored toga, mnogi si iskreni katolici diljem svijeta nabavljaju Bibliju i traže pomoć da bi je razumjeli. To jednako čine i mnogi razočarani protestanti, pa čak i neki koji su položili svoje nade u ateizam, socijalizam ili znanost.
Istražujući razloge za ponovno probuđeno zanimanje za duhovne stvari, novinski izvjestitelj za religiju Alain Woodrow (Alan Woodrow) pisao je u pariškim dnevnim novinama Le Monde (Le Mond): “To je u prvom redu prirodna reakcija na otrežnjenje prouzročeno promašajem velikih sustava mišljenja, ideologija, politike i znanosti.” Kao daljnje razloge navodi: “Razočaranje u ranije utemeljene crkve radi njihovog kompromisa sa političkim i komercijalnim silama ovog svijeta” i konačno takozvani “apokaliptički strah”.
Možda si i ti jedan od onih koji su počeli čitati Bibliju. Ako jesi, tada moraš znati kako svoje čitanje Biblije učiniti korisnim.