Radnici - ministri
1. Kako su prema Tyndalevom prijevodu u Rimljanima 13:1-6, nazvani službenici vladavina u odnosu na kršćanskog Boga?
WILLIAM Tyndale je u svom prijevodu iz 1526. g. n. r. vr. sa originalnog grčkog na narodni engleski jezik svog vremena, pisao o “višim silama” ili “višim vlastima” ovog svijeta: “Jer ona (vlast) služi Bogu za tvoje dobro. Ali činiš li zlo, boj se, jer ne nosi uzalud mača. On naime služi Bogu da kazni onoga koji čini zlo. Zato se treba pokoravati ne samo zbog straha od kazne, nego i radi savjesti. Zato i poreze plaćate jer su službenici (ministri) Božji oni koji vrše tu službu” (Rim. 13:1-6, ST).
2. a) Da li je za vjerovati, da se službenici svjetskih vlada nazivaju “ministrima” temeljeći to na Tyndalevom prijevodu iz 1526. g.? b) Da li njihova upotreba tog izraza osporava Pavlu i kršćanima, koji nisu dio ovoga svijeta pravo, da se nazivaju ministrima (službenicima)?
2 Ne postoji razlog za vjerovanje, da se dodjela titula određenim državnim službenicima u različitim svjetovnim vladama, kao “ministar-predsjednik” ili “ministar” ovoga ili onoga, temelji na gore navedenim riječima apostola Pavla, čak i kad bi tako bilo, postoji ogromna razlika između svjetovne službe ministra takvih ljudi nazvanih “Božjim ministrima” i religiozne “službe ministra” apostola Pavla i njegovih sukršćana koji nisu dio ovoga svijeta. Njihova se područja djelovanja međusobno razlikuju. Upotreba izraza “ministar” (službenik) u državnom smislu, od strane svjetskih političara ne sprečava Pavla i njegovu kršćansku braću, da se nazivaju “ministrima” u religioznom smislu u suglasnosti sa jezicima, koji su tu uključeni.
3. Da li su današnji Jehovini svjedoci, koji propovijedaju po kućama poput Tihika i Timoteja, “Božje sluge (ministri) u dobroj vijesti o Kristu”?
3 Kad apostol Pavao u Efežanima 6:21 naziva Tihika “ljubaznim bratom i vjernim slugom (ministrom) u Gospodinu”, nije ga poistovjetio sa svećenstvom kršćanstva. (Vidi također Kološanima 1:7; 4:7) Pavao je i Timoteja nazvao “bratom svojim i slugom (ministrom) Božjim, i pomagačem svojim u evanđelju Kristovu”. (1. Sol. 3:2) Današnji predani, kršteni Jehovini svjedoci, koji propovijedaju “dobru vijest o kraljevstvu” po kućama, zaista su “Božji sluge (ministri) u dobroj vijesti o Kristu” (Mat. 24:14; Mar. 13:10).
4. Što pokazuje Sveto pismo, da li kršćanska skupština u cjelini, kao i njeni pojedini članovi, vrše neku službu?
4 Kako je sa skupštinom krštenih svjedoka u cjelini? Skupštini u Tijatiri (Mala Azija) rekao je proslavljeni Božji sin, Isus Krist: “Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru” (Otkr. 2:18, 19). Skupštini u Korintu (Ahaja, Grčka) pisao je Pavao: “Različite su i službe, ali je isti Gospodin” (1. Kor. 12:5, ST). Suglasno s tom činjenicom, Isus Krist je od Duhova 33. g. n. r. vr. dalje, predao svojoj skupštini na Zemlji darove u obliku ljudi, kao što su: apostoli, proroci, evanđelisti, pastiri i učitelji. Zašto? “Da priprave svete za djelo službe (doslovno: ministarsku službu), za izgradnju Kristova tijela” (Efež. 4:7-12, ST). Napokon je apostol Pavao pisao svim članovima hebrejske kršćanske skupštine u Jeruzalemu: “Uistinu, Bog nije nepravedan da zaboravi ono što ste učinili, ljubav koju iskazaste prema njemu, služeći u prošlosti i sadašnjosti svetima” (Jevr. 6:10, ST). Tako su svi izvršavali službu priznatu od Jehove Boga.
