Hoće li uspjeti planovi za međunarodnu sigurnost?

“IZGLEDA da se hladni rat, koji je preko 40 godina čvrsto držao svijet, s Božjom milošću završio”, stoji u One World, časopisu WCC-a (World Council of Churches, Svjetski savez crkava). “Značajna zbivanja u Centralnoj i Istočnoj Evropi (...) čine se dobrim nagovještajem za mir i sigurnost u Evropi i ostatku svijeta”, dodaje John Pobee, anglikanski pisac WCC-ovog Programa teološkog obrazovanja.

Predstavnici WCC-a nisu usamljeni u povezivanju Boga sa ljudskim planovima za međunarodnu sigurnost. U travnju 1991, ubrzo nakon rata u perzijskom zaljevu, papa Ivan Pavao je poslao poruku tadašnjem glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Javieru Pérezu de Cuéllaru, u kojoj je rekao: “Biskupi katoličkih crkava Srednjeg istoka i Zapada imaju povjerenje u djelo Ujedinjenih naroda (...) Oni se nadaju da će, kroz Ujedinjene narode i njene spezijalizirane organizacije, oni koje je nedavni rat stavio u situaciju krajnje bijede sigurno naići na međunarodno razumijevanje i solidarnost.”

Osim toga, Vatikan je bio jedna od 35 država koje su formulirale i potpisale i Helsinški sporazum 1975. i Stockholmski dokument 1986. Kad su Ujedinjeni narodi 1986. godinu proglasili ‘Međunarodnom godinom mira’, papa se odazvao pozivajući predstavnike većih svjetskih religija na sudjelovanje u proslavi ‘Svjetskog dana molitve za mir’. Predstavnici budističke, hinduističke, islamske, šintoističke, anglikanske, luteranske, grčke pravoslavne, židovske i drugih vjeroispovjesti su se u listopadu 1986. sastali u Assisiju u Italiji, gdje su naizmjence molili za svjetski mir.

Nekoliko godina kasnije tog se događaja, u svojoj propovijedi koju je iznio u Rimu, prisjetio anglikanski canterburyjski nadbiskup. “U Assisiju smo”, rekao je, “vidjeli da rimski biskup [papa] može crkve kršćanstva okupiti zajedno. Mi možemo zajedno moliti, zajedno razgovarati i zajedno djelovati za mir i dobrobit čovječanstva (...) Kod prve takve molitve za svjetski mir, osjećao sam da se nalazim u prisustvu Boga, koji je rekao: ‘Gle sve novo tvorim.’ ”

I druge religije, iako bez predstavnika u Assisiju, također su optimistične u vezi ljudskih planova za međunarodnu sigurnost. U uvodniku Die Kerkbode, službenih novina južnoafričke Holandske reformirane crkve, stajalo je: “Mi proživljavamo pretvorbu u novi svjetski poredak. Ono što je samo nekoliko godina ranije izgledalo nezamislivo, zbiva se pred samim našim očima. Pomirenje koje se događa na velikoj svjetskoj sceni između Sovjetskog Saveza i Zapada ima široki regionalni značaj. U našem dijelu svijeta tradicionalno suprotstavljene stranke i zakleti neprijatelji razgovaraju jedni s drugima i poticaj prema ‘miru’ izranja posvuda (...) S kršćanskog stanovišta, trebalo bi pozdraviti sve napore da se uspostavi mir među ljudima. Možemo moliti za mir u našem vremenu.”

Blagoslivlja li Bog ljudske planove za međunarodnu sigurnost?

Što kaže Biblija?

O polaganju nada u ljudska nastojanja, Biblija pruža neuvijeno upozorenje: “Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća, i propadaju sve misli njegove” (Psalam 146:3, 4, Stvarnost). Današnji napredak prema miru može izgledati ohrabrujuće. No, moramo biti realni. Ljudske moći su ograničene. Događaji su često veći od ljudi. Oni rijetko mogu razabrati podzemne struje, skrivene sile koje podrivaju njihove najbolje planove.

