Kad moramo donijeti neke važne odluke, trebamo “razumjeti što je Jehovina volja” i zatim postupati u skladu s tim (Efež. 5:17). Time što u Bibliji tražimo načela koja se mogu primijeniti na našu situaciju, zapravo pokazujemo da želimo saznati kako Bog gleda na to pitanje. Kad zatim primjenjujemo njegova načela, veća je vjerojatnost da ćemo donositi dobre odluke. Naš zli neprijatelj, Sotona, htio bi da se toliko zaokupimo stvarima ovog svijeta da više nemamo vremena za službu Bogu (1. Ivan. 5:19). Kršćaninu bi materijalne stvari, svjetovno obrazovanje, posao i karijera lako mogli postati važniji od služenja Jehovi. Kad bi se to dogodilo, to bi značilo da je na njega počeo utjecati svjetovni način razmišljanja. Naravno, stvari koje smo naveli nisu same po sebi loše, ali nikad nam ne bi smjele biti na prvom mjestu u životu (w24.03 24 odl. 16–17).

Zapazi dvije važne misli iz ovog psalma: (1) Pravednici nisu pošteđeni problema. (2) Jehova nas izbavlja iz naših kušnji. Kako on to čini? Između ostalog, tako što nam pomaže da realno gledamo na život u ovom svijetu. Istina, Jehova obećava da će oni koji mu služe biti radosni, no nije nam zajamčio da u životu nećemo imati nikakvih briga (Iza. 66:14). On nas potiče da se fokusiramo na budućnost – na predivan vječni život koji nas čeka u novom svijetu (2. Kor. 4:16–18). A dotad nam pomaže da mu ustrajno služimo iz dana u dan (Tuž. 3:22–24). Što možemo naučiti od vjernih Jehovinih slugu iz biblijskih vremena i suvremenog doba? U životu nas mogu snaći neočekivani problemi. No ako se uzdamo u Jehovu, on nas nikad neće iznevjeriti (Psal. 55:22; w23.04 14–15 odl. 3–4).

Možemo puno toga naučiti od Josipa i Marije, koji su spremno poslušali vlasti čak i kad im to nije bilo nimalo lako (Luka 2:1–6). Kad je Marija bila u devetom mjesecu trudnoće, ona i Josip trebali su učiniti nešto što je za njih bio pravi ispit poslušnosti. Car August izdao je naredbu da se na području cijelog Rimskog Carstva provede popis stanovništva. Zbog toga su Josip i Marija morali otputovati u Betlehem. Trebali su prijeći 150 kilometara putem koji je vodio kroz brdovite predjele. Znali su da će to biti naporno putovanje, naročito za Mariju. Možda su bili zabrinuti za sigurnost Marije i njihovog nerođenog djeteta. Što ako je negdje na putu uhvate trudovi? Ona je trebala roditi budućeg Mesiju. Je li to bio razlog da ne učine ono što su vlasti tražile od njih? Iako su Josip i Marija imali razloga za brigu, spremno su poslušali carevu naredbu. Jehova je blagoslovio njihovu poslušnost. Marija je stigla u Betlehem, rodila zdravog dječaka i čak doprinijela ispunjenju biblijskog proročanstva (Mih. 5:2; w23.10 8 odl. 9; 9 odl. 11–12).