Odnos prema svjetovnom zaposlenju
5. a) Mogu li službenici, prema biblijskom mjerilu, dio svog vremena utrošiti za svjetovni posao, protivno običaju profesionalnih službenika kršćanstva? b) Kada se u Bibliji pojavio izraz “ministar” (službenik)?
5 Prema Svetom pismu, biti službenik (ministar) i pripadati predanoj, krštenoj skupštini Jehovinih svjedoka, ne znači živjeti udobno i bezbrižno. Životna opskrba, koju uživaju profesionalni službenici religioznih sistema kršćanstva, može navesti mnoge na tu pomisao. Ali, prema nadahnutoj Bibliji, tako ne bi trebalo biti. Naprotiv, “službenici” (ministri), prema biblijskom značenju riječi, mogu dio vremena koristiti u nekom svjetovnom zaposlenju. Čak je i Isus Krist do svoje tridesete godine bio drvodjelac u Nazaretu! Zatim se potpuno posvetio službi, za koju je bio pomazan Božjim duhom. Međutim, da li je govorio latinski jezik i upotrebljavao izraz “ministar”, to ne znamo. Ali kad su hebrejski i grčki spisi bili prevedeni na latinski jezik rimskog carstva, u tom prijevodu pojavila se riječ ministar (službenik).
6. Što znači “ministar” (službenik), prema korjenima odgovarajuće latinske ili grčke riječi? b) Kako je Pavao mogao “vrlo cijeniti” svoju službu?
6 Pošto riječ ministar potječe od latinskog pridjeva minus, što znači “manje”, biti ministar znači u osnovi za nekoga “biti ili djelovati poput nekog manjeg” (lat. quod minus est). Odgovarajuće tome, i korijen grčke riječi di·aʹko·nos ima značenje poniznosti. Smatra se, da se njen korijen sastoji iz: di·aʹ (što znači “kroz” i konis (što znači “prašina”). Grk bi razumio, da ta riječ sadrži u sebi misao, da netko ide kroz prašinu, nudeći se za neku službu. Međutim, usprkos značenjima korijena te grčke riječi, koja ukazuje na poniznost, apostol Pavao ju je upotrijebio kada je rekao: “Ja vrlo cijenim svoju službu” (Rim. 11:13, ST) On je opravdao tu izjavu držeći se čvrsto te službe sve do kraja.
7. a) Da li služba objavljivanja o Kraljevstvu postaje bezvrijedna zato, što službenici ne traže nikakvu naknadu? b) Kako gledaju službenici Kraljevstva na bilo koji neophodni svjetovni posao?
7 Pavao nije iz častohleplja revno vršio svoju službu. On je propovijedao drugima “dobru vijest” besplatno, a slušaoci nisu imali neke obaveze prema njemu. Ali na taj način on nije obezvrijedio svoju službu. Oni koji su prihvatili “dobru vijest”, ipak su morali ‘izračunati troškove’ za sve dobro što su činili sebi, iako nisu ništa platili za “dobru vijest”. Pavao se osjećao najviše, počašćenim, što mu je bila povjerena ta slavna “dobra vijest”, služba, koja je bez premca u usporedbi sa dobro plaćenim zanimanjima u svijetu. Današnji Jehovini svjedoci oponašaju primjer apostola Pavla. Kako? Time što ne vrše tu službu objavljivanja o Božjem Kraljevstvu za osobnu korist u materijalnom ili svjetovnom pogledu. Oni smatraju neispravnim postupati s porukom o Kraljevstvu, kao da je ona nešto čime treba trgovati, kao da je sredstvo pomoću kojeg se može postići udoban život. Bilo koji svjetovni posao, koji možda moraju vršiti Jehovini svjedoci, kod njih je na drugom mjestu, kao sporedno zanimanje. Dakle, služba Božjem Kraljevstvu je nešto, za što se vrijedi žrtvovati.