Sedam stotina godina prije vremena Isusa, u doba proroka Izaije, židovski vođe su sigurnost nastojali ostvariti međunarodnim savezima sa susjednim nacijama na način koji se može usporediti s onim što se dešava danas. Tada su religijski vođe također podupirali napore političara. No, Izaija je upozorio: “Dogovarajte se, dogovor će vam se razbiti; recite riječ, neće biti od nje ništa” (Izaija 8:10). Njihovi su se dogovori pokazali katastrofalnim neuspjehom. Može li se isto desiti i danas?

Da, može, jer je Bog preko istog proroka objavio da On ima svoj vlastiti način da na Zemlji ostvari sigurnost. To se neće ostvariti kroz neku ljudsku organizaciju, nego kroz potomka izraelskog kralja Davida (Izaija 9:6, 7). Taj Nasljednik kralja Davida je Isus Krist koji je, kad ga je ispitivao Poncije Pilat, priznao da je Kralj, ali je rekao: “Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu” (Ivan 18:36, St; Luka 1:32). Isusovo Kraljevstvo je zapravo trebalo biti nebesko. I ono — a ne Ujedinjeni narodi ili neka druga zemaljska politička organizacija — treba donijeti trajnu, pouzdanu sigurnost Zemlji (Danijel 2:44).

Isus Krist je predvidio da će njegovo Kraljevstvo početi vladati s neba u vrijeme kad će biti ‘ratova i glasova o ratovima’ i kad će se dići ‘narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva’. Ispunjenje proročanstva označava 1914. kao vrijeme kad se to desilo, a godine nakon toga naziva ‘svršetkom sustava stvari’ (Matej 24:3, 6-8, New World Translation).

Što to znači? Da je preostalo vrijeme ovog svjetskog poretka ograničeno, i da će uskoro isteći. Je li to razlog za brigu i žalost? Ne, ako se sjetimo okrutnosti, nepravde, tlačenja, ratova i svih patnji koje su označile ovaj sustav stvari. Sasvim sigurno će biti olakšanje živjeti pod vladarom za kog Božja riječ, Biblija, kaže: “Na njemu će duh Jahvin počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg” (Izaija 11:2, St).

Prava sigurnost na Zemlji

Uistinu, na Zemlji neće biti prave sigurnosti sve dok se, pod Božjim Kraljevstvom, u svjetskim razmjerima ne ispuni proročanstvo Izaije: “Jer gle, ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo ne će se [s]pominjati niti će na um dolaziti” (Izaija 65:17). Bez obzira na brojnost molitvi koje religijski vođe izgovaraju u korist ovog svijeta, ljudski planovi za međunarodnu sigurnost ne mogu zamijeniti Božji način ostvarivanja mira i sigurnosti.

Svjetska, trajna sigurnost, koju će uvesti Božje Kraljevstvo, bit će veličanstvena. Evo samo jednog opisa koji se nalazi u Bibliji: “Oni će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; ne će dizati mača narod na narod, niti će se više učiti ratu. Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i ne će biti nikoga da ih plaši; jer usta Gospodina nad vojskama rekoše” (Mihej 4:3, 4).

Samo sigurnost za koju jamči sam Bog može biti trajna i pouzdana. Stoga, umjesto da se uzdaš u knezove, zašto da se ne pouzdaš u njega? Tada ćeš spoznati istinitost psalmistovih riječi: “Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka” (Psalam 146:5, 6, St).

[Okvir na stranici 7]

Katolička crkva i međunarodna politika

“Iako je Krist rekao da njegovo kraljevstvo ‘nije od ovog svijeta’, svećenstvo na visokim položajima i papinstvo kao institucija intenzivno su sudjelovali u međunarodnim i nacionalnim političkim borbama još od vremena Konstantina” (The Catholic Church in World Politics, od profesora Erica Hansona sa isusovačkog sveučilišta Santa Clara).