8. Kako je Pavao nastavio ‘uzvisivati svoju službu’ kad je napokon stigao u Rim?
8 Kad je apostol Pavao napokon stigao u Rim i stupio u dodir sa skupštinom, nastavio je raditi ono što je rekao u svom pismu, koje im je godinama prije napisao: on je ‘uzvisivao svoju službu’. Kako je to činio i pored toga, što je bio zatvorenik u okovima? Liječnik Luka, njegov vjerni suputnik kaže: “Kad smo stigli u Rim, Pavlu bijaše dopušteno da stanuje napose u svom stanu s vojnikom koji ga je čuvao. Poslije tri dana Pavao sazva židovske prvake. Kad se skupiše reče im: ... Pavao ostade pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu, gdje je primao sve koji su se k njemu navraćali i gdje je sasvim slobodno i bez zapreka propovijedao o Kraljevstvu Božjem i izlagao nauku o Gospodinu Isusu Kristu” (Dj. ap. 28:16-31, ST; Efež. 6:20).
9. U kojoj mjeri je u Rimu postalo javno poznato Pavlovo tamnovanje i razlog za to i kako su se stoga osjećali kršćani u gradu?
9 Koji je bio rezultat te Pavlove djelatnosti, dok je bio nepravedno zatvoren? On kaže: “Ali braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti, tako da su moji okovi postali poznati, kao okovi poradi Krista svoj carskoj tjelesnoj straži i svima ostalima, i da se većina braće ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usuđuje sve više i više bez straha propovijedati riječ Božju. Pozdravljaju vas braća koja su samnom. Pozdravljaju vas svi sveti, a posebno oni iz careve kuće” (Filip. 1:12-14; 4:22, ST).
Sada je vrijeme uzvisivati službu
10. Kada se odazvao ostatak Jehovinog vjernog, predanog i krštenog naroda na poziv da izađe iz svjetskog carstva krive religije?
10 Jehovini svjedoci su se odazvali božanskom pozivu da izađu iz Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata (1914-1918) surađivao je Babilon Veliki sa zaraćenim političkim silama, prouzročivši time i stavljanje ograničenja na predani, kršteni narod Jehove Boga. Ta ograničenja su otišla tako daleko, da su bili zatvorom kažnjeni vodeći članovi glavne poslovnice njihove organizacije. Ali u poslijeratnoj 1919. godini došlo je do njihovog oslobođenja i otpuštanja iz zatvora. Tada su uvidjeli, da se je potrebno reorganizirati za djelo propovijedanja “dobre vijesti o kraljevstvu” širom svijeta (Mat. 24:14).
11. a) Na koji način su članovi ostatka razotkrili Babilon Veliki, kada su se sastali na kongresu 1919. g.? b) Koje očekivano razdoblje su pozdravili i koji je časopis u vezi s tim počeo izlaziti?
11 Reorganizacija ostatka imala je za cilj propovijedanje “ove dobre vijesti o kraljevstvu” širom svijeta kao nikada prije. Imajući to u vidu, održali su opći kongres u septembru 1919. g. u Cedar Pointu (Ohio, SAD). Tu su javno razotkrili da Babilon Veliki podupire, tada predloženog osmog kralja, kojeg je svećenstvo protestantske crkve nazvalo “političkim izrazom Božjeg Kraljevstva na Zemlji”, Delegati kongresa pozdravili su “zlatni vijek” u koji je trebalo zakoračiti pomoću Božjeg nebeskog Kraljevstva pod Kristom. Kao što je bilo objavljeno na kongresu, u oktobru 1919. g. počeo je izlaziti novi časopis, kao nadopuna časopisa Kula stražara pod naslovom “Zlatni vijek”. Kasnije, uslijed sve veće potrebe za utjehom cjelokupne ljudske obitelji, promijenjen je naziv časopisu i sada se zvao “Utjeha”. Poslije Drugog svjetskog rata taj časopis je dobio ime “Probudi se!”.
12. a) Kakvo je novo obilježje stekao ostatak time, što je i dalje poboljšavao svoj ministarski izgled? b) Kako se sve to odrazilo na njihovu kraljevsku službu?
12 Sve je to dalo novi ministarski (uslužni) izgled tim propovjednicima uspostavljenog Božjeg Kraljevstva. 1931. g. odbacili su od sebe sva sramotna imena, kojima ih je i dalje nazivao Babilon Veliki i usvojili ime temeljeno na biblijskom proročanstvu, to jest, Jehovini svjedoci (Iza. 43:10-12). Ono im je dalo novo obilježje pred Babilonom velikim i njegovim političkim pokroviteljima. Njihovom Bogu, Jehovi, dopalo se to svlačenje religiozne odjeće, okaljane i uprljane uslijed kontaktiranja sa Babilonom Velikim. Dobili su novi duhovni oblik u njegovim očima. Slikovito govoreći, bilo je to, kao da je pomazani ostatak obukao ‘svečanu odjeću’ koja je odgovarala njihovoj svećeničkoj službi (Zah. 3:4, 5). To je hvalilo, slavilo i uzvisivalo njihovu službu Bogu.
13. a) Koji daljnji dokaz je bio dat od 1935. g. dalje, da je ostatak ponovno došao u Božju milost? b) Kakvom djelu službe ostatka su se priključili pripadnici “velikog mnoštva”?
13 Da li je to bio vidljivi dokaz ponovnog stupanja pomazanog ostatka u božansku milost nakon Prvog svjetskog rata? Da, jer oni, koji su se dokazali kao “veliko mnoštvo” iskrenih tražilaca jedinog živog i istinitog Boga, počeli su se pridruživati relativno malom ostatku “carskog svećenstva” (1. Petr. 2:9). To je jasno došlo do izražaja u proljeće, 1935. g. Tada je održan sveopći kongres u Washington. Tamo je 31. maja predsjednik Udruženja Kule stražare održao govor s temom “veliko mnoštvo”. On se temeljio na Otkrivenju 7:9-15. Sljedećeg dana simboliziralo je 840 osoba svoje predanje Jehovi Bogu krštenjem u vodi. Većina tih kandidata za krštenje gajila je nadu “velikog mnoštva” za zemaljski raj pod Kristovim Kraljevstvom. Oni su vrlo dobro znali da to znači pridružiti se pomazanom ostatku u davanju svjedočanstva po kućama kao ministri Jehove Boga. Oni su također počeli ‘uzvisivati svoju službu’.
14. Pod kojom su obavezom uslijed svog predanja simboliziranog krštenjem, pripadnici “velikog mnoštva”, iako većina od njih nije u stanju posvetiti sve vrijeme propovijedanju Kraljevstva?
14 Do sada je stotine tisuća ljudi sličnih ovcama stupilo na stranu pomazanog ostatka i priključilo mu se u kraljevskoj službi. Nisu svi u mogućnosti posvetiti sve vrijeme toj službi u svojstvu punovremenih objavitelja, putujućih predstavnika Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata u Pensilvaniji, ili članova podružnica Udruženja. Tjelesne obaveze zahtijevaju od većine njih, da utroše većinu svog vremena ili dobar dio njega, na vršenje svjetovnog posla. Ipak, njihovo predanje Bogu, simbolizirano krštenjem u vodi, poziva ih da budu njegovi službenici (ministri) služeći interesima njegovog kraljevstva.
15. Zašto je njihov položaj sličan Pavlovom dok se nalazio u Korintu?
15 Oni se nalaze u položaju u kome je bio i apostol Pavao. Godinu i pol dana izrađivao je šatore u Korintu zajedno sa Akvilom, židovskim vjernikom (Dj. ap. 18:1-11). Neki mogu danas Pavla klasificirati kao “priznatog ministra”.
16. Što je Pavao rekao o svom svjetovnom poslu, kada se zaustavio u Miletu, na svom putu u Jeruzalem?
16 Također se podsjećamo na ono, što je Pavao rekao na svom putu u Jeruzalem, kada se zaustavio u luci Miletu (Mala Azija). Odatle je tražio da pozovu starješine ili nadglednike skupštine Efeza. Između ostalog, rekao im je: “Zato bdijte i sjećajte se da tri godine, noć i dan, nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga pojedinog među vama! ... Srebra, zlata i odijela nisam poželio ni od koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa, koje on sam reče: ‘Blaženije je davati nego primati’” (Dj. ap. 20:31-35, ST).
17. a) Da li je Pavao omalovažavao svoju službu, radeći povremeno svjetovni posao ili zašto je to činio? b) Jesu li i drugi predani kršćani onog vremena bili radnici (ministri) i po kojim službenicima u hramu je to predočeno?
17 Povremeno radeći svjetovni posao, posao koji se plaćao, Pavao nije omalovažavao svoju kraljevsku službu. On je uredio tako, da je propovijedao i poučavao ne izlažući troškovima svoje slušaoce i učenike. Tako je sačuvao svoje djelo poučavanja od optužbe, da je to samo trik za uzimanje novca (1. Kor. 9:13-18). Na taj način je zaista činio ono što je rekao: “Uzvisujem svoju službu” (Rim. 11:13, NS). Bio je radnik - ministar (službenik), jer time što je sam sebe izdržavao dokazao je, da je imao čiste, nesebične poticaje u svojoj kraljevskoj službi. Većina njegovih predanih kršćanskih suradnika pripadala je grupi radnika-službenika, neki su čak bili i robovi nekršćanskim gospodarima (Dj. ap. 18:1-4; Rim. 16: 3-5). Nije neophodno da svjetovni posao umanjuje kraljevsku službu, jer moramo zadržati na umu, da su leviti, pod Mojsijevim zavjetnim zakonom za Izrael, služili u hramu u Jeruzalemu samo jedan tjedan u pola godine, osim godišnjih slava u Jeruzalemu. Ostalo vrijeme živjeli su u svojim Levitskim gradovima po čitavoj zemlji i radili za izdržavanje svoje obitelji. Dakle, i oni su bili radnici i službenici (ministri).
18. a) Da li takvim radnicima-ministrima među Jehovinim svjedocima pripada pažnja, koja se odaje službenicima Babilona Velikog? b) Kako radnici-ministri ‘uzvisuju svoju službu’ dok vrše svjetovni posao?
18 Budući da mnogi predani, kršteni Jehovini svjedoci smatraju neophodnim ili obaveznim vršiti svjetovni posao veći dio svog vremena, to ne znači, da oni nisu pravi Božji službenici, kojima pripada sva pažnja, koju ukazuju vlade religioznim službenicima Babilona Velikog. Premda su radnici (ministri, oni stavljaju interese Božjeg Kraljevstva ispred svega ostaloga. Zato što propovijedaju Božje Kraljevstvo čak po kućama, oni su uistinu službenici (ministri) Kraljevstva, sa ništa manjim rangom od svjetovnih ministara vlada ovoga svijeta. Vršeći hvale vrijedan, kvalitetan posao svojim poslodavcima, ti radnici-ministri posredno ‘uzvisuju svoju službu’. Na taj se način odaje čast Bogu, kome prinosimo svetu službu.
19. a) Što će radnik-ministar učiniti prema svojim mogućnostima, ako se okolnosti promijene na bolje? b) Što će svaki predani kršteni Jehovin svjedok činiti bez obzira na količinu vremena neposredno utrošenog u korist Kraljevstva?
19 Ako radnicima-ministrima dozvoljavaju okolnosti stupiti u punovremenu kraljevsku službu, samo je po sebi razumljivo, da će s cijenjenjem prihvatiti tu službu Božje riječi u granicama svojih mogućnosti. U svakom slučaju, bilo da možemo neposredno posvetiti puno vrijeme ili samo dio vremena interesima sada uspostavljenog Božjeg Kraljevstva pod Kristom, ‘neprekidno uzvisujte svoju službu